Problem s roditeljima!

[nani2102]

Evo ovako, ne znam kako bih zapocela... Od kako znam za sebe u mojoj kuci nema nikakvog veselja, nema nikakve povezanosti.. Od kako znam za sebe spremam kucu, cisitim.. Zavrsila sam srednju skolu, upisala sada faks(u gradu kojem zivim), radila preko ljeta, ne opijam se, ne drogiram se, ne svadjam se s roditeljima..svaki par carapa,ili gace, ili hlace ili bilo sta sto si moram i zelim kupit si uvijek kupim od novaca koje skupim, nikad mi nisu dali za hlace..nije da nemamo..uvijek je sve bratu islo..a kad bih pitala zasto, odgovor bi bio uvijek isti..on je musko!

Ali im ja jednostavno ne odgovaram! Nikad nisu zadovoljni i stalno im nesto ne valja na meni! Imam majku, ali ja sam ta koja cisti i sprema..ona kuha rucak.. prijasnji izgovori su joj bili umor od posla..sada, ne radi..ali i dalje ako ja ne ocistim kupatilo, biti ce prljavo do maksimuma, ali ja to naravno ne bih mogla izdrzat.. a naravno tako je i za ostale prostorije u kuci.. To nije sve.. Punija sam djevojka i stalno mi govore kako sam debela i kako ne bi trebala jesti to sto jedem, u redu bi bilo da mi kazu pazi sto jedes.. nego me non-stop omalozavaju..Psihicki sam na rubu, a nesto im reci ne smijem.. Imam skoro 20 godina.. Imam decka, i to se cudim kako su mi dopustili jer su mi rekli da mogu biti sretna sto su mi to dopustili.. Ne znam, prema bratu nisu tavki..uvijek sam morala radit njegove duznosti jer je on MUSKO a ja ZENSKO! Odem van, nakon pol sata mi zna stici poruka da odmah dodjem doma.. ili ce biti problema! Zasto?? Ne mogu vise i ovo pisem u suzama! Mama mi stalno govori kako cu biti debela krava..kako nikad nista u zivotu necu znati..kako necu bit sposobna zavrsit faks.. to boli! Ali im ne smijem nista reci jer se bojim..prije 2 godine sam im pokusala reci..ali su me toliko istukli, doslovno vukli po podu jer nisam htjela ustat s kreveta.. onak.. strah me..nakon svakog dolaska kuci s nastave, s posla, sa kave mene strah..jer ne znam sta me ceka..Onak..kad sam u kuci, ne valja im, vicu na mene kak samo lezim, sjedim, gledam tv i citam knjige..a kad izadjem, stalno sam vani... sta da radim? I ako ovo sve ne mogu opisat rijecima, to se mora dozivjet.. jedino mi je decko potpora! Ne bih vise htjela zivjet kod kuce! Ali nemam kamo! i da, pocinjem studirat ono sto ne zelim..jer su mi rekli da ne zele radit radi moga skolovanja jer treba brata ozenit i sredit kucu za svatove... ne znam!!! zar cu cijeli zivot biti tako nesretna?a primljena sam bila na fakultet koji zelim ici od 7 razreda!! neki nece vjerovati ovome..ali istina je..i svaki dan se borim da ih pokusam ignorirat i pravim se da sam sretna a zapravo patim jako! ne zelim vise ni plakati ni biti u strahu a niti tuzna!

[bovu]

punoljetna si

upiši fakultet koji hočeš i redovito rješavaj ispite.

možeš odseliti od roditelja i tražiti uzdržavanje dok se obrazuješ i redovito ispunjavaš obveze dužni su te uzdržavati.

uz rad preko studentskog servisa

ako odseliš od kuće možeš tražiti i stipendiju (ovisno o ocijenama)

uz doprinos roditelja u uzdržavanju

moglo bi biti puno bolje i mirnije za tebe .

 

svako fizičko kažnjavanje prijavi policiji.(i pismeno)

nasilje u obitelji.

ako ima vidljivih posljedica otići u hitnu ili u bolnicu na traumu.

da se evidentiraju ozljede.

bolnica podnosi prijavu protiv nasilnika.

 

nisu mi jasni roditelji koji razmišljaju sin pa sin i pružaju sve sinu .

ćeri zanemaruju kao da nisu djeca.

 

o ovim mogućnostima moraš sama odlučiti.

[vandica]

Nemaš se ćega bojati,odi na policiju i prijavi roditelje (za psihićko maltretiranje) tj.nasilnike.Zatim skupa sa svojim dećkom poćni živjeti što dalje od nasilnika,jer ako to ne napraviš nasilnici če te gaziti i omalovažavati cijeli život,pa ćeš sutra i ti to isto raditi svojoj djeci,jer samo gledaš nasilje i ne znaš da postoje i lijepe stvari u životu.Imaš podršku u svome dećku i nisi sama,pa prema tome "daj petama vjetra"

[bovu]

zajednički život sa dečkom je vanbračna veza (nakon 3 godine a možda i ranije)

tada roditelji nemaju obvezu uzdržavanja djeteta koje se školuje.

