Diskriminacija pri zapošljavanju po nacionalnoj osnovi!!!

[svjedok]

Molim svaku pomoć u daljem traženju pravičnog rješenja! Stvari stoje ovako: osoba je 1989. došla udajom u Hrvatsku u jedan mali gradić. Prijavljuje se na HZZ i javlja se na sve natječaje u svojoj struci u jedinu ustanovu u gradu koja zapošljava taj kadar. 1992. g. se javlja osobno u susjedno mjesto, ravnatelj ustanove joj kaže da od ponedjeljka dođe na posao, no nakon uvida u dokumente odbija je jer "ne smije zaposliti nikog takvog". 1994.-1998. osoba potpisuje neprekinuti niz ugovora na određeno vrijeme u gradu svog boravka, a posao dobiva u trenutku kada na HZZ nije bio niti jedan kandidat s potrebnom VŠS osim nje, te se nakon nje i paralelno s njom zapošljava i niz kandidata bez potrebne spreme. Dokazala se kao izvrstan, odgovoran, kreativan djelatnik, što se pokazalo sasvim nepotrebnim i beznačajnim u sljedećim aplikacijama za zaposlenje. U prosincu 1998. dobiva otkaz sa tri različita rješenja o otkazu: zbog isteka krajnjeg roka ugovora o radu, zbog organizacijskog viška i zbog smanjenog obima poslova. Na poslu ostaje kandidat bez potrebne spreme (nepotizam i korupcija na djelu!). U tom trenutku već na postoji niz mladih obrazovanih kadrova zainteresiranih za posao i osoba iz ove priče više ne dolazi u obzir ni u kakvoj kombinaciji za makar i privremeno zaposlenje. Od tada se javlja na petnaestak natječaja što na određeno, što za stalno, te je u ustanovi bilo preko 20 mogućnosti za zaposlenje bez natječaja na tri mjeseca, s time da je jednom čak protuzakonito ista osoba radila u toku jedne godine tri puta po tri mjeseca! Kada je 2006. g na natječaj na neodređeno vrijeme primljena osoba sa tek položenim državnim ispitom, to je bio za strpljivu odgajateljicu jasan znak da nikada ni pod kojim uvjetima ona neće dobiti posao,te je pokrenula sudski spor. Ovih dana je donesena pravomoćna presuda u korist ustanove koja ju sustavno diskriminira tolike godine! Prvostupanjsko rješenje je bilo u korist tužiteljice, no Županijski sud vraća na početak na dopunu, ali kod drugog suca, bez ikakvog obrazoženja. Naravno, drugi sudac po ubrzanom postupku oglušujući se na traženu dopunu, koja bi u biti išla na ruku tužiteljici, donosi za tužiteljicu negativnu presudu, koju tada Županijski sud potvrđuje, s zastrašujućim obrazloženjem da diskriminacije nema s obzirom da je tužiteljica već radila u ustanovi (ona je Srpkinja, znači nema diskriminacije!!!)pred 11 godina, te da bi se ustanovi možda moglo prigovoriti što nema propisane dodatne objektivne kriterije za zapošljavanje novih djelatnika, ali pošto ih već nema, onda nema ni obveze njihovog pridržavanja! To naravno otvara širom vrata diskriminaciji, nepotizmu i korupciji i sve deklamirane mjere protiv diskriminacije i korupcije tu padaju u vodu. Ako je jedina propisana refernca za zapošljavanje diploma, čemu se u natječaju traže kopije radnih knjižica, životopisi, biografije, ako ne postoje protokoli ili transparentni načini da se traženi podaci evaluiraju.Takav način omogućava da se prigodno i selektivno od osobe do osobe vade neke reference, pa onda što je nekome korist, drugome je na štetu....I sve to u jednoj javnoj, državnoj ustanovi! Nakon sve ovo kalvarije, glavni lik ove priče mora u roku 15 dana platiti sudske troškove plus kamate u iznosu 33000 kuna pod prijetnjom ovrhe koje će troškove još uvećati! Naravno da ona nema od čega platiti toliki novac, ali da li to ikoga briga? Ponudila je obročnu otplatu od 1000 kuna mjesečno kroz 33 mjeseca koliko joj sjeda na jedino vlasništvo- žiro račun za povremene horare na ima ugovora o djelu prosječno oko 1000 kuna mjesečno, no vrtić to odbija jer mu nije u interesu. Slijedi ovrha!

Naravno, spor ide dalje na Vrhovni sud i za očekivati dalje na Međunarodni sud za zaštitu ljudskih prava, ali život prolazi! Ako znate ikoga kome bi se oštećena i diskriminarana građanka mogla obratiti sa svojom pričom da joj se pomogne, savjetuje....Pravda je jako spora, nismo sigurni i dostižna!