prijetnje

[inazg]

u tijeku je brakorazvodna parnica između supruga i mene nakon 17 godina braka.........išli smo na sporszumni na njegovu zamolbu, ali stvari su se dosta zakomplicirale....on je prije 4 mjeseca odselio iz kuće mojih roditelja, a koje sam 1/4 vlasnica.....taj dio sam naslijedila nakon očeve smrti daleko prije nego što sam se udala....on je iz kuće i izvan kuće pokupio sve pokretne stvari od kojih je dosta radnih strojeva koje je napravio za sve ove godine( a u kuću je došao sa jednom kartonskom kutijom).....moj brat je prema njemu imao neka dugovanja i on se sada ( već po 4-ti puta) prijeti "ćelavcima" koji bi mog brata trabali izbrisati sa lica zemlje i kojima neće smetati lanac i lokot koje smo stavili na ogradu u stražnjem dijelu dvorišta.....meni je dosta prije prijetio kako će mi propucati oba koljena i od mene napraviti invalida, a da je na tavanu je 7 godina čuvao pištolj za "svaki slučaj".....nakon posljednje prijetnje moj brat je podnio kaznenu prijavu u policiji što je proslijeđeno na ODO i od dana prijave do donošenja rješenja je prošlo nepunih 17 dana što me malo čudi tolikom brzinom....sve optužbe su odbačene jer on tvrdi da je sve prijetnje izrekao "u afektu" i nije ozbiljno mislio....napominjem da je liječen na psihijatriji zbog dva pokušaja suicida i ima tri loše dijagnoze od kojih je najgora dijagnoza poremećaj ličnosti....ja sam kao i moj brat u strahu jer prijetnje ćelavcima tj. kamatarima nisu mala stvar, a u kući živi još moja majka i moje dvoje maloljetne djece. Sin koji ima 17 godina je tri puta bio prisutan dok je njegov otac prijetio nesvjestan što znači na nekog poslati takve ljude i što su oni u stanju napraviti....vrijedi li se žaliti na rješenje ODO-a jer dosta stvari koje su izjavljene na policiji nije navedeno dok su sve njegove optužbe točno navedene sa prododanim lažima od kojih se meni povraćalo dok sam ih čitala.......zanima me treba li tražiti odgovornost policijskog službenika koji je pisao prijedlog i ima li uopće smisla žaliti se na riješenje jer on u policiji ima puno prijatelja, a pola postaje u kojoj smo sve prijavili se vodi kao "njegovi prijatelji" sa kojima je " poslovao".........osjećam se nemoćna i trebam nekakav savjet što raditi i da li uopće išta poduzimati............unaprijed hvala.........

[Core_Flavor]

Nisam čitala ovaj post uopće, nego odgovaram na onaj o sporazumnom zahtjevu za razvod braka, ali tamo ga nisam mogla postaviti pa eto ovdje:

 

 

Evo ja sam se ulogirala zbog vas, jer moram nesto napisati, ne mogu šutiti kod ovakve nepravde i ovoliko poniznosti od vaše strane, kad biste vi zapravo trebali biti ta koja njega maltretira i ta koja mu sad trebala vratiti za sve godine psihičkog zlostavljanja!

Ne mogu ni zamisliti koliko vam je teško sad, ali nemojte dopustiti da vas pobijede, niti djeca, niti uskoro bivši muž.

Što se tiče djece, smatram da biste im više trebali biti autoritativan roditelj, pogotovo dječaku, a ne toliko "prijatelj". Strah je jača emocija od ljubavi, a jedino strah djeteta od stroge mame ga natjera da sluša. Ne pišem ovo ništa u negativnom i krajnjem smislu.

Vaš sin bi vam trebao odmah dati novac dan od strane oca, a ako to ne učini, već bi vi trebali smisliti nekakav oblik kazne, u smislu da ne dopuštate da on odlučuje. Ovo je ključno da bi se dijete na kraju krajeva osjećalo sigurno, kao da ima roditelja koji je glavni, koji ga štiti i koji je u pravu, a ne da se osjeća vama ravnim kod bitnih odluka kao što je novac. To na kraju stvara nesigurnost u glavi djeteta, zbunjenost, makar to nikad ne biste rekli. U tom smislu pokušajte biti stroži, makar i na uštrb privremeno loših odnosa, to je dugoročno bolje rješenje.

