Jump to content

za pročitati


pahuljicazg
 Dijeli

Preporučene objave

c/p Očev blog

 

LAŽNE OPTUŽBE ZA ZLOSTAVLJANJE DJECE:

STRUČNI POGLEDI I ISKUSTVA IZ PRAKSE

Doc. dr. sc. Gordana Buljan Flander

Ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba

 

LAŽNE OPTUŽBE ZA ZLOSTAVLJANJE DJECE

TIJEKOM RAZVODA RODITELJA

 

Prema podacima iz literature (Benedek i Scetky, 1984.; Besharov, 1986.; Coleman,

1985.; Gardner, 1985.; Green, 1986., Wakefi eld i Underwager, 1988.) u posljednja se

dva desetljeća bilježi povećan interes za optužbe koje se odnose na zlostavljanje djece u

postupku i nakon razvoda braka roditelja. Većina stručnjaka vjeruje da se najviše lažnih

optužbi za zlostavljanje djece nalazi u sporovima oko razvoda i toga s kojim će roditeljem

dijete živjeti te mnogi stručnjaci procjenjuju da se velik postotak sveukupnih optužbi za

zlostavljanje djece odnosi upravo na sporove vezane uz razvod ili donošenje odluke s

kojim će roditeljem dijete živjeti. Analizirajući slučajeve na kliničkom uzorku djece čiji su

roditelji u postupku razvoda ili dodjele skrbi, a upućeni su u Polikliniku za zaštitu djece

grada Zagreba zbog sumnje na spolno zlostavljanje, također je uočen trend da su optužbe

za spolno zlostavljanje u tim slučajevima u većoj mjeri bile neutemeljene nego u

slučajevima kada razvod nije bio u tijeku.

Razvoj te pojave veže se uz neke društvene promjene koje su se dogodile tijekom osamdesetih

godina, a dovele su do podizanja svijesti i savjesti društva u vezi sa zlostavljanjem

djece. Istodobno, mijenja se i stav prema razvodu braka koji od društveno neprihvatljiva

postupka postaje sve češća, a time i sve manje društveno osuđujuća pojava.

Međutim, sama činjenica da je razvod manje stigmatiziran nije umanjila neriješene sukobe

i frustracije među bivšim partnerima. Posljedice razvoda kao što su osjećaji ljutnje,

povrijeđenosti, želje da se bude u pravu ili želja za osvetom u osnovi su neutemeljenih

i lažnih optužbi za zlostavljanje djece tijekom razvoda i u sporovima oko toga s kim će

dijete živjeti.

Optužba za zlostavljanje djeteta jedna je od najmoćnijih optužbi koju roditelj može iznijeti

u postupku razvoda. Osjetno je moćnija od tipičnih optužbi za partnerova ponašanja u

prošlosti, poput optužbi za bračnu nevjeru, zloporabu alkohola ili droge, nedostatak ekonomske

odgovornosti, mentalnu bolest partnera i slično jer prisiljava institucije sustava

da, u svrhu zaštite dobrobiti djeteta, reagiraju i odgovore izravno i brzo. Nažalost, oni koji

lažno optuže bivšeg partnera za zlostavljanje djece vrlo se rijetko suoče s negativnim

posljedicama takvog svojeg ponašanja, dok je velika vjerojatnost da će optuženi “zlostavljač”

snositi posljedice takvih optužbi. Ako se te optužbe jave u tijeku procesa donošenja

odluke s kim će dijete živjeti, vjerojatno je da će stručnjaci zbog opreza preporučiti

da djeca budu kod roditelja koji je optužio drugog roditelja za zlostavljanje. Takva odluka

vodi i ograničenim kontaktima djeteta s optuženim roditeljem te ostavlja mogućnost da

roditelj koji optužuje djetetu govori informacije protiv optuženog roditelja i time razvija i

potiče njegov negativan stav prema tom roditelju.

Iako se većina stručnjaka slaže da postoji veći broj lažnih i neutemeljenih optužbi u

postupcima razvoda i određivanja s kim će dijete živjeti, kod različitih istraživača nalaze

se neslaganja s obzirom na učestalost i prirodu takvih tvrdnji. Procjene lažnih optužbi

unutar slučajeva vezanih uz postupak razvoda ili određivanje s kojim će roditeljem dijete

živjeti različite su i kreću se od oko 20% do 80% (Morphonios, 2008.).

 

Govoreći o lažnim optužbama važno je razlikovati nedokazane optužbe od namjerno

proizvedenih. Nedokazane optužbe za zlostavljanje djece mogu biti rezultat dobre namjere

roditelja, pri čemu zbog sumnjive ozljede djeteta, njegova čudnog ponašanja ili

pogrešno protumačene djetetove izjave roditelj podiže optužbu protiv drugog roditelja.

