kira

Budem, .. Županijski sud u Splitu, OIB: 11748694684, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Nediljke Radić, kao predsjednice vijeća, te Miha Mratovića (suca izvjestitelja) i Ivice Botice, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja protiv tužene Republike Hrvatske, zastupane po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, radi isplate, odlučujući o tuženičinoj žalbi protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Crikvenici od 16. ožujka 2016. pod poslovnim brojem 59 P-5807/15, u sjednici vijeća održanoj 16. studenog 2017. p r e s u d i o j e Djelomičnim uvažavanjem tuženičine žalbe preinačuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Crikvenici od 16. ožujka 2016. pod poslovnim brojem 59 P-5807/15, tako da se sudi: Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj da tužitelju isplati ukupan iznos od 37.755,74 kune sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine mjesečne iznose kako slijedi: - za mjesec veljača 2005. iznos od 1.245,70 kuna od dana 15. ožujka 2005. pa do isplate, - za mjesec ožujak 2005. iznos od 1.245,70 kuna od dana 15. travnja 2005. pa do isplate, - za mjesec travanj 2005. iznos od 1.245,70 kuna od dana 15. svibnja 2005. pa do isplate, - za mjesec svibanj 2005. iznos od 1.245,70 kuna od dana 15. lipnja 2005. pa do isplate, - za mjesec lipanj 2005. iznos od 1.245,70 kuna od dana 15. srpnja 2005. pa do isplate, - za mjesec srpanj 2005. iznos od 1.273,05 kuna od dana 15. kolovoza 2005. pa do isplate, - za mjesec kolovoz 2005. iznos od 1.273,05 kuna od dana 15. rujna 2005. pa do isplate, - za mjesec rujan 2005. iznos od 1.273,05 kuna od dana 15. listopada 2005. pa do isplate, - za mjesec listopad 2005. iznos od 1.273,05 kuna od dana 15. studenog 2005. pa do isplate, - za mjesec studeni 2005. iznos od 1.273,05 kuna od dana 15. prosinca 2005. pa do isplate, - za mjesec prosinac 2005. iznos od 1.273,05 kuna od dana 15. siječnja 2006. pa do isplate, - za mjesec siječanj 2006. iznos od 1.293,31 kuna od dana 15. veljače 2006. pa do isplate, - za mjesec veljača 2006. iznos od 1.293,31 kuna od dana 15. ožujka 2006. pa do isplate, - za mjesec ožujak 2006. iznos od 1.293,31 kuna od dana 15. travnja 2006. pa do isplate, - za mjesec travanj 2006. iznos od 1.293,31 kuna od dana 15. svibnja 2006. pa do isplate, - za mjesec svibanj 2006. iznos od 1.293,31 kuna od dana 15. lipnja 2006. pa do isplate, - za mjesec lipanj 2006. iznos od 1.293,31 kuna od dana 15. srpnja 2006. pa do isplate, - za mjesec srpanj 2006. iznos od 1.335,41 kuna od dana 15. kolovoza 2006. pa do isplate, - za mjesec kolovoz 2006. iznos od 1.335,41 kuna od dana 15. rujna 2006. pa do isplate, - za mjesec rujan 2006. iznos od 1.335,41 kuna od dana 15. listopada 2006. pa do isplate, - za mjesec listopad 2006. iznos od 1.335,41 kuna od dana 15. studenog 2006. pa do isplate, - za mjesec studeni 2006. iznos od 1.335,41 kuna od dana 15. prosinca 2006. pa do isplate, - za mjesec prosinac 2006. iznos od 1.335,41 kuna od dana 15. siječnja 2007. pa do isplate, - za mjesec siječanj 2007. iznos od 1.352,77 kuna od dana 15. veljače 2007. pa do isplate, - za mjesec veljača 2007. iznos od 1.352,77 kuna od dana 15. ožujka 2007. pa do isplate, - za mjesec ožujak 2007. iznos od 1.352,77 kuna od dana 15. travnja 2007. pa do isplate, - za mjesec travanj 2007. iznos od 1.352,77 kuna od dana 15. svibnja 2007. pa do isplate, - za mjesec svibanj 2007. iznos od 1.352,77 kuna od dana 15. lipnja 2007. pa do isplate, - za mjesec lipanj 2007. iznos od 1.352,77 kuna od dana 15. srpnja 2007. pa do isplate, a koja kamata se obračunava po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, a od 1. kolovoza 2015. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se za više zatraženu glavnicu do iznosa od 274.153,32 kune, kao i za više zatraženu kamatu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Obrazloženje Prvostupanjskom presudom u cijelosti je prihvaćen tužbeni zahtjev te je obvezana tužena isplatiti tužitelju iznose od 274.153,32 kune s pripadajućim kamatama koje na pojedine mjesečne iznose teku kako je to pobliže označeno u točci I. izreke prvostupanjske presude, s time da je prvostupanjski sud odredio i stopu zatezne kamate u smislu odredbe članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO/05) u visini one stope iz odnosa iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava. Odlukom o troškovima postupka obvezana je tužena nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 56.612,50 kuna. Protiv prvostupanjske presude pravovremeno se žali tužena osporavajući presudu u cijelosti zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, u