tužba nakon ostavinske rasprave

[robi65]

:Poštovani,otac mi je nenadno preminuo,ne ostavivši oporuku.Kao njegovi naslijednici proglašeni su temeljem zakona o naslijeđivanju ,njegova supruga ,odnosno moja pomajka,zatim ja ,kao zakoniti sin,i na kraju moja sestra ,kao zakonita kčer ostavitelja.Iza pokojnika je ostala kuča na selu i manja vikendica u unutrašnjosti;automobil i još poneke sitnice.Svi smo naslijedili jednu trečinu ostavinske mase.Na raspravi smo se svi prihvatili naslijedstva,iako je sama rasprava protekla u mučnom raspoloženju,pošto jepomajka bila veoma drska i arogantna, na što je čak bila i upozorena od javnog bilježnika koji je vodio postupak.E sada dolazi najinteresantnije,pošto pomajka nije zadovoljna raspodjelom ostavinske mase,unajmila je odvjetnika i zatražila izdvajanje bračne stečevine iz ostavinskog postupka.između ostaloga dolazim do onoga što me najviše i zanima.U postuku utvrđivanja bračne stečevine,pomajka želi tužbom zatražiti da u tu masu uđe i stan koji je moje vlasništvo.Na tom je stanu pomajka imala stanarsko pravo, to jest bila je nosioc stanarskog prava,akao članovi domačinstva u ugovoru o korištenju stana ,bili smo navedeni i ja kao pastorak, i moj otac.1994. godine u dogovoru sa mojim ocem ,moja pomajka i moj otac,potpisali su mi SUGLASNOST stanara članu obiteljskog domačinstva za kupnju stana,koja je i ovjerena kod javnog bilježnika.Pošto je donešen takav zakon kojim se omogučuje otkup stanova na kojima je postojalo stanarsko pravo.Također morao sam dobiti i potvrdu kojom kučni savjet stambene zgrade u kojoj živim potvrđuje tko je zaštičeni najmoprimac i tko je sa njime živio u zajedničkom domačinstvu,to jest ja; i ta je potvrda ovjerena kod javnog bilježnika.Još je neke potvrde trebalo prikupiti;što sam i učinio te sam zatim temeljem zakona i uz sve suglasnosti i potvrde predao zahtjev za sklapanje ugovora o najmu stana sa zaštičenom najamninom.Ugovor je sklopljen početkom 1998.godine između mene kao najmoprimca i grada Zagreba kao najmodavca.Nakon par mjeseci podnio sam zahtjev za otkupom istog .Mom zahtjevu za otkupom istog stana je udovoljeno ,te sam krajem 1998.godine sklopio ugovor o prodaji stana,ja kao kupac a grad Zagreb kao prodavatelj.Isti sta je kupljen na obročnu otplatu,koju još otplačujem u jednakim mjesečnim obrocima.Postoji li zakonsko uporište njezine izjave ,da če ona mene izbaciti iz moga stana,jer kako kaže ona mi ga je poklonila,jer je imala stanarsko pravo na njega i želi da ga dobije natrag, to jest kaže da če učiniti sve da mi njezin odvjetnik zagorča život,njezine riječi.Poštovani molim za bilo kakav savjet,unaprijed hvala.

[robi65]

ljudi molim vas pomagajte,zar če bojim se ispasti toliko komplicirano ,ako dođe do parničenja ,da se nitko ne usudi niti prognozirati,moguče poteze i možebitne posljedice svega,isto sam pitanje postavio i na forumu o obveznom pravu,pa mi se niti tamo nitko ne usudi ništ natuknuti.

[KronicnaStranka]

Ne postoji način da spriječite da dođe do parničenja, osim tako da prihvatite sve tužbene zahtjeve.

 

Svatko vas može tužiti za bilo što. Pravo pitanje je, dakle, ne kako spriječiti tužbu nego kako dobiti spor.

 

Sporovi se ne dobijaju tako da odvjetnik zagorčava život protustranci, nego odlukom suda. Metoda zagorčavanja može biti uspješna samo ponekad i samo protiv stranke koja se ne zna, neće ili ne može boriti za svoja prava.

 

Po mojem mišljenju, ako ste stan kupili svojim novcem bez nekih posebnih ugovora s ostalim nositeljima stanarskog prava, vi ste vlasnik stana, i on ne može biti dio ostavine.