Nadalje, ponekad razlozi za optuživanje drugog roditelja za zlostavljanje proizlaze iz

nedovoljnog poznavanja djetetovih reakcija na razvod i pogrešnog tumačenja dječjih

reakcija na razvod, pa reakcije na razvod roditelj pogrešno tumači reakcijama na zlostavljanje.

Također je na mnoge roditelje utjecao i publicitet o spolnom zlostavljanju, često

objavljivanje ponašajnih pokazatelja zlostavljanja i razvoj mnogih preventivnih programa,

što je rezultiralo time da su roditelji postali preosjetljivi na mogućnost i simptome

potencijalnog zlostavljanja te su na temelju pogrešnih opažanja i pretpostavki nesvjesno

sudjelovali u nastajanju lažnih optužbi. Thoennes i Pearson (1989.) izvještavaju da je u

15% slučajeva “lažnih optužbi” koje su proučavali riječ o “dobronamjernoj” sumnji.

S druge strane, u nekim slučajevima roditelji mogu namjerno pokrenuti lažne optužbe.

Tada za cilj obično imaju manipulaciju pravnog, zdravstvenog i socijalnog sustava, čime

namjeravaju dobiti skrb ili se zbog nezavršenih partnerskih odnosa na taj način žele

osvetiti bivšem partneru. Blush i Ross (1987.) ustanovili su tipični obrazac koji se javlja

kod lažnih optužbi za spolno zlostavljanje djece i nazvali ga sindrom SAID (Sexual

Allegations in Divorce – optužbe za spolno zlostavljanje u razvodu), a uključuje sljedeće

karakteristike:

 

1. Optužbe nastaju nakon rastave braka, kada počne pravna bitka za skrb nad

djetetom.

2. Češće se javlja u obiteljima koje su i prije bile disfunkcionalne te u obiteljima u

kojima bivši supružnici nisu razriješili sukobe oko razvoda, kao niti partnerske

procese.

3. Ako je onaj koji optužuje ženskog spola, često su to histerične i granične strukture

ličnosti ili je prisutna intenzivna ljutnja na bivšeg partnera, defenzivan stav i opravdavanje.

4. Ako je optuženi roditelj muškog spola, u pravilu je pasivan i brižan.

5. Dijete je obično ženskog spola te mlađe od osam godina.

6. Optužbe češće potječu od strane roditelja s kojim dijete živi.

7. Optužujući roditelj samoinicijativno vodi dijete većem broju “stručnjaka” u namjeri da

netko potvrdi njegove optužbe, inzistira da se istraga nastavi, ne obazirući se na

posljedice za dijete.

8. Sud na navode stručnjaka reagira prekidom ili ograničavanjem susreta.

 

Autori koji su proučavali ovu problematiku uočili su i neke tipične karakteristike ličnosti vezane

uz osobe koje lažno optužuju, djecu uključenu u takve optužbe, kao i žrtve lažnih optužbi.

Karakteristike ličnosti roditelja koji lažno optužuju

Wakefi eld i Underwager (1990.) svojim su istraživanjima došli do nalaza da je kod lažnih

optužbi za zlostavljanje djece u postupcima razvoda ili tijekom procesa odlučivanja s

kojim će roditeljem dijete živjeti najčešće riječ o jednoj od četiriju vrsta tipologija roditelja

koji podižu ili podržavaju lažne optužbe za spolno zlostavljanje:

 

1. Osobe sa psihičkim oboljenjima čije je funkcioniranje, prosudbe, a ponekad i sposobnost

razlikovanja činjenica i mašte pod utjecajem tih poremećaja. Kod takvih osoba

često se nailazi na povijest psihijatrijskog liječenja i nestabilnih veza. Karakteriziraju ih

nestabilnost i impulzivnost. Pod stresom razvoda skloni su pretjerano reagirati i pogrešno

tumačiti događaje iz realiteta te brzopleto zaključivati o zlostavljanju.

2. Osobe koje prema bivšem partneru osjećaju snažnu mržnju, ljutnju ili neprijateljstvo.

Ponajprije žele povrijediti bivšega partnera i osvetiti mu se te pritom kao sredstvo i oružje

koriste dijete. Vlastita potreba za osvetom u drugi plan stavlja potrebe i dobrobit djeteta.

3. Osobe koje su previše oprezne i opterećene mogućnošću da je dijete bilo ili može

biti spolno zlostavljano. Možda su i same bile spolno zlostavljane ili silovane ili je riječ

o pretjeranoj reakciji na medijsku usredotočenost na zlostavljanje. U takvim se slučajevima

često nailazi na opetovano ispitivanje djeteta, pregledavanje njegova spolovila

nakon susreta s drugim roditeljem, kao i često posjećivanje liječnika.