daljnjem tekstu: ZPP) sa prijedlogom da se presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev ili podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu. Žalba je djelomično osnovana. Predmet postupka između stranaka jest tužiteljev zahtjev za naknadu štete na ime razlike između mirovine koju je trebao primati i mirovine koju je primao, i to u ukupnom iznosu od 274.153,32 kune, a koja je razlika nastala uslijed nezakonitog djelovanja tužene i njenih tijela, jer je tužitelju bio izvršen pogrešni obračun i isplata naknade plaće na temelju kojeg je određena mirovinska osnovica, pa time i visina mirovine od 1. travnja 1996. do 30. lipnja 2007. U provedenom postupku i iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi: - kako se tužitelj prethodno obratio tuženoj u ožujku 2010., - kako je tužitelj bio djelatna vojna osoba s osobnim činom satnika, ali na ustrojbenom mjestu pukovnika i to vršitelj dužnosti voditelja područnog odjela za financije djelatne skupine Gospić, - kako je tužitelj uspio u upravnim postupcima i sporovima u zahtjevu za utvrđenje postojanja bolesti kao posljedice obnašanja službe u oružanim snagama Republike Hrvatske, - kako je tužitelj pred umirovljenjem imao plaću voditelja odjela i to prema ustrojbenom činu pukovnika, - kako je zaista Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje stoga pravomoćnim rješenjem od 16. ožujka 2006. priznao tužitelju pravo na naknadu plaće zbog bolovanja plaće u visini koju bi primao da je u postrojbi hrvatske vojske, - kako je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje svojim rješenjem od 12. prosinca 2007. odredilo tužitelju od 1. srpnja 2007. mirovinu koja je u skladu s priznatom naknadom plaće zbog bolovanja, a sukladno rješenju Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 16. ožujka 2006., - kako bi tužiteljeva mirovina u razdoblju od 1. travnja 1996. pa do 1. srpnja 2007. da se primjenjivala ispravna osnovica na temelju visine o naknadi plaće sukladno rješenju Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 16. ožujka 2006. bila veća za ukupan iznos od 274.153,32 kune, i to sve prema mjesecima kako je to i pobliže prvostupanjski sud označio u točci I. izreke prvostupanjske presude. Prvostupanjski sud nije prihvatio prigovor zastare jer je zaključio kako je tužiteljeva tražbina dospjela 16. ožujka 2006., odnosno 12. prosinca 2007. kada su rješenja Hrvatskog zavoda zdravstvenog osiguranja i Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje postala pravomoćna i konačna. Glede odgovornosti tužene kao prvo valja istači da iz stanja spisa nedvojbenim proizlazi kako je zaista tužitelju prvotno priznato pravo na manju naknadu za vrijeme bolovanja, a time i manju mirovinsku osnovicu a što je pravomoćnim upravnim rješenjima i utvrđeno. Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci pod poslovnim brojem U-III-2119/2010 od 18. ožujka 2015. godine otklanja pravo Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje za podnošenje ustavnih tužbi kao ustanovi čija je osnovna djelatnost obavljanje javne službe u Republici Hrvatskoj. Ustavni sud Republike Hrvatske je tako zaključio da je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje kao pravna osoba organizacijski i funkcionalni povezana s Republikom Hrvatskom, pa stoga cijeneći i praksu Europskog suda za ljudska prava (primjerice u odluci Gajski protiv RH od 13. prosinca 2007.) da rizik svake greške koju napravi držano tijelo treba snositi država, te da se propusti države ne smiju ispravljati na štetu građana, to i ovaj sud smatra da je pravilno prvostupanjski sud zaključio kako je tužena u obvezi naknaditi štetu tužitelju, i to s osnove manje isplaćene mirovine. Glede utvrđenja visine štete, ovaj sud u cijelosti prihvaća zaključak prvostupanjskog suda, glede visine štete, a koja je utvrđena pravilnom primjenom materijalnog prava i to baš sukladno odredbama članka 8. i 9. tada važećeg Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata ("Narodne novine", broj 2/94), te se ova presuda glede visine štete neće dalje obrazlagati u smislu odredbe članka 375. stavka 5. ZPP-a. Glede prigovora zastare, te materijalno pravnog zaključka prvostupanjskog suda ovaj sud ga ne prihvaća kao pravilnim. U ovom konkretnom predmetu, a što je uostalom prvostupanjski sud utvrđivao tužitelju je šteta počinjenja time što mu je pogrešno obračunata naknada za bolovanje, pa je time došlo i do pogrešno obračunate mirovinske osnovice, i time manje mirovine. Prema utvrđenju prvostupanjskog suda, a kako to uostalom i sam tužitelj navodi upravo je tužitelj u mirovini od 1. travnja 1996., te tog