Imovina u stanu pokojnikove supruge

[Nina0000]

Pozdrav,

 

situacija je slijedeća - moj otac je umro prije nekoliko mjeseci i održana je ostavinska rasprava kojom je njegova imovina podijeljena na njegovu drugu suprugu i oporučno na moju kćer jer ja zbog nekih dugovanja ne mogu naslijediti imovinu. Problem je u dvije stvari, prvo, ona se s mojom kćerkom dogovorila da će moju polovicu dionica koje je imao moj otac prebaciti na njeno ime, ali se naglo predomislila. Drugi problem je u tome što je moj otac živio u stanu koji je njezino vlasništvo, a u tom stanu su njegove umjetnine i vrijedne stvari koje je on donio u brak kao njegovu osobnu imovinu. Međutim, nemam nikakvih računa za te predmete kao dokaz jer je to staro 60-ak godina, a gospođa mi te stvari ne želi predati mirnim putem kao što je obećala. Da te stvari popišemo i prijavimo kao naknadno pronađenu imovinu na ponovljenoj ostavinskoj raspravi, ja bih ionako ostao bez svoje polovice, dok bi druga polovica pripala njoj, a to su stvari iz njegovog prvog braka i za mene jako bitne uspomene na moju majku i oca s kojima ona nema veze niti ju zanimaju, ali ih iz nekakvog inata ne želi dati. Postoji li ikakav način da dođem do uspomena na svog oca?

 

Molim vas odgovor, neko rješenje jer sam već očajan. Hvala.

[KronicnaStranka]

Ako je o dionicama pravomoćno odlučeno u ostavinskom postupku, ne možete ništa poduzeti. Usmeni dogovori, u pravilu nedokazivi, ne znače ništa, a ako su sklopljeni za života ostavitelja, bili bi ništavi i da su bili sklopljeni napismeno.

 

Iz vašeg opisa nije jasno što je bilo predmet oporučivanja, odnosno da li se oporuka odnosila na svu imovinu općenito ili na konkretne dijelove imovine.

 

Ako biste tražili raspoređivanje naknadno pronađene imovine, pod pretpostavkom da se oporuka na nju ne odnosi, to ne bi značilo da biste ostali bez te imovine. U ostavinskom postupku se možete odreći imovine "u svoje ime" pa na vaše mjesto stupaju vaši potomci, dakle vaša kćer.

 

Međutim, diobu imovine s drugim sunasljednikom tj. suprugom vašeg oca ne možete izbjeći.

 

Predmeti se u ostavinskom postupku ne dijele fizički, pa biste stekli idealno suvlasništvo nad tim predmetima i nakon toga biste mogli tražiti da vam se na odgovarajući način osigura pristup njima. Mogli biste predložiti (tj. formalno ne vi nego vaša kćer) isplatu drugoj suvlasnici, na što ona vjerojatno i računa.

 

Naravno, prije toga bi trebalo utvrditi što čini tu imovinu, što se ne mora dokazivati računima već npr. svjedocima, ali taj bi se postupak sasvim sigurno mogao otegnuti i pretvoriti u parnicu. Ako se radi o uporabnim predmetima kućanstva, oni ne ulaze u ostavinu već na njih ima pravo nasljednik koji je s ostaviteljem živio u kućanstvu, dakle supruga vašeg oca.

[Nina0000]

Prije svega se zahvaljujem na iscrpnom odgovoru, puno ste mi pomogli. Ne radi se o predmetima za uporabu u kucanstvu, vec o umjetnickim slikama i nekim antiknim predmetima. Ja sam se svoje polovice dionica htio odreci u korist svoje kceri, ali mi je javni biljeznik rekao da to ne mogu napraviti s obzirom da je moja kcerka oporucni nasljednik, a ne zakonski (moj otac joj je oporukom ostavio svoj automobil, dok se ostalo dijelilo pola-pola jer druga imovina nije bila ukljucena u oporuku). U skladu s tim sam gospođi prepustio sve dionice.