Što se tiče oca, tj. vašeg nadamo se uskoro, bivšeg muža, ne dajte se! Previše mu šaljete znakova da ste slabi, da vas može gaziti i da se bojite, a niste slabi niti najmanje. On je taj slabić, jer silom dolazi do svojeg, a to je odlika slabih i nemoćnih, malih ljudi, i on je duboko u sebi itekako svijestan da ste jači od njega. Navikao je da ga slušate i da je po njegovom, a do toga je i došlo jer nije jaka i samostalna ličnost, vi ste njega jačali i držali "iznad vode" svih 17 godina. A sad kad ste rekli da je dosta, gotov je, ne zna kako, pa prijetnjama i zastrašivanjem vas pokušava ukrotiti, jer ste vi i djeca sve što uopće ima u životu. Možda je i svijestan da će teško sada pronaći novu ženu koja ga neće prozrijeti i shvatiti da on ništa nema za ponuditi i da je mali jadnik, oprostite na izražavanju. Neopisivo mi je grozno gledati ovakve primjere non stop, žene koje su toliko navikle na maltretiranje da su prestale vjerovati da zavrijeđuju jedan prekrasan život, sa ili bez muškarca, ali život gdje dobivaju što zavrijeđuju, miran i sretan... Na kraju krajeva, pa zašto ga se bojite? Pas koji laje ne grize, neće on ništa posebno napraviti, ako toliko samo priča da hoče... Da se htio ubiti, napravio bi to. Da vas je htio udariti, vjerujte mi, to bi napravio kad ste mu dali sporazumni zahtjev i onih 1000 kuna uzdržavanja da mora plaćati.

Neće on vama ništa, a najgore je to : zato što onda neće imati tko da mu odgaja djecu i da plaća račune, ukratko, ako vas spremi u bolnicu fizičkim napadom onda će on morati preuzeti djecu i račune a za to je neodgovoran.

Vi ga zapravo držite u šaci, a toga niste niti svijesni.

Jedan paradoks postoji ovdje, pogledajte na primjer; kad bi on vas udario, to bi bio kraj, podnijeli biste kaznenu prijavu...vodio bi se kazneni postupak zbog npr. teške tjelesne ozljede, gdje biste vi dobili spor i odštetu...to bi bio razlog za brže rješavanje postupka o razvodu... više nikad ne biste s njim niti morali razgovarati...zbog toga bi dobio kraće susrete i druženja s djecom... mogli biste tražiti sigurnosnu mjeru zabrane približavanja...praktički biste ga se time riješili...a ovako vas samo zastrašuje i drži u šaci, vjerujte mi, on vas nikad neće udariti jer sve ovo zna od svoje "čete nesuđenih odvjetnika"... Još jedna bitna stvar je da se više nikad, ali baš nikad ne biste trebali posvađati s njim.

Pod tim mislim na deranje, dizanje glasa, živčane ispade i slično s vaše strane. Kao prvo, nikada pred djecom. Apsolutno nikad više, jer dijete to itekako zapamti i uzrokujete traume koje poslije u životu dovode do različitih negativnih posljedica, a tek psihijatri ustanove da su svađanja među razvedenim roditeljima u mladosti izazvala psihozu ili slično.

No ono što želim reći je da takvim svađanjem i u takvim situacijama kada se vi alarmirate, vi njega jačate! Pokazujete mu time da ima jak utjecaj na vas, da može doprijeti do vas i da i dalje vama manipulira. On to i želi, da se vi uzrujate. Ako prestanete sa tim i ostanete smireni, skoro i nezainteresirani, oslabit cete ga i nece moći nikako ujecati na vas, a time će i prestati sa maltretiranjem.

Još jedan, ovako životni, a ne pravni savjet od mene bi bio taj da ne samujete. Vjerojatno ste odrezali mnoge veze s ljudima tijekom ovakvog braka i izgubili neke prijatelje, ali nema veze. Nađite (ili već imate) barem jednu prijateljicu i prijatelja i idite na kavu ili slično. A kad ste na toj kavi, ne pričajte o ovome svemu. Možda vam se čini bespotrebno ili uzalud, ali ima smisla. To je put prema novom životu. A i nemojte se zatvarati prema novoj ljubavi, koliko god godina imali i bez obzira što vam se to možda čini daleko. Novi muškarac u vašem životu bi u svakom slučaju malo udaljio uskoro bivšeg supruga, jer bi mu se suprotstavio netko njemu ravan. Ako se vaša djeca ne slažu s ti, ne obazirite se uopće na to. Dijete tek oko 24,25 godine može shvatiti da želi da mu je roditelj sretan i sa novom osobom. Ali je bitno da oni ne osjete nikakvu razliku u ponašanju ili ljubavi koju im dajete, jednom kada nađete novu osobu.