trenutka tužitelju nastaje šteta, jer svaki slijedeći mjesec tužitelj prima manju mirovinu nego što ju je trebao primati. Dakle, nije tužitelju nastala šteta rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje 12. prosinca 2007., već je tim rješenjem upravo suprotno od zaključka prvostupanjskog suda spriječen nastanak daljnje štete, i to upravo za razdoblje od 1. srpnja 2007. od kada se primjenjuje citirano rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje 12. prosinca 2007. Dakle, tužitelj je konstantno u razdoblju od 1. travnja 1996. do 30. lipnja 2007. trpio štetu u vidu manje isplaćene mirovine. Dakle, drugim riječima ovdje se želi naglasiti kako tužitelj ne traži naknadu štete zbog toga što je umirovljen (kao primjerice kada radnik doživi povredu na radu pa traži naknadu štete u vidu razlike plaće koju bi ostvarivao i mirovine koju prima), već tužitelj traži naknadu štete zbog toga što mu je mirovina prenisko određena, i to upravo mirovina koja mu se isplaćuje od travnja 1996. Odredbom članka 376. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ( dalje: ZOO/91 – "Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01), a koju odredbu valja primijeniti na štetu nastalu do stupanja na snagu ZOO/05 (do 31. prosinca 20085.), a sukladno odredbi članka 1163. stavka 1. ZOO/05 propisano je kako potraživanje naknade uzrokovane štete zastarijeva za tri godine od kad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je tu štetu učinila, a u svakom slučaju ovo potraživanje zastarijeva za pet godina od kada je šteta nastala. Identično, a glede štete koja je nastala nakon 1. siječnja 2006. propisuje i odredba članka 230. stavka 1. i 2. ZOO/05, a po kojoj odredbi tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine od kad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a u svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina od kada je šteta nastala. Iako je tužena isticala u tijeku postupka da bi tužitelj mogao u cijelosti znati za obujam štete, s obzirom da je bio voditelj financijskog odjela, valja s obzirom na ovaj navod iz parnice, te žalbene navode tužene ukazati istoj kako osim te puke tvrdnje tužena nije iznijela činjenice i dokaze iz kojih bi proizlazilo da je tužitelj zaista znao za obujam štete, te dakle kako je to i utvrdio prvostupanjski sud za obujam štete tužitelj tek mogao doznati po rješenju Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 12. prosinca 2007. Stoga jer je zahtjev za mirno rješenje spora tužitelj podnio u ožujku 2010., pa se ima primijeniti odredba članka 186a. stavka 3. ZPP-a valjalo priznati tužitelju pravo na naknadu štete koja nije zastarjela, i to upravo primjenjujući objektivni rok za period od veljače 2005. do lipnja 2007., dok je u preostalom dijelu tužiteljeva tražbina naknade štete zastarjela. Imajući u vidu pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda glede visine štete, to je tužitelju valjalo priznati naknadu štete za period od veljače 2005. do lipnja 2005. u iznosima od po 1.245,70 kuna, u periodu od srpnja 2005. do prosinca 2005. u mjesečnim iznosima od po 1.273,05 kuna, u periodu od siječnja 2006. do lipanja 2006. u mjesečnim iznosima od po 1.293,31 kunu, u periodu od srpnja 2006. do prosinca 2006. u mjesečnim iznosima od po 1.335,41 kunu, te u periodu od siječnja 2007. do lipnja 2007. u mjesečnim iznosima od po 1.352,77 kuna, odnosno sveukupno 37.755,74 kune. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio utvrđenje prvostupanjskog suda, a glede dospijeća od 15-tog u mjesecu za prethodni mjesec, time da nije bilo nikakve osnove odrediti višu stopu zateznih kamata, jer se ovdje ne radi o odnosima iz trgovačkih ugovora, niti o ugovoru između trgovca i osobe javnog prava, već o klasičnom zahtjevu za naknadu štete, sve ovo u smislu odredbe članka 29. stavka 2. ZPP-a. Stoga je valjalo djelomično uvažiti žalbu tužene, te preinačiti prvostupanjsku presudu i obvezati tuženu da isplati tužitelju ukupan iznos od 37.755,74 kune s pripadajućim kamatama, dok je za više zatraženo zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan. Glede odluke o troškovima postupka valja istaći kako bi restriktivnom primjenom odredbe članka 154. stavka 2. ZPP-a jer je tužena uspjela puno više u sporu nego tužitelj, a isticala je prigovor zastare od početka valjalo obvezati tužitelja da dijelom nadoknadi parnični trošak tuženoj. Međutim, uvažavajući praksu Europskog suda za ljudska prava (tako odluka Klauz protiv Republike Hrvatske) ovaj sud smatra kako su ostvarene pretpostavke iz odredbe članka 154. stavka 2. ZPP-a da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Da,..

