Nasljedstvo i upis

[Pia 22]

Ovako..molila bih za pomoć ako netko zna..moji pokojni roditelji su 69.godine kupili komad zemlje do svoje parcele..nikada to gruntovno nije prenešeno, jer se to tada nije ni moglo (nacionalizacija)...kupili su od prodavateljice koja je bila vlasnik u 1/2 a druga 1/2 je na njezinom bratu koji je u doba prodaje bio pokojni bez nasljednika i ona ga je nasljedila dosjelošću, te prodala sporni komad zemlje. Imam valjani ugovor na ime svojih roditelja, imam naknadno potpisanu izjavu jednog sina pokojne prodavateljice da nitko nema pravo na nekretninu osim mene jer je legalno kupljena i on je bio svjedok pri kupoprodajnom ugovoru..a meni su nakon 10 godina natezanja po sudu odbili pravo upisa...išla sam sa rješenjem o nasljeđivanju i odbačena jer moji roditelji nisu bili vlasnici a ostalo nisu uvažili...i ponovo sam pokrenula postupak u ime pokojnih roditelja..i opet su me odbacili... Tužba na nasljednike u mom slučaju ne dolazi u obzir jer ih ne mogu naći..ima ih svuda po svijetu, promjenjena prezimena...itd.. Zna li netko način da se upišem na svoju zemlju? Ostala sam bez ideja, novaca..kuća mi propada, nemam je s čime održavati, jedva krpam od mjeseca do mjeseca i ne mogu si priuštiti odvjetnika, a ne mogu prodati taj sporni komad zemlje a niti kuću koja je moje 1/1 vlasništvo jer dijelom prelazi na tu parcelu...dok to istjeram, sve će se srušit...

[Pia 22]

Ne znam u čemu je problem...kakav je ovo sustav kad očito kupoprodajni ugovor (sastavljen i ovjeren kod odvjetnika) nema pred zakonom nikakvu valjanost samo zato što moji roditelji nisu za života prenjeli nekretninu na sebe...imam li ja uopće nasljedno pravo na to...u rješenju se to navodi kao vanknjižno vlasništvo moga oca...ali oni uporno ponavljaju priču o prednicima i da ja ne mogu to nasljediti kad moj otac 'nije' bio vlasnik...

[bovu]

http://ius.poslovni-imenik.hr/tag/tuzba-za-dokazivanje-prava-vlasnistva/

http://static.oglasnik.hr/nekretnine/pitanja_odgovori/tu%C5%BEba,tag,14,4

http://ius.bloger.index.hr/post/tuzba--radi-utvrdjenja-vlasnistva/2275876.aspx

 

u nadležnom sudu podnijeti tužbu za utvrđivanje vlasništva.

tužba se podnosi protiv upisanog vlasnika (u gruntovnici, vlasnički list) ili njegovih nasljednika.

ako tuženi ne odgovore na tužbu (niti se pojave na raspravi) sud može donijeti presudu zbog izostanka .

dogovoriti se sa nasljednicima (ili knjižnim vlasnikom)

[Matrix]

Takva presuda ce biti donesena ako su ispunjeni uvjeti iz clanka 331/b ZPP,izmedju ostalog ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni,

[KronicnaStranka]

U vašem opisu ima puno nejasnoća.

 

Kao prvo, nejasno je kada je izvršena kupoprodaja. Ako je to bilo u vrijeme kad je zemlja bila nacionalizirana takav ugovor nije bio ni valjan ni legalan.

 

Takav ugovor se može naknadno priznati kao pravovaljan samo u određenim slučajevima (Zakon o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, čl. 9. i 18.), pri čemu se to radi u upravnom a ne sudskom postupku.

 

Nadalje, nacionaliziranu nekretninu nikako se nije moglo steći u vlasništvo dosjelošću dok je bila nacionalizirana, pa prema tome sestra nije tako mogla steći dio svoga brata na takav način.

 

Ako je nekretninu stekla dosjelošću nakon nacionalizacije, onda se kupoprodajni ugovor očito ne može provesti u knjigama jer je ona postala vlasnik nekretnine nakon sklapanja kupoprodajnog ugovora.

 

Nadalje, uopće niste napisali kakve ste to postupke vodili na sudu i s kojim obrazloženjem ste odbijeni.

 

Kao što vam je napisano možete podnijeti tužbu radi stjecanja dosjelošću ili pokrenuti pojedinačni ispravni postupak. Ako su tuženici odnosno protustranke nedostupni, može se

uspješno okončati postupak ali ne zbog ogluhe (izostanka), nego će sud postaviti privremenog zastupnika nedostupnim strankama i u odgovarajućoj proceduri (objava oglasa u službenom listu itd.) odlučiti na temelju dokaza.

