Osporavanje prava na nasljeđivanje

[marijaslo]

Poštovani

brat i ja imamo problem, a on je sljedeći:

otac nam je umro i provedena je ostavinska rasprava na kojoj smo naslijedili vikendicu, automobil i oročenih 30.000 kn. Vikendica je sad upisana u naše vlasništvo, auto je prodan i novac potrošen. Sve bi to bilo ok da se par mjeseci nakon ostavinske ( na kojoj smo ih prešutili )nisu javile dvije vanbračne kćeri od oca koje traže svoj dio. Otac im je plaćao alimentaciju dok je trebao i nikad nije živio s njima. Kako sada dokazati da one nemaju prava na ostavinu. Otac nije ostavio pisanu oporuku, ali je prije odlaska na operaciju, nakon koje se više nije vratio, okupio na jedan susret nas sinove, svoju sestru i njenu djecu, znači nas rodbinu na kojem je, a u strahu da operacija pođe po zlu, izrijekom rekao da sve ostavlja nama sinovima, a sve u slučaju da se njegove kćeri jednom ne pojave i traže dio. Da li takva usmena oporuka vrijedi i možemo li i na koji način osporiti njihovo pravo na nasljedstvo ? Napominjem da su novci potrošeni, a automobil prodan. Što nam je činiti ? Koliko znamo one još nisu poduzele nikakve postupke.

Hvala na odgovoru

[KronicnaStranka]

Kad ne bih bio potpuno uvjeren da ste sve što ste opisali učinili iz čistog neznanja (i to prilično gadnog, štoviše gotovo nevjerojatnog), onda bih došao do zaključka da ste vrlo bahate osobe koje naprosto podrazumijevaju da su izvan i iznad svakog reda i zakona, pa ne prezaju niti od kaznenog djela ako im je zgodno (jer je svjesno zatajivanje sunasljednika u ostavinskom postupku zbog ostvarivanja nepripadajuće materijalne koristi upravo to - kazneno djelo).

 

Nasljeđuje se po zakonu, a po zakonu sva su djeca ostavitelja - bračna, vanbračna i zakonski posvojena - ravnopravni sunasljednici. Dakle, nikako ne možete dokazati da vanbračne kćeri vašeg oca nemaju pravo na nasljedstvo, jer im je to pravo neporecivo. To što se otac nije za njih brinuo nego je samo plaćao alimentaciju uopće ne utječe na njihovo pravo nasljeđivanja.

 

Usmena oporuka kako ste ju opisali ne vrijedi iz barem dva razloga. Prvo, nisu valjani svjedoci usmene oporuke koji su u (bliskoj) rodbinskoj vezi s ostaviteljem, a - drugo - očigledno nisu niti postojali izvanredni uvjeti za usmenu oporuku, budući da je "oporučitelj" na isti način na koji je svjesno i planski okupio rodbinu mogao i pozvati nezavisne svjedoke ili javnog bilježnika te ostaviti pisanu oporuku (čak i ako nije bio u stanju pisati).

 

Čak i da je oporuka valjana, djeca ostavitelja su nužni nasljednici pa bi vanbračne kćeri imale pravo potraživati nužni dio.

 

Što se tiče činjenice da ste novac potrošili, a auto prodali, doista ne vidim razloga zašto bi to na bilo kakav način utjecalo na pravo nasljeđivanja zatajenih sunasljednika. To kako ćete sada nadoknaditi nešto čime ste raspolagali iako nije bilo vaše je samo vaš problem.

Da se radi o posuđenom novcu (da ne upotrijebim gadniji primjer), da li bi vam palo na pamet da ne trebate vratiti novac zato što ste ga potrošili?

[bovu]

čerke su nužne nasljednice i imaju pravo na 1/2 onoga što bi nasljedili.

ako vam je bila namjera isključiti nasljeđivanje ( i nužne nasljednike) trebali ste sklopiti ugovor o doživotnom uzdržavanju.

bilo bi dobro da se dogovorite sa sestrama.

 

šta je sa bračnom stečevinom majke.

predpostavljam da je sva imovina stečena u braku.