Molim znalce, i druge, za tumačenje prethodno rečenog i pitanog, (računanje rokova od saznanja za štetu,štetnika i obujam štete !?) Hvala

Dakle, opet nova i najnovija pravila i zakoni,što je proizveo "šator", nova sita i rešeta, put kroz ne prokrčenu šumu,..nigdje u svijetu toliko zakona,pravila i pravilnika,,u praksi ne provedivih iii pak zlouporabljenih,..što je to sa nama.,,dali znamo pak nešto pošteno prepisati da ne kažem plagirati,,koliko zakona i pravila do sada iz jedne jednostavne oblasti.,, Pa što je to velika nauka,..liječnička Dg,/terapija, opće stanje, rješenje i eventualne mrvice prava(zapravo je toliko ostalo), još jednom liječnik,(obiteljski,sc),..nalaz, Dg/,zašto tijela vještačenja/konzilij/vijeće viših vještaka,..zašto ne u upravnim i sudskim postupcima ovlašteni Sudski vještaci,..kao i drugim branšama,,

Danas je putem e-savjetovanja, objavljen nacrt Zakona kojim se imenuju centri za vještačenje u prvostupanjskom postupku, dali se time nešto mijenja u odnosu na ranije postupanje, dakle Članak 181.stavak 3.zakona o pravima branitelja, lp

Hvala lijepa na informaciji,."tko zna zna" ima informaciju,bravo) u nastavku, dali se nazačeno stajalište može primjenjivati u našim postupcima, ili nam ostaje da u ovoj pripremi novoga zakna ova odredba unese,..dali za ovu sudsku odluku zna naš zakonodavac, lp

Da navodno na tom sudu,..možda netko ima bolje informacije,..

