Jump to content

Oduzimanje roditeljske skrbi


PepaP

Preporučene objave

Pozdrav. Zanima me koji su uvjeti da se roditelju oduzme roditeljska skrb? Da li psihijatrijska dijagnoza može biti presudna? Otac mog 15omjesečnog djeteta pati od narcisoidnog poremećaja ličnosti, za koji je karakteristično da se bolesnici najviše i najžešće iskaljuju na onima koji su im najbliži, koje najviše "vole". Taj čovjek je svojim psihičkim zlostavljanjem već uništio svoju obitelj, a skoro i mene. Ne želim mu pružiti mogučnost da uskoro to radi i mome djetetu. Kako mogu zaštititi dijete?

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Da, nedavno sam saznala da mu je narcisoidni poremečaj ličnosti dijagnosticiran u adolescentskoj dobi, te da je još prije toga neko vrijeme boravio u dječjoj psihijatrijskoj ustanovi. Da li se liječio nakon što mu je postavljena dijagnoza, ne znam. U proteklo vrijeme uvjeravao me da je bio u psihijatra i radio psihitestove te da je s njim sada sve u redu, međutim, njegovi postupci govore drugačije. Nisam ga prijavljivala za nasilje. Nemam opravdanja, bila sam naivna i mislila da ce se stvari smiriti. Došla sam pameti i vidim da tu nema kraja, pa želim sudskim putem to riješiti. Danas sam ga, zbog ponovnog uznemiravanja, prijavila policiji. Inače, dotični nije nikada živio s djetetom, nije nikada davao novac za dijete. Tek je povremeno znao kupiti nešto što je potrebno, a zadnjih 7 mjeseci ni to. Dijete viđa 2-3 puta tjedno u šetnjama, zajedno samnom i smatra da ga ne viđa dovoljno. Također je lagao svojoj obitelji da je dijete bolesno i da mu trebaju novci za liječenje, te im i poslao lažne nalaze. Uhodio nas je i maltretirao i uznemiravao pričama da ce mi dijete umrijeti ako ga ne poslušam.... Uglavnom, gospodine, postoji li način da trajno zaštitim dijete od njegovih laži, manipulacija i maltretiranja..tj. od njega?

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

U prvom postu sam rekla; 1. dijete ima 15 mijeseci- razumije što je auto, lopta, keks, medo itd., ali još nije razumno, 2. ne želim mu pružiti mogućnost da uskoro to radi i mome djetetu- ne piše da on to radi, već da ga želim spriječiti da to uradi.

Ponovit ću, otac mog djeteta ima psihički poremećaj koji sam navela. Svaki psihijatar, kao i nekoliko osoba, s kojima sam stupila u kontakt, a koje jesu ili su bile bliske s osobom koja ima isti poremećaj, rekli su isto: s takvim osobama nije moguć zdrav suživot, kao ni bilo kakav ugodan blizak odnos. Sa takvim osobama nikakav dogovor nije moguć. Svi trpjeli psihičko zlostavljanje. Dolazi do toga da se žrtve osjete "ludima" i potraže psihijatrijsku pomoč, a psihički bolesnik, nasilnik se osječa sasvim normalno i likuje. Eto, i ja sam to osobno doživjela od oca moga djeteta. Znam da njegov odnos prema meni (ili nekim drugim osobama) nema nikakve veze sa djetetom, ali ja se za svoje dijete bojim. Bojim se kakvom će ga psihičkom teroru, uvredama i lažima izložiti onda kada bude s njim nasamo (onda kada dijete bude razumno), a ne postoji razlog zbog kojeg bih vjerovala da to neće ućiniti.

Znam da Vi ne možete potpuno vjerovati mojim tvrdnjama, jer ima toliko mnogo lažnih optužbi. Do prije dva dana moj cilj ni u jednom trenutku nije bio uskratiti mu vrijeme s djetetom, ali pomirila sam se sa činjenicom da njemu dijete nije bitno. Bitno mu je jedino da izazove reakciju kod mene, kakvu takvu. Vjerujte mi, ako želite, da sam poštovala njegove želje za viđanjem djeteta, ali njemu tada postaje dosadno, pa ponovno počinje sa maltretiranjem i napadima 'kako mu ja nedam da viđa dijete', itd. Nema smisla da više duljim i opravdavam se. Ja bi Vas molila, ako znate, da mi kažete na koji način da barem pokušam zaštiti svoje dijete od njega. Moja nada je da dijete ne mora prvo biti godinama izloženo psihičkom nasilju da bi ga se zaštitilo. Hvala.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

U kojem opsegu i na koji način (da li pod nadzorom ili ne) će dijete imati kontakte sa roditeljem odlučit će sud, ovdje nema instant rješenja, a vrlo mala vjerojatnost je da bi sud oduzeo roditelju roditeljsku skrb, a kada bi se to i desilo to nebi bilo trajnog karaktera.

