želim razvod

[ivana_osk]

Poštovani

Situacija je sljedeća: u braku smo 2 godine i imamo djete od 1,5god.

Nas dvoje nikako ne funkcioniramo zajedno, nemamo upće normalnu i zdravu komunikaciju već smo prepiranja i svađe, vrijeđanje, omalovažavanje. I zbog toga sam ga već bila s djetetom napustila (živjeli smo kod njegovih koji se i dan danas kao margarin mješaju u sve) ali eto na kraju pomirili smo se zobg djeteta i otišli u podstanare.

Naravno od onih obećanja da će se promjeniti nije bilo ništa pa smo nastavili smo sa svađanjem, prijetnjama i vrijeđanjem. Osim toga od njegove plaće od 7000kn ja nevidim ni lipu – frižider prazan, režije neplaćene, stanarina neplaćena moram tražiti od svojih ( jer ja na žalost još ne radim) da mi daju novaca da platim neke režije kupim nešto hrane, mama mi i donosi hranu u stan.... i

A njega baš boli briga nit pita kako smo djete i ja, samo je na poslu od 0-24h tu i tamo dođe kući da se svađa i optužuje kako ja zanemarujem djete i ništa ne radim, . Dovodi me u sitaucije da ga moram doslovno moliti za neku kunu, naravno da sam probala i normalno razgovarati kad i to nije uspjelo rekla sam da ću se rastati te na to dobila prijetnje smrću i nanošenjem tjelesnih ozljeda da ne kažem da je tanka granica u svađi da dođe i do toga. Spolne odnose –nemamo već duže....

 

Nakon toga svega zanima me koja su moja prava kao majke – ne želim izgubiti djete odnosno da on(njegovi roditelji) brinu za njega .. a ja bih ostala s djetetom u stanu ( i tako mi roditelji plaćaju skoro sve) zanima me mogu li tražiti neko uzdržavanje pored alimentacije?? I kako se uopće određuje alimentacija?? Ukoliko stvarno budu i dalje prijetnje mogu li tražiti neku zabranu prilaska?? I što ću kada on ne želi iz stana??

Lijep pozdrav!

[newbie]

Ako ste sigurni da ste odluku donijeli, osim sporazumnog zahtjeva postoji i mogućnost za tužbu.

Možete predložiti da dijete sud povjeri na zajednički život vama, ali pri tom vodite računa da ste predvidjeli da se dijete redovito susreće i druži s ocem (nemojte izjednačavati svoj odnos s njim/njegov s vama i odnos djeteta s roditeljem).

 

 

Ako nemate dovoljno sredstava za život ni imovine od koje bi se mogli uzdržavati, a zaposliti se ne možete (pokušavate li?), moguće je zatražiti uzdržavanje i za sebe, ali do godine dana.

Iznos uzdržavanja djeteta se određuje prema procjeni suda o djetetovim potrebama i roditeljevim mogućnostima, a ako je to jedino dijete koje mora uzdržavati, ne može se odrediti ispod predviđenog minimalnog iznosa koji se za taj uzrast kreće približno 1000,00kn (osim kad bi dijete imalo vlastiti prihod).

 

 

Zabrana približavanja je moguća, ali vama ne i djetetu automatski, a na vama je obveza da se njom ev. ne poslužite i u te svrhe ako nije takva određena.

 

 

Ako ne biste jednom kasnije mogli riješiti problem tko će otići iz podstanarskog stana a tko ostati, uvijek je moguće ugovor otkazati i/ili pronaći sebi drugi slični, dakle znatno

jednostavnije nego da se dogovarate kako podijeliti ili koristiti zajedničku imovinu.

Imajte na umu i da djetetovo prebivlište/boravište, prije pravomoćnosti odluke kojom sud dijete povjerava na zajednički život vama (privremenim rješenjem ili kao odluka koja je dio presude), nećete moći mijenjati bez suglasnosti njegovog oca.

[ivana_osk]

naravno da ne bih uskratila djeteu oca... niti mu branila da vdi svoje djete. a kolika je mogućnost da sud odredi da djete živi s njim?? jer zbog tog razloga nekako me

strah pokrenuti razvod.

naravno i da si tražim posao.. odnsno našla sam ali zbg nekih uvijeta moram čekati još 2 mjeseca kako bih počela raditi. to je ono stručno osposobljavanje za 1600kn...ali nema veze i to mi je super samo da radim i imam primanja... znači ja se samo bojim da mi djete bude pod njegovim skrbništvom... odnosno da živi s njim. može li se to kako dogoditi???