 

Mogli ste sve pojednostaviti da ste naknadno sklopili ugovor s prodavateljicom za dio njezina brata, pa nemojte (previše) kritizirati državu, jer ona nije dužna voditi brigu o nečijem privatnom vlasništvu, a pogotovo se ne može očekivati da to radi ažurno. Vlasnik je taj koji mora neprestano voditi brigu o svojoj imovini.

 

I bez toga ste mogli brže riješiti stvar da ste slijedili pravilni put, a ne sami donosili pogrešne zaključke o pravovaljanosti očigledno nezakonitog ugovora.

[Pia 22]

Poštovani,

Hvala na odgovorima...Ispričavam se ako sam bila nejasna...

Prodavateljica i njezin brat kupuju nekretninu 1935.god. On umire godinu ili dvije nakon toga...kako nije imao djece nasljedjuje ga sestra (dosjelošću je riječ koju je upotrijebio odvjetnik koji je sastavljao kupoprodajni ugovor...to je njegova tvrdnja a ne moja). 1969.god.moji roditelji kupuju nekretninu...po savjetu odvjetnika čekaju da prođe 30 godina od kupnje da bi se na istu upisali jer se to tada nije moglo...nikakvi naknadni ugovori nisu bili mogući jer prodavateljica umire 70.godine...moj otac niti ne doživi taj dan a majka pokrece zahtjev za upis vlasništva...međutim...umire i ona...ja sve skupa nasljedim kao vanknjižno vlasništvo...uzimam odvjetncu koja mi sastavlja zahtjev, odbijaju ga i traze nekakvu dodatnu izjavu prodavateljice,pronalazim po savjetu odvjetnice jedinog nasljednika kojeg mogu (sina pokojne prodavateljice, koji je ujedno bio i svjedok pri kuporodajnom ugovoru iz 69.god) koji mi bez ikakvog problema potpisuje izjavu da je nekretnina uredno prodana, te da za njegovom majkom nije provedena ostavinska rasprava jer u trenutku smrti nije posjedovala ništa a da na spornu nekretninu nitko nema pravo jer je majka to prodala...za ostalu braću i sestre ni on sam ne zna gdje su i jesu li uopće živi..ima ih u Americi...to je sve što zna...predam sve skupa...čekam 5 godina..odbace mi zahtjev bez da se igdje spominje kupoprodajni ugovor ili izjava...samo se spominje rješenje o nasljedjivanju po kojem ja tražim upis na nekretninu a to ne može jer moj otac nije bio vlasnik...ponavljam sve ko papiga..ponovo prilažem dokumente...ulažem žalbu..čekam 4 godine i dobijem isti odgovor...usput rečeno...provjeravam na internetu..slučaj u postupku...dodje rješenje i shvatim da sam odbijena prije godinu dana...

Ponovo sve pokrenem u ime svojih pokojnih roditelja..ovaj puta su brzi..odbace me nakon samo mjesec dana...ovaj puta nije ovjeren potpis na ugovoru (kako molim vas ako je ugovor sastavio i potpisao odvjetnik), upitna je adresa prodavateljice koja u gruntovnici nije mjenjana a u trenutku kupnje je bila drugačija od one u trenutku prodaje, traže me rješenja o nasljeđivanju iako u izjavi piše da ostavinske rasprave nije bilo, traže me i dokaz o tome da je ona nasljedila svoga brata za kojeg odvjetnik iz 69.tvrdi da ga je nasljedila dosjelošću...

Tako da vidite nije istina da ne vodim brigu o svom vlasništvu, a moji roditelji nisu na svoju ruku čekali nego po savjetu odvjetnika kojeg su pošteno platili za ono vrijeme, jednako kao i tu parcelu. Svi znamo da se u ono vrijeme tako kupovalo i prodavalo jer drugačije nije išlo...ja sam se naplačala i odvjetnika, zahtjeva, požurnica, žalbi, ovjeravanja kopija...trenutno sam nezaposlena sa malim djetetom, jedva krpam kraj sa krajem, imam nekretninu za koju su moji roditelji život ostavili a ona trune jer ja ne mogu rješiti pravne zavrzlame što god da sam pokušala...ako sam išla krivim putem išla sam zato jer me na taj put usmjerio odvjetnik isto kao i moje roditelje njihov, niti jedan zaključak nisam donjela sama, osim onog koji znam...da je nekretnina pošteno kupljena i plačena, a ovdje sam zatražila pomoć i pravni savjet jer za novog odvjetnika i još jednu žalbu trenutno nemam...nadam se da Vam je jasnija moja ogorčenost sustavom...

[Pia 22]

I još jedna isprika..ne radi se o nacionalizaciji, nego se tada prodavala nekretnina a zemlja se davala kao na trajno korištenje pa se valjda moralo čekati 30 godina da bi se upisalo vlasništvo...na žalost ni meni to nije skroz jasno...to je bilo u vrijeme kada se još nisam ni rodila...ugovor je koliko znam pravovaljan samo prema riječima odvjetnice fali stavka koja se zove tabularna isprava a umjesto toga je trebala ići ta izjava od sina prodavateljice koju je ona sastavila i javni bilježnik ovjerio.

