Kompa

Mogli ste zaključiti po dosadašnjim napisanim postovima da se iste dionice čekaju od 2 do 3 godine od dana podnošenja zahtjeva za istima. Ako vam je prošlo 10 mjeseci, znači još nekih 2 godine čekanja vam je ostalo ( možda ali možda koji mjesec bude i prije tih 2 godine ).

Znači i ona osoba koja pruža pomoć tih min. 50 sati tjedno bi morala za to biti plaćena. Znači osoba koja nema jednu ili obje noge i koja ne treba tuđu pomoć ili treba ali samo 49 sati tjedno , više po novome neće spadati u skupinu invalida ? Nego ? Kronične bolesnike !?

Ako nemate status HRVI-a, a koliko sam razumio iz vašeg posta da nemate, onda ne idete u mirovinu po zakonu o braniteljima već po onom zakonu o DVO i OSO, te djelatnicima pravosudne policije , te bi vam u tom slućaju mirovina mogla iznostiti oko od 40 do 60 % primanja koje ste imali kao DVO. Ako idete u invalidsku mirovinu bez RVI-a i mimo zakona o DVO i OSO onda će vam mirovina biti najvjerojatnije ona minimalna braniteljska od nekih 2200 - 2300 kn. Da idete po zakonu o braniteljima u mrovinu onda bi vam bio jako bitan i omjer rat - mir koji bi dobili.

Dobili ste profesionalnu nesposobnost za rad i to znači da više niste sposobni za rad za zanimanje za koje ste školovani i lepezu zanimanja koja su vezana za istu naoobrazbu. Nema veze to što niste otišli iz mup-a ili morha i to što ste otišli sa burze sa profesionalnom nesposobnošću za rad. Imate dosta omjera 80 % ne vezano za rat, tako da će vam to jako puno utjecati na visinu mirovione, odnosno sva primanja koja su vam se odbijala za mirovinsko pa će vam po tome dodjeliti i visinu mirovine ovih 80 %. A ova vojni dio oko 1000 kn + - 100 kn gore - dole ( to bi vam bilo bez čina - kao vojnik ). E sada ovaj civilni dio je jako upitan i nije ga zahvalno prognozirati. Ali ukupno bi vam moglo biti vojni + civilni dio oko 2000 kn.

Fighter3GBR , ćuj pročitaj post malo bolje službeno se liječim od 2000 a već od 1997 mi nije bilo dobro. Kužiš ? Radio sam od 1993 u specijalnoj jedinici policije do 1999, kasnije nastavio raditi u mup-u do 2007, kada su me umirovili sa časničkim činom satnika i statusom rvi-a od 30 % i 32 godine života, nakon nekog vremena mirovina je došla do 4100 kn i to profesionalna nesposobnost za rad, nije nešto ali krpam nekako. A to da li sam puko ili ne to nisam napisao, nego sam napisao da bi bio pukao da sam ostao raditi u policiji. Tebi bi savjetovao da se okreneš sebi i svojim problemima i da počistiš prvo u svom dvorištu i ispred svojih vrata. Ko si ti uopče da daješ svoj sud , a to da je jadno to si u pravu. Da nisi možda neki ogorčeni umirovljeni bivši djelatnik HV-a sa mirovinom ne većom od 2300 kn, pa si sada ljubomoran na sve sa većom mirovinom . Ha, ćuj znaš kako se kaže sve po zaslugama. Pravi si nema šta, Rambo, znam dosta takvih kao ti . Samo ja, ja, ja i ja i nitko drugi ne valja...Da si u ratu bio dovoljan samo ti ( ako si uopće i bio u ratu ) onda ja ne bi bio potreban i danas bi bio o.k i radio svoj posao za koji sam se školovao i u kojem sam od 89 godine, kao polaznik srednje škole unutarnjih poslova u ZG-u - kada mi je bilo 14 godina a nakon završene osnovne škole. A ne bi danas bio u mirovini, kužiš ili ne kužiš ?

O datumu isplate zavisi preko koje banke se mirovina isplaćuje ( HPB - isplaćuje 1. u mjesecu svim umirovljenicima, PBZ- preko koje ide i moja mirovina isplaćuje 10. u mjesecu , a ZGB isplaćuje isto 10. u mjesecu )

Pravilo je da se na forumu piše malim slovima - velika slova se smatraju vikanjem - galamom, što nije potrebno. Vi ste suvlasnik određene nekretnine, znači vlasnik određenog djela te nekretnine - bez obzira kako ste došli u posjed iste - darovnim ili kupoprodajnim ugovorom vi ste sada vlasnik određenog dijela iste nekretnine . Tako da je moguće ako je ste dužni kakvoj banci da se ista banka podmiri sa djelom nekretnine kojoj ste vi suvlasnik, odnosno onim djelom nad kojim ste vi vlasnik . nekretnine gdje ima suvlasnika obićno se djele ili na osmine četvrtine ili poloivine ( suvlasnik 2/8 ili suvlasnik 1/4 ili suvlasnik 1/2 ) Što se tiče prava doživotnog uživanja vaše majke, ona to pravo neće izgubiti bez obzira na sudbinu nekretnine - mislim u slućaju da ista nekretnina i promjeni vlasnika vaša majka će i dalje imati pravo doživotnog uživanja na istoj nekretnini, osim u slućaju da se sama ne odrekne tog prava.

Neće biti baš tako. Pišem ovo iz osobnog iskustva. I sam sam radio u policiji od 93 godine sa 18 godina nakon srednje policijske akademije. Počeo sam u sektoru spec. policije, kasnije 99 prešao u krim pa 02 u graničnu pa 04 u temeljnu i 2007 su me umirovili. Naime od 2000 godine se službeno liječim od PTSP-a, tada još pod nazivom PTSD. Od 2000 do 2007 sam u više navrata otvarao dugotrajna bolovanja od po 3 mjeseci do godine dana i nitko mi nikada nije zaprijetio otkazom. Samo na znanje u istom periodu radio sam u dvije PU u DBK i ZG. Nikada, ama baš nikada nisam od bilo koga dobio bilo kakvu prijetnju pred otkaz a poradi moga liječenja i bolovanja. 2005 sam predao zahtjev za priznavanjem statusa HRVI-a na osnovu PTSP-a , što je rješeno . To što neki kolege nisu željeli ići na liječenje ili za istim liječenjem nisu imali potrebe i potsmijavali su mi se iza leđa da sam lud i da ću ostati bez ovlašenja pa ću biti portir na ulazu, to je drugi par rukava. Svi oni kada sam otišao u mirovinu su ostali sa upitnikom nad glavom kako je to moguće , pa su i sami krenuli istim putem ali prekasno - barem što se tiće ostvarenja statusa HRVI-a na osnovu oboljenja od PTSP-a. Nisam razmišljao kao oni i kalkulirao što će biti ako ostanem bez ovlaštenja u mup-u, da li ću ostvraiti pravo na mirovinu ili ću ostati bez posla. Jednostavno o tome nisam razmišljao i bilo mi je samo bitno da više ne radim posao policajca jer sam osječao da ču puknuti ali u doslovnom smislu te rijeći. Zato nemojte pisati da vam je netko prijetio otkazom , priznajte sami sebi zašto niste na vrijeme podnjeli zahtjev a ne izmišljati.