4. Osobe koje reagiraju prilično primjereno na nejasnu situaciju tražeći profesionalno

savjetovanje od stručnjaka. Dijete može izvijestiti da se kupalo s ocem i da je dodirnulo

njegovo spolovilo ili nešto slično što zvuči sumnjivo. Ne želeći to rješavati sami,

obraćaju se stručnjaku.

 

Blush i Ross (1987.) opisuju karakteristike ličnosti majki i očeva koji lažno optužuju drugog

roditelja za spolno zlostavljanje djece te navode i tipične karakteristike ličnosti lažno

optuženih očeva, obrasce ponašanja djece u slučajevima takvih lažnih optužbi te stručnjaka

kao potencijalne žrtve manipulacije lažnim optuživanjem.

 

Karakteristike ličnosti majki koje lažno optužuju

 

1. Histrionska ličnost

• ostavlja dojam anksiozne, zabrinute i nervozne osobe

• smatra se žrtvom partnera od kojeg se rastaje ili se rastala

• verbalizira strah od nastavka viktimizacije i to ne samo za sebe, već i za dijete

• opisuje situacije kada je bila manipulirana od bivšeg partnera

• optužuje partnera za psihičko i fi zičko zlostavljanje

• smatra da je sada njezino dijete u opasnosti da bude žrtva zlostavljanja od bivšeg

partnera

• daje neodređene, cirkularne i nespecifi čne odgovore te su to češće opisi njezinih

osjećaja nego detalja i činjenica koje su se dogodile

• djetetove osjećaje opisuje kao produžetak vlastitih osjećaja te izražava neuobičajenu

i neprimjerenu zabrinutost za svoje dijete

• redovito pregledava djetetovo spolovilo, vodi dijete na ponovljene zdravstvene

preglede ili ispituje dijete o mogućem spolnom ponašanju s ocem.

 

2. Pravedna osvetnica (varijacija histrionske ličnosti)

• u početku iznosi razrađene, organizirane te činjenicama i brojevima potkrijepljene

optužbe i dokaze

• mnoge od tih “činjenica” dobivene su u kontaktima s drugim osobama, uključujući

i mnogobrojne stručnjake kojima se obraćala za pomoć

• sebe predstavlja kao opravdano uvrijeđenu i zabrinutu zbog ponašanja bivšeg supruga

• kad se zatraže detaljna obrazloženja optužbi, komunikacijski stil se mijenja te od

spontanog i suradljivog ponašanja postaje hostilna, odbijajuća i pasivno-agresivna

• na postavljena pitanja i konfrontacije ispitivača odgovara napadom i svađom, suprotstavlja

se, protivi te ponekad čak i prekida kontakt

• čak i na najpažljivije oblikovano i sofi sticirano propitivanje mijenja i raspoloženja i

stil komunikacije

• često raspravlja i na postavljena pitanja odgovara postavljanjem vlastitih pitanja

• prijeti tužbom, žali se na neprofesionalnost ili na neetičnost ispitivača.

 

3. Granična ličnost

• u situaciji razvoda funkcionira na visoko disfunkcionalan način

• gubi dodir s realitetom

• daje osebujne i bizarne opise događaja iz njezine prošlosti, koji su nemogući i nemaju

veze s realnošću.

 

Karakteristike ličnosti očeva koji lažno optužuju

 

• imaju visoko izraženu potrebu da uvijek budu ‘’u pravu’’

• pretjerano su kritični prema bivšoj partnerici

• smatraju kako je bivša supruga neobazriva i nepodobna majka

• češće iznose optužbe koje se odnose na nove emocionalne veze bivše supruge

nego na nju kao počinitelja spolnog zlostavljanja

• tipično izjavljuju da bivša supruga često ostavlja djecu bez nadzora, na brizi nekompetentnim,

neprimjerenim i nepouzdanim osobama ili da ih općenito izlaže

opasnostima kod kuće.

 

Karakteristike ličnosti lažno optuženog roditelja muškog spola

 

• nedostatak asertivnosti, tj. zauzimanja za sebe u socijalnim situacijama

• nedostatak ambicioznosti i kompetitivnosti

• naglašene pasivne i ovisničke crte ličnosti te nedostatak primjerenog osjećaja straha,

zabrinutosti ili ljutnje s obzirom na ozbiljnost lažnih optužbi

• naivna percepcija da će drugi razumjeti i vidjeti stvarnu situaciju

• s obzirom na njegove reakcije, razmišljanja i osjećaje ostavlja dojam dobrodušne

osobe

• u braku je udovoljavao zahtjevima i željama supruge.

 

Premda je mali broj slučajeva u kojima je žena optuženi počinitelj spolnog zlostavljanja

djece, i u nastajanju tog tipa optužbi se primjećuje porast. Optužbe protiv majki uglavnom

se odnose na općenite karakteristike nje kao osobe, poput toga da nije podobna

majka, prije nego da je uključena u neku vrstu spolnog zlostavljanja djece.

