Privremena mjera dijete

[chemako]

Mladi par je dobio dijete kojem je sada godina dana.Brak nisu zaključili i ne žele ga zaključiti,a ne žele ni zajedno živjeti.

 

Ne žive u istom gradu,te je dijete s obzirom da su u sporu oko skrbi za dijete,odlukom suca koji je donio privremenu mjeru 15 dana kod jednog roditelja,a 15 dana kod drugog.Privremana mjera je produžavana već drugi put te traje još oko pedesetak dana.Sudski spor traje već 7-8 mjeseci.

 

Pitanje glasi:

 

-Ima li roka u kojem se mora donijeti presuda,s obzirom da dijete na početku spora nije imalo godinu dana?

 

-Koliko puta sudac može produžavati privremenu mjeru,te na taj način otezati s konačnim rješenjem?

[bartleby]

Sudac može privremenu mjeru produžiti do pravomoćne sudske odluke. Ovo je period kad roditelji trebaju pomoći djetetu u prilagodbi novoj situaciji i staviti plemenski rat pod kontrolu.

[chemako]

bartleby je napisao:

Sudac može privremenu mjeru produžiti do pravomoćne sudske odluke. Ovo je period kad roditelji trebaju pomoći djetetu u prilagodbi novoj situaciji i staviti plemenski rat pod kontrolu.

 

Sudac još nije donio presudu i za dijete je to najgore jer ne zna hoće li pripasti majci ili ocu.

 

Zato i pitam dokle se može otezati sa presudom u sudskom sporu?

[newbie]

chemako je napisao:

...za dijete je to najgore jer ne zna hoće li pripasti majci ili ocu.

I kažete, dijete od godinu dana razmišlja o tome?

Nadasve zanimljiva pojava.

Je li sa 9-10 mjeseci i izrazilo svoje mišljenje psihologu czss-a?

[bartleby]

chemako je napisao:

 

Ne žive u istom gradu,te je dijete s obzirom da su u sporu oko skrbi za dijete,odlukom suca koji je donio privremenu mjeru 15 dana kod jednog roditelja,a 15 dana kod drugog.Privremana mjera je produžavana već drugi put te traje još oko pedesetak dana.Sudski spor traje već 7-8 mjeseci.

[bartleby]

Dakle, postoji odluka suda koja vrijedi do sljedeće pravomoćne sudske odluke.

Osim toga, dijete neće 'pripasti' ni jednom od roditelja, već će biti donijeta odluka o tome s kojim će roditeljem živjeti (sad živi malo s jednim, malo s drugim - što je za u mnogim državama razvijenog svijeta obična stvar i zove se 'joint custody'), a nema zakonske zapreke i da živi kao i do sad, jer takav modus nije našim zakonom propisan, ali nije ni zabranjen.

Imovina se može dijeliti tako da 'pripadne' nekome. Dijete ima pravo na oba roditelja, osim u slučajevima kad sud, temeljem činjenica i dokaza o ozbiljnom i teškom narušavanju dobrobiti djeteta, oduzme jednome roditelju pravo roditeljske skrbi, što se, srećom, rijetko događa.

[newbie]

bartleby je napisao:

...sad živi malo s jednim, malo s drugim - što je za u mnogim državama razvijenog svijeta obična stvar i zove se 'joint custody'

...ali, ni joint (physical) custody ne znači da omjer boravka u dva doma biva obavezno 50:50, jer je i to samo jedna od mogućih varijanti koju sudovi prilagođavaju djetetu, njegovoj starosti, načinu života/rada roditelja, udaljenosti između oba doma, kasnije i djetetovim obvezama, a određuju između ostalog i prema spremnosti roditelja na suradnju oko detalja djetetove svakodnevice...

[bartleby]

Naravno da ne, omjer može biti 20-80, 30-70, 40-60, 50-50, i bilo što između toga. Sud se smatra vrlo velikodušnim kad odredi dva vikenda mjesečno (4 dana), što je, kad smo već kod omjera, ukupno 13% vremena i zapravo minimum.

Bitno je da dijete provodi opsežno vrijeme sa svakim roditeljem ovisno o organizaciji koju roditelji dogovore a koja se treba temeljiti na potrebama djeteta i stvarnim mogućnostima roditelja. Mogu dogovoriti i da jedan roditelj skrbi o školskim obvezama, a drugi o slobodnim aktivnostima i slobodnom vremenu. Ono što je važno je da je malo vremena premalo za kvalitetan odnos između djeteta i roditelja.

Također, ti se dogovori mijenjaju s odrastanjem djeteta - adolescentima je vrijeme koje provode s prijateljima važnije nego ono koje provode s roditeljima i tu roditelji moraju popustiti. Dijete treba imati slobodan pristup svakom od roditelja.

 

Zapravo je najvažniji prekid plemenskog i osobnog rata roditelja, odvajanje potreba djeteta od vlastitih potreba roditelja i volja za dogovorom, kako to čini @malagarava.

[chemako]

Sve mi je to jasno.

Da su oni mogli živjeti zajedno,ne bi bilo ni sudskog spora za dijete.

Oni žive u različitim gradoviman te se dijete svakih petnaestak dana vodi od jednog do drugog roditelja,a sudac bi trebao donijeti odluku kod koga će dijete "stalno" biti,a koga će posjećivati npr. vikendom.

 

Ali sudac oteže sa odlukom,odlaže ročišta,te ovaj spor traje dugo,mada po nekim mojim saznanjima,kad je u pitanju dijete do 1 godine starosti bi se to trebalo brzo riješiti.

 

E,sada što je to brzo za naše pravosuđe?