2007 sam umirovljen - mirovinu sam čekao punih 9 mjeseci ako ne i malo dulje. što se akontacije tiče, nisam dobio ni lipe, doduše nisam ni tražio. najbolje nazovite u podrućni hzmo , pa se raspitajte tamo da ne bi čekali bez veze - a kada dođe prva mirovina doči će i svi zaostaci

Eto upravo sam ovo htio naglasiti u vezi alimentacije. Djeca su na prvom mjestu NO 1, naravno, samo ne treba zakon raditi razliku između djece koja su iz prvog odnosno drugog braka, hoću reći koja su rođena prije i iz prvog su braka i za njih roditelj plaća alimentaciju 800 kn mjesećno a isti taj rodtitelj ima još dvoje djece iz drugog braka i mjesećna primanja 3000 kn ( doslovno - bez i jedne kune više ). Nije ništa previše za djecu i svaki bi roditelj dao najviše za svoje djete , svako i svakome jednako ali na kraju ispada da su zakonom zakinuta djeca koja su rođena kasnije , tj. ona za koju se ne plaća alimentacija. Nemaju svi roditelji primanja iznad ili barem jednaka prosjećnoj plaći .

Čim u MUP-u saznaju da isti djelatnici imaju dijagnozu PTSP-a isti ostaju bez ovlaštenja tj. zdfravstvena komisija MUP-a če ih proglasiti nesposobnim za policijskog službenika . Nakon toga, njihov liječnik opće prakse će ih poslati na vještačenje u mirovinsko a poradi utvrđivanja da li kod istih postoji preostala radna sposobnost ili ne. Najbolje bi bilo za te djelatnike da doguraju u mirovinu po zakonu po kojem idu policijski službenici, pravosudni policijaci i djelatne vojne osobe, milsim da bi im ta mirovina bila veća od obične civilne invalidske mirovine koju bi dobili na vještačenju u mirovinskom u slućaju da ih vještaci proglase radno nesposobnim ( bez obzira da dobiju i profesionalnu i opću nesposobnost ).

Da baš tako a vi dobijete i nalaz i mišljenje i rješnje i čeka se od 1 do 2 mj tu negdje, prije sigurno ne. Onda nakon toga od DLP-a se čeka još nekih 10 mjeseci.

uzima se postotak od prosjećne plaće u državi, a koliki je postotak roditelja sa prosjećnom plaćom ? ljudi imaju plaće 3000 do 3500 kn to bi bio neki realan prosjek a ne 5000 kn. i šta ako netko ima 1 djete iz prvog braka za koje plaća alimentaciju od 1000 kn a ima plaću 3500 kn i još 2 djece u drugome braku? kako i za ovo dvoje djeci u drugome braku osigurati samo za njihove potrebe isto 1000 kn mjesećno. i kako onda preživjeti mjesec sa 500 kuna ( evo samo režije i hrana, a ako netko ima sreću da je još i podstanar - eto ti čarolije pa kemijaj kako sa 500 kn mjesec preživiti 2 djece + 2 roditelja ) Na to zakon ne gleda i ne pazi na ostalu djecu

F62.0 vam je jača dijagnoza na komisiji ako je vezana i neposredna posljedica nakon F43.1 chr . Pravno gledajuči je tako . Žalosno je što moramo gledati koja nam je dijagnoza upisana ali izgleda da je takvo došlo vrijeme da se svak za sebe mora snaći kako najbolje zna i ako ima mogučnosti jer nitko drugi to neće učiniti. http://www.blog.hr/print/id/1621216392/klasifikacija-po-siframa.html

Koliko sam shvatio protiv Vas je u vezi nećega podignuta optužnica i sada je slućaj na sudu . Samo podnošenje kaznene prijave a kasnije i podizanje optužnice protiv nekoga ne znači automatski da je osoba i osuđena. Presuda suda bit će konačna pravomoćnom prsudom. Do pravomoćne presude dug je put. Prvo idu ročišta jedno za drugim, glavna rasprava pa presuda. Presuda može biti osuđujuća, oslobađajuća ili se cijeli postupak može vratiti na početak suđenja. U slućaju da presuda bude oslobađajuća a prošli ste svu patnju postupka suđenja vjerujem da bi tada postojali temelji za podnošenje tužbe protiv državnih tjela koja su protiv Vas vodila postupak a koji Vam je postupak prouzročio određene zdravstvene i druge probleme. Kako bi na kraju završila Vaša tužba protiv države teško je i nezahvalno prognozirati, jer opet može završiti na tri naćina , da tužba bude usvojena i Vi materijalno obeštećeni, da tužba bude neosnovana i odbijena i da se cijeli postupak pokrene ponovo ispočetka. Za Vaše dobro najbolje bi bilo da se posavjetujete sa nekim od odvejtnika. U svakom slućaju sretno i lijep pozdrav

Ako je rješenje postalo pravomoćno onda se postupa po tom rješenju . Žalba ili tužba a najvjerojatnije tako i piše u rješenju na koje se imalo pravo žaliti odnosno tužiti ne odagđa izvršenje rješenja - što znači iamte pravo se žaliti ili tužiti ali se postupa po pravomoćnom rješenju. Kada se riješi žalba vidjet ćete ishod iste i ako bude u vašu korist imat ćete pravo na povrat novca recimo .

Ako vam se čini neka vam se čini, ponekad se čini da se vide i bijeli miševi u polju. Još nisam čuo da su nadležne institucije razotkrile iti jednu osobu koja se naziva " lažnim invalidom DR-a " ! Da samo sumnjam u bilo koga tko je po mojim sumnjama na prevaru stekao inavilidet ili mirovinu iste sekunde bi ga prijavio nadležnim tjelima. Ne znam nikoga takvoga. Tko zna a ne želi prijaviti isti je kao i taj koji to je tzv " lažni " ! Jer i onaj tko krade i onaj tko mu drži stražu su isti.