[KronicnaStranka]

Problem je u terminologiji Zakona o nasljeđivanju, ponekad i u znanju javnih bilježnika, ali i činjenice da oni ne smiju sugerirati strankama što i kako da učine, jer bi time mogli biti pristrani na štetu drugih sunasljednika.

 

Zakon o nasljeđivanju razlikuje 3 vrste odricanja (odnosno "odricanja"):

 

Prvo - odricanje od nasljedstva kao takvo, koje za sobom povlači i gubitak prava nasljeđivanja odricateljevih potomaka.

 

Drugo - odricanje "u svoje ime" nakon kojeg na mjesto odricatelja stupaju njegovi potomci.

 

Treće - odricanje u korist drugog sunasljednika, što zapravo nije odricanje nego ustupanje.

 

Uočite da se drugi i treći oblik odricanja razlikuju od prvog u samo dvije-tri riječi: "u svoje ime" odnosno "u korist (nekoga)".

 

Dakle, niste se trebali odreći "u korist kćeri" nego "u svoje ime", pa bi kćer stupila na vaše mjesto, a imovina koja nije bila obuhvaćena oporukom bi se dijelila popola između vaše kćeri i supruge ostavitelja.

 

Takve postupovne "sitnice" čine isplativim angažiranje odvjetnika i kad se radi o jednostavnim postupcima kao što je, uglavnom, ostavinski postupak.

 

Da stvar bude još malo gora, na Legalisu je bilo primjera da javni bilježnik nije razlikovao "odricanje" i "odricanje u svoje ime", što je dovelo do problema budući da je nasljednička izjava neopoziva. Zato prilikom odricanja "u svoje ime" treba pažljivo provjeriti da li je bilježnik shvatio da treba pozvati potomke odricatelja, i ne potpisati zapisnik iz kojega to nije sasvim jasno vidljivo.

 

Sve skupa možete provjeriti u Zakonu o nasljeđivanju.

[Nina0000]

Moja greska je ocito sto sam mislio da javni biljeznik zna bolje od mene. I buduci da je rjesenje pravomocno, vise se nista ne moze napraviti?

[KronicnaStranka]

Ako je bilježnik i znao za razliku u formi odricanja (kao što vjerojatno ipak jest), nije vam smio ništa sugerirati jer bi time očigledno utjecao na to što će naslijediti sunasljednica. Dakle, ne radi se o grešci bilježnika.

 

Teoretski možete zatražiti ponavljanje postupka (u formi parnice) zbog bitne zablude, ali za sud će pri odlučivanju o tome biti najvažnije što je navedeno u zapisniku a ne što se stvarno događalo na raspravi, pa su vam šanse zanemarive. Provjerite zapisnik, savjetujte se s odvjetnikom, ali uzmite u obzir da i odvjetnik ima svoju računicu da pokreće postupak, naročito u slučajevima kad ga ne možete kasnije optužiti da vam je krivo rekao da imate pravo, jer u ovakvom slučaju sitna mogućnost uspjeha ipak postoji.

[KronicnaStranka]

Ako je bilježnik i znao za razliku u formi odricanja (kao što vjerojatno ipak jest), nije vam smio ništa sugerirati jer bi time očigledno utjecao na to što će naslijediti sunasljednica. Dakle, ne radi se o grešci bilježnika.ž

 

...

 

Upravo sam spoznao da sam pogriješio. Čl. 220 Zakona o nasljeđivanju , stavak (9) izričito propisuje da je sud (tj. bilježnik) u slučaju odricanja dužan upozoriti nasljednika da se može odreći samo u svoje ime ili i u ime svojih potomaka.

 

Dakle, iako je točno da voditelj ostavinskog postupka ne smije ništa sugerirati nasljednicima, pri iskazanoj namjeri odricanja dužan je nasljednika upozoriti na ovu razliku.

 

Ako u zapisniku nije navedeno da je nasljednik upozoren na ovu razliku, možda bi sud to prihvatio kao temelj za ponavljanje postupka zbog bitne zablude.

 

Ispričavam se zbog pogreške.