zaboravljena

[valti]

Dragi forumaši , molim pomoć!

 

Prije 27 godina umrla mi je majka, ja sam tada bila maloljetna (1983. god). Ostavinska rasprava je vođena, ali samo oko jedne štedne knjižice koja je glasila na majčino ime. Stan (koji je, istina, dobio moj otac- jer se nekad dobivalo stanarsko pravo- ali koji je u određenoj kvadraturi i dobio na temelju toga što je imao obitelj i dijete) glasi na njegovo ime i nije ga ni spomenuo kad je prijavljivao smrt, kao ni vikendicu- također stečenu u braku, ali koja glasi na njegovo ime. Već godinama me muči moralna dvojba- kako potraživati svoj nužni dio, jer moj otac smatra da je sve što na njega glasi 100% njegovo. Budući da je prošlo dosta godina i da i ja danas razmišljam što ću ostaviti svojoj djeci, molim za pomoć- da li mi u ovoj situaciji po majci uopće išta pripada, ako pripada u kojem omjeru i kako to pravo ostvariti.

 

Puno hvala svima!

[KronicnaStranka]

Mislim da su prošli svi rokovi.

 

Iz Zakona o nasljeđivanju:

 

Članak 138.

 

(1) Pravo zahtijevati ostavinu kao nasljednik ostavitelja prema poštenom posjedniku koji također tvrdi da na nju ima pravo kao nasljednik zastarijeva za godinu dana od kada je nasljednik saznao za svoje pravo i za posjednika ostavine, a najkasnije za deset godina računajući za zakonskog nasljednika od smrti ostaviteljeve, a za oporučnog nasljednika od proglašenja oporuke.

(2) Prema nepoštenu posjedniku ovo pravo zastarijeva za dvadeset godina.

 

Dakle, istekao je i rok od 20 godina, iako mislim da se na vas taj rok ne bi odnosio.

 

Možete se samo nadati da ćete do majčine imovine na koju ste imali pravo doći tako da naslijedite oca.

 

Vjerojatno vas neće utješiti, ali na Legalisu ima dosta opisanih slučajeva da su roditelji iskoristili neupućenost, neznanje, nezrelost i povjerenje svoje djece da dođu i do onoga što je trebalo pripasti djeci. Zanimljivo je da takvi roditelji računaju na povjerenje svoje djece, ali im obratno - da daju djeci ono što im pripada imajući povjerenja u njih - ne pada na pamet. Međutim, vjerojatnost da će roditelj - u pravilu samovlasnik - tako stečenu imovinu otuđiti ili prenijeti na nekog drugog a ne ostaviti je djetetu kao svom nasljedniku puno je veća nego da će dijete otuđiti neki svoj - u pravilu manji i idealni - dio za života roditelja. Postali smo toliki materijalisti da zbog toga pucaju i veze između djece i roditelja.

[valti]

Hvala na odgovoru. To je samo još jedan dokaz da pravo i pravda ne idu baš uvijek "ruku pod ruku". A u onom o otuđivanju također ima puno istine. Jer, moj otac je iza opisanog imao još jedan brak i iz njega također dijete, a sad već ima ne znam koju po redu vezu, a godine idu i pitanje je koja će od dotičnih dama i za koju cijenu dočekati s njim duboku starost.

U svakom slučaju, hvala na odgovoru- da ne trošim bez veze vrijeme i novac na unaprijed izgubljenu priču.

[bovu]

za podjela bračne stečevine nema roka (nezastarjeva)

tražiti podjelu naknadno pronađene imovine.

iza pokojne majke.

 

sve što je bračna stečevina

u vlasništvu je oba bračna partnera (1/2 i 1/2)

imovina se vodi na jednom bračnom partneru

ali ista imovina (bračna stečevina )je izvanknjižno vlasništvo drugog bračnog partnera.

 

ili pokušati sa prijedlogom za utvrđivanje vlasništva.

mada će prvo tebati rješiti predhodno pitanje

bračna stečevina i ostavina.

 

spor upisati u gruntovnicu

radi spriječavanja otuđenja imovine.