[KronicnaStranka]

I dalje je nejasno. Napisat ću vam kako sam shvatio.

 

Moja pretpostavka: Prodavateljica je bila z.k. vlasnica cijele nekretnine ucijelosti u trenutku nacionalizacije. Kako je postala vlasnica je nebitno i sa stajališta nacionalizacija i sa stajališta kupoprodaje.

 

Također pretpostavljam da se radi o građevinskom zemljištu (što je također važno), jer ste spominjali zgradu.

 

(Nejasnoća: vaš opis da je stekla vlasništvo bratovog dijela dosjelošću navodi na pomisao da možda bratovo vlasništvo nije u z.k. bilo preneseno na prodavateljicu tj. njegovu sestru. Naime, vlasnik koji stječe dosjelošću postaje vlasnik u trenutku kad se steknu svi uvjeti za to, ali se ne može upisati u z.k. bez sudskog utvrđenja te činjenice. Nikako se ne može upisati na temelju same tvrdnje odvjetnika.)

 

Nakon toga je prodavateljici zemljište nacionalizirano.

 

Ako se radilo o zemljištu pod zgradom, na njemu je prijašnji vlasnik (onaj kojemu je oduzeto nacionalizacijom) imao pravo korištenja. Takva nekretnina (zemljište sa zgradom) se mogla legalno prodati, i kupac se mogao upisati kao vlasnik zgrade i korisnik zemljišta.

 

Ako se radilo o građevinskom zemljištu bez zgrade, prijašnji vlasnik je imao pravo korištenja ali nije mogao prodati zemljište. Takva su se zemljišta prodavala, ali su takvi ugovori bili nezakoniti pa se kupci nisu mogli upisati u zemljišne knjige.

 

Nakon promjene društvenopolitičkog uređenja i otvaranja procesa povrata nacionalizirane imovine takvi nezakoniti ugovori su se mogli "ozakoniti" (konvalidirati), pa se na temelju njih mogao i izvršiti upis u z.k. u korist kupca ili njegovog nasljednika prvog nasljednog reda, pod uvjetom da je kupac kupio od prijašnjeg vlasnika (onoga kome je zemlja oduzeta) ili njegovog nasljednika prvog nasljednog reda.

 

"Ozakonjenje" takvog ugovora provodilo se u upravnom postupku kod županijske uprave. Nakon što bi ugovor bio tako upravnim rješenjem "ozakonjen", temeljem njega se mogao izvršiti upis vlasništva.

 

Vi ste vrlo detaljno upisali što ste činili (takve dugačke opise je prilično teško pratiti), ali niste napisali najvažnije stvari:

 

- kakvo je trenutno stanje u z.k. tj. tko je upisan kao vlasnik,

- kakav je to zahtjev sastavila vaša odvjetnica i kome (upravi, sudu, tužbu, zahtjev, prijedlog ...??),

- što je pisalo u obrazloženju odluke kojom ste odbijeni.

 

Bez tih jednostavnih podataka pisati bilo što dalje o vašem slučaju bilo bi gubljenje vremena.

 

Što se konkretnih primjedbi pri drugoj odbijenici, one su sasvim u redu. Ako se adrese prodavatelja u z.k. i u ugovoru razlikuju, smatra se da identifikacija prodavatelja nije sigurna (nekada se nisu koristili JMBG i OIB), pa treba priložiti dokument MUP-a o prijavama boravišta za prodavatelja.

 

Također je očigledno da se ne može smatrati za nasljednika nekoga na lijepu riječ. Ostavinski postupak iza ostavitelja koji nema imovine se ne mora provesti silom zakona, ali se može provesti na zahtjev nasljednika upravo u ovakvim slučajevima kad su predmet nasljeđivanja i određena prava i obaveze. Štoviše, ako je prodavateljica upisana u z.k. kao vlasnica, ostavinski ostupak se mora provesti jer je ona sa stajališta ostavinskog suda imala nekretnine u vlasništvu, a nije stvar ostavinskog suda da utvrđuje da li upis u z.k. odgovara stvarnom stanju ili ne. Prijenos na nasljednike je nužan upravo zato da bi se osiguralo da prava i obaveze pokojnika pređu na točno određene osobe, dakle da bi se osigurao kontinuitet u razrješavanju pravnih odnosa u koje je ostavitelj bio uključen do svoje smrti.

 

Neovisno o svemu rečenom, onako odoka čini mi se da ste žrtva pogrešnih savjeta (točnije: njihovog nekvalitetnog rada) odvjetnika i da vam je vjerojatno najbolji put tužba radi utvrđenja vlasništva dosjelošću ili pojedinačni ispravni postupak.

 

I niste jedini kome je imovina imobilizirana zbog neriješenih pravnih odnosa. Ta pojava u Hrvatskoj ne da nije rijetkost, nego je masovna.