S obzirom da sam samo još student, reći ću vam pravno samo ono što znam. Smatram da biste trebali otići odvjetniku, koji će vam točno reći sve mogućnosti pravne borbe protiv bivšeg muža. Bili ste u braku 17 godina pa pretpostavljam da postoji neka imovina koju ste i vi i on stekli radom za to vrijeme. To je bračna stečevina koja se dijeli na pola pola, u sudskom postupku za diobu bračne stečevine. Ako se da sa njim dogovarati (ali čini mi se samo pred odvjetnikom, odnosno nepristranom osobom) onda bi bilo dobro napisati ugovor o diobi bračne stečevine gdje bi se vi dogovorili šta pripada vama a šta njemu (u ovom slučaju može i drukčije, ne mora pola pola).Pa se tada ne treba provoditi cijeli postupak diobe bračne stečevine, koji zna trajati i 5 godina, i biti skup. Ono što ste stekli nasljeđivanjem NIJE bračna stečevina, i to vam on nikako ne može oduzeti, niti tražiti od vas (ona nekakva 1/4 nečega, sad se ne sječam). Nadalje, on vam mora plaćati uzdržavanje, ali to samo na temelju nekakve isprave kojom vi možete dokazivati da je to dužan . Ta isprava će biti presuda koju ćete dobiti po završetku ovog sudskog postupka o razvodu, koji je pokrenut sporazumnim zahtjevom. ALI, pošto taj postupak može dugo trajati, a djeca i do tad moraju jesti i imaju troškove, vi možete tražiti od centra za socijalnu skrb da izda "privremeno riješenje" (privremeno u smislu dok ga ne nadomijesti presuda)kojim css nalaže ocu da plaća uzdržavanje svaki mjesec i to na vaš račun. TO riješenje (privremeno riješenje, privremena mjera, ne znam točan naziv, ali nije bitno, ne morate ga ni vi znati kad ćete ga tražiti, bitno je da jasno kažete da tražite nekakav papir kojim bi se naložilo ocu da plaća uzdržavanje)), znači to riješenje ćete dobiti tako da svaki dan, sve dok ga vi ne dobijete u ruku i dok nije pravomoćno hodočastite u css i zahtijevate to od njih. To je njihov posao i oni vam ga moraju izdati! Ako ne rade svoj posao, zaprijetite da ćete im pisati žalbe nadređenom, slati zahtjev za provedbom disciplinskog postupka višem tijelu (Ministrstvu zdravstva i socijalne skrbi), prijetite da ćete u policiju napisati kaznenu prijavu protiv konkretnog službenika u css-u jer je nesavjestan rad u službi kazneno djelo, također i zlouporaba položaja i ovlasti je kazneno djelo..... Budite uporni! Jednom kada dobijete to privremeno rješenje (Ali to bi trebalo biti brzo, kroz tjedan dva, otkad ste ga tražili) onda na temelju njega zahtijevate isplatu od oca za djecu, na svoj račun. Ako on to neće podmirivati, nego i dalje uplaćivati nekakve manje iznose na njihove račune, to ništa ne znači, to je radio iz dobre volje ali to ništa ne vrijedi i to se ne smatra tim novcem za uzdržavanje nego je to neki drugi novac koji predstavlja njegovu dobru volju i čak teoretski vi niti niste ni morali znati da postoji (jer vam djeca to nisu ni rekla)i vi ga možete potrošiti a da vam nitko ništa ne može. Bitan je taj vaš račun, a ako na njega ništa nije stizalo otkad postoji riješenje (to bi trebali nekako dokazati- mislim da banka može ispisati kad je šta došlo ili nije došlo- kao dokaz, oko toga se raspitajte) vi ga možete tužiti za isplatu neplaćenih uzdržavanja svih mjeseci zajedno koje nije platio i dobit ćete taj spor, ali će trebati vremena. Jednom kada mu se postavite u skladu sa svim šta sam vam ovdje napisala, vjerujem da će priča biti potpuno drugačija.