Ne radi se o tužbi već o prijedlogu. Ustavni sud će razmatrati o prijedlogu da je dobio i samo jedan prijedlog od jednog građanina i odlućiti o ustavnosti zakona. Po mojim saznanjima poslano je već par stotina prijedloga , što od branitelja, policajaca i ostalih u mirovinama kojih se tiće taj zakon .... Naši ljudi samo čekaju da netko drugi nešto pokrene u njihovo ime, ma kakve udruge i slićne gluposti, sam se za sebe pobrini i onda si najsigurniji, a udruge će imati i dalje one članove koji će čekati njihovu reakciju, a reakcija će biti jedino zahtjev za članarinom. Udruge su pod uzdima vlade jer im svaki mjesec kapaju lovu iz proračuna i dok je tako udruge će šutjeti. " Uzdaj se use i u svoje kljuse "

Da li i ja spadam u skupinu mlađih branitelja ako imam 35 godina života i 3,5 godina mirovine. U mirovinu sam otišao bez statusa HRVI-a koji sam kasnije ostvario. Znači kod mene nije bilo bitno imam li HRVI pa da idem u mirovinu ili ga nemam pa ne mogu u mirovinu. Po struci - zanimnju - profesiji - sam policajac i kada su uvidjeli da se duže vrijeme liječim od PTSP-a odmah su me poslali u mirovinu bez mogučnosti da mi u policiji recimo nađu lakše radno mjesto. Eto taj moj primjer je da nije bitan status hrvi-a da bi se otišlo u mirovinu, odnosno možeš ga imati a da te ne pošalju u mirovinu i obratno - nemaš ga i pošalju te u mirovinu ( po kojem zakonu to je sada već drugo pitanje )

Smanjivati , uzimati, sve je to zadiranje u prava, s što se kosi s Ustavom, jer u članku 16. Ustava Republike Hrvatske koji određuje da se „slobode i prava mogu ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje“. To u ovom slućaju nije bio slućaj i zato vjerujem da će nam se tih -10 % vratiti kada Ustavni sud pročita isti zakon i uvidi da je protustavan. Nisu donjeli nikakva rješenja o istome a što je opet protuustavno i na kraju po tom zakonu nisu svi jednaki što opet nije po Ustavu. Vratit če oni svaku lipu i to s kamatama. Zakon o mirovinskom Članak 5. (1) Prava iz mirovinskog osiguranja neotuđiva su osobna materijalna prava, ne mogu se prenijeti na drugoga niti se mogu naslijediti. Dospjela novčana primanja koja nisu isplaćena do smrti korisnika mogu se nasljeđivati.

I šta bi to značilo na kraju; evo moj primjer; znači evo kod mene recimo - radio sam u policiji i na komisiji hzmo-a odlučeno profesionalna nesposobnost za rad invalidnost 30 % u vezi rata 70 % ostalo, dok s druge strane imam priznat status HRVI na osonovu oboljenja PTSP a bez kojeg statusa sam bio otišao u mirovinu i isti sam status naknadno ostvario dok sam već bio u mirovini a na konto ćega mi je mirovina porasla. Dal bi to značilo da ko ima priznat status hrvi-a ne mora biti nužno i radno nesposoban kao invalid za rad i samim time da ne bude poslat u invalidsku mirovinu jer njegov invaliditet nije u toj mjeri ugrozio njegovu sposobnost za rad ? Opet za nove mislim jer ko će sada i kako pravno legalno nekome uzeti mirovinu koju je isti pravno i legalno stekao? Sada više ništa ne kužim morskywuk