 

Obrasci ponašanja djece u slučajevima lažnog optuživanja roditelja

 

U tijeku postupka razvoda te pravnog spora o tome s kojim će roditeljem dijete živjeti

djeca obično pokazuju ambivalenciju prema situaciji u kojoj se nalaze, u konfl iktu su lojalnosti

jer nisu u mogućnosti zadovoljiti niti jednog niti drugog roditelja u potpunosti, teško

im je prikloniti se jednom od roditelja jer vole oba. Priklanjanje ili iznošenje negativnih

informacija o drugom roditelju znači izdaju, zbunjeni su, pokazuju nelagodu i tjeskobu, a

najveća im je želja da se roditelji ne svađaju. U slučajevima u kojima se pokazalo da su

optužbe za zlostavljanje bile lažne, pokazalo se da djeca, zbog utjecaja odraslih, obično

pokazuju neke od sljedećih obrazaca ponašanja ili više njih:

 

• daju odgovore koji se čine dobro uvježbanima ili ‘’istreniranima’’

• tijekom intervjua spontano, a da ih se ne pita ili potiče na odgovore, iznose fraze

praćene istim afektom kao u roditelja koji iznosi optužbe

• pokazuju neutemeljen i pretjeran protest protiv roditelja koji je lažno optužen

• u cijelosti se odriču roditelja koji je optužen, uz pretjeranu mržnju i izraženu želju

da ga nikad više ne vidi ili s njim razgovara

• neprimjerena zabrinutost vezana uz pitanja alimentacije, raspodjele imovine i drugih

aktivnosti oko razvoda koje nisu dio djetetova svijeta

• na potpitanja o detaljima i primjerima zlostavljanja opetovano iznose jedne te iste

izolirane događaje

• koriste dobi neprimjerene verbalne opise, a da ne razumiju to što govore

• njihove izjave o takvim događajima su nekonzistentne u raznim aspektima, kao

što su specifi čni detalji (tko, što, gdje, kada) i čestina, a emocionalna pratnja nije

sukladna iznesenim sadržajima

• nema karakteristika traumatizacije niti na emocionalnom niti na ponašajnom planu.

 

U adolescenciji kod takve se djece uočavaju sljedeća ponašanja:

 

• razvoj osvetničkih ciljeva prema optuživanom roditelju

• ekstremnost emocionalnih stanja poput snažnih osjećaja mržnje i odbacivanja optuživanog

roditelja

• isključive izjave da ‘’nikad, baš nikad’’ ne žele vidjeti drugog roditelja zbog toga što

im je učinio.

 

U usporedbi s tim, kod adolescenata koji su uistinu bili spolno zlostavljani nalazi se znatno

veća emocionalna suzdržanost, anksioznost, osjećaj srama, nelagode kad ih se pita

o tome, osjećaj tuge i krivnje, česte provale plača, psihotraumatizacije, a ne osvetoljubivosti

ili sklonosti otvorenom i javnom kritiziranju roditelja navodnog zlostavljača, kao što

je to čest slučaj u lažnim optužbama.

 

Stručnjak kao potencijalna žrtva manipulacije lažnim optuživanjem

 

Čest je slučaj da roditelj, nakon što je iznio optužbe o spolnom zlostavljanju, vodi dijete

stručnjaku u namjeri da i službeno dobije potvrdu da je riječ o zlostavljanju. U tom slučaju

roditelj koji iznosi optužbe na pitanja stručnjaka često odgovara općenito i kako ne zna

što se točno dogodilo, no ipak nudi informacije na koje stručnjak, prema profesionalnoj

dužnosti, mora reagirati i mjerodavnim institucijama prijaviti sumnju na zlostavljanje. Na taj

način promišljeno manipulira sustavom. Ako u tome uspije, situacija se još više komplicira,

a vjerojatnost i težina štete za dijete se povećava. Stoga je iznimno važno rano prepoznati

i razotkriti lažne optužbe, što je vrlo složen, težak i odgovoran zadatak stručnjaka.

 

Kako prepoznati lažne optužbe?

 

Nekoliko je razloga koji kompliciraju procjenu lažnih optužbi:

 

- složena obiteljska dinamika koja utječe na lažne optužbe

- poteškoće u donošenju procjene jesu li simptomi koji se kod djeteta javljaju posljedi

ca spolnog zlostavljanja ili visokokonfl iktnog razvoda

- količina znanja koje procjenjivač mora imati o dječjoj forenzici, procesima i procedurama

u postupku razvoda, procjeni spolnog zlostavljanja djece, kao i procjeni optuženih,

i onih koji optužuju za spolno zlostavljanje.