[ivrkljan]

Žalba na rješenje općinskog državnog odvjetništva nije dopuštena ali možete sami podnijeti optužni prijedlog općinskom kaznenom sudu. Međutim, on će biti oslobođen krivnje kao neuračunjiv. Morate se žaliti višem sudu ali će i oni isto presuditi.

 

Republika Hrvatska je dužna Vas na neki način zaštititi, jer imate pravo na sigurnost sukladno članku 5., stavku 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda pa nakon što odradite sve što je gore navedeno, imate pravo podnijeti ustavnu tužbu Ustavnom sudu Republike Hrvatske a ako ni to ne pomogne, tužbu protiv Republike Hrvatske Europskom sudu za ljudska prava i dobiti odštetu, sukladno članku 41. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Nakon toga, presuda je obvezujuća za Republiku Hrvatsku i ona mora naći neki način da Vas zaštiti.

 

Obavezno navedite da su pola policajaca te policijske postaje njegovi prijateji i da je njihovo izvješće pristrano, jer to zapravo znači da Republika Hrvatska izravno omogućava povredu Vašeg prava na sigurnost.

[natasa_s]

Čak i da ODO nije odbacio kaznenu prijavu policije upitno je kakav bi epilog bio na sudu, zato predlažem da u slučaju ponavljanja takvog ponašanja zatražite intervenciju policije prijavljujući nasilje u obitelji. Naime, prema čl. 3 Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji vi i dalje činite obitelj, a isto tako se definira njegov odnos prema vašem bratu. Nakon vaše prijave policija će ga uhititi i uz optužni prijedlog prepratiti na Prekršajni sud, gdje će najvjerojatnije biti sankcioniran uvjetnom osudom, a što bi trebalo prevenirati buduće nasilno ponašanje.

[inazg]

poštovana,

hvala vam na svim savjetima.....sada je razvod okončan i ja sam usput pristala još na masu stvari na koje (tek sada vidim )nisam smjela ni u ludilu....na kraju je ispalo da sam na zadnjem ročištu saznala da je ON sina nagovorio da nakon završetka škole ide živjeti kod njega samo da ne bi morao više plaćati alimentaciju......prijetnje su od strane ODO-a odbačene, a samo me jako čudi što su bili jako ažurni jer je od podnošenja prijave do rješenja prošlo nekih 15-ak dana, što vjerovatno može zahvaliti svojim "frendovima" u područnoj policijskoj postaji. Najžalosnije je od toga svega što su ti frendovi moji kolege jer i ja radim u policiji. Sve prijetnje su izrečene "u afektu" i to se ponavlja po par puta u rješenju. Bilo je svega i svačega i na sudu i na posredovanjima što ste, ako ste pratili moj post na obiteljskom pravu mogli i pročitati, on je svoja prava tražio suzama i kukanjem, a ja sam sve hrabro podnosila i plakala kod kuće unutar 4 zida svoje sobe.....čak ni pred djecom nisam zaplakala iako mi je psihologinja u CZSS rekla da i moram pokazati kako se osjećam, ali sam ih htjela toga poštedjeti..možda nisam trebala.........sada sam dobila svoju slobodu, ali ne i mir jer i dalje me preko nekih ljudi prati i jednom kad sam nedavno htjela "pobjeći" na dva dana na more kod kolegice, da malo dušu odmorim od svega i svih saznala sam preko jednog zajedničkog prijatelja da će me prijaviti CZSS zbog zanemarivanja djece, a moja djeca bi bila na sigurnom sa mojom mamom koja se brine za njih isto kao i ja od kada su se rodili.........naravno da nisam nikuda otišla........sada mi je glavna preokupacija kako preživjeti odlazak sina kojeg isto kao i mene hvata "šiza", jer postaje svjestan što će imati, a što neće kod oca, ali još koji dan i postaje punoljetan i sam odlučuje, a moja vrata su mu otvorena u bilo koje dana ili noći ako se odluči vratiti...ostala sam bez živaca, snage i borbe i trebat će mi dugo dok povratim vjeru u.....dobro......još jednom vam se zahvaljujem i žao mi je što nisam prije vidjela vaš odgovor, ali nakon što sam postavila upit na kaznenom pravu, dugo nije bilo nikakvih odgovora i nisam tamo više odlazila, samo na obiteljsko.......lijep pozdrav vam šaljem i zahvaljujem još jednom..