I oni su podnjeli prijedlog Ustavnom sudu ! 22.09.2010.god - primjer umirovljenika MUP-a http://www.umirovljenici-mup.hr/ USTAVNOM SUDU REPUBLIKE HRVATSKE 10 000 ZAGREB Varšavska 3 - 5 Predlagatelj: ZAJEDNICA UDRUGA UMIROVLJENIKA UNUTARNJIH POSLOVA HRVATSKE, Zagreb, Stupnička 4 Temeljem članka 17. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske («Narodne novine» br. 99/99., 29/02. i 49/02.- pročišćeni tekst) podnosimo P R I J E D L O G za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom Republike Hrvatske odredbi Zakona o smanjenju mirovina određenih, odnosno ostvarenih prema posebnim propisima o mirovinskom osiguranju (“Narodne novine“ br. 71/10.) Predlagatelj Ustavnom sudu Republike Hrvatske predlaže da pokrene postupak i temeljem članka 128. stavka 1. podstavka 1. Ustava Republike Hrvatske («Narodne novine» 41/01. - pročišćeni tekst, 55/01. i 76/10. ) ocijeni ustavnost odredbe: članka 2., članka 3. i članka 5. Zakona o smanjenju mirovina određenih, odnosno ostvarenih prema posebnim propisima o mirovinskom osiguranju (“Narodne novine“ br. 71/10.). Odredbe članka 2., članka 3. i članka 5. Zakona o smanjenju mirovina određenih, odnosno ostvarenih prema posebnim propisima o mirovinskom osiguranju ( u daljnjem tekstu: Zakon) nisu suglasne odredbama članka 3., članka 14. stavka 2., članka 16. stavka 1. i 2., članka 29. stavka 1. i članka 51. stavaka 1. Ustava Republike Hrvatske (u daljem tekstu: Ustav). Obrazloženje I Članak 2. Zakona glasi: (1) Smanjuju se sljedeće pripadajuće mirovine i mirovinska primanja: – mirovine zastupnika u Hrvatskom saboru, bivših članova Vlade Republike Hrvatske, sudaca Ustavnog suda Republike Hrvatske i glavnog državnog revizora, koje se ostvaruju i određuju na temelju Zakona o pravima i dužnostima zastupnika u Hrvatskom saboru, – mirovine Predsjednika Republike, koje se ostvaruju i određuju na temelju Zakona o obvezama i pravima državnih dužnosnika, – mirovine hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, koje se ostvaruju i određuju prema Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, – mirovine bivših političkih zatvorenika, koje se određuju na temelju Zakona o pravima bivših političkih zatvorenika, – mirovine sudionika NOR-a od 6. travnja 1941. do 15. svibnja 1945., mirovine pripadnika Hrvatske domovinske vojske od 17. travnja 1941. do 15. svibnja 1945., mirovine bivših pripadnika MUP-a i pravosuđa, mirovine bivših članova Izvršnog vijeća Sabora i mirovine administrativno umirovljenih saveznih javnih službenika, ostvarene prema propisima o mirovinskom osiguranju, koji su važili prije stupanja na snagu Zakona o mirovinskom osiguranju, čije je korištenje osigurano na temelju toga Zakona, – mirovine pripadnika bivše JNA, preuzete sukcesijom bivše SFRJ, čije je korištenje osigurano na temelju Zakona o mirovinskom osiguranju, – mirovine djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba pravosuđa i radnika na poslovima razminiranja, koje se ostvaruju i određuju na temelju Zakona o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba, Zakona o humanitarnom razminiranju i Zakona o posebnim pravima iz mirovinskog osiguranja zaposlenika na poslovima razminiranja, – mirovine pripadnika Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji, koje se ostvaruju na temelju Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji, koje se ostvaruju i određuju prema Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, – dodatak mirovini koji se ostvaruje i određuje prema Zakonu o Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti. (2) Smanjenje mirovina prema ovome Zakonu obuhvaća mirovine i mirovinska primanja članova obitelji ostvarena na temelju propisa o mirovinskom osiguranju iz stavka 1. ovoga članka. Članak 3. Zakona glasi: (1) Smanjenje mirovina i mirovinskih primanja iz članka 2. ovoga Zakona iznosi 10%, a primjenjuje se na svotu mirovine koja pripada korisniku mirovine prema zakonu, prije odbitka dodatnog doprinosa za zdravstveno osiguranje, poreza, prireza i drugih obustava. (2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, korisnicima mirovine koji koriste dodatak mirovini određen na temelju Zakona o Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti, smanjuje se taj dodatak u svoti koja se određuje primjenom postotka iz stavka 1. ovoga članka na njegovo ukupno mirovinsko primanje (mirovina povećana za dodatke). (3) Svota mirovine i mirovinskog primanja, smanjena na temelju ovoga Zakona, ne može iznositi manje od 3.500,00 kuna mjesečno. Članak 5. Zakona glasi: Smanjenje mirovina i mirovinskih primanja prema ovome Zakonu izvršit će Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, bez donošenja rješenja. II Rješenjem sadržanim u odredbi članka 2. članaka 3. i članka 5. Zakona, prema kojima se linearno smanjuju mirovine određene prema posebnim propisima, bez utvrđivanja specifičnosti, razlika i suštinskih značajki svake od tih mirovina, odnosno skupina korisnika takvih mirovina i k tome bez donošenja pojedinačnog pravnog (upravnog) akta, povrijeđena su temeljna načela i najviše vrednote ustavnog poretka, od kojih su za ovaj predmet najvažniji: - jednakost, socijalna pravda i vladavina prava kao najviše vrednote ustavnog poretka (članak 3. Ustava), - opće načelo jednakosti svih pred zakonom (članka 14. stavak 2. Ustava), - opće načelo razmjernosti (članak 16. Ustava), - posebno načelo razmjernosti u snošenju javnih troškova (članak 51. stavak 1. Ustava), - pravo na žalbu (članak 18. stavak 1. Ustava), - jamstvo sudske kontrole pojedinačnih pravnih akata (članak 10. stavak 2. Ustava) i - zajamčenost prava na pristup sudu i pravično suđenje (člana 29. stavak 1.Ustava). Naime, neupitno je pravo zakonodavca da razinu gospodarskih i socijalnih prava uređuje u skladu s gospodarskim mogućnostima države ali isto tako i da korištenjem toga prava ne smiju biti dovedena u pitanje temeljna ustavna prava i načela (jednakosti, pravičnosti, razmjernosti, socijalne pravde i vladavina prava). Premda prema ustavnopravnom shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Sud) sva Ustavom predviđena socijalna prava ustavotvorac prepušta na uređenje zakonodavcu, to ne znači da je zakonodavac u tom pravu neograničen. Kada je riječ o mirovini, kao o jednoj od socijalnih ali i imovinskih prava, treba imati u vidu i činjenicu da je mirovina, osim što je i socijalna