Vještačenje djeteta?

[nova]

Molim za savjet ili odgovor ako netko ima iskustva...

 

Dali otac djeteta ima pravo odvesti djete dječjem psihologu u vrijeme kada je dijete kod njega, a nije zakonski skrbnik. Dijete je dodjeljeno majci na skrb.

 

Naime, otac smatra da majka konstantno šteti djetetu (dječak 6 i pol g) u njegovom razvoju, svojim konstantnim "nagovaranjem" djeteta protiv oca, pričajući mu razno razne priče...koje nisu za djetetove uši i koje ga samo zbunjuju i čine nesretnim.

Dijete je postalo rastreseno, zbunjeno, uplašeno. Imamo osjećaj da se jako boji majke i njenih reakcija ako ne napravi nešto po njenom "nalogu" .

Ponekad se otvori sam od sebe i priča što mu sve "tamo" ide na živce.

Kod oca mu je lijepo, između ostaloga jer ga kod njega nitko ne zamara pričama protiv onog drugog i ispitivanjem, ali ga majka konstantno pokušava "uvjeriti" da mu kod oca nije lijepo.

Malo sam odužila, ali nadam se i bolje prikazala o čemu se radi, (ako se ne sjećate ili niste čitali ranije cijelu priču) kako bi dobila što bolji odgovor.

Kako pomoći djetetu da što lakše prebrodi takve situacije, jer majka vjerujem svjesna što radi ipak ne odustaje od načina "borba sa bivšim preko djeteta", pošto joj je on jedino oružje, na žalost.

Hvala na dobronamjernim odgovorima , one druge smo naučili ignorirati

[muca]

Imala sam identičnu situaciju. Suprug ima dijete iz prvog braka. Majčica je išla toliko daleko da je dijete izmanipulirala da prijave tatu za zlostavljanje. Koje se naravno nikad nije dogodilo. Ali majčici se nije dalo plaćati alimentaciju. Suprug je odustao od pravne borbe iako gospođa nije imala šanse da dobije zatraženo skrbništvo. Čak su i institucije prepoznale laž i manipulaciju jer dijete ne može odglumiti posljedice zlostavljanja, može pričati laži instruiran od strane majke, ali ti naši "stručnjaci" nešto ipak znaju. Znaju kako se ponaša zlostavljano dijete.Fizički zlostavljano. Ali majčica ne mari za psihičko zdravlje vlastitog djeteta. Bilo je evidentno da nikad neće prestati trovati dijete i rasturati ga psihički. Zato je otac odustao i prepustio joj skrbništvo samo da prestane maltretirati dijete.

Emocionalno zlostavljanje u ovoj zemlji nitko ne želi vidjeti. Općenito, nitko ne želi imati posla sa govnima. Zaobilaze sve što mogu. A emoc. zlostavljanje tipa uvjeravanje da je drugi roditelj sotona, ne ostavlja tako vidljive ožiljke. Pa ih nitko ne može optužiti da nisu obavili posao.(Mislim na CZSS, Poliklinike i ostale kvaziinstitucije za kvazizaštitu djece).

Budući da je nemoguće dobiti zabranu kontakata s ludom majkom, nemoguće je zaustaviti ju u kasapljenju vlastitog djeteta. Pa je čovjek prepustio skrbništvo i sada se gospođi poništava dug za alimentaciju. A mi se nadamo da će se poništiti i njezin nagon za maltretiranjem djeteta. Ako joj nešto drugo sad ne bude ne pasalo.

Odvedite dijete. Rastavljeni roditelji imaju obveze i prava. Gospodin ima pravo pokušati zaštititi svoje dijete. Male su šanse da će uspjeti, ali nek pokuša, držim OGROMNE FIGE.

[nova]

Na žalost nitko se ne želi baviti tim problemom.

Nama čak i nije bitno toliko dobiti skrbništvo nad djetetom, jer svjesni smo da mu je dosta stalnih promjena, vjerujem, i treba mu mir. Samo to. Koliko toliko normalno djetinjstvo bez obzira što njegovi roditelji ne žive zajedno. Majka mu ne da mira i ne shvaća koliko joj je dijete jadno i opterečeno njenim zavrzlamama i pričama.