 

To što ste stekli pravo otkupa na način da vam je nositelj stanarskog prava prepustio to pravo po mojem mišljenju nije bitno. Tim aktom dotadašnji nositelj se odrekao prava koja bi inače eventualno mogao imati.

 

Mislim da vam je najpametnije da se ne opterećujete time što bi moglo biti ako bude, već pričekajte tužbu i vidite što tužiteljica točno hoće i na koje se zakonske temelje poziva. Svaki, pa i najnekorektniji, odvjetnik, koji joj bude sastavljao tužbu morat će ili naći neko uporište za takav zahtjev ili ju upozoriti da nema zakonskog načina da postigne to što hoće.

 

A na bračnu stečevinu supruga ostavitelja svakako ima pravo, druga je stvar što ona smatra bračnom stečevinom i što u nju stvarno spada ili ne spada.

[robi65]

Najljepše se zahvaljujem na vašem odgovoru,poslušati ču Vaš savjet i pričekati slijedeče korake moje pomajke ,a do tada se ,kako i sami kažete ,ne opterečivati i ne živcirati se previše,jer nemogu momentalno ništa promijeniti.Još jednom hvala.

[Poduzetnica]

Postovani,

 

Nisam pravnik ali obzirom da mi slicna komplikacija "zagorcava zivot" dobronamjerno vam savjetujem da za svaki slucaj pregledate sudsku praksu u svezi otkupa na web stranici Vrhovnog suda: http://sudskapraksa.vsrh.hr/supra/SearchResultsPublic.asp

 

Ovaj izvadak iz presude vam mozda moze posluziti kao smjernica u trazenju odgovora na vase pitanje tj. barem u dijelu pitanja koliko prava (na bracnu stecevinu i nasljedjivanje) ima osoba koja – za razliku od vas – niti je ikada bila podnijela zahtjev za otkup kao sto nije zakljucila kupoprodajni ugovor obzirom da se odrekla – u vasu korist (potpisavsi vam suglasnost za kupnju stana) - prava koje je u tom trenutku imala:

 

“Prema stajalištu ovog revizijskog suda u situaciji kad je stanar podnio zahtjev za otkup stana, ali je umro prije sklapanja ugovora o prodaji stana pravo na otkup stana ne prelazi na nasljednike. To stoga jer je pravo na otkup stana koje pripada stanaru temeljem odredaba Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine", broj 27/91, 33/92, 43/92, pročišćeni tekst 69/92, 25/93, 26/93, 48/93, 2/94, 47/94 i 58/95) osobno pravo stanara koje ne prelazi na nasljednike, a vezano je uz stanarsko pravo koje se, također, ne nasljeđuje. Nasljednik bi mogao naslijediti jedino imovinu stanara koja je u času njegove smrti već postojala, a samim podnošenjem zahtjeva za otkup stana bivši stanar nije stekao potraživanje, odnosno imovinu koja bi činila njegovu postojeću imovinu u času smrti i koja bi prelazila na njegove nasljednike.”

 

LP

[robi65]

Poduzetnica ,zahvaljujem i vama na uključivanju u temu i ako Vas smijem zamoliti,da mi možda malo opišete i Vašu,kako kažete malo zamršenu odnosno kompliciranu situaciju,pošto je slična ovoj mojoj ,ako Vam nije teško,da pokušam komparirati neke Vaše fakte sa mojima.Lijep pozdrav.

[Poduzetnica]

Postovani,

 

Zahvaljujem na interesu, ali mi se cini da je, u odnosu na moju, vasa situacija ipak „cista kao suza“ i da ce samo stvarno biti jako zanimljivo vidjeti na kojem ce zakonskom uporistu odvjetnik suprotne strane temeljiti, kako mi cini po svemu sto ste do sada napisali, neosnovane zahtjeve tuziteljice.