kategorija, istovremeno i ekonomska kategorija. Naime, običnim jezikom rečeno, mirovina u užem smislu te riječi, očišćena od socijalno-zaštitnih instituta, tj. od neutemeljenih i doprinosom nepokrivenih beneficija, mogla bi se odrediti kao naknada zarađna radom i plaćanjem doprinosa. Mirovina bi morala biti pravedna naknada za izvršene uplate doprinosa, kao i za rad kojim je desetljećima stvarano ukupno društveno bogatstvo. Zanemarivanje ovakvog poimanja mirovine, mijenja se izvorište i njena pravna narav, a arbitrarnim smanjivanjem mirovina, samo zbog toga što su ostvarene ili određene po posebnom propisu, izravno se zanemaruje temeljno načelo mirovinskog osiguranja, a to je: da se prava iz toga osiguranja stječu i ostvaruju na temelju radnog doprinosa, odnosno ulaganja. Sukladno prethodno navedenom, polazište predlagatelja u preispitivanju ustavnosti Zakona, bilo je traženje mogućeg odgovora na pitanje: koji je cilj zakonodavac želio postići donošenjem Zakona i jeli legitimno ostvarenje toga cilja s obzirom na njegove adresate i način provedbe. Kod toga, pitanje takve legitimnosti biti će usmjereno, prije svega, na jednu skupinu adresata, odnosno korisnika mirovina u odnosu na ostale adresate iz Zakona, kao i u odnosu na korisnike mirovina određenih prema općim propisima. Radi se o mirovinama policijskih službenika - bivših pripadnika MUP-a, ostvarene prema propisima o mirovinskom osiguranju, koji su važili prije stupanja na snagu Zakona o mirovinskom osiguranju, čije je korištenje osigurano na temelju toga Zakona kao i mirovina koje se ostvaruju i određuju na temelju Zakona o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba (članak 2. stavak 1. alineje 5 i 7. - u daljnjem tekstu: «policijske mirovine»). III Članak 3. Ustava u mjerodavnom dijelu propisuje: Jednakost, (…), socijalna pravda, (…)vladavina prava najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava. Članak 14. stavak 2. Ustava propisuje: Svi su pred zakonom jednaki. III/1 U Prijedlogu Zakona, u dijelu, ocjena stanja, navodi se u bitnome slijedeće: • da je mirovinsko osiguranje u Republici Hrvatskoj, osim Zakonom o mirovinskom osiguranju uređeno i posebnim zakonskim propisima, kojima je na povoljniji način uređeno određivanje i/ili ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja; • da se mirovinsko osiguranje, kao javno i obvezno, financira doprinosima osiguranika i iz državnog proračuna (za prava ostvarena odnosno određena prema posebnim propisima i za koja nema pokrića u doprinosima): • da su od polovice 2009. godine, zbog ekonomske i financijske krize koja je zahvatila i RH, prihodi državnog proračuna znatno manji od potrebnih za uobičajeno financiranje svih javnih obveza, pa tako i mirovinskog osiguranja te da je stoga prijeka potreba za ostvarivanjem ušteda te • da je Programom gospodarskog oporavka predviđena revizija sustava mirovina stečenih po posebnim uvjetima i njihovo smanjivanje. U dijelu, osnovna pitanja koja se uređuju predloženim zakonom u bitnome se navodi: • da u financiranju svih mirovina određenih i/ili ostvarenih prema posebnim propisima RH sudjeluje u cijelosti ili djelomično; • da bi smanjenje iznosilo 10% jednako za sve korisnike ovih mirovina; • da se primjenom predloženog Zakona smanjuje potrošnja sredstava državnog proračuna; • da prema podacima Hrvatskog zavod za mirovinsko osiguranje korisnika mirovina određenih odnosno ostvarenih prema posebnim propisima o mirovinskom osiguranju ima približno 180.000; • da se od smanjenja izuzimaju mirovine u mjesečnoj svoti do 3.500,00 kuna, mirovine hrvatskih ratnih vojnih invalida iz Domovinskog rata i ratnih vojnih invalida, s oštećenim organima od 100%, mirovine zaposlenika u Istarskim ugljenokopima i mirovine radnika profesionalno izloženih azbestu te • da bi se smanjenjem obuhvatilo približno 90.000 korisnika ostvarenih odnosno određenih pod povoljnijim uvjetima. U dijelu, posljedice koje će proisteći donošenjem Zakona navodi se da će se donošenjem i primjenom predloženog Zakona postići uštede sredstava državnog proračuna, i to oko 250 milijuna u 2010. godini, 610 milijuna u 2011. godini i 620 milijuna kuna u 2012. godini te odgovarajuća ušteda u narednim godinama. U vezi s gore navedenim Prijedlogom Zakona valja naglasiti da je usvojen bez izmjena i dopuna, u tekstu u kojem je i predložen. Iz Prijedloga se Zakona nedvosmisleno može isčitati samo jedan stvarni razlog - cilj njegovog donošenja, a taj je uštede u državnom proračunu. Drugi, navodni, razlozi donošenja ovakvog Zakona (mirovine pod povoljnijim uvjetima, financiraju se iz državnog proračuna), doživljavaju se više kao pokušaj opravdanja osnovnog, de facto jedinog cilja - smanjenje državnih rashoda. Imajući u vidu odredbu članka 2. stavka 4. Ustava, kojom se pored ostaloga propisuje da „Hrvatski sabor,... samostalno, u skladu s Ustavom i zakonom, odlučuje o uređivanju gospodarskih, pravnih i političkih odnosa u Republici Hrvatskoj“ može se potvrditi da je cilj koji je zakonodavac želio postići donošenjem Zakona legitiman, kao i da Zakon pridonosi ostvarenju tog cilja. Međutim, predlagatelj smatra da mjere propisane Zakonom, odnosno način na koji to zakonodavac želi postići cilj nije pravičan niti razmjeran cilju. Naime. u tekstu prijedloga Zakona, kao sinonim za mirovine određene, odnosno ostvarene prema posebnim propisima, koristi se sintagma «mirovine određene odnosno ostvarene pod povoljnijim uvjetima», u medijima i javnosti nazvane »povlaštene mirovine». Ovakvom se formulacijom i odgovarajućim statističkim podacima implicitno sugerira da su mirovine određene prema općem propisu znatno niže, iz čega bi se trebao izvesti zaključak da se smanjenjem mirovina određenih prema posebnim propisima postiže i drugi cilj. Ta bi pak trebao biti svojevrsno izjednačavanje s korisnicima mirovina određenim prema općem propisu. To bi u ustavno-pravnom ali i političkom smislu trebalo imati značaj doprinosa ostvarenju načela socijalne pravde, odnosno djelovanja socijalne države. O politici izjednačavanja stvaranjem uravnilovke, odnosno zadovoljenjem socijalne pravde stvaranjem jednakosti u siromaštvu, ne treba posebno niti govoriti III/2 Pod pojmom mirovine određene pod povoljnijim uvjetima, u pravilu, se podrazumijevaju dvije stvari. Jedna je raniji odlazak u mirovinu, a druga da je iznos mirovine viši nego li bi bio da je