KAKO JE MOGUĆE NESUDJLOVATI U PROMETU A NAPRAVITI PROMETNI PREKRŠAJ

[anonimno]

KAKO SE VOZILOM KOJE UOPĆE NIJE SUDJELOVALO U PROMETU

MOGAO NAPRAVITI PROMETNI PREKRŠAJ UKUPNO TEŽAK 10.000 kn

 

Članak 250 ZOSPC-a

 

Priznajem da je učinjen formalan propust. Pločice nisu vraćene ni odjavljene. Komad pleha nije premješten s mjesta A na mjesto B.

Vozilo je parkirano u krugu firme i nije sudjelovalo u prometu.

Stigla je HITNA prekršajna prijava ( odgovorna osoba+firma ) 5+5 tisuća.

To smatram ipak nekako neutemeljenim.

Istina, članak Zakona koji je na snazi primjenjuje se, ali...ŠTO JE PREVIŠE...

 

Ilustriram to primjerom iz istog, neprincipjelnog, Zakona.

 

Novčanom kaznom u iznosu od 500,00 kuna kaznit će se za prekršaj referent za poslove registracije vozila ili nadzornik tehničke ispravnosti vozila koji poslove registracije vozila i tehničkih pregleda vozila ne obavlja stručno i u skladu s propisima ( što jest stvarna, opetovana i moguće svjesna ugroza sigurnosti prometa, te indicira i na druga vezana kaznena djela).

 

Budući da naše

 

VOZILO NIJE SUDJELOVALO U PROMETU,

 

već je odloženo u krugu firme, njime nije mogla biti počinjena baš nikakva štetna radnja pa ni prekršaj u prometu.

 

Čije su pločice ?

Zašto ih se uopće mora vraćati?

Naljepnica na vjetrobranskom staklu i prometna iskaznica (ev.karton periodičkog preglegleda )su jedini dokaz tehničke ispravnosti vozila.

 

Oduzimanje pločica je samo dopunska mjera, koja ima opravdanje ukoliko se upravlja neregistriranim vozilom. Ali ako se vozilo ne koristi, u čemu je svrha?

VLASNIŠTVO pločica????

 

Vlasnik vozila može pri kupoprodaji zadržati pločice ili ih prodati zajedno s vozilom, platio ih je i ima račun za njih. Da li je to vlasništvo-stvarno pravo?

Ako jest, tko ih smije, ničim izazvan, skidati?

 

OVAJ članak je neetičnan jer za (formalno) djelo bez faktične povrede sigurnosti u prometu, ili bilo kakve druge štetne radnje, predviđa kaznu koja je (ovako objedinjena) dvadest puta teža od one za djela u kojima dolazi do stvarnih, opetovanih i moguće svjesnih povreda sigurnosti u prometu, uz indicije i na druga vezana kaznena djela.

Budući da kazna treba biti pravedna odgojna mjera, a njeno izricanje i prihvaćanje je moralni čin, jasno je, da kao takva, ne može

izvršiti nikakav odgojni niti moralni efekat jer je na njoj utemeljena kazna sama sebi svrha. Čak zadire i u vlasnička-stvarna prava.

10.000 kuna je tržišna cijena nekih vozila. Kazna za formalni prekršaj u istom iznosu, ravna je oduzimanju vozila.

Provedba ove pravne norme, u smislu jednakosti građana pred zakonom, je također neprincipjelna. Neprincipjelan je i sam predlagatelj kazne, MUP.

Naime, pločice su vraćene u uredu službene osobe potpisane na prijavi. Da su, sretnijim slučajem, pločice odnešene na šalter za stranke ( što je bilo moguće ) platilo bi se 20 kuna takse + 1 kn za obrasce, a prijave i kazne ne bi niti bilo. Prošlo bi se s eventualnim usmenim ukorom.

I zašto bi se uopće za isti prekršaj morala odmjeravati kazna, ovisno o tome da li je vozilo na imenu i prezimenu ili na firmi ????? U prvom slučaju max.500 kn, au drugom, objedinjeno, 10.000 kuna. Dvadeset puta više!!!!

A da ne govorim o usporedbi s onim referentom što prima mito( od 200-1000 kn po vozilu) i tuče žigove na knjižice neispravnih vozila, pod prijetnjom kazne od samo 500 kuna.

 

Malo ipak čudno, zar ne ?