[newbie]

"Skrbništvo", odnosno roditeljska skrb je oboje roditelja, u braku, izvanbračno, nakon razvoda, svejedno.

 

 

Može se dogoditi da dijete bude povjereno ocu na zajednički život. Ali...

Pitanje je što je za dijete u najboljem interesu, tko će pouzdanije voditi računa o njegovim svim potrebama, uvažavati njegova prava, biti prisutan kod djeteta, ukratko- biti osoba koja će mu priuštiti optimalne uvjete za život i odgajati ga na njemu naprikladniji način.

Ako ste uvjereni da ste vi ta koja će pouzdano brinuti da dijete ima sve što treba, uključivši u to i oba roditelja, onda baš i nema razloga za strah...

 

Počnite od zamišljanja kako vidite djetetov budući život, koje mu prednosti nudite, o čemu ste sve sposobni kvalitetno skrbiti i što smatate djetetu neophodnim za pravilan razvoj u odraslu, kvalitetnu i emocionalno zdravu osobu.

Potom je takva razmišljanja lakše presložiti u neki oblik za realizaciju.

uređeno: 28. ožujak 2013. od newbie

[alen_osk]

Pročitavši temu vidio sam da postoji dosta neodgovorenih pitanja odnosno zanima me sljedeće u ovoj situaciji.

 

A njega baš boli briga nit pita kako smo djete i ja, samo je na poslu od 0-24h tu i tamo dođe kući da se svađa i optužuje kako ja zanemarujem djete i ništa ne radim, . Dovodi me u sitaucije da ga moram doslovno moliti za neku kunu, naravno da sam probala i normalno razgovarati kad i to nije uspjelo rekla sam da ću se rastati te na to dobila prijetnje smrću i nanošenjem tjelesnih ozljeda da ne kažem da je tanka granica u svađi da dođe i do toga. 

 

Iz ovoga se jasno vidi kakav je otac djeteta i moje je mišljenje da se takva osoba ne može promjeniti i uz plaću od 7000kn mislim da nije sposoban brinuti se o sebi a ne o malom djetetu pogotovo jer ga nikada nema. Pošto je situacija takva da on ima plaću a Ivana čeka stručno osposobljavanje kolika je mogućnost da se djete dodjeli ocu a kolika je mogućnost da se djete dodjeli majci majka trenutno nema prihoda.

Iz svega jasno je vidljivo čega se ona točno boji.

 

Može se dogoditi da dijete bude povjereno ocu na zajednički život. Ali...
Pitanje je što je za dijete u najboljem interesu, tko će pouzdanije voditi računa o njegovim svim potrebama, uvažavati njegova prava, biti prisutan kod djeteta, ukratko- biti osoba koja će mu priuštiti optimalne uvjete za život i odgajati ga na njemu naprikladniji način.
Ako ste uvjereni da ste vi ta koja će pouzdano brinuti da dijete ima sve što treba, uključivši u to i oba roditelja, onda baš i nema razloga za strah...

Na temelju čega odnosno koju su parametri koji se gledaju prilikom povjeravanja djeteta na zajednički život? U interesu djeteta je da odrasta u zdravoj okolini i da ima sve što mu je potrebno za lijep život i mirno djetinjstvo.

[mzopg]

Poštovani

A njega baš boli briga nit pita kako smo djete i ja, samo je na poslu od 0-24h tu i tamo dođe kući da se svađa i optužuje kako ja zanemarujem djete i ništa ne radim, .

 

Boli li vas briga kako je on?

Sami ste napisali da je na poslu 24h, da ste napisali da se skita, gubi dane po kladionicama i na kavama to bi bilo nešto drugo, ali ako čovjek radi od jutra do mraka onda kad dođe doma vjerojatno očekuje drugačije ponašanje od svoje supruge.

Pitanje je i što zatekne kad dođe doma?

Svakako ne bi bilo loše da i vi preispitate svoje ponašanje, rijetko kad je situacija crno-bijela, uglavno je vrlo siva.

 

 

Poštovani

Nakon toga svega zanima me koja su moja prava kao majke – ne želim izgubiti djete odnosno da on(njegovi roditelji) brinu za njega .. a ja bih ostala s djetetom u stanu ( i tako mi roditelji plaćaju skoro sve) zanima me mogu li tražiti neko uzdržavanje pored alimentacije?? I kako se uopće određuje alimentacija?? Ukoliko stvarno budu i dalje prijetnje mogu li tražiti neku zabranu prilaska?? I što ću kada on ne želi iz stana??