određena prema općem propisu. Što se tiče ranijeg odlaska u mirovinu isti se u okolnostima kada je mirovina znatno niža od plaće, a uz to u uvjetima ekonomske i financijske krize i velike stope nezaposlenosti, nikako ne može smatrati pogodnošću. Dapače ta činjenica za korisnika mirovine predstavlja nepovoljan uvjet, odnosno otežavajuću okolnost. Što se tiče mirovina određenih pod povoljnijim uvjetima pogrešno je, kada je barem riječ o policijskim mirovinama, stavljati znak jednakosti između mirovina određenih po posebnim propisima, odnosno povoljnijim uvjetima i većeg iznosa mirovine.Ovo je posljedica parcijalnog sagledavanja zakonske regulative kojom se uređuje ovo pitanje. Istina je, člankom 7. i 8. Zakona o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba i ovlaštenih službenih osoba («Narodne novine» br. 128/99.) propisano je da se vrijednosni bodovi osiguranika radi određivanja mirovine utvrđuju prema najpovoljnijim vrijednosnim bodovima za pojedinu kalendarsku godinu, a od 1. siječnja 2008. i nadalje - u bilo kojih za osiguranika najpovoljnijih uzastopnih 10 kalendarskih godina od 1. siječnja 1998. (ne 10 najpovoljnijih, kako se često interpretira, već de facto 10 posljednjih, koje nerijetko nisu i najpovoljnije) i uvećavaju za 45%. Međutim, nasuprot tom ili tim povoljnijim uvjetima stoje četiri, a u relativno velikom broju slučajeva i pet nepovoljnih uvjeta kod obračuna policijske mirovine, a to su: • članak 6. i 7. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba i ovlaštenih službenih osoba («Narodne novine» br. 22/2002.).prema kojima se sve policijske mirovine, one određene po ranijim propisima ali i važećem propisu, dakle tadašnje i sve buduće mirovine umanjuju, zavisno od iznosa, od 8% do 20%.; • članak 3. Zakona o dodatku na mirovine ostvarene prema Zakonu o mirovinskom osiguranju (Narodne novine“ br. 79/07.) prema kojem se korisnici policijskih mirovina, zbog toga što su im mirovine određene po posebnom propisu, isključuju iz prava na dodatak na mirovinu, koji zavisno od godine odlaska u mirovinu iznosi od 4% do 27%; • članak 85. stavak 2. Zakona o mirovinskom osiguranju («Narodne novine» br. 102/98, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 43/07, 35/08. - u daljnjem tekstu: ZOMO) i članak 48. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima („Narodne novine“ br. 103/03.) zbog toga što je policijskim službenicima mirovina određena prema posebnom propisu nemaju pravo i na mirovinu iz drugog stupa (obveznog mirovinskog osiguranja na temelju individualne kapitalizirane štednje); • članak 2. i 3. Zakona (smanjenje 10%); • članak 14. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz domovinskog rata i članova njihovih obitelji („Narodne novine“br.174704.), prema kojem, barem prema tumačenju Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje ( u daljnjem tekstu: HZMO)-a i Upravnog suda RH, policijski službenici, premda sa statusom hrvatskog branitelja, nemaju pravo na uvećanje vrijednosnog boda do 30%, jer su pravo na mirovinu ostvarili po posebnom propisu. Što se pak tiče policijskih mirovina ostvarenih prije stupanja na snagu ZOMO-a, povoljniji uvjet određivanja mirovina bio je članak 69. Zakona o unutarnjim poslovima («Narodne novine» br. 29/91. – pročišćeni tekst, 73/91, 19/92, 33/92, 76/94, 161/9829/00, i 53/00.). Prema toj odredbi mirovina se određuje od njene prosječne mjesečne plaće ostvarene u kalendarskoj godini koja prethodi godini stjecanja prava na mirovinu (tzv. jednogodišnji prosjek) ili od mirovinske osnovice utvrđene prema propisima o mirovinskom i invalidskom osiguranju (članak 35. Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju («Narodne novine», br. 26/83., 5/86., 42/87., 34/89., 57/89., 40/90., 9/91., 26/93., 44/94. i 59/96.- u daljnjem tekstu :ZOMIO, tzv. desetogodišnji prosjek). Budući da se, prema općim propisima koji su vrijedili do 1999. godine, mirovinska osnovica određivala na temelju desetogodišnjeg prosjeka, povoljniji način izračuna policijskih mirovina je bio u mogućnosti obračuna na temelju jednogodišnjeg prosjeka, koji je, u pravilu, bio povoljniji. Međutim, nakon smanjenja temeljem već spomenutog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba i ovlaštenih službenih osoba, iz 2002. godine i smanjenja temeljem osporenog Zakona, obračun policijskim mirovina prema općem propisu, u određenom broju slučajeva, trebao bi biti povoljniji nego što je to bio prvotni obračun prema posebnom propisu Zbog svega toga, a kao potvrda navedenog, bez namjere omalovažavanja bilo čije profesije i obezvređivanja bilo čijeg rada, prema izračunima Predlagatelja, policijski inspektor s VSS i 40 godina mirovinskog staža, ima manju mirovinu od radnika srednje stručne spreme bilo koje podružnice Zagrebačkog holdinga. O „običnom policajcu“ da i ne govorimo. III/3 Linearnim, neselektivnim smanjenjem mirovina gotovo svim skupinama korisnika mirovina određenih prema posebnim propisima, pobrojanih u članku 2. Zakona, samo po kriteriju „posebni propis“, osim korisnicima takvih mirovina čija mirovina ne prelazi 3.500,00 kuna, mirovina hrvatskih ratnih vojnih invalida iz Domovinskog rata i ratnih vojnih invalida, s oštećenjem organizma od 100%, mirovina zaposlenika u Istarskim ugljenokopima, mirovina radnika profesionalno izloženih azbestu i mirovina akademika, bez sagledavanja suštine, razlika i stvarnog karaktera svake od pojedinih skupina mirovina, poprima sve značajke proizvoljnosti. Naime, ispravna bi kategorizacija, kao prethodna, na koju bi se nadovezivala kategorizacija prema socijalnom kriteriju, trebala biti razvrstavanje ovih mirovina barem u tri kategorije: - mirovine ostvarene radom i uplatom doprinosa (zarađene mirovine), - mirovine ostvarene dijelom iz rada, a dijelom kroz poklon države i kao takove se financiraju dijelom ili u potpunosti iz državnog proračuna; - mirovine ostvarene bez radnog staža, isključivo i u potpunosti dekretom države i kao takove se u potpunosti financiraju iz državnog proračuna. Uz gore navedeno trebalo bi imati u vidu i bitne značajke po kojima se policijske mirovine razlikuju od ostalih navedenih u članku 2. Zakona. Naime, opće je poznata činjenica da su policijske mirovine isključivo i u potpunosti rezultat rada i uplaćenih doprinosa. Isto tako predlagatelju Zakona ali i zakonodavcu je morala biti poznata i činjenica da je za