Pa to je vještačenje u sudskom postupku kao i svako drugo,(prometno,ekenomsko financijsko,građevinsko, pa i medicinsko i sl), temeljem toga nalaza sud donosi konačnu odluku,..mislim da je tako, molim znalce ili iskustva, sjećam se da je netko imao ovaj postupak u Splita.

Navodno je ovih dana donijeta nekakva presuda u Luxmburgu, kojom se osporavaju ovršni postupci u Republici Hrvatskoj i to u dijelu.., postupanja Javnih bilježnika u obračunatim naknadma,zatim naknadama/uslugama odvjenike Fine i sl. molim !

U sudskom postupku, a po nalogu suda izvještačiti liječničku dokumentaciju i pacijenta, te napraviti svoj nalaz.,temeljem kojega nalaza će sud donijeti presdu,..

Prije izvjesnog vremena bio sam na jednoj raspravi kod Upravnoga suda, gdje mi je sudac predlagao da se obratim i ovlaštenom vještaku medicinske struke,s liste Županijskog suda, istina ta naknada je bila cca 4.000,00 kn, no odustao sam budući nisam imao novce za plaćanje,...pitam znalce, dali još uvijek vrijedi ova mogućnost. Hvala

Kod mene, "spominju-uvjetuju ratni put", unatoč tome da je on određen još prije desetljeća,,,visina mirovine uvjetovana je: omjeru nastanka bolesti, dragovoljački dodatak, invalidnost općenito, zadnja dužnost-ustrojbeno mjesto/osobni čin,sada i borbeni sektor,,,u izdanom rješenju precizno piše, službenici mirovinskog vrlo precizni temeljem zadanih i odeđenih elemenata, hvala

Hvala na potpori !,..što znači ležanje i kada,..ja sam imao dnevnu bolnicu upravo kada je moj liječnk i utvrđivao dg...sada sam na terapijama, koja se svako toliko mijenja,,redovan sam na pregledma, kontrolama,..(od tada 1995.g, usput sam dobio još nekoliko bolesti, brdo papira,..no one se zanemaruju,..doduše imam i neku godinu živita, Znam da ja ne mogu dobiti 40% i više,..u ostalom ne znam kakva su to stanja, teško je to reći i neću uspoređivati sebe s drugima, no baš sam sada upozno jednog kolegu, iz razgovara sa njim čini me se da smo tu negdje on je dobio 40% iz šuba nije došao iz bolnice i sam je otišao svom domu.,sretno mu Hvala

Sve uredu i tako se može odgovoriti, pa tako i postupiti, u ostalom tako i postupam cca 10.godina, no mislim da tu ipak nešto ne štima, što u svojim pravorijicemima govori i US , pet puta, uporno upozorava povjerenstvo gdje čini pogreške i što trebaju zapravoo učiniti,i utvrditi..(no kod nas se i presude zanemaruju i ne sprovode, tako jasno ??), to povjerenstvo uopće ne tangora, oni se drže svoga.,,(zamislite pet presuda, kojim se odluka nekoga tijela pobija, u jednoj pravno uređenoj državi, mislim najmanje ostavka članova povjerenstva ili najmanje jednog od njih), Moj postupak vještačenja nešto i košta,..mislim da je problem kriterija i konpetencija,,,moju dijagnozu utvrdio je liječnik prof.dr.sc. s nekom godinom iskustva, pa i to nešto znači,..a sada nešto sasvam drugo,