Bitno nam je jedino to da to maltretiranje prestane, da njemu bude lijepo i da on bude sretan. Ali kako da to bude tako kad mu vlastita majka stalno i iznova postavlja pitanja, govori o krivnji oca jer oni više nisu zajedno, o sudu i policiji, čita mu rješenja od suda ( djetetu od 6 i pol g )..kako bi mu objasnila kako je ona dobra i u pravu pa joj je zato on i dodjeljen, kako tata živi sa ženom zbog koje ga tata manje voli, jer je odabrao život sa njom, a ne sa njima i. t. d. U principu da je tata i njega ostavio, a ne samo nju.

Nadamo se i mi da će se taj nagon barem smanjiti ali ponekad se čini kao da je iz mjeseca u mjesec sve gore, a ne sve bolje.

Malo se smiri, a onda opet podivlja...totalno nestabilna osoba.

U ljeti kada smo ga preuzeli za praznike, došao je sa cca 30 uboda komaraca ispod svake podkoljenice. Inače ima neurodermitis i jako osjetljivu kožu. Bilo me je sram onakvog uopće i na igralište ga odvesti, bio je kao da je došao sa ratišta.

Odmah sam otišla u apoteku i pokupovala gelove za tuširanje i kreme za djecu sa takvim problemima ( Dr. Teiss) te balzam protiv komaraca.

Nakon 22 dana smo ga vratili bez i jedne krastice na tijelu, manje se je češao, skoro uopće. Bio je na moru i lagano pocrnio. Jednostavno je izgledao zdravo, lijepo obućen i sladak.

Nakon toga "ona" je opet "počela". Valjda joj je mali pre dobro izgledao. Izvlačila je iz njega nešto negativno, vjerujem danima, iz tog perioda od 22 dana...dok nije posustao i rekao kako mu je bilo ružno jer (bilo smo par dana sami, nas dvoje i moje dvije nečakinje sa kojima se perfektno slagao) sam ga "tjerala" da spava popodne. Naime, svaki smo dan, na moru, poslije ručka i za vrijeme najjačeg sunca, odmarali, tko je htio mogao je zaspati, a tko ne taj može ležati i samo odmarati, brbljati ili što već djeci padne na pamet. Inaće, on nije od djece koju moraš tjerati da zaspe, kad mu se spava i popodne sam legne i spava po sat dva.

Ali naravno majka je bila sva sretna kad je izvukla nešto od njega te mu naredila da to kaže tati i kako ne voli da ga ja čuvam dok tata u subotu radi jer morao bi biti sa tatom a ne samnom...Kad to mali nije napravio, i rekao kako je ne zadovoljan time i time..rekla je pred njim ocu da mu dijete ima nešto za reći. Kad ga je ovaj upitao što mali se rasplakao jer se bojao da tatu ne povrijedi. On to vjerujemo nebi nikada niti rekao jer vjerujemo to je njoj rekao samo da zadovolji njenu potrebu toga traženja nećeg negativnog o meni ili nama...o boravku kod nas..

Vidite, vi ste dali dijete samo da to prestane, a mi ga nemamo pa je to opet tako, u oba slućaja sa majčine strane...čudno zar ne?

Malo sam odužila, ali eto lakše ti je kad nekome kažeš.

Pozdrav svima.

 

[muca]

Potpuno suosjećam...i čini mi se da ta sebična majka, budući da već ima skrbništvo, neće prestati dok dijete ne poželi prestati viđati oca. Ona ne razumije da taj dječak nije njen fizički produžetak već individua za sebe. Ona će biti zadovoljna kad svoju mržnju prema ocu prenese na dijete, ali ne shvaća da će time uništiti njegovo samopoštovanje (djetetovo) i poslati ga na trnovit put uništavanja bar jedne polovice samog sebe...

POkušajte joj napisati pismo... Možda nije potpuno idiotična pa shvati... Pozdrav