konvalidacija/ konverzija, pomoc

[pfzg23]

pišem rad o konvalidaciji i konverziji nevaljanih pravnih poslova, i ne snalazim se u sudskoj praksi vezano za ovu temu.. može li mi netko pomoći s tim presudama, da pošalje link neke presude ili sl.? hvala unaprijed

[Matrix]

Postovani,

na vashu temu se moze pisati danima,glede cega napisite sto vas tocno interesira.

[pfzg23]

da, znam da je malo preopsirno.. tema rada je samo konvalidacija i konverzija nevaljanih pravnih poslova, pa sam razradila znacenje valjanosti poslova, ništetnosti i pobojnosti nevaljanih poslova te objasnila institute konvalidacije i konverzije povezujuci rimsko pravo s danasnjim. u rad bih htjela uvrstiti presude (vrhovnog) suda kojima bih potkrijepila objasnjene institute. mozda neka presuda u kojoj je konvalidacija bila dopustena i neka u kojoj je odbijena.

[Matrix]

Primjer:

konvalidacija ugovora o doz.izdrzavanju.

.

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Nevenka Šernhorst, predsjednica Vijeća, te suci Snježana Bagić, Slavica Banić, Mario Jelušić, Antun Palarić i Miroslav Šeparović, članovi Vijeća, u postupku koji je ustavnom tužbom pokrenuo I. M. iz R. o. D., R. S., kojeg zastupa E. K., odvjetnik u P., na sjednici održanoj 1. travnja 2010. godine, jednoglasno je donio

O D L U K U

Ustavna tužba se odbija.

O b r a z l o ž e n j e

1.Ustavna tužba podnijeta je protiv presude Županijskog suda u Puli broj: Gž-2566/06-2 od 31. listopada 2007. kojom je odbijena podnositeljeva žalba i potvrđena presuda Općinskog suda u Puli broj: P-2074/05-25 od 20. lipnja 2006. godine.

Prvostupanjskom presudom djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev Općinskog državnog odvjetništva u Puli te je naložena uspostava zemljišnoknjižnog stanja na nekretninama k.č. br. 2509/1 i k.č. br. 2509/11, obje k.o. K. kakvo je bilo prije zemljišnoknjižnog prijenosa nekretnina na podnositelja, dok je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnostiugovorao doživotnom uzdržavanju sklopljenog između prvotuženika V. B. iz P. i podnositelja (drugotuženika), ovjerenog kod javnog bilježnika 29. lipnja 2001., kao i aneksaugovorasklopljenog 22. lipnja 2001. godine. Odbijen je i eventualno kumulirani zahtjev tužitelja za utvrđenje djelomične ništetnostiugovorao doživotnom uzdržavanju od 22. lipnja 2001. godine.

2.Podnositelj smatra da su osporenim presudama povrijeđena njegova ustavna prava zajamčena člankom 48. stavcima 1., 3. i 4. Ustava Republike Hrvatske.

Obrazlažući povrede ustavnih prava, podnositelj osporava stajalište sudova da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na nekretninama koje su bile predmetugovorao doživotnom uzdržavanju između njega i prvotuženika zbog nepostojanja suglasnosti nadležnog ministra za stjecanje prava vlasništva nekretnina u Republici Hrvatskoj u smislu članka 356. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00. i 114/01., u daljnjem tekstu: Zakon o vlasništvu). Smatra da se članak 356. stavak 2. Zakona o vlasništvu ne odnosi na ugovore o doživotnom uzdržavanju, već se na temelju te vrsteugovoravlasništvo stječe bez ikakvih ograničenja.

Predlaže ukidanje osporenih presuda i vraćanje predmeta nadležnom sudu na ponovni postupak.

Ustavna tužba nije osnovana.

3.Prema članku 62. stavku 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 99/99., 29/02. i 49/02. - pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom.

Ustavni sud u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, u granicama zahtjeva istaknutog u ustavnoj tužbi, utvrđuje je li u postupku odlučivanja o pravima i obvezama podnositelja povrijeđeno njegovo ustavno pravo, pri čemu se, u pravilu, ne upušta u pitanje jesu li sudovi ili nadležna tijela pravilno i potpuno utvrdili činjenično stanje. Za Ustavni sud relevantne su samo one činjenice od čijeg postojanja ovisi ocjena o povredi ustavnog prava.

4.U parničnom postupku koji je prethodio ustavnosudskom postupku utvrđeno je da su tuženici 22. lipnja 2001. sklopili ugovor kojeg su nazvali "ugovor o doživotnom uzdržavanju" i aneks togugovora, kojim je primatelj uzdržavanja, V. B., za života dao podnositelju (davatelju uzdržavanja) svoje nekretnine te se suglasio da se podnositelj odmah upiše u zemljišne knjige kao njihov vlasnik (pod pretpostavkom ispunjavanja svih zakonskih pretpostavki za upis). Ugovor nije ovjerio sudac već je potpise ugovornih strana ovjerio javni bilježnik. U vrijeme sklapanja spornogugovorapodnositelj je bio strani državljanin (što je i danas). Na sklopljeni pravni posao podnositelj nije ishodio suglasnost nadležnog ministra.

