Rodbina prodala nekretninu prevarivši suvlasnike

[boba7]

Da li je kazneno djelo prevare koje se progoni po službenoj dužnosti slijedeći slučaj:

Stan u Zagrebu bez mojeg znanja prodan je trećoj osobi iako sam ja vlasnik trećine. Nisam uknjižen kao vlasnik ali imam sve papire, darovne ugovore čal iovjeren sporazum sa drugim suvlasnicia kako ne smijemo dirati tu nekretninu bez zajedničkog dogovora. Dakle, oni koji su uknjiženi znali su da nisu jedini vlasnici i znali su da sam kokretno vlasnik ja.

Mogu li ovo prijaviti državnom odvjetništvu i kako se to radi? Hvala.

[KronicnaStranka]

Kaznena prijava podnosi se Općinskom državnom odvjetništvu, pismeno ili izjavom (bolje pismeno, uz prilaganje svih dokumenata).

 

Imajte na umu slijedeće:

 

Svaki suvlasnik, fizičkog ili idealnog dijela, može prodati svoj dio kome hoće i ne mora se ni sa kime dogovoriti o tome.

 

Vlasnikom nekretnine smatra se prvenstveno osoba koja je kao vlasnik upisana u zemljišnoj knjizi.

 

Navedenom ste sami pridonijeli time što niste pravovremeno zatražili upis u zemljišne knjige, ili barem stavili zabilješku.

 

Ako je prodan vaš dio, imate pravo tražiti odgovarajući dio iznosa za koji je prodan stan i/ili osporavati pravni posao i/ili protiviti se upisu novog vlasnika u zemljišnu knjigu.

 

Ako nije prodan vaš dio, imate pravo od suvlasnika-korisnika stana tražiti iznos najamnine srazmjeran vašem suvlasničkom dijelu.

 

Ako je u posjedu stana drugi suvlasnik, stari ili novi - svejedno, a vi imate to razloga osporavati (npr. njegov je suvlasnički dio manji od vašeg, vi nemate drugi stan a on ima), možete pokrenuti postupak da mu se uskrati posjed, ali ne možete mu osporiti njegov suvlasnički dio ako ga je legalno stekao i nije na vašu štetu.

 

Mislim da kaznenom prijavom nećete ništa postići već će vas uputiti u građanske postupke. Naime, ako se i radi o prijevari, odvjetništvo neće ulaziti u ocjenjivanje da li vi jeste temeljem dokumenata koje posjedujete doista suvlasnik ili ne i u druge dvojbe, već to prvo treba pravomoćno dokazati u građanskim postpcima da bi se onda moglo govoriti o tome da ste doista oštećeni.

[boba7]

Hvala na brzom i iscrpnom odgovoru.

 

Jasno da sve upućuje na građansku parnicu. Ali ipak:

 

Ja sam u posjedu nekretnine od 1989. godine, rodbina je tu nekretninu dobila darovnim ugovorom 1996.

2001. daruju meni trećinu nekretnine i još ovjeravamo sporazum gdje se obavezujemo da nećemo prodati, opteretiti ili bilo što raditi sa nekretninom dok se fizički ne razgraničimo, podijelimo. Ja ne uknjižavam tu trećinu iz svojih razloga.

2010. rodbina provaljuje u posjed jer sam ja prestao plaćati račune ne bi li ih tako potaknuo da se napokon podijelimo. Dolazi policija, nema remećenja mira ali rodbina pokazuje izvadak iz zemljišnih knjiga gdje je ona jedini vlasnik.

Ja sutradan idem ipak uknjižit svoju trećinu i ustanovim da je uknjižena treća osoba kao vlasnik i to već neko vrijeme, a na cjelinu stana i to kao garancija za nekakav, očito izmišljeni, dug od 40 000e.

 

Element prevare u svemu je što rodbina zna da sam ja vlasnik trećine, ima ovjeren sporazum da nećemo prodati ili opteretiti nekretninu dok se ne podijelimo a ipak to čine prevarivši me za oko 200 000 kn po trenutnoj cijeni mojeg dijela.

