Imovinskopravna odgovornost za štetu oslobođenog u kaznenom postupku?

[grummer]

Poštovani kolege!

Nedavno sam dobio zamolbu napisati odgovor na tužbu za naknadu štete nastale kaznenim djelom, iz razloga što osoba koja me je molila nema novca da plati odvjetnika da učini to za njega, pa sam odlučio izaći mu u susret.

Kako bilo, iščitavajući presudu, nejasno mi je zašto je uopće protiv njega podnesena tužba, budući da je pravomoćno oslobođen optužbi, kao drugooptuženi u kaznenom postupku, odnosno državno odvjetništvo je odustalo od daljnjeg progona, dok je prvooptuženi osuđen na kaznu zatvora koju je sud zamijenio uvjetnom. Oštećena stranka je upućena na građansku parnicu radi naknade štete, te je tužila obojicu, iako je drugooptuženi oslobođen bilo kakve odgovornosti. Budući da nisam stručnjak za parnično pravo, zanima me da li bi bilo dovoljno pozvati se na presudu suda koji je već u kaznenom postupku odustao od kaznenog progona drugooptuženog, ili je potrebno ponovno iznositi dokaze iznesene u kaznenom postupku, ovaj puta u građanskoj parnici?

 

Hvala unaprijed

[G-man]

Činjenica da netko nije kazneno-pravno odgovoran ne znači automatizmom, da nije ni građansko-pravno odgovoran.

 

Uzmimo primjer da je pokrenut kazneni postupak za kazneno djelo oštećenja tuđe stvari, koje je moguće počiniti isključivo s namjerom, ali u postupku državni odvjetnik nije uspio dokazati tu subjektivnu komponentu djela, već je ispalo da je stvar uništena nehajno. Dakle, kazneno-pravne odgovornosti nema, ali ostaje građansko-pravna, i oštećena osoba ima pravo u zasebnoj parnici štetnika teretiti za naknadu štete.

 

U ovom slučaju koji ste naveli, u odnosu na ovom II-optuženika donesena je tzv. formalna presuda, tj. presuda kojom se optužba odbija, a poradi odustanka DO od optužbe u odnosu na II-optuženika. I-optuženik je očito pravomoćno osuđen.

 

Ipak, moram naglasiti kako ne razumijem oštećenog, zašto sada forsira tužbu i u odnosu na II-optuženika, kada ima pravomoćnu osudu u odnosu na I-optuženika. Pretpostavka je, ili zbog solidarnosti, ili zbog činjenice da je I-optuženik "insolventan", a II-optuženik je "zlatna koka".

 

Odgovor na tužbu treba koncentrirati na poricanje osnovanosti tužbenog zahtjeva u odnosu na II-optuženika, pozivanjem na ishod kaznenog postupka. Također predočiti sve činjenice i dokaze kojima se pobijaju navodi iz tužbenog zahtjeva. Hoće li to već u startu biti dovoljno da u odnosu na II-optuženika, tužba "padne" - vidjet ćete, jer zavisi od točnih navoda tužitelja i čime on "opravdava" tužbu i u odnosu na II-optuženika.