Lijep pozdrav!

 

Ne trebate se brinuti da ćete izgubiti dijete, u ovoj državi se to rijetko dešava, pa čak i da ste "loša i neodgovorna" majka. Svi zakoni su na vašoj strani. Imate pravo na dijete, alimentaciju, a vrlo lako možete supruga prikazati i manijakom koji vas maltretira, svi će vam vjerovati od CZSS-a do suda.

 

Imamo žene koje stvarno trpe zlostavljanje i iživljavanje, ali nažalost zbog straha i loše zaštite od strane naših ustanova zlostavljanje traje godinama. Nerijetko ovakve situacije završe tragično i tu bi kao država definitivno trebali pružiti daleko bolju podršku svim zlostavljanim ženama.

 

Sa druge strane imamo "moderne" žene, koje se nisu naučile nositi sa životnim problemima i koje čim nalete na problem bježe nazad u majčino krilo. Da ne govorim da je velik broj takvih osoba nezrel i neodgovoran, kako prema zajedničkom životu tako i prema vlastitoj djeci. Da se razumijemo ovo vrijedi i za muški dio populacije.

 

Znam da će sada biti polemike, ali ovo je isključivo moje subjektivno viđenje situacije.

 

Što se tiče navedenog slučaja, namjerno sam naveo drugačije mišljenje, jer vidim da određeni forumaši iznose svoje mišljenje na osnovu priče samo jedne strane, što je u najmanju ruku neozbiljno. Mi ovdje možemo iznijeti savjet, ali ne možemo stati na ničiju stranu bez da se sasluša i druga strana i detaljnije upozna sa cijelom situacijom.

 

Znači moguće je da je forumašica potpuno u pravu i da je suprug škrtavi i nerazumni idiot, a moguće je i da suprug radi po cijele dane dok se supruga valja po trosjedu i gleda po cijeli dan turske serije, zanemarujući kućanske poslove (obzirom da nije zaposlena) i dijete.

[Gringo]

"Na temelju čega odnosno koju su parametri koji se gledaju prilikom povjeravanja djeteta na zajednički život? U interesu djeteta je da odrasta u zdravoj okolini i da ima sve što mu je potrebno za lijep život i mirno djetinjstvo."

 

Ako mislite na standarde prema kojima se donosi odluka kojem od roditelja će se dijete povjeriti na zajednički život, a kakvi postoje u većini uređenih zemalja unazad cca 20 godina, onda moram sa žalošću konstatirati da danas u 21. stoljeću Hrvatska nema takve standarde.

Djeca se u Hrvatskoj u velikom broju slučajeva povjeravaju majkama, gotovo automatizmom, bez ikakvih kriterija, osim rodnog.

Ne postoje jedinstveni kriteriji već su plod većinom subjektivne procjene "stručnog tima" centra za socijalnu skrb ili raspravne sutkinje. Čim je nešto u sferi subjektivne procjene onda je i prostor za manipulaciju ogroman.

 

mzopg vaše razmišljanje je na mjestu!

[ivana_osk]

S obzirom da nisam zaposlena ja se trudim da djetetu svaki dan smislim nešto novo, da nešto nauči da vidi nešto novo da mu ne bude dosadan dan.. i ne pada mi napamet da ga zanemarujem pa to je moje djete !! za njega bih dala i život ako treba a ne samo normalne uvijete za život...

Što se tiče ostale brige kada već moram u detelje kod mene je sve na svome mjestu znači kućanski poslovi su svi na meni (kuhanje, peglanje, pranje, smeće, režije...+ briga oko djeteta da bude čisto uredno sito...) i si se na vrijeme obavljaju tako da ste strane ne uvažavam prigovore.. a posao tržim da ne bude sada da ne želim raditi, želim i jedva čekam da krenem raditi.

Što se tiče brige oko muža pa ja sam ta koja ga zove i brine se kad će doć( hoće li uopće doć) što želi jesti kad da bude gotovo što želi obući... itd itd on zahvaljuje na takav način da je na poslu i kad ne treba, on je tamo(provjereno ) poteban možda 4 sata dnevno... ostatak dana-noći... bezveze sjedi ispija kave čita novine.... luta okolo umjesto da dođe kući i bude malo sa svojim djetetom jede odmori ili već šta hoće... znači dok je on tamo bespotrebno min 16 sat na dan ja po kiši snjegu ledu nosim djete kod doktora ili na čuvanje dok ja odem kod doktora na biro ili šta već trebam obaviti..

Dakle nikako ne spadam u te „moderne žene“ jer ja nikada ne bježim od problema čak i dok ovo pišem razmišljam o tome što još mogu napraviti a da nisam već. Ali nema od toga kruha kada samo jedna osoba tako razmišlja a brak je zajednica dvoje ljudi zar ne???

Čemu da se ja trudim i trpim uvrede i ponižavanja zbog nekih glupih sitnica a on da ne radi ništa. Jednostavno tu nema budućnosti.,,,

Znači samo ne želim da zbog toga što on ima skupog odvjetnika dobije skrbništvo jer ga djete i tako uopće skoro ni ne viđa i vjerovatno bi ga njegovi starci odgajali na tu pomisao diže mi se kosa na glavi....

[mzopg]

mzopg vaše razmišljanje je na mjestu!

 

Hvala Gringo!

I ja se slažem sa Vašim postom.

[mzopg]

Čemu da se ja trudim i trpim uvrede i ponižavanja zbog nekih glupih sitnica a on da ne radi ništa. Jednostavno tu nema budućnosti.,,,

Znači samo ne želim da zbog toga što on ima skupog odvjetnika dobije skrbništvo jer ga djete i tako uopće skoro ni ne viđa i vjerovatno bi ga njegovi starci odgajali na tu pomisao diže mi se kosa na glavi....

 

Draga Ivana,

pitanje je da li ovdje očekujete savjet ili podršku.

Zajednički život zahtjeva razumijevanje i kompromise. Naravno ukoliko veza ili brak postanu jednosmjerna cesta treba potražiti rješenje.

 

Ono što mi na prvu nema logike je da prema vama suprug izbjegava provoditi vrijeme sa svojom obitelji, dok sa druge strane kada se spomene rastava on prijeti smrću?

 

Meni iz svega napisanog djeluje da vama više nije stalo do tog braka i da sad tražite bijeg iz njega uz podršku roditelja i prijatelja.

 

Pitajte ga direktno sa čim nije zadovoljan, pa raspravite jednu po jednu stavku, ali bez galame i vike. Budite spremni slušati, a zatim zatražite i da se vas sasluša.

 

Nemojte misliti da će vam rastava donijeti med i mlijeko. Dijete koje imate će vas vezivati još jako dugo i nažalost biti oružje u vašim kasnijim svađama.

 

Roditelje ne petljajte u vaš brak jer oni su rijetko kritični prema vlastitoj djeci, a pružanje podrške ponekad napravi više štete nego koristi.

 

U razgovoru pokažite razumijevanje, bez provociranja i prebacivanja krivice. Znači nije bitno tko je kriv već postoji li rješenje kako bi očuvali vaš brak.

 

Ljudi kada žele mogu čuda raditi, pitanje je samo želite li vi čudo ili bijeg.

 

Sretno!

[ivana_osk]

Ono što mi na prvu nema logike je da prema vama suprug izbjegava provoditi vrijeme sa svojom obitelji, dok sa druge strane kada se spomene rastava on prijeti smrću?

 

eto pa recite mi tko je tu lud??

 

Pitajte ga direktno sa čim nije zadovoljan, pa raspravite jednu po jednu stavku, ali bez galame i vike. Budite spremni slušati, a zatim zatražite i da se vas sasluša.

- on bi najbolje da ja nemam prijatelje-tako da nemam s kime na kavu, da prekinem odnose sa roditeljima - tako da nemora ići tamo. da budem u kući s djetetom eventualno mogu na posao kada ga budem imala. ja takav život ne želim. mislim nisu mi prijatelji iznad svega ali ovih par što imam su mi kao obitelj tako da....

 

kada bih ja barem mogla s njim razgovarati normalno to bi bilo dobro...

jer ni ja ne kužim što točno želi, mislim da on sam ne zna što želi... a kako se trenutno ponaša i razgovara samnom mislim da i to spada u neko psihičko zlostavljanje......u najmanju ruku...

već smo do toga došli da svi koji planiraju doći zovu i pitaju jel on doma...ljudima je neugodno slušati njegov "lijep" način razgovora....