Nekoliko je mjesta na koja valja usmjeriti pozornost i koja mogu pomoći u tijeku procjene

vjerodostojnosti, tj. istinitosti optužbi za spolno zlostavljanje za trajanja postupka razvoda:

 

• Izvor originalnog otkrivanja. Manje je vjerojatno da su optužbe istinite ako otkrivanje

potiče roditelj, a ne dijete. Mala djeca gotovo nikada ne iznose lažne optužbe

bez utjecaja odrasle osobe.

• Vrijeme iznošenja optužbi. Premda lažne optužbe za spolno zlostavljanje mogu

nastati bilo kada tijekom razvoda braka, one su osobito česte nakon završetka razvoda

kada se povede pitanje skrbništva i posjećivanja drugog roditelja.

• Dob djeteta. Optužbe koje se kasnije pokažu lažnima češće uključuju mlađu djecu,

obično mlađu od 8 godina.

• Ponašanje optužujućeg roditelja. Kada su optužbe istinite, optužujući roditelj je

uznemiren, teško mu je o tome govoriti, osjeća sram i/ili krivnju, dok je kod lažnih

optužbi vjerojatnije da roditelj ima potrebu svima pričati o tome što se navodno

dogodilo te ne pokazuje takve emocije.

• Priroda iznesenih optužbi. Lažne optužbe su često nejasne te tako uobličene da

ih nije jednostavno niti potvrditi, niti odbaciti. Često nema konkretnih navoda, već

su to obično općenite optužbe kako se nešto loše događa.

• Karakteristike dječje izjave. Kad je riječ o lažnim optužbama, dijete najvjerojatnije

neće imati razrađenu priču, detalji mogu biti nerealistični, a priča nekonzistentna

kroz ponavljanja i bez adekvatnih pratećih afekata.

• Značajke ličnosti uključenih strana. Osobe koje iznose lažne optužbe često

imaju poremećaj ličnosti.

• Ponašanje uključenih profesionalaca. Lažne optužbe često su povezane s preranim

utvrđivanjem krivnje od strane profesionalaca.

 

U tijeku postupka razvoda pogrešni zaključci, pogrešne preporuke stručnjaka i aktivnosti

koje se na temelju tih zaključaka preporučuju mogu biti vrlo štetni ne samo za optuženog

roditelja nego i za dijete.

Iako sve dosad navedeno stručnjaku može pomoći u odgovorima na pitanje o tome je li

se zlostavljanje uistinu dogodilo, tj. je li riječ o stvarnim ili lažnim optužbama te da nadalje

procijeni i preporuči primjerene postupke koji će ići isključivo u korist dobrobiti djeteta, to

nikako nije u potpunosti dovoljno. Jedini način da stekne sve potrebne vještine i znanja

je edukacija.

Kroz primjerenu edukaciju stručnjaci trebaju dobiti specifi čna znanja i vještine o tome

kako na kvalitetan način detaljno proučiti i uzeti u obzir sve relevantne činjenice te na

koji način provesti sve relevantne postupke. Relevantne vještine i postupci uključuju forenzički intervju i stručnu obradu svih članova obitelji, opažanje dinamike odnosa djeteta

sa svakim roditeljem zasebno i skupa, specifi čno znanje dječjih i roditeljskih reakcija i

posljedica razvoda, znanja o znakovima i posljedicama zlostavljanja, kao i o karakteristikama

stvarnih počinitelja, razlikovanje kliničke i forenzične uloge, praćenje relevantne

literature, pažljivo proučavanje i dobar uvid u dosadašnje sudske postupke i podatke,

kao i razvoj cijelog slučaja, uključivanje drugih stručnjaka ako je potrebno.

Jedino na taj način stručnjak će smanjiti vjerojatnost donošenja pogrešnih i pristranih

zaključaka te djelovati odgovorno, profesionalno i moralno.

 

Literatura

• Benedek, E. L., & Schetky, D. H. (1984., October): Allegations of sexual abuse in child custody cases.

Paper presented at the Annual Meeting of the American Academy of Psychiatry and the Law, Nassau,

Bahamas.

• Besharov, D. (Spring, 1986.): Unfounded allegations — a new child abuse problem. The Public Interest,

83, 18-33.

• Blush, G. L., & Ross, K. L. (1987.): Sexual allegations in divorce: The SAID Syndrome. Conciliation

Courts Review, 25(1), 1-11.

• Blush, G. L., & Ross, K. L. (1990.): Sexual abuse validity discriminators in the divorced or divorcing

family. Journal of International Political Theory, vol. 2.

• Buljan Flander, G. i Kocijan Hercigonja, D. (2003.): Zlostavljanje i zanemarivanje djece. Zagreb:

Marko M.

• Coleman, L. (1986., January-February): False allegations of child sexual abuse: Have the experts

been caught with their pants down? Forum, pp. 12-21.