[amely]

Bok Nani !Iako sve trenutno izgledo skroz crno, ne mora tako zauvijek ostati. Ako vidiš da kod kuće nisi sretna, i to ne svojom krivnjom,te ako ne postoje razlozi zbog kojih bi mogla vjerovati da će se stvari promijeniti, možda bi trebala skupiti svu snagu koju imaš i započeti samostalan život. Možda bi mogla u obzir uzeti opciju vanrednog studiranja te zaposlenja i samostalnog financiranja podstanarstva. Svakako, smatram da bi trebala potražiti srtučnu pomoć psihologa i porazgovarati o toj opciji sa svojim obiteljskim liječnikom. Razgovor s psihologom nije sramota, već normalan način brige o svome zdravlju, i samo ti može uvelike pomoći savjetima i potporom.

[labandidas]

nani2102 je napisao:

Evo ovako, ne znam kako bih zapocela... Od kako znam za sebe u mojoj kuci nema nikakvog veselja, nema nikakve povezanosti.. Od kako znam za sebe spremam kucu, cisitim.. Zavrsila sam srednju skolu, upisala sada faks(u gradu kojem zivim), radila preko ljeta, ne opijam se, ne drogiram se, ne svadjam se s roditeljima..svaki par carapa,ili gace, ili hlace ili bilo sta sto si moram i zelim kupit si uvijek kupim od novaca koje skupim, nikad mi nisu dali za hlace..nije da nemamo..uvijek je sve bratu islo..a kad bih pitala zasto, odgovor bi bio uvijek isti..on je musko!

Ali im ja jednostavno ne odgovaram! Nikad nisu zadovoljni i stalno im nesto ne valja na meni! Imam majku, ali ja sam ta koja cisti i sprema..ona kuha rucak.. prijasnji izgovori su joj bili umor od posla..sada, ne radi..ali i dalje ako ja ne ocistim kupatilo, biti ce prljavo do maksimuma, ali ja to naravno ne bih mogla izdrzat.. a naravno tako je i za ostale prostorije u kuci.. To nije sve.. Punija sam djevojka i stalno mi govore kako sam debela i kako ne bi trebala jesti to sto jedem, u redu bi bilo da mi kazu pazi sto jedes.. nego me non-stop omalozavaju..Psihicki sam na rubu, a nesto im reci ne smijem.. Imam skoro 20 godina.. Imam decka, i to se cudim kako su mi dopustili jer su mi rekli da mogu biti sretna sto su mi to dopustili.. Ne znam, prema bratu nisu tavki..uvijek sam morala radit njegove duznosti jer je on MUSKO a ja ZENSKO! Odem van, nakon pol sata mi zna stici poruka da odmah dodjem doma.. ili ce biti problema! Zasto?? Ne mogu vise i ovo pisem u suzama! Mama mi stalno govori kako cu biti debela krava..kako nikad nista u zivotu necu znati..kako necu bit sposobna zavrsit faks.. to boli! Ali im ne smijem nista reci jer se bojim..prije 2 godine sam im pokusala reci..ali su me toliko istukli, doslovno vukli po podu jer nisam htjela ustat s kreveta.. onak.. strah me..nakon svakog dolaska kuci s nastave, s posla, sa kave mene strah..jer ne znam sta me ceka..Onak..kad sam u kuci, ne valja im, vicu na mene kak samo lezim, sjedim, gledam tv i citam knjige..a kad izadjem, stalno sam vani... sta da radim? I ako ovo sve ne mogu opisat rijecima, to se mora dozivjet.. jedino mi je decko potpora! Ne bih vise htjela zivjet kod kuce! Ali nemam kamo! i da, pocinjem studirat ono sto ne zelim..jer su mi rekli da ne zele radit radi moga skolovanja jer treba brata ozenit i sredit kucu za svatove... ne znam!!! zar cu cijeli zivot biti tako nesretna?a primljena sam bila na fakultet koji zelim ici od 7 razreda!! neki nece vjerovati ovome..ali istina je..i svaki dan se borim da ih pokusam ignorirat i pravim se da sam sretna a zapravo patim jako! ne zelim vise ni plakati ni biti u strahu a niti tuzna!

ako ti mama govori da si debela krava to ti samo kaže koliko joj je stalo,nijedna normalna majka to ne bi rekla svom djetetu,dapače djecu treba pohvalit a ne ih kritizirati,ponižavati na takva način ,to sa tvojom kilažom više je psihičke prirode normalno da jedeš kad si pod takvim stresom a vjeruj mi nema to veze što je brat muško,kod mene je slična situacija samo imam sestru nema to veze.Teško je ignorirat takve stvari svaki dan trpiti jedan te isti tretman,sličan slučaj imam sa mamom jednostavno što god napravila nije zadovoljna,kritizira,prigovara ako nije po njenom ne razgovara sa mnom po nekoliko dana,pa ta vrsta manipulacije i nametanja osjećaja krivnje.Prije par dana sam pukla,rekla mi je da će zvati policiju,rekla sam nema potrebe ja ću ih zvati,inače je konzervativna vrijedi ona opcija ej ja se mogu na tebe derat i vrijeđat te a ti meni moraš šutjet jer sam ti majka.Najgora je opcija čekati da te netko spasi,pitanje je samo hoćeš li ti smoći hrabrosti učinit tako nešto.Lako je svakom reći odseli se a što ako netko nema uvjeta