Premalo je informacija da bi netko ovdje donosio zaključke na temelju "što bi bilo, kad bi bilo", a i ovih nekoliko informacija koje ste napisali poput

 

"Ponovit ću, otac mog djeteta ima psihički poremećaj koji sam navela. Svaki psihijatar, kao i nekoliko osoba, s kojima sam stupila u kontakt, a koje jesu ili su bile bliske s osobom koja ima isti poremećaj, rekli su isto: s takvim osobama nije moguć zdrav suživot, kao ni bilo kakav ugodan blizak odnos."

 

prilično neozbiljno izgledaju jer odmah mi se nameće jednostavno pitanje koje su to vaše ili vaših poznanika kompetencije da bi mogli prosuđivati o nečijem psihičkom poremećaju, a da ne govorim o tvrdnjama psihijatara sa kojima ste telefonski ili kako već razgovarali o nečijem psihičkom poremećaju!? Danas postoje lijekovi za sve i svašta, pitanje je samo da li se osoba želi staviti u liječnički tretman. Za postaviti dijagnozu psihički bolesnoj osobi treba više od godinu dana.

 

I još nešto nigdje nisam pročitao da govorite o zajedničkom djetetu, već isključivo o svojem djetetu, možda to nema nikakve veze i to ne znači da ne postoje problemi o kojima govorite, a koje bi trebale rješavati nadležne institucije počev od nadležnog centra za socijalnu skrb kojemu se morate obratiti pisanim putem.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Nemojte ponovno izvrtati moje riječi! Nisam mu ja postavila dijagnozu, niti sam igdje napisala da je netko od mojih poznanika ili psihijatara s kojima sam razgovarala prosuđivao o nečijem psihičkom poremečaju. Kako za tjelesne, tako i za psihičke bolesti postoji opis bolesti. Također postoje ljudi koji su voljni svoja iskustva podjeliti s drugima, u svrhu pomoči ili samo podrške. Ne znam što je sporno i neozbiljno, ako ja psihijatru (ili, u drugom slučaju, poznaniku) ispričam na koji me je način određena osoba zlostavljala, iznesem svoje saznanje o poremećaju koji mu je dijagnosticiran i pitam za opis bolesti ili osobno iskustvo!? Informirati se koliko je moguće i na više strana o psihičkom poremečaju koji je dijagnosticiran ocu djeteta s kojim bi dijete trebalo provoditi vrijeme, meni djeluje sasvim ozbiljno.

Također sam napisala da je neko vrijeme boravio u psihijatrijskoj ustanovi (sa možda 13 godina), te da mu kasnije JEST dijagnosticiran spomenuti poremečaj (sa 16-17). Nije li očito da su psihijatrijska vještačenja nad njim bila dugotrajna? Kako za postavljanje dijagnoze treba više od godinu dana, tako i za izlječenje treba mnogo vremena. Potrebne su godine i godine psihoterapija uz redovito uzimanje lijekova. Poremećaj zasigurno neće nestati sam od sebe, a ja sa sigurnošću mogu reći da ovaj zadnjih godina nikakve lijekove nije pio, a ni odlazio na psihoterapije. Štoviše, on se ne osječa bolesnim.

Svakako, o njegovoj bolesti postoji medicinska dokumentacija, ne radi se o mojim nagađanjima.

Poduzela sam sve što za sada mogu, hvala i pozdrav.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

  • 4 tjedna kasnije...

Možete od suda tražiti da donese odluku o tome koliko će vremena i kad dijete provoditi s ocem. Također možete tražiti i lišenje prava roditeljske skrbi. Svoje navode pritom morate dokazati, naime, morate pred sudom nedvojbeno dokazati da je provođenje vremena djeteta s ocem na samo štetno za dijete. Sud će vjerojatno tražiti izvođenje dokaza vještačenjem.