• Gardner, R. A. (1985.): Recent trends in divorce and custody litigation. Academy Forum, 29(2), 3-7.

• Gardner, R. A. (1987.): The Parental Alienation Syndrome and the Differentiation Between Fabricated

and Genuine Child Sex Abuse. Cresskill, NJ: Creative Therapeutics.

• Green, A. H. (1986.): True and false allegations of sexual abuse in child custody disputes. Journal of

the American Academy of Child Psychiatry, 25, 449-456.

• Kaplan, S. L., & Kaplan, S. J. (1981.): The child’s accusation of sexual abuse in child custody disputes.

Journal of the American Academy of Child Psychiatry, 3(1), 81-95.

• Martin, P. A. (1976.): A Marital Therapy Manual. New York: Brunner/Mazel.

• Soloff, P. H. (1985.): Personality disorders. In M. Hersen & S. M. Turner (Ur.), Diagnostic Interviewing

(pp. 131-159). New York: Plenum Press.

• Wakefi eld, H., & Underwager, R. (1988.): Accusations of Child Sexual Abuse. Springfi eld, IL: Charles

C. Thomas.

• Wakefi eld, H., & Underwager, R. (1990.): Personality Characteristics of Parents Making False Accusations

of Sexual abuse in Custody Disputes. Journal of International Political Theory, vol.2.

104 STRUČNI POGLEDI I

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

....kad odbacimo trabunjanja o ulozi histrionskog poremećaja osobnosti..uglavnom se sve svodi na uobićajena događanja u BPD- NoN- BPD odnosu, tj . na distorzionu kampanju ocrnjivanja partnera u negativnoj fazi "splittinga"

 

Iliti redom:

 

- BITNO tvrde: poremećaji osobnosti su glavni uzrok lažnih optužbi tijekom procesa dodjele roditeljske skrbi ( kao uostalom i razvoda, obiteljskog nasilja ..i..t...d...) ( eto prve istine, koja začuđujuće odudara od javnog stava da je muški spol uzrok svemu)

 

-nestabilne veze, impulzivnost i nestabilnost - dio definicije BPD-a ili osnovnih kriterija (.." samoštetno ponašanje, uključujući promiskuitet, nemogučnost kontole ljutnje, neprimjerena ljutnja ) ..- DAKLE, govorimo o BPD-u, graničnom, emocionalno..nestabilnom..poremećaju osobnosti, DSM-IV, axis II, cluster c..i o ničemu drugom, jer se spominjanje poremećaja, koji tobož igraju ulogu, bezpogovorno odmah može odbaciti...

 

 

..a ovo bi mogao biti dio opisa tipičnog NON-a

 

nedostatak asertivnosti, tj. zauzimanja za sebe u socijalnim situacijama

• nedostatak ambicioznosti i kompetitivnosti

• naglašene pasivne i ovisničke crte ličnosti te nedostatak primjerenog osjećaja straha,

zabrinutosti ili ljutnje s obzirom na ozbiljnost lažnih optužbi

• naivna percepcija da će drugi razumjeti i vidjeti stvarnu situaciju

• s obzirom na njegove reakcije, razmišljanja i osjećaje ostavlja dojam dobrodušne

osobe

• u braku je udovoljavao zahtjevima i željama supruge

 

Blush i Ross (1987.) koje citira su glupani koje ne treba obadavati, a granična ličnost koji oni navode pod brojem 3. je nepostojeći pojam....histrionci su dušice drage prema graničnima..i u braku i u životu....., njihovi dramoleti nikome ne štete, niti imaju razlog za to....gospoda samo nisu prepoznali pravu ulogu BPD-a, kao što je ne prepoznaje , očito, ni dalje tzv. Poliklinika

 

Zadnji dio posta koliko ja razumijen objašnjava da zašto i kako su Tzv. "stručnjaci" često u krivu, zašto donose nepravedne , užasne odluke, zašto su ukratko često samo - zločinci, a, istinabog, ne mogu ni biti ništa drugo dok im je ovakva teorijska podloga...

 

...a da su samo malo deteljnije proučili odnos osobe s graničnim poremećajem osobnosti i bliske osobe, ovaj mali detalj iz odnosa ( distorziona kampanja ocrnjivanja partnera ) lako bi se prepoznao....i moglo bi se pomoći djeci, bliskim osobama poremećene osobe i samoj poremećenoj osobi s graničnim poremećajem. ( a svima, pa i nama je to cilj, zar ne ? )

 

..na kraju, sve ovo je već opisano u " Prestanite hodati po ljuskama jajeta", samo bez dodatnih gluposti.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

ja ne bih ulazila u procjenu kvalitete napisanoga, jer ne znam dovoljno niti o psihologiji, niti o psihijatriji. ali mišljenja sam da može pomoći onima koji se nađu u ulozi krivo optuženoga, a ne zanima ih ili nemaju vremena, energije, živaca, čega god, da bi se bavili time što je uzrok čudnoga ponašanja njihovih bivših partnera (ova mi je situacija poznata iz prve ruke). također, posao Poliklinike i nije utvrđivati psihičko stanje roditelja, nego utvrđivanje da li dijete jest ili nije bilo zlostavljano, te mu pružiti pomoć ukoliko se zlostavljanje potvrdi (i ovo mi je, nažalost, poznato iz vlastita iskustva). odnedavno su roditelje koji su lažno optužili drugoga roditelja počeli kazneno prijavljivati po službenoj dužnosti, a što će se s dotičnima potom dogoditi, nije više briga Poliklinike.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

OK...zanemarimo znanstvenu istinu u gore napisanom...ALI OVO JE JAKO BITNO: cijela pravosudna praksa i tumačenje Obiteljskog zakona, kao i Zakona o zaštiti od obiteljskog nasilja U REPUBLICI HRVATSKOJ zasniva se na nakaradnom neistinitom principu koji je nedavno u Dobro jutro Hrvatska iznijela tzv. feministička teoretičarka Rada Borić: uzrok obiteljskog nasilja ( uzročno-posljedično, induktivno i deduktivno i večine drugih psihodinamskih problema u braku i vezi ) je ŽELJA MUŠKARCA DA KONTROLIRA ŽENU...!!!!????

 

Ovim joj GBF i Poliklinika, koji su dosad često stajali uz takve nakaradne stavove zabijaju nož u leđa i govore istinitu bit: poremećaji osobnosti jednog ( ili oba ) partnera u braku su glavni uzrok sukoba unutar veze i braka..

 

A ja tvrdim - nisu poremećaji osobnosti , nego samo jedan - BPD, Granični iliti Emocionalno nestabilni iliti Borderline personality disorder....

 

Svi drugi poremećaji osobnosti imaju minornu ulogu u uzroku obiteljskog nasilja, destruktivnog preljuba, razvoda braka, emocionalnog zlostavljanja djeteta, ili ako baš hočeš - U KRIVNJI.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Zanimljivo kako je svaka točka ovih navoda točno opisala postupke moje buduće bivše koja se tužbom razvodi od mene.Svaka točka nju opisuje;JE LI MOGUĆE DA SU TAKO DOBRI POGODILI???

 

1. Histrionska ličnost

• ostavlja dojam anksiozne, zabrinute i nervozne osobe

• smatra se žrtvom partnera od kojeg se rastaje ili se rastala

• verbalizira strah od nastavka viktimizacije i to ne samo za sebe, već i za dijete

• opisuje situacije kada je bila manipulirana od bivšeg partnera

• optužuje partnera za psihičko i fi zičko zlostavljanje

• smatra da je sada njezino dijete u opasnosti da bude žrtva zlostavljanja od bivšeg

partnera

• daje neodređene, cirkularne i nespecifi čne odgovore te su to češće opisi njezinih

osjećaja nego detalja i činjenica koje su se dogodile

• djetetove osjećaje opisuje kao produžetak vlastitih osjećaja te izražava neuobičajenu

i neprimjerenu zabrinutost za svoje dijete

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

...ono gore je bpd ponašanje, nikakva histrionska ličnost.

 

..i na kraju da se osvrnem na " želju muškarca da kontrolira ženu..." apsurdno sukladnom usporedbom ( sukladnom jer je BPD često temeljni poremećaj osobnosti u ovisnika i jer ih u njihovoj neizabranoj vezi njihove majke -...vole ): Kako komentirati i tumačiti želju majke da "kontrolira" sina narkomana ?

 

Tako da svaki majčin postupak ( sumnjičenje, uhođenje, pretres sobe, bacanje droge i šprica, tjeranje na testiranje, oduzimanje džeparca, zabrana izlaska, vika, ..sve do izbacivanja iz stana ) bude medijski prikazan kao zlostavljanje, tako da majka samom činjenicom da je roditelj bude kriva po Zakonu o opojnim drogama i Zakonu o zaštiti od obiteljskog nasilja. Tako da policija pozvana u intervenciju odmah odvodi majku iz kuće u pritvor, tako da je se šalje na psihosocijalno liječenje. Tako da stručne službe bez imalo sumnje odmah povjeruju sinu da je majka ustvari njegov diler...

 

Naravno, ne.........ali to je isti borderline - nonborderline odnos o kojem stalno govorimo.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

pahuljicazg je napisao:

odnedavno su roditelje koji su lažno optužili drugoga roditelja počeli kazneno prijavljivati po službenoj dužnosti,

 

 

 

 

Koji je postupak za prijaviti kazneno osobu tj.bivšeg supružnika za lažnu optužbu, i dali slućaj zastarjeva,jer se tako nešto dogodilo prije 4 g. i dokazalo se u polukli.za zlos. dj. da su optužbe lažne! :-?

i nitko nikome, nitko nije odgovarao za mjesece nemogučnosti viđanja djece nego pod nazorom, viđanje jednom tjedno na par sati pod nadzorom....i proživljavanje svih tih policijskih tretmana i svega....dali se može po nekoj sili zakona natjerat takvog roditelja da i odgovara za takvo djelo!!!

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Kazneni zakon

 

Zastara pokretanja kaznenog postupka

 

Članak 19.

 

(1) Kazneni postupak radi primjene kaznenog zakonodavstva Republike Hrvatske, osim u slučajevima kad se radi o kaznenim djelima navedenim u članku 18. stavka 2. ovoga Zakona, ne može se pokrenuti kad protekne određeno vrijeme od počinjenja kaznenog djela, i to:

 

- dvadeset i pet godina za kazneno djelo s propisanom kaznom dugotrajnog zatvora,

 

- petnaest godina za kazneno djelo s propisanom kaznom težom od deset godina zatvora,

 

- deset godina za kazneno djelo s propisanom kaznom težom od pet godina zatvora,

 

- pet godina za kazneno djelo s propisanom kaznom težom od tri godine zatvora,

 

- tri godine za kazneno djelo s propisanom kaznom težom od jedne godine zatvora,

 

- dvije godine za kazneno djelo s propisanom kaznom zatvora do jedne godine ili samo s novčanom kaznom.

 

(2) Ako je za kazneno djelo propisano više kazni, zastara se određuje prema najtežoj od propisanih kazni za to djelo.

 

Lažno prijavljivanje kaznenog djela

 

Članak 302.

 

(1) Tko prijavi neku osobu da je počinila kazneno djelo iako zna da to nije istina, a radi se o kaznenom djelu za koje pokretanje kaznenog postupka nije prepušteno privatnoj tužbi ili povodom prijedloga, ili tko za takvo djelo podmetanjem tragova ili na drugi način izazove pokretanje kaznenog postupka protiv osobe za koju zna da nije počinitelj kaznenog djela,

 

kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.

 

(2) Tko prijavi da je počinjeno kazneno djelo iako zna da to nije istina, a radi se o kaznenom djelu za koje pokretanje kaznenog postupka nije prepušteno privatnoj tužbi ili povodom prijedloga ili tko sebe prijavi da je počinio takvo djelo iako to nije istina,

 

kaznit će se novčanom kaznom do sto dnevnih dohodaka ili kaznom zatvora do tri mjeseca.

 

Davanje lažnog iskaza

 

Članak 303.

 

(1) Svjedok, vještak, prevoditelj ili tumač koji u postupku pred sudom, upravnom postupku, postupku pred javnim bilježnikom ili stegovnom postupku dade lažni iskaz,

 

kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.

 

(2) Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se stranka u postupku koja dade lažni iskaz ako se na tom iskazu temelji konačna odluka u tom postupku.

 

(3) Ako su kaznenim djelom iz stavka 1. ovoga članka prouzročene teške posljedice za okrivljenika u kaznenom postupku,

 

počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od tri mjeseca do pet godina.

 

(4) Ako počinitelj kaznenog djela iz stavka 1. ovoga članka dragovoljno opozove svoj iskaz prije donošenja konačne odluke,

 

može se osloboditi kazne.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

  • 4 tjedna kasnije...

Evo vijesti od danas: gore navedenu opskurnu RB po izboru Eve Ensler, spisateljice "Vagininih monologa" i pokretačice V-day-a ( V-Day embodies the same double standard and dishonesty that has characterized most feminist pronouncements for decades )časopis Forbes proglasio je jednom od 7 najmoćnijih feministkinja na svijetu. Navodno zbog brige za silovane bosanke....

 

A i Glamour USA ( moda, ljepota, kosa, šminka, dijeta, zdravlje, sex )isto tako je nešto proglašavao preko naših leđa...

 

Bljuv.

 

Ima li koja udruga očeva, da tuži RB zbog androfobnih i diskriminatorskih, neistinitih i štetnih javnih izjava ?

Na CZSS i sudovima ste diskrimiirani upravo radi par desetaka ovakvih....

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Uključi se u diskusiju

Možete objaviti sada i registrirati se kasnije. Ako imaš korisnički račun, prijavi se ovdje kako bi objavljivao s tim računom.

Posjetitelj
Odgovori na ovu temu...

×   Zalijepili ste sadržaj sa formatiranjem..   Ukloni formatiranje

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Vaš je prethodni sadržaj vraćen..   Očisti

×   Ne možete direktno lijepiti slike. Prenesite ili unesite slike iz URL.

 Dijeli



×
×
  • Napravi novi...

Važna informacija