FRANK

[anonimno]

Pozdrav svima!

Možda će vam se ovo moje pitanje učiniti smiješnim, ali nikako ne mogu dokučiti koji bi to pravi odgovor trebao biti na pitanje"Frankove formule"? Garačićka ih spominje u vezi razgraničenja neizravne namjere od svjesnog nehaja, u Bačićevom komentaru KZ-a su porazbacane, razne skripte da ni ne spominjem, pa nikako da skontam koji bi to zapravo očekivani odgovor na isto pitanje i bio ?

Nije neko nadnaravno teško pitanje, pa molim odgovor. Hvala unaprijed.

:wavey:

[Leitz]

Frankove forumule su pomoćne formule koje se odnose na razgraničenje neizravne namjere i svjesnog nehaja, kao i na utvrđivanje dragovoljnosti odustanka.

 

Kod utvrđivanja stupnja krivnje počinitelja teško je utvrditi u određenom slučaju je li on postupao s neizravnom namjerom ili svjesnim nehajem (pogledaj definicije). Stoga se mudri Franck dosjetio ove formule za utvrđivanje neizravne namjere:

"Bilo ovako ili onako, svakako ću poduzeti radnju."

 

Drugi slučaj kada se koristi Frankova forumula jest prilikom prosuđivanja radi li se o dragovoljnom odustanku (ili što bi Franck rekao "freiwilliger Rücktritt).

 

U tom slučaju Frankova forumula glasi: "Mogu dovršiti djelo, ali neću". Ova njegova forumala nije toliko uspjela kao gore navedena, a više o tome pogledaj u literaturi. :trk:

[anonimno]

U praksi se javljaju teškoće oko razgraničenja eventualnog umišljaja od svjesnog nehaja, jer su kriteriji za to razgraničenje subjektivne prirode, zbog čega se i kaže kako je ovo jedno od najtežih i najspornijih pitanja kaznenog prava.

Kao pomoćna praktična metoda za razgraničenje eventualnog umišljaja i svjesnog nehaja služe prva i druga Frankova formula.

Prva:

obuhvaća hipotetsko pitanje - kako bi se ponašao počinitelj koji je inaće predvidio mogućnost nastupanja posljedice, kada bi smatrao da će ona sigurno nastupiti...za što bi se on u takvom slučaju opredijelio, da li bi se povukao? Ako bi i pod tom pretpostavkom radio - postojao bi eventualni umišljaj, a ako bi odustao od djela-svjesni nehaj.

Druga:

po njoj treba utvrditi za postojanje eventualnog umišljaja da je počinitelj postupao: može biti tako ili drugačije, može se dogoditi tako ili drugačije, ja ću u svakom slučaju raditi.

Kod ovog razgraničenja sumnja će uvijek postojati, ali zaključak o ovom ili onom obliku krivnje mora biti takav da se može kao nesumnjiv prihvatiti. Pa će sud, ako je u konkretnom slučaju u dvojbi da li se radi o ev. umišljaju ili svjesnom nehaju, morat se odlučiti za nehaj, jer se u toj dvojbi takav zaključak može prihvatiti kao nedvojben, dakle da postoji blaži oblik krivnje, budući se ne može sa sigurnošću utvditi teži tj. umišljaj.

Izgleda komplicirano, ali i nije..

pogledaj na primjeru navedenim u KZ-u i sve će biti jasnije...

 

[anonimno]

Ljudi, puno hvala, samo mi je to trebalo malo pojasniti. I sad sve štima :clap:

 

:wavey: