Jump to content

Pravo na nasljedstvo HITNO


Jenda

Preporučene objave

Otac je bio u vanbračnoj zajednici od 1957. do 1959.g. U toj zajednici je imao jedno dijete. Nakon neuspjele vanbračne zajednice, oženio se i imao mene. Bračna zajednica je trajala 34 godine. (Kćer iz vanbračne zajednice je umrla i njena majka je umrla. Iza sebe je ostavila 3 djece. Otac je vanbračnu kćer alimentirao i novčano pomagao). Moja majka je umrla a otac se oženio. Ta zajednica je trajala 3 godine. Žena je pobjegla i nije se vratila sve do smrti supruga, tj. mog oca. Otac mi je ostavio svu imovinu ugovorom o darovanju, prije nego se je oženio po smrti moje majke ponovo. Kakav je sada moj status glede nasljedstva?

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Koliko ja mogu shvatit, iza sestre iz vanbracne zajednice ostalo je 3 djece. to jest troje unuka tvoga oca? Nemam pojma o pravnim stvarima, ali koliko sam citala u ovom forumu, ja bih rekla da bi najvjerovatnije to 3 djece imalo pravo na dio svoje majke. koliko sam mogla zakljucit iz drugih slucajeva na ovom forumu, nasljednici mogu zatraziti da se sve sto je darovano ubroji u ostavinu. ali bovu ce vam to sigurno strucno objasnit... :)

 

srdacan pozdrav

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Možda nisam dobro shvatio ali čini mi se da je ovako:

 

Vaš otac je u trenutku smrti imao sina tj. vas, zakonitu suprugu s kojom nije živio ali se nije od nje službeno razveo, i troje unuka po kćeri iz prvog braka.

 

Ako je tako, onda ste svi petero nasljednici prvog nasljednog reda (jer unuci stupaju na mjesto svoje majke tj. umrle kćeri vašeg oca).

 

Uz to su svi petero i nužni nasljednici.

 

Dakle, supruga i unuci imaju pravo na pola onoga što bi naslijedili od ostavine po zakonu, pri čemu se u iznos ostavine radi utvrđivanja nužnog dijela uračunava i darovano. Po zakonu bi naslijedili vi, supruga i kćer (da nije umrla) po 1/3. Dakle, polovina zakonskog dijela je 1/6, pa bi supruga trebala naslijediti 1/6 ostavine, a unuci svi zajedno 1/6 ostavine na jednake dijelove.

 

Oni imaju pravo zatražiti da se taj dio izdvoji iz onoga što vam je darovano. Ako vaš otac u trenutku smrti nije imao nekretnina, ostavinski postupak se neće pokrenuti po službenoj dužnosti, već bi ga - po mojem mišljenju - trebali pokrenuti nužni nasljednici radi ostvarenja prava na nužni dio ili ga zahtijevati tužbom.

 

To imaju pravo učiniti u roku od 3 godine od ostaviteljeve smrti.

 

S obzirom na to da je supruga faktično prekinula brak, možda bi se moglo dokazati da je brak prestao postojati - u taj dio se ne razumijem. Moglo bi doći u obzir i njezino isključenje iz nasljedstva zbog nedostojnosti ali mislim da sam odlazak po sebi nije dovoljan razlog za to.

 

Ako bi se dokazalo da brak nije postojao, unuci bi imali pravo tražiti 1/4 na jednake dijelove svakome.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Bovu, možel li navesti zakonsku odredbu ili neku presudu na kojem se temelji tvoj stav?

 

Naime, jasno je da ta supruga ne može polagati pravo na imovinu koju je njezin suprug imao (čak i da je nije otuđio darovanjem) prije sklapanja braka u smislu bračne stečevine, ali iz Zakona o nasljeđivanju ne vidim formalnog razloga da se ne pojavi kao nužni nasljednik.

 

Nužni nasljednik uopće ne osporava ugovor o darovanju kad traži nužni dio, nego samo traži izdvajanje nužnog dijela iz darovanoga, ako se nužni dio ne može izdvojiti iz ostale ostavine.

 

Pobijanje darovnog ugovora bi značilo da se pobija darovanje u cijelosti, a to nije isto kao i zahtjev za nužnim dijelom. Naime, kad bi se pobilo darovanje u cijelosti, onda bi darovano postalo dio ostavine i dijelilo se kao da darovanja i nije bilo, dakle po zakonu (ili oporuci, ali oporuke ovdje nema).

 

Jedino što vidim kao mogućnost je dokazivati da je bračna zajednica prestala postojati, ali u taj dio se ne razumijem pa ne znam reći bi li to bilo uspješno. Pokojnik je mogao za života razvrgnuti taj brak zbog supruginog odlaska kao razloga, a ako nije, ostao je u braku.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Moje mišljenje je ovako: unučad iz vanbračne zajednice bi možda imala pravo na nužni dio po umrloj majci, ukoliko im je Zakon o naslijedivanju iz 1957 davao to pravo. Tu je bitno znati i to, koliko je taj Zakon zahtijevao vremena trajanja vanbračne zajednice, kako bi bila izjednačena sa bračnom. To bi me instresiralo, ukoliko to netko zna?

Što se tiče žene koja je pobjegla, mislim da ona nema pravo na imovinu, jer u trenutku ulaska u brak, suprug je bio otudio svoju imovinu meni ugovorom o darovanju. Dakle, u trenutku sklapanja braka on nije de iure imao nikakvu imovinu. Ispravite me, ukoliko znate nešto drugo. Hvala.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Dijete ostavitelja ima pravo na nasljeđivanje bez obzira da li je rođeno u bračnoj ili vanbračnoj zajednici, ili izvan bilo kakve zajednice, i bez obzira na to kada je rođeno.

 

Na mjesto djeteta kao nasljednika koji je umro stupaju njegovi potomci, dakle unuci.

 

Postojanje bračne odnosno s njom izjednačene vanbračne zajednice bitno je za prava supružnika kao nasljednika, a ne djece. Odredbe o vanbračnoj zajednici nikada se nisu nalazile u nikakvom zakonu o naslješivanju, jer se taj zakon na to ne odnosi.

 

Niste napisali kada vam je otac umro, ali to očito nije bilo do 1959. godine. Prema važećem Zakonu o nasljeđivanju prava stranaka u vezi s nasljeđivanjem prosuđivat će se po zakonu koji se primjenjivao u času otvaranja nasljedstva (čl. 253).

Nasljedstvo se otvara u času smrti ostavitelja.

 

Što se tiče odbjegle supruge, u Zakonu o nasljeđivanju nisam našao nikakvo ograničenje koje bi sprečavalo zakonitu suprugu da kao nužni nasljednik naslijedi nužni dio iz imovine darovane prije sklapanja braka. Nisam našao niti vremensko ograničenje niti ograničenje u pogledu pravnog statusa zakonite supruge koje bi sprečavalo da se darovana imovina u ovakvom slučaju uračunava pri određivanju nužnog dijela.

 

Priznajem da se meni to ne čini logičnim, moralnim niti zdravorazumskim rješenjem, ali ne nasljeđuje se po pravdi i zdravom razumu, nego po zakonu.

 

Moguće je da sam nešto previdio odnosno pogrešno zaključio, ali niti jedno od do sada izraženih suprotnih mišljenja na ovoj temi ne navodi bilo kakavu konkretnu zakonsku odredbu iz koje bi proizlazilo suprotno od ovoga što tvrdim.

 

Uostalom, najveći dio Zakona o nasljeđivanju je dosta razumljiv i za pravnog laika, pa pogledajte sami odredbe o nužnim nasljednicima i nužnom dijelu.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

???

Čl.5 nasljednog; ostavina se sastoji od svega onoga što je bilo ostaviteljevo u trenutku njegove smrti...Nije ostavina tuđi udio u imovini ili ono što netko u trenutku ostaviteljeve smrti stekne na posebnom pravnom temelju.

Vi ste s ocem prije x godina sklopili ugovor o darovanju ( pretpostavljam nekretnine). Ukoliko je upis prijenosa pr.vlasništva izvršen u zk i razdijeljena sva nepokretna imovina, neće se provoditi ostavinska rasprava po službenoj dužnosti. Dakle, eventualno bi je osobe koje smatraju da imaju određeno pravo na ostavini mogle pokrenuti, s tim da bi u tom slučaju, ako je sve kako navodite, postojao spor te bi se ostavinski postupak prekinuo do okončanja parnice o utvrđenju pojedinih prava i dr.

Vaš otac je imovinu stečenu u bračnoj zajednici s Vašom majkom ( ako je to tako?)prenio na Vas odmah po smrti majke.

Nova očeva supruga je prekinula bračnu zajednicu i prekid je trajao sve do smrti, što bi ev. moglo biti relevantno ukoliko postoji (vrednija) imovina stečena za vrijeme trajanja ove bračne zajednice. Ukoliko ne postoji, isto nije od posebnog značaja. Pokretnine, ako nisu veće vrijednosti, ne predstavljaju razlog za pokretanje ostavinske rasprave po službenoj dužnosti, samo na prijedlog. za kućanske predmete je uobičajeno da pripadnu članovima kućanstva ostavitelja, uglavnom nije sporno pitanje osim ako nemate nekakve antikne stolice stečene u očevom posljednjem braku.

Unuci od očeve prve kćerke, zakonski, mogli bi pobijati Vaš ugovor o darovanju zbog povrede nužnog dijela. U toj parnici vjerovatno bi došlo do novih komplikacija ovisno o tome na koji je način vaš otac stekao vlasništvo nekretnina, je li isto uvijek bilo njegovo samovlasništvo ili predstavlja zajedničku imovinu /bračnu stečevinu s Vašom majkom, te koliki su udjeli i sl.

Pravno, ako netko želi komplicirati, uvijek će moći komplicirati. Spor dobiva onaj čije je pravo jače ( ili ima boljeg odvjetnika :-D ). Pravno, ukoliko je ovdje izneseno činjenično stanje vjerno stvarnoj situaciji, Vi imate stabilan pravni položaj, a potencijalne protivne strane slabije izglede i težu situaciju.

Faktično, ako smatrate da je nekom od drugih osoba potrebno pomoći ili mislite da imaju moralno ili drugo pravo na nekoj stvari, to im uvijek možete, ako ne pravno, a onda na konkretan, životan način priznati.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Iz Zakona o nasljeđivanju:

 

a) Izračunavanje vrijednosti nužnog dijela

 

Utvrđivanje vrijednosti ostavine

 

Članak 71.

(1) Vrijednost ostavine na temelju koje se izračunava vrijednost nužnog dijela utvrđuje se na sljedeći način:

1. Najprije treba popisati i procijeniti sva dobra koja je ostavitelj imao u času smrti, računajući tu i sve ono čime je raspolagao oporukom, kao i sve njegove tražbine, pa i one koje ima prema nekom nasljedniku, osim tražbina koje su očito nenaplative.

2. Od utvrđene vrijednosti dobara koja je ostavitelj imao u času smrti odbija se iznos ostaviteljevih dugova, iznos troškova popisa i procjene ostavine i troškova pokopa ostavitelja.

3. Tako dobivenom ostatku pribraja se vrijednost svih darova koje je ostavitelj učinio na bilo koji način nekom zakonskom nasljedniku bez obzira nasljeđuje li ostavitelja, pa i darova učinjenih nasljednicima koji se odriču nasljedstva, kao i onih darova za koje je ostavitelj naredio da se ne uračunaju nasljedniku u njegov nasljedni dio.

4. Tome se pribraja i vrijednost darova koje je ostavitelj u zadnjoj godini svoga života učinio drugim osobama koje nisu zakonski nasljednici, osim manjih uobičajenih darova.

 

(2) Neće se uzimati u ovaj račun te se neće pribrajati vrijednost darova učinjenih za postignuće općekorisnih svrha, kao ni darova koji se na temelju samoga zakona ne uračunavaju nasljedniku u njegov nasljedni dio.

 

Dakle, unuci imaju vrlo čvrst pravni temelj da dođu do nužnog dijela, a zakonitoj supruzi bi se to pravo možda moglo osporiti, ali ne temeljem Zakona o nasljeđivanju nego drugih zakona. Pri tome zakonita supruga neće morati dokazivati da ima pravo na nužni dio, već ćete vi morati dokazivati da nema.

 

Za razumijevanje problema nemojte čitati zakon selektivno, nego uzmite u obzir sve relevantne odredbe. Istina je ono što proizlazi iz Severusovog odgovora da sudovi nerijetko znaju zanemariti zakonske odredbe, otići u drugom, nebitnom smjeru itd. ali se ne možete u to pouzdati. Postupak je višestupanjski i uporna stranka ima dobre šanse da će postupak prije ili kasnije doći do suca koji sudi po zakonu.

 

Ono što je prilično sigurno da bi takva parnica potrajala :-D

 

Hoće li ti nužni nasljednici zatražiti svoje pravo ili ne, i hoće li se toga dosjetiti na vrijeme, tj. u roku od 3 godine, ovisi o njima. Vi u tom smislu niste dužni ništa poduzeti.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Ima li kakvih ograničenja u nasljedivanju poljoprivrednog gospodarstva od strane trećih osoba, koji nisu članovi poljoprivrednog gospodarstva ali su zakonski nasljednici? U prijašnjim zakonima je bilo ograničeno nasljedivanje poljoprivrednog gospodarstva. To je bilo radi toga, što bi u suprotnom netko tko nikad nije radio i ugradivao u odredeno gospodarstvo nužnim dijelom bio privilegiran, dobio bi nešto bez truda a dotadašnja obitelj, koja je od toga živjela bi doživjela bankrot. Imate li o tome nekakvih informacija? Unaprijed zahvaljujem.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Iz Zakona o nasljeđivanju:

 

Članak 143.

(1) Na zahtjev sunasljednika koji je živio ili privređivao u zajednici s ostaviteljem, a i zapisovnika, sud može, kada to iziskuje opravdana potreba, odlučiti da mu se ostave pojedine stvari, pokretne ili nepokretne ili skupine stvari, koje bi pripale u dio ostalih nasljednika, a da im on vrijednost tih stvari isplati u novcu u roku koji sud prema okolnostima odredi. Rješenje suda kojim udovoljava tom zahtjevu ovršna je isprava.

(2) Sunasljednik koji je poljodjelac ne mora učiniti vjerojatnom opravdanu potrebu iz stavka 1. ovoga članka kad se radi o nasljeđivanju poljoprivrednog zemljišta i stvari koje služe obavljanju poljoprivredne djelatnosti.

(3) Za tako određeni iznos osobe iz stavka 1. ovoga članka imaju radi osiguranja iznosa koji im je dužan platiti do isplate zakonsko založno pravo na dijelovima ostavine dodijeljenima nasljedniku.

(4) Ako im u roku ne bude plaćeno, oni imaju pravo zahtijevati naplatu svoje tražbine ili predaju stvari koje bi im inače pripale na ime nasljednog dijela.

 

Ovo ne treba miješati sa dijelom koji pripada nasljedniku koji je potomak ostavitelja, a živio je u zajednici s ostaviteljem i doprinio da se ostaviteljeva imovina uveća.

 

Za taj dio koji je rezultat nasljednikova rada on ima pravo tražiti da se izdvoji iz ostavine i pripadne njemu izravno, a navedeni članak 143. se odnosi samo na ono što ostaje kao ostavina.

 

b) Imovina koja se izdvaja iz ostavine

 

Izdvajanje u korist potomaka koji su privređivali s ostaviteljem

 

Članak 75.

 

(1) Neovisno o svome nasljednom pravu ostaviteljev potomak koji je s ostaviteljem živio u zajednici te je svojim radom ili davanjima pridonio da se njegova imovina poveća, časom njegove smrti stječe pravo na onoliki dio ostavine koji odgovara vrijednosti za koju se njegovim doprinosom imovina povećala dok su živjeli u zajednici.

(2) Tako izdvojeni dio ne spada u ostavinu te se ne uzima u račun pri izračunavanju nužnog dijela, niti se uračunava nasljedniku u njegov nasljedni dio.

(3) Pravo iz stavka 1. ovoga članka ostvaruje se samo na zahtjev ovlaštenika. Pravo na podnošenje zahtjeva prestaje pet godina od dana otvaranja nasljedstva. Izdvajanje kućanskih predmeta

 

Članak 76.

 

(1) Nadživjelom bračnom drugu i ostaviteljevim potomcima koji su živjeli s ostaviteljem u istom kućanstvu u času smrti, pripadaju kućanski predmeti koji služe za zadovoljavanje njihovih svakodnevnih potreba, kao što su pokućstvo, kućanski aparati, posteljina i slično, ali ne ako su ti predmeti znatnije vrijednosti.

(2) Tako izdvojeni predmeti ne uzimaju se u račun pri izračunavanju nužnog dijela niti se uračunavaju nasljedniku u njegov nasljedni dio.

(3) Osobe iz stavka 1. ovoga članka stječu izdvojene predmete u suvlasništvo, na jednake dijelove.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Uključi se u diskusiju

Možete objaviti sada i registrirati se kasnije. Ako imaš korisnički račun, prijavi se ovdje kako bi objavljivao s tim računom.

Posjetitelj
Odgovori na ovu temu...

×   Zalijepili ste sadržaj sa formatiranjem..   Ukloni formatiranje

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Vaš je prethodni sadržaj vraćen..   Očisti

×   Ne možete direktno lijepiti slike. Prenesite ili unesite slike iz URL.

  • Temu je nedavno pogledalo   0 korisnika

    • No registered users viewing this page.
  • Korisnici koji su trenuto na stranici



×
×
  • Napravi novi...

Važna informacija