staž osiguranja koji se računa s uvećanim trajanjem pa tako i za policijske mirovine, postojala zakonska obveza uplaćivanja uvećanog doprinosa. Ta je obveza bila propisana: ZOMIO-om, a stopa toga dodatnog doprinosa iznosila je u prosjeku 50% od stope redovitog doprinosa za mirovinsko osiguranje (članak 192. stavak 1. točka 3., članak 195. stavak 1., 2. i 3. i članak 196. stavak 4. ). Ne manje bitna je i činjenica da su ovi doprinosi uplaćivani u hrvatske fondove mirovinskog osiguranja. Dodatni doprinos za mirovinsko osiguranje za staž osiguranja s povećanim trajanjem posljednjih se desetak godina za policijske službenike ustalio na stopu od 11,28% od osnovice za obračun doprinosa za osiguranika po osnovi radnog odnosa ( Zakoni o plaćanju doprinosa za mirovinsko osiguranje – «Narodne novine» br. 127/00.,147/02. i dr., odnosno Zakon o doprinosima – «Narodne novine» br. 84/08., 152/08. i 94/09.) Za isplatu policijskih mirovina, ako ne u potpunosti ono barem u većem dijelu, osigurano je tekuće financiranje, svojevrsno samofinanciranje, iz doprinosa, također uvećanih, iz plaća aktivnih policijskih službenika. Imajući u vidu ovakvu kategorizaciju, barem kada su u pitanju policijske mirovine, apsurdnost i tragičnost predloženog rješenja pojačava i činjenica da se mahom radi o umirovljenim policijskim službenicima sa statusom hrvatskog branitelja, dapače dragovoljca Domovinskog rata, a na temelju kojeg statusa, osim što im se vrijeme provedeno u Domovinskom ratu računa kao staž osiguranja u uvećanom trajanju i time stvara «pogodnost» ranijeg odlaska u mirovinu, nemaju nikakve materijalne koristi. Neuvažavanje navedenih činjenica o značajkama policijskih mirovina, njihovoj razlici u odnosu na ostale adresate Zakona te jednakosti s korisnicima mirovina određenim prema općim propisima, povrijeđeno je načelo legitimnih očekivanja ovih adresata Zakona, III/4 U prijedlogu Zakona istaknuto je da u financiranju mirovina određenih po posebnom propisu u cijelosti ili djelomično sudjeluje Republika Hrvatska te da stoga postoji opravdanje za provedbu predloženog Zakona, budući da se njegovom primjenom smanjuje potrošnja sredstava državnog proračuna. Iz ovakvog obrazloženja moglo bi se zaključiti da je smanjenje potrošnje sredstava državnog proračun, smo po sebi, dovoljan i opravdan razlog za smanjenje prava koja se financiraju iz državnog proračuna. Kod ovoga treba imati u vidu dvije činjenice vezane uz financiranje mirovinskog osiguranja. Jedna je članak 152. stavka 1., a u vezi članka 136. stavak 1. točka 6. ZOMO, kojim se propisuje da prihode mirovinskog osiguranja, osim doprinosa čine prihodi iz državnog proračuna za pokriće dijela obveza mirovinskog osiguranja koje nastaju priznavanjem i određivanjem mirovine pod povoljnijim uvjetima. Druga, a u vezi prve činjenice je članak 153. , a u vezi članka 136. stavak 1. točka 7. ZOMO, kojim se propisuje da će se nedostatak prihoda mirovinskog osiguranja na temelju generacijske solidarnosti……osigurati u državnom proračunu. Iz ovoga je razvidno da se sredstvima iz državnog proračuna ne financiraju samo mirovine, odnosno dio mirovina određene pod povoljnijim uvjetima, nego, u određenim situacijama, sve mirovine – zbog pokrića manjka prihoda obveznoga mirovinskog osiguranja na temelju generacijske solidarnosti (prihod od doprinosa manji od očekivanog ). Dakle prihodima iz državnog proračuna financiraju se i mirovine određene prema općim propisima. Zbog toga se ne može prihvatiti obrazloženje razlike mirovina prema kriteriju izvora financiranja pa time niti načelno opravdanje smanjenja mirovina određenih prema posebnim propisima, poglavito onih koje su rezultat uplaćenih doprinosa. U prilog navedenom idu i mjerodavni statistički podaci, ovdje iskazani apromaksimativno. Godišnji izdaci za mirovinsko osiguranje iznose oko 35 mlrd., od čega se doprinosima pokrije oko 53% (18,5 mlrd), Za isplatu mirovina oko 180.000 korisnika mirovina određenih prema posebnim prosima godišnje je potrebno oko 7 mlrd. ili 20% (Predlagatelj ne raspolaže podatkom koliko se od toga pokriva uplatama doprinosa, a koliko iz državnog proračuna). Iz prikazanoga je jasno vidljivo da se i isplata mirovina određenih prema općim propisima (su)financira također iz državnog proračuna i to s oko 10 mlrd ili oko 30%. S tim u vezi ne smije se zanemariti niti činjenica da se oporezivanjem mirovina kroz sustav poreza na dohodak, značajan dio tih sredstava vrati u državni proračun. IV IV/1 Vladavina prava, proklamirana u članku 3. Ustava, kao jedna od najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske, svoj izraz i značenje nalazi u načelu zakonitosti. Normativni sadržaj načela zakonitosti nalazi se u članku 5. i 14. stavku 2. Ustava. Jedan vid realizacije načela vladavine prava, pa prema tome i načela zakonitosti, je i uvažavanje načela stečenih prava. Uvažavajući stajališta Ustavnog suda glede stečenih prava iskazana u svojim ranijim odlukama, ipak s obzirom na izvjesne dileme oko mogućeg odgovora na pitanja, radi li se u slučaju mirovina o pravima koja se mogu smatrati stečenima, je li stečeno pravo, pravo na iznos ostvarene mirovine po propisima ili je stečeno pravo samo pravo na mirovinu, odnosno može li se to pravo u opsegu, tj. visini promijeniti pod određenim uvjetima i okolnostima, Predlagatelj stoga smatra korisnim iznijeti neka svoja stajališta i argumente u prilog tvrdnji da se u ovom slučaju radi o stečenim pravima. U formalnom smislu, prava fizičkih osoba koja nastaju kao posljedica smjene različitih pravnih sustava, bez obzira na to o kojoj se kategoriji prava radi, u pravnoj se teoriji naziva stečenim pravima. U materijalnom smislu, polazeći od sadržaja, smisla i svrhe ovog pravnog instituta, najčešće se pod pojmom stečenih prava podrazumijeva ona prava koja su nepovrediva i koje mora poštovati i uvažavati i zakonodavac. U objektivnom smislu, u odnosu na vlast, stečena su prava čimbenik ograničenja, a u subjektivnom, u odnosu na ljude kao njihove korisnike, svako zadiranje u stečena prava doživljava se kao nepravda. Ovome treba dodati da priznanje stečenih prava ne proizlazi iz obveza naslijeđenih od prethodne države ili vlasti. Izvorište stečenih prava, gledano barem u okviru nacionalne i suverene države, je u zaštiti ljudskih prava i načela pravne sigurnosti. Stečena prava mogu ali ne moraju biti suprotna novome