 

Moj ostavinski postupak traje vec nekoliko godina obzirom da je otkup prakticki u cijelosti placen mojim sredstvima iako je Ugovor o otkupu bio potpisao ostavitelj (s kojim sam zivjela u zajednickom kucanstvu) te zbog toga trazim da se iz ostavine izdvoji (u idealnom dijelu) ono sto nije zapravo platio ostavitelj. Obzirom da mi to sunasljednik (koji niti je zivio u zajednickom kucanstvu s ostaviteljem niti je platio ijednu ratu otkupa) po savjetu svog odvjetnika ne priznaje, dokazujem to u parnici u kojoj sam ja nazalost tuziteljica jer su, u skladu sa Zakonom o nasljedjivanju, moji navodi „manje vjerojatni“ (jer vlasnicki list, temeljem Kupoprodajnog ugovora, glasi na ostavitelja pa sunasljednik trazi „svoj“ zakonom predvidjen dio predmeta nasljedjivanja – koji je to postao upravo i samo zahvaljujuci placenom otkupu)....

 

Na temelju prozivljenih iskustava cini mi se da nije razborito takve situacije olako shvacati, jer odvjetnici vole sporove, to im je naravno posao, no preveliki je broj nazalost onih koji uspjesno zaboravljaju Kodeks odvjetnicke etike i posebice T. 73: “Odvjetnik treba i prema protivnoj stranci nastupati obzirno i objektivno, nastojeći time stvoriti uvjete da se spor što prije riješi u obostranu interesu.”

 

Napad je najbolja obrana, stoga vam dobronamjerno savjetujem da se ipak dobro i sami pripremite i, zlu ne trebalo, vec sada krenete u potragu za svim potrebnim dokazima kao i za razumnim i savjesnim odvjetnikom koji ce vas pravno dobro orijentirati kao i, u krajnjem slucaju, pomoci da dodjete do nekog kompromisnog rjesenja prije nego sto vam krene „zagorcavanje zivota“ po parnicama...

 

Puno uspjeha i srece, LP

[bovu]

robi65

stanarsko pravo nije vlasništvo.

predpostavljam da pomajku nije silio da potpiše suglasnost za kupnju stana

osim pomajke i oca i Vi ste imali stanarsko pravo na predmetnom stanu.

stan ste otkupili od grada i staj je Vaš ako kupoprodajni ugovor glasi samo na Vas .

 

ne navodite šta je od imovine koju je ostavio otac

stečeno u braku sa Vašom majkom i dali je majka živa.

imovina koju je Vaš otac ostavio

i ako je stečena prije braka sa pomajkom nije bračna stečevina .

[robi65]

Bovu evo pronašao sam na stranicama Ustavnog suda jednu odluku,kojom sud u biti pravo na otkup stana izjednačuje sa vlasništvom.Navešču dio :Odlukom Ustavnog suda RH od 25. svibnja 2006. u predmetu-Parnični postupak -utvrđivanje bračne stečevine,između ostalog navodi-citiram:Polazeči od toga da je pravo na otkup stana bilo pravo imovinske naravi koje je ovlaščivalo imatelja tog prava na stvaranje imovinskog prava-prava vlasništva,pravo na otkup stana,kao imovinsko pravo bilo je bračna stečevina podnositelja i tužene.Zbog gore navedenog čini mi se još više komplicirano,jer ako se situacija bude slično razvijala,moglo bi biti presuđeno u korist pomajke,međutim kako bi ona tada mogla osporavati moje vlasništvo nad otkupljeni stanom,pošto je pravo vlasništva ,jedno od temeljnih prava po Ustavu,a osim toga pomajka se sa mojim ocem ,nakon što mi je dala suglasnost za otkup ,odjavila sa predmetne adrese navedenog stana ,to jest odselila se sa mojim ocem u drugi stan , na drugu adresu,gdje su živjeli zajedno ,sve do smrti oca,a gdje i dalje živi.Jedino je možda bitno to što je ona ,kako je zakonom o otkupu stanova sa stanarskim pravom,bilo omogučeno ,meni kao članu obiteljskog domačinstva potpisala suglasnost za otkup stana,i tu nema ničeg spornog,ja sam temeljem zakonskih odredbi ,tada važečih otkupio stan,i nikako da shvatim kako če se postupak odvijati.

[KronicnaStranka]

Svatko može raspolagati svojim vlasništvom kako hoće, pa ga i pokloniti nekome ako hoće.

 

Dakle, ako su ostali nositelji vama prenijeli (darovali?) svoje stanarsko pravo (u smislu prava na otkup) slobodnom voljom i ako u tom dokumentu nije navedeno ništa posebno u smislu ograničenja vaših prava (npr. da ste samo nositelj otkupa, a da stan ostaje u suvlasništvu ugovoratelja ili nešto slično), onda je stan vaš.