Ponovno bio na vještačenju,..po kozna koji puta, (vijeće viših vještaka u ZG), sastav vijeća identičan onom od prije, pojačan s još jednim članom,..vrlo hladan pristup s nekoliko ne bitnih pitanja, uglavnom formalnost, bez detaljnog pregleda i pristupa. Posalo sam novjiu liječničku dokumentaciju, prije dolaska poštom preporučeno, sve iz razloga što sam na ranijim vještačenjima vidio da zadnju liječničku dokumnetaciju uoć ne gledaju, čini mi se da uvijek imaju stav prije osobnog pregleda kao i detaljnog pregleda liječničke dokumentacije,.. Ja svoj postupak (povećanje invalidnosti),vodim još od 1999/2004.g, svaki puta drugostupanjsko povjerenstvo,sada vijeće vještaka me odbija, unatoč tome što je upravni sud odbio njihove odluke PET PUTA, i uvijek tvrde, da je moj PTSP, slabijeg karaktera, unatoč tome da imam tu dijagnozu najmanje deset godine,liječim se od 1995.g, (dnevna bolnica u tri navrata, liječenje u grupi i sl), no nikada mi ne kažu konkretno što je to kod mene slabo tanje zapravo koju bi još eventualno dijagnozu trebao imati odnosno koju terapiju da koristim, zapravo ŠTO JE TO TEŽE STANJE ČIME SE ONO KARAKTERIZIRA, to je u biti moje pitanje, i vama, Pa molim znalce,..

Oficiri JNA nisu nigdje imali pričuvni raspored, nigdje na teritotiji bivše države, oni su bili u sastavu JNA kao strano tijelo na području svih republika pa i Republike Hrvatske,poglavito kada se bivša država raspala, naprotiv ta ista JNA stavila se na stranu neprijatelja, čast izuzecima koji su iz iste pobjegli i stavili se na raspolaganje demokratski izabranim vlastima, ovim ne malim i vrlo hrabrim odlukama, bježanjem oslabili neprijatelja, neki su pobjegli i sa vrlo važnim materijalnim resursima, primjerice Migovima, dakle njima manje nama više. Dakle. nitko od oficira JNA nije imao vojni raspored u pričuvnom sastavu nego lutajući od institucije do institucije, tražeći svoj raspored i stavljajući se na raspolganje i to u presudnom razdoblju 91/92.g,, da bi pomogli, nisu imali niti adrsu,državljanstvo,..pa što zaista oni nisu dragvoljci ?,..

Hvala lijepa, razumijem da se isto odnosi na oficire JNA, koji su također pobjegli i stavili se na raspolaganje hrvatskim vlastima ZNG, Hvala, lp

Ovih dana konkretnije u Slunju, bila je tribina na temu novog zakona o braniteljima,pretpostavljam da je bilo riječi i o novom stjecanju statusu dragovoljca, dali netko ima saznanja,..lijepo molim.,.dakle što je zakonodavac pod tim mislio, Članak.5 Zakona, Hvala lp

Dali netko ima saznanja glede primjene ove zakonske odredbe, molim ! lp

Pokušati ću biti jasniji,.. -moj poslodavac je suprotno zakonskim odredbama, umanjio moju plaću budući sam bio na bolovanju,(pa i plaću koja je bila miorivinska osnovica), -zatim me uputio na HZZO, kako bi isti utvrdo dali je bolest posljedica radnog odnosa,(kako se HZZO proglasio ne nadležnim, budući postupak preko HZZO nije imao zakonsko utemeljenje, postupak se otegnuo preko deset godina(vlada je u međuvremenu odredila nadležnost HZZO), -postupak je dakle okončan nakon deset godina, u moju korist, zatim mi je rješenjem priznato pravo na 100 % plaće, i isplaćena razlika za cijelo vrjeme bolovanja, -no kako sam u međuvremenu otišao u mirovinu (dakle tijekom postupka preko HZZO), mirovina mi je određena temeljem umanjene osnovice,(umanjene plaće zbog bolovanja), -mirovinska osnovica se mijenja nakon provedenog postupka preko HZZO, dakle nakon deset godina(2007.g), -nakon ove izmjene od strane poslodavca, (dakle dana kada mi je poznata visina štete, ), pokrećem postupak za isplatu pričinjene štete te tražim isplatu razlike od dana odlaska u mirovinu od 1996.g, do 2007., kada se mijenjala mirovinska osnovica a samim tim i mirovina, Dakle, je sam po uputi poslodavca vodio upravni postupak preko HZZO, sve do pravomoćnosti rješenja, isto tako tražio sam da mi HZMIO, isplati razliku miorvine , no HZMIO je zahtjev odbio budući po zakonu novo rješenje s novim iznosom ide od narednog mjeseca. Po meni ovdje nema zastare,..budući sam cijelo vrijeme postupak vodio koji je u konačnici donijeto rješenje, no i ako se računa zastara onda bi trebalo računati od dana saznanja za štetu,visinu i štetnika to jest 2007.g, računati pet godina unatrag, Hvala

