Pravosuđe : Šimonović: stanje u pravosuđu nije idealno, ali ne priječi pregovore

[Bobic]

što je početak članka sa naslovne stranice.

 

Podsjeti me na jednu priču koju sam u prolazu čuo u sudskom hodniku. O borbi protiv korupcije. To je u vezi sa onim velikim plakatom, od metra i pol koji se nalazi u hodnicima sudova sa kojim suci pozivaju prolaznike da (njima) prijave korupciju.

 

Unaprijed se izvinjavam svima koji su već čuli ovu priču i što je neću cijelu prenijeti ali čuh je nekako ovako.

 

Predsjednik vlade hitno je na sjednicu vlade pozvao glavnog državnog odvjetnika i poče;

"Znaš Bajiću, kad sam postao predsjednik, jel´ vlade, odmah sam otišo u Europu da im kažem da ovdje nema korupcije. Ali nisu mi vjerovali.

Onda smo našli liječnika sa dva pasporta pa sam odmah opet otišao u Europu da kažem da nema korupcije u Hrvatskoj. Pobjegla korupcija u Sarajevo.

 

Ali opet mi nisu vjerovali.

Bajiću, hoćemo li?"

 

Bajić: "Ne još gospodine predsjedniče".

 

I tako, nastavila se sjednica vlade, ministar obrazovanja izlagao je da se studenti bune, hoće da svi stičevi i ujaci imaju ista prava - pravo na poziv dekanu fakulteta.

Ministar financija izložio je da su zahtjevi studenata dio njegovog programa za uštedu troškova studiranja te da će se u roku godine dana donijeti takav zakon .......... i tako.

 

Na kraju sjednice predsjednik vlade okrene se prema glavnom državnom odvjetniku i reče: "Bajiću, je li vrijeme?"

 

Bajić: "Još nije gospodine predsjedniče?"

 

Predsjednik, sada već nervozan: "Pa kako Bajiću, nisi niti na sat pogledao!?"

 

Bajić: "Jesam, na ovaj na Vašoj ruci".

 

Što je dalje bilo, ne znam jer zbog poziva sa razglasa koji zvuči kao onaj sa Glavnog kolodvora, nisam čuo završetak.