Polazeći od članka 356. stavka 2. Zakona o vlasništvu kojim su u vrijeme sklapanja pravnog posla bile propisane pretpostavke za stjecanje prava vlasništva stranih državljana na nekretninama u Republici Hrvatskoj, kao i činjeničnog stanja utvrđenog u postupku, prvostupanjski sud je zaključio da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva podnositelja na spornim nekretninama budući da podnositelj nije ishodio potrebnu suglasnost nadležnog ministra. Kako u konkretnom slučaju ugovor kojeg su sklopili tuženici ne proizvodi pravne učinke, te ne predstavlja valjanu pravnu osnovu za upis prava vlasništva podnositelja u zemljišnim knjigama, prvostupanjski sud je naložio uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije sporne uknjižbe. Preostali tužbeni zahtjevi odbijeni su kao neosnovani.

Prihvaćajući činjenična utvrđenja i pravna stajališta prvostupanjskog suda, Županijski sud je odbio podnositeljevu žalbu kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu.

5.Člankom 356. stavkom 2. Zakona o vlasništvu, mjerodavnim u konkretnom slučaju, bilo je propisano sljedeće:

(2) Strane fizičke i pravne osobe mogu, ako zakonom nije drukčije određeno, pod pretpostavkom uzajamnosti, stjecati vlasništvo nekretnina na području Republike Hrvatske, ako suglasnost za to dade ministar vanjskih poslova Republike Hrvatske, po prethodno pribavljenom mišljenju ministra pravosuđa Republike Hrvatske, ako zakonom nije drukčije određeno.

6.Polazeći od članka 356. stavka 2. Zakona o vlasništvu, koji je bio mjerodavan u vrijeme sklapanja spornog pravnog posla, kao i činjenica utvrđenih u postupku koji je prethodio ustavnosudskom postupku, Ustavni sud utvrđuje da u vrijeme sklapanja spornogugovoraizmeđu tuženika nisu bile ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva podnositelja na nekretninama koje su bile predmetugovora(zbog nepostojanja potrebne suglasnosti nadležnog ministra u smislu članka 356. stavka 2. Zakona o vlasništvu), odnosno za uknjižbu prava vlasništva podnositelja na spornim nekretninama. Stoga Ustavni sud ocjenjuje da su osporene presude kojima je naložena uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije sporne uknjižbe, donesene sukladno mjerodavnim propisima, te da podnositelju nisu povrijeđena ustavna prava zajamčena člankom 48. stavcima 1. i 3. Ustava.

Što se tiče podnositeljeve tvrdnje o povredi ustavnog prava nasljeđivanja, valja istaknuti da se u postupku koji je prethodio ustavnosudskom postupku nije raspravljalo o podnositeljevom pravu nasljeđivanja, te stoga članak 48. stavak 4. Ustava u konkretnom slučaju nije mjerodavan.

7.U ovom ustavnosudskom predmetu bitno je istaknuti i sljedeće:

Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 146/08.) izmijenjen je Zakon o vlasništvu u dijelu kojim je uređeno stjecanje prava vlasništva stranaca na nekretninama u Republici Hrvatskoj.

Mjerodavnim člancima tog Zakona propisano je:

Članak 3.

Iza članka 358. dodaju se članci 358.a i 358.b koji glase:

"Članak 358.a

(1) Odredbe članka 354. do 358. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06. i 141/06.) ne odnose se na državljane i pravne osobe iz država članica Europske unije. Te osobe stječu pravo vlasništva nekretnina pod pretpostavkama koje vrijede za stjecanje prava vlasništva za državljane Republike Hrvatske i pravne osobe sa sjedištem u Republici Hrvatskoj.

(2) Odredba stavka 1. ovoga članka ne odnosi se na nekretnine u izuzetim područjima:

– poljoprivredno zemljište određeno posebnim zakonom,

– zaštićeni dijelovi prirode prema posebnom zakonu.

Članak 5.

Postupci koji su pokrenuti radi dobivanja suglasnosti za stjecanje prava vlasništva po odredbama članka 356. i 357. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06. i 141/06.), u korist državljana i pravnih osoba iz država članica Europske unije, a koji još nisu pravomoćno okončani do stupanja na snagu ovoga Zakona, obustavit će se po službenoj dužnosti.

Članak 6.

Pravni posao kojem je cilj stjecanje prava vlasništva nekretnina u Republici Hrvatskoj koji je kao stjecatelj sklopio državljanin ili pravna osoba iz država članica Europske unije do stupanja na snagu ovoga Zakona, KONVALIDITIRAT će ako je ispunjen i ako su ispunjene opće pretpostavke za valjanost toga pravnog posla, a nije riječ o nekretninama iz članka 358.a stavka 2. ovoga Zakona."

8.Budući da je članak 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, uz određene pretpostavke, omogućio konvalidaciju pravnih poslova kao što je konkretni ugovor sklopljen između tuženika, Ustavni sud napominje da više ne postoje zakonske zapreke stjecanju prava vlasništva podnositelja na nekretninama koje su bile predmetugovora.

9.Slijedom navedenog, na temelju članaka 73. i 75. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u izreci.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Broj: U-III-37/2008

Zagreb, 1. travnja 2010.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

mr. sc. Nevenka Šernhorst, v. r.