pravnom poretku, posebnom pravnom sustavu, u ovom slučaju mirovinskim ili pojedinom zakonu, koji je nastao. Hoće li ta prava biti prihvaćena može zavisiti i od ocjene jesu li i u kojoj mjeri ta prava u nesuglasju s novim pravnim poretkom, napose s novim ustavom. Nesporno je da su djelatnici vojske, policije i ovlaštenih osoba pravosuđa, u čija se mirovinska prava osporavanim odredbama Zakona zadire, umirovljeni pod povoljnijim uvjetima i po drugačijem principu, odnosno formuli obračuna mirovina. Međutim, u osnovi, prethodni mirovinski sustav kompatibilan je važećem mirovinskom sustavu i kao takav nije protivan Ustavu. Naime, temelj prethodnog sustava, barem tzv. radničkih mirovina, i današnjeg mirovinskog sustava je novčano ulaganje. Bez obzira što se prethodni mirovinski sustav zasnivao samo na principu generacijske solidarnosti, a novi i na principu kapitalizirane štednje, u osnovi jednog i drugog je uplata doprinosa na i iz plaće kao vidu ulaganja. Visina mirovine u jednom i drugom sustavu zavisna je ili bi barem trebala biti, od vrijednosti uplaćenih uloga, prije svega iznosa odnosno visine uplaćivanih doprinosa i vremena kroz koje su ti doprinosi uplaćivani. Stoga niti pravna načela lex specialis derogat legi generali i lex posterior derogat legi priori ne bi smela imati apsolutno značenje, poglavito imajući u vidu i načelo legitimnih očekivanja. IV/2 Uz prava privatnog vlasništva i druga, prava iz mirovinskog osiguranja spadaju u kategoriju tzv. imovinskih prava, koja bi trebala imati kvalitetu zaštite temeljnih ljudskih prava. Upravo ta činjenica dodatno opravdava potpunu primjenu stečenih prava i primjereno tumačenje toga pojma. Ne samo s osnova zakona, mirovinska bi se prava morala smatrati stečenim pravima i s osnova ugovornog odnosa. Naime, očišćeno od ideoloških primjesa, zasnivanje radnog odnosa imalo je i ima sve značajke ugovornog odnosa. Prava iz mirovinskog osiguranja, u širem kontekstu, čine jedan od uvjeta prihvaćanja ugovora o radu, odnosno zasnivanja radnog odnosa, pri čemu takav pravni odnos ima sve značajke ugovora (dvostrano obveznog) kao dvostranog pravnog posla. To znači da u slučaju neispunjenja, svaka ugovorna strana ima pravo pozivati se na sklopljeni ugovor, tražiti ispunjenje ugovora ili naknadu šete. Može se stoga reći da su i povoljniji uvjeti određivanja mirovine, premda ne i kao formalni sastojak ugovora, dio uvjeta odnosno prava na čiju su primjenu prilikom zasnivanja radnog odnosa računali adresati takvog ugovora. Određena mirovinska prava mogla bi se stoga smatrati i jednim od kondicija pod kojima su zaposlenici prihvatili takav ugovor. V V/1 Članak 16. propisuje: Slobode i prava mogu se ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje. Svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju. Već jezičnim a prije svega ciljnim (teleološkim) tumačenjem stavka 1. članka 16. Ustava, pojam ograničiti u sebi obuhvata ne samo gubitak već i smanjenje nekog prava. Uz nesporne činjenice da financijska naknada po osnovu mirovine predstavlja novčana prava a ova pak imovinska prava, da su i ta prava zaštićena Ustavom, da je i smanjenje mirovine ograničenje prava, ostaje jedino pitanje - čine li mirovine djelatnika vojske, policije i ovlaštenih osoba pravosuđa, opasnost za slobode i prava drugih i jesu li protivne postojećem pravnom poretku, javnom moralu i zdravlju. V/2 Osim povrede spomenutih načela osnovanom se ukazuje i sumnja da je u ovom slučaju povrijeđeno i načelo razmjernosti (članak 16. stavak. 2. Ustava). Naime, upitno je da li je ovo ograničenje razmjerno cilju i svrsi koji se zakonom želi postići, odnosno je li smanjenje policijskih mirovina vrijedno stvaranja osjećaja pravne nesigurnosti i nepovjerenja u pravni poredak. S tim u vezi ne smije se izgubiti iz vida niti činjenica da se ovaj problem ne tiče samo umirovljenih već da se neposredno reflektira i na prava potencijalnih i aktivnih djelatnika vojske, policije i ovlaštenih osoba pravosuđa. Na ovaj im se način odašilje poruka da ne postoje jamstva da će kondicije pod kojima će ili su već zaključili ugovor o radu i prava koja iz takvog odnosa u budućnosti očekuju biti ispoštovana, sa svim negativnim konotacijama i posljedicama koje iz tog mogu proizići. V/3 Obvezni doprinosi za mirovinsko osiguranje iz sustava generacijske solidarnosti, kao izvori financiranja toga sustava, kojim raspolaže HZMO ima sve značajke izvanproračunskog fonda. Značajke pak toga fonda su da ima svoje vlastite prihode, da se iz njega financiraju točno određene javne potrebe (u ovom slučaju mirovinsko osiguranje) te da su izvan izravne nadležnosti državnih tijela. Država stoga ne bi smjela zahvaćati u mirovinska prava više od onoga koliko se to pravo (su)financira iz državnog proračuna. S obzirom da prethodno nije utvrđeno u kolikom se dijelu isplata svake mirovine posebno pa tako i policijske pokriva tekućim financiranjem, tj. uplatama doprinosa osiguranika, u ovom slučaju policijskih službenika te dali se i u kolikom iznosu isplata ovih mirovina financira i iz državnog proračuna, paušalno se smanjenje i policijskih mirovina ukazuje ustavnopravno nedopustivim. U razradi prethodno istaknute dileme treba poći od značenja i razlika pojmova poreza i doprinosa, kao oblika i instrumenata prikupljanja javnih prihoda te s tim u vezi pitanja: tko, pod kojim uvjetima, na koji način i u kojem opsegu smije raspolagati prikupljenim doprinosima. Doprinosi su posebna vrsta javnih prihoda koji imaju izvjesne zajedničke karakteristike sa porezima i pristojbama ali se od njih ipak i razlikuju. Unatoč tomu što financijska teorija nije točno odredila koje to značajke treba imati jedan financijski instrument da bi se mogao uvrstiti među doprinose, ipak da bi određeni javni prihod imao značajke doprinosa treba da ispuni četiri uvjeta: 1. doprinos treba da plaća zatvoreni krug korisnika; 2. iznos doprinosa treba stajati u izvjesnom omjeru prema cijeni posebne koristi koju obveznici plaćanja doprinosa uživaju; 3. plaćanje doprinosa je prinudno plaćanje društvenoj zajednici; 4. uplaćeni doprinosi trebaju biti prihod fondova čija namjena je točno utvrđena pa se na taj način uspostavlja korelacija između uplaćenog doprinosa i posebne koristi koju obveznici plaćanja doprinosa primaju. Autori koji su usvojili podjelu javnih prihoda na poreze, doprinose i pristojbe, uglavnom se slažu