Stjecanje bez osnove - zastarni rok (5 godina?) i njegovo računanje

[Lakonogi]

Ovršenik je dobio rješenje o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave, na što je u propisanom roku izjavio prigovor. Ipak je, naivno, samoinicijativno ovrhovoditelju uplatio iznos koji se od njega tražio, ne čekajući odluku suda o izjavljenom prigovoru.

 

Sud je ukinuo rješenje o ovrsi, odnosno uvažio prigovor ovršenika. Iz odluke suda proizlazi da potraživanje ovrhovoditelja nije bilo osnovano.

 

Tu se radi o stjecanju bez osnove. Prvo pitanje: koliki je zastarni rok, pretpostavljam pet godina? Taj rok je istekao.

 

Drugo pitanje: da li se zastarni rok može računati ne od dana uplate sredstava, već od dana kad je sud donio odluku o prigovoru protiv rješenja o ovrsi, tj. od trenutka kad je ovršenik (ali i ovrhovoditelj) saznao da se radilo o stjecanju bez osnove? Jer taj rok nije istekao...

[Matrix]

Prema članku 1111. Zakona o obveznim odnosima, stjecanje bez osnove definira se kao prelazak nečije imovine (ili njezinog dijela), pod čime se razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom, u imovinu druge osobe bez osnove u pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu. U tom slučaju obogaćena strana, odnosno stjecatelj, dužan je vratiti imovinu, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

Jedno od bitnih određenja instituta stjecanja bez osnove, pogotovo pravila o vraćanju stečenog bez osnove, jest to da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primis obzirom na osnovu koja senije ostvarila ili koja je kasnije otpala( članak 1111. stavak 3.ZOO-a).

Medjutim,nisu sve osobe ovlaštene zahtijevati od stjecatelja ono što je stečeno bez osnove. Naime, onaj koji izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti, nema pravo zahtijevati vraćanje,osim ako je zadržao pravo na povrat,ako je platio da bi izbjegao prisilu ili ako isplata duga zavisi od ispunjenja uvjeta( članak 1112.ZOO-a). Npr. na povrat plaćenog, ali zastarjelog, duga, za što je platitelj dobro znao, onaj tko je platio nema pravo, osim u navedenim slučajevima. No, ako je dug bio bezuvjetan, ne može se zahtijevati povrat plaćenog iznosa stoga što je isplata izvršena prije dospjelosti.

[burn]

Ipak je, naivno, samoinicijativno ovrhovoditelju uplatio iznos koji se od njega tražio, ne čekajući odluku suda o izjavljenom prigovoru.

 

Sud je ukinuo rješenje o ovrsi, odnosno uvažio prigovor ovršenika. Iz odluke suda proizlazi da potraživanje ovrhovoditelja nije bilo osnovano.

 

Tu se radi o stjecanju bez osnove.

 

Mišljenje da se radi o stj.bez osnove temeljite na Rješenju suda o ukidanju platnog

naloga?

 

Ne radi se o stjecanju bez osnove, jer isto Rješnje sud donosi po vakom izjavljenom prigovoru koji ima zakonski propisane elemente. Tek sad se ide u parnicu u kojoj će se vidjeti tko će pobijediti, jer navedeno Rješenje suda nije riješilo meritum stvari, već samo promijenilo okvir u kojem će ovršenik i ovrhovoditelj tek dokazivati svoje navode.

[Lakonogi]

Poznajem ovršni postupak, odnosno ovo što ste naveli. Parnica je završena pravomoćno, dakle ne radi se o rješenju kojim se rješenje o ovrsi stavlja van snage, već o postupku koji je uslijedio nakon toga (postupak koji se vodi kao povodom prigovora protiv platnog naloga).

 

Zanima me samo da li je potraživanje temeljem stjecanja bez osnove otišlo u zastaru (jer je od dana uplate proteklo više od pet godina), ili se može zastarni rok računati od dana kad je donesena pravomoćna odluka kojom je utvrđeno da se radilo o stjecanju bez osnove?