 

Da stvar bude apsurdnija trenutno komuniciramo pismeno oko mogućeg rješenja (npr. isplate mojeg dijela) gdje se oni prave kao da je stanje regularno otprije, kao da se čak internetom ne može doznati pravo stanje.

[KronicnaStranka]

Za policiju i državno odvjetništvo bit će mjerodavno stanje u zemljišnim knjigama i neće se upuštati u ispitivanje da li vaši dokumenti znače da ste vi suvlasnik 1/3 ili ne.

 

Prijavu možete podnijeti, ne košta ništa, ali za neosnovanu prijavu prijavljeni vas može tužiti. Osobno mislim da u ovom slučaju ako odvjetništvo i odbaci prijavu, ne bi se moglo smatrati da je neosnovana budući da nesumnjivo postoji spor. Ipak, to je samo moje mišljenje.

 

Za povredu posjeda trebali ste tražiti zaštitu tužbom radi smetanja posjeda u roku od 30 dana od smetanja.

 

Preporučio bih vam da bez obzira na dogovore u toku što prije angažirate odvjetnika i podnesete tužbe radi zaštite svojih interesa te spor zabilježite u z.k.. Ako u međuvremenu dođete do sporazuma, tužbe možete povući, makar i uz određeni trošak; ako se ne uspijete dogovoriti moglo bi vam proći dosta dragocjenog vremena a situacija bi se mogla još i dodatno zakomplicirati.

 

Moje je osobno iskustvo da kad imate posla s ljudima koji su u stanju negirati očigledne činjenice kao što je stanje u z.k. bilo kakva popustljivost je kontraproduktivna budući da takvi ljudi idu do krajnjih granica iskorištavanja druge strane i ne smatraju se obavezani ničim i nikakvim preuzetim obavezama ako ocijene da mogu ušićariti još samo malo više. Što prije postavite granicu, prije ćete doći do rješenja.

[boba7]

Hvala na pojašnjenju.

 

Osnova za kaznenu prijavu ne bi bila samo ta situacija sa prevarom u zemljišnim knjigama nego ovjereni sporazum kojim se strane obavezuju da nekretninu neće prodati ili bilo kako opteretiti dok se ista fizički ne podijeli. Kada su iskoristili krivo uknjiženo stanje da su jedini vlasnici oni su znali da su potpisali i ovjerili taj sporazum i da to što čine znači da prodaju tuđe vlasništvo.

 

Imam osjećaj da su imali i vezu u zemljišniku jer je kao adresa vlasnika pod njihovim imenom navedena adresa njihovog odvjetnika iz Zagreba a oni su prijavljeni u sasvim drugom gradu.

 

Razlog zašto bih išao na kaznenu je da izbjegnem troškove i osobito loše odvjetnike sa kojima imam, na žalost, puno iskustva. U kaznenom postupku se pojavljujem kao oštečenik a netko drugi vodi spor, ili se varam?

[KronicnaStranka]

Zbog stanja u pravosuđu općenito moj je stav na temelju vlastitog iskustva da je jako pogrešno oslanjati se na samo jednu mogućnost odnosno samo jedan postupak. Treba pokrenuti sve moguće pa se nadati da će bar nešto od toga biti provedeno kako valja. Postoje puno veći problemi od korupcije u našem pravosuđu i upravi - opća šlampavost i nekompetentnost na svim mjestima.

 

Što se tiče odvjetnika, nema tako dobrog kojega ne treba neprestano nadzirati i koji će vas osloboditi brige da sami gurate stvar, i to iz vrlo jednostavnog razloga: radi se o vašoj koži a ne njegovoj.

 

Dakle, u svakom slučaju, s odvjetnikom ili bez njega, morate sami štititi svoj interes, a to znači i proučavati problematiku o kojoj se radi. S druge strane, dok ne naučite stručno znanje odvjetnika je nezamjenjivo.

 

Osim toga: ono što je besplatno u pravilu toliko i vrijedi.