Ja također mislim za sve one koji su bili "strani državljani, oni koji nisu imali prijavljeni boravak u RH, uključivo i pripadnike JNA(okupatorske vojske), dakle za one koji su JNA napustili(pobjegli) i stavili se na raspolaganje Hrvatskim vlastima", tada ZNG i drugim oganima. Lijepo molim za Vaše komentare i mišljenje, što je zakonodovac htio zapravo reći.

Molim tumačenje odredbe Članka 5.točka 2. Novog Zakona o braniteljima, koji između ostalog u naznačenoj točki 2, regulira i pravo na status Dragovoljca i za osobe koje "nisu imale obvezu sudjelovanja u prčuvnom astavu",.. lijepo molim za Vaša mišljenja, što to zapravo znači,.. lp

Hvala lijepo na vašem mišljenju, no molim Vašu pozornost moga dodatnog objašnjenja a koja se tiču vođenja upravnog postupka, to jest postupka priznavnja prava iz radnog odnosa, koji je tekao deset godina, a koji postupak je u izravnoj vezi s određivanjem mirovinske osnovice. Dakle, ja sam paralelno vodio postupak priznavnja (100 % bolest kao posljedica obnašanje službe putem HZZO, sve temeljem naputka moga poslodavca)koje pravo mi je u cijelosti priznato, i koje je u konačnici odredilo novu mirovinu.

Hvala lijepa na Vašoj pozornosti,..no molim lijepo, kako se općenito ti rokovi zastrae računaju,..ja sam od dana umirovljenja, vodio upravni spor preko HZZO, da mi se prizna pravo na plaću u pnom iznosu-100 %, koji postupak sam vodio deset godina, kada je rješenje postalo pravomoćno čime mi je mirovinska osnovica i prominjena. Ako sam ovaj postupak vodio, za priznavanje moga prava iz radnog odnosa, i koji je trajao bez moje krivnje tako dugo, napokon riješen u moju korist, po mom mišljenju samo pokretanje ovog postupka je prekid vremena zastare odnosno,zastara kao takva nije niti započeta,

Kako se računaju rokovi zastare kod potraživanja iz radnog odnosa, konkretno, u mirovini sam od 1996.g...koji iznos mi je tada krivo utvrđen i isplaćivan sve do 2007.g, kada poslodavac mijenja sastavnice plaće, temeljem koje izmjena se mijenja i mirovinska osnovica, i utvrđuje nova mirovina, Poslodovac na opetovno traženje ne priznaje da isplati razliku mirovine, a HZMIO tvrdi da nije nadležan to jest odgovoran, pokrećem postupak putem suda, kojom prigodom prvostupanjski sud usvaja maju tužbu u cijelosti, no županijski sud tvrdi suprotno to jest priznaje samo dio iznosa to jest od 2005. do 2007.g, a za prethodno razdoblje tvrdi da je nastupila zastara potraživanja., s pripomenom da sam 2010.g, tražio mirno rješenje spora i te iste godine pokrenuo postupak redovnom tužbom.