 

Uočite da u predmetnoj odluci (barem koliko se može razumjeti iz onoga što ste citirali) nikada nije došlo do otuđivanja prava tužitelja s njegove strane, i to je bitna razlika od vašeg slučaja.

 

Bitna je i okolnost da ste ga otkupili svojim novcem, a nitko ne može polagati pravo na nešto što ste kupili vi sami. U najgorem slučaju, mogli biste tražiti povrat novca od "vlasnice", ali mislim da to ne dolazi u obzir.

 

Ipak, opreza radi, trebalo bi temeljito proučiti dokument (suglasnost) kojim vam je prepušteno pravo otkupa i detaljno analizirati formulacije koje su korištene.

[Poduzetnica]

robi65 je napisao:

... i nikako da shvatim kako če se postupak odvijati.

 

Postovani,

Logicno da ne mozete shvatiti kako ce se postupak razvijati jer niste vi ti koji ste nezadovoljni ni koji cete podizati eventualnu tuzbu – ukoliko se, u medjuvremenu, gospodja ipak ne predomisli u svojoj zelji i namjeri da naslijedi vise od vas dvoje zakonite djece ostavitelja.

 

Kao sto vam je vec razborito, lijepo i jasno napisao Kronicna stranka, sve cete saznati tek po primitku tuzbe – ukoliko do nje uopce i dodje.

 

Ono sto je u ovom trenutku jedino jasno je da jedna sunasljednica zeli vise od onoga sto je u skladu sa zakonskim odredbama naslijedila pa ukoliko se u roku koji ima na raspolaganju ne predomisli i stigne vam tuzba, mozda bi vam ova cijela situacija predstavljala dobru prigodu da, u suradnji s odvjetnikom, razgovarate sa sestrom i pokusate se dogovoriti oko raspodjele naslijedjenog na nacin da svatko u necemu od naslijedjenog bude vlasnik 1/1 s tim da nezadovoljnoj sunasljednici pri tome prepustite nesto sto vama nije bitno a sto bi njoj dalo osjecaj da je ipak naslijedila „vise“ od vas (i time si kompenzirala pravo na otkup stana kojeg se odrekla davsi vam suglasnost) pa da se na tome ta prica dogovorno i bez daljnjih neugoda zavrsi…

 

Mozda "trcim pred rudo" (losa iskustva su me pretvorila u osobu koja puse i na hladno ), ali biti suvlasnik u poremecenim odnosima je vrlo neugodno i komplicirano (sto vec pocinjete prozivljavati, a kasnije moze biti i gore), no kako je za svaki kompromisni dogovor potrebna sloga, velikodusnost i razumijevanje, dok svi nisu u dovoljnoj mjeri spremni popustiti do tada su odluke moguce jedino „na silu“ tj. putem sudskih rjesenja. Cemu nitko zreo i razuman ne tezi.

 

LP

[robi65]

U pravu ste,vjerovatno ču vrlo brzo saznati o kakvoj če tužbi biti riječi, a što se tiče same suglasnosti ,ona je u standardiziranoj formi,kupovo sam je u NNovinama,i glasi,citiram: SUGLASNOST stanara članu obiteljskog domačinstva za kupnju stana.potpisani,(moja pomajka)i (moj otac),stanar sam (stanari smo)u stanu koji se nalazi u zagrebu poštanski broj adresa,stan ima površinu od xy kvadrata.Član(ovi) mojeg (našeg)obiteljskog domčinstva jest (jesu)NAVEDENO MOJE PREZIME I IME,dalje piše :suglasan sam (suglasni smo)da navedeni član(ovi)obiteljskog domačinstva kupi(kupe)opisani stan od prodavatelja.Ovu suglasnost dajem(O)u skladu s člankom 6.stavkom 1.i 5.Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo(Narodne novine,broj 27/91).na kraju potpis pomajke i potpis oca, s time da je potpis pomajke morao biti ovjeren,što i jeste sa zadnje strane te suglasnosti,gdje se navodi:potvrđuje se da je (ime i prezime pomajke),vlastoručno potpisala ovu izjavu -priznao svoj potpis na ovoj ispravi,identitet podnositelja izjave utvrđen je na temelju osobne iskaznice,broj,Republika Hrvatska-Grad Zagreb-Gradski sekretarijat za upravu i pravosuđe datum i pečat.