Ne morate se odmah ljutiti ako netko ne može odgovoriti precizno što će biti i što neće biti. Psihijatrijske su dijagnoze dosta nesiguran teren, a posebno ih rado potenciraju bivši partneri kad žele drugog roditelja kazniti preko djeteta, pa su psihijatrijske dijagnoze u tom kontekstu uvijek sumnjive. Čak doznajemo da se narcisoidni poremećaj osobnosti izbacuje iz dijagnostičkog priručnika kao dijagnoza, ili je već izbačen. Neki poremećaj osobnosti svatko ima kad je pod stresom.

 

No, ako vi imate dokaze, i ako dokazi izvedeni vještačenjem to potvrde, onda će otac vjerojatno dijete viđati pod nadzorom. Ne nužno Vašim.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

ako vi imate dokaze
Pa, ako netko nekoga udari toljagom po glavi, imat će dokaz (čvorugu), ali ako netko nekoga unutar četiri zida zlostavlja psihoemotivno, dok se istovremeno na van prikazuje kao normalna osoba, onda to i nije tako jednostavno.

 

S obzirom da imam osobno iskustvo svakodnevnog psihičkog manipulativnog nasilja (ponekad je to malo manje, ponekad vrlo intenzivno, u svakom slučaju, postojano je kroz duži period, proces...), onda imam nešto više razumijevanja za ovakve priče. Naravno, isključivo ako je dat opis istinit i realističan (objektivan) i ako je sve stvarno usmjereno na to da se dijete zaštiti, a ne na osvetu sadašnjem ili bivšem partneru.

 

U svakom slučaju, nitko nije sasvim crn, niti bijel, tako da ni odluke sudova ne bi trebale biti strogo crno-bijele već velikodušne na način da dijeca što bolje prođu, a i roditelji koji su što manje frustrirani će biti bolji roditelji. Kaže mi jedan psihoterapeut da djeca vole svoje roditelje - bez obzira kakvi su. :-) Netko je govorio o tome kako roditelje koji su ovakvi i onakvi na neki način treba "prisiliti" na to da postanu bolji, a u tomu im trebaju pomoći njihova vlastita djeca. :-)

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Čuo sam za ovakve teze "a u tomu im trebaju pomoći njihova vlastita djeca." pojedinih "stručnjaka". Čak i pročitao "stručno" mišljenje da bi malodobno dijete trebalo pomoći majci u odvikavanju od alkohola. Na žalost konkretan slučaj završio je sa trajnim posljedicama po dijete. Takvi stručnjaci trebaju završavati sa kaznenim prijavama.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Pročitao sam "stručno" mišljenje da bi malodobno dijete trebalo pomoći majci u odvikavanju od alkohola. Na žalost konkretan slučaj završio je sa trajnim posljedicama po dijete. Takvi stručnjaci trebaju završavati sa kaznenim prijavama.
Žao mi je. :-( Možete li nam precizirati tko odnosno koji stručni profil je iznio mišljenje koje je dovelo do kobnih posljedica?

Gringo, Vi ste uvijek za što konkretniju i direktniju akciju. Zašto dotični/dotična nije završio/la s prijavom?

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Slučaj je toliko težak i prije par godina punio je stupce medija. Ono što mogu reći da je brzom i staloženom intervencijom oca dijete spašeno od sigurne smrti. To je dijete danas sa ocem i oporavlja se od teške traume.

Profil "stručnjaka" koji je napisao tu sramotnu tezu je psihijatar. To je sve što mogu napisati.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Uključi se u diskusiju

Možete objaviti sada i registrirati se kasnije. Ako imaš korisnički račun, prijavi se ovdje kako bi objavljivao s tim računom.

Posjetitelj
Odgovori na ovu temu...

×   Zalijepili ste sadržaj sa formatiranjem..   Ukloni formatiranje

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Vaš je prethodni sadržaj vraćen..   Očisti

×   Ne možete direktno lijepiti slike. Prenesite ili unesite slike iz URL.

  • Temu je nedavno pogledalo   0 korisnika

    • No registered users viewing this page.
  • Korisnici koji su trenuto na stranici



×
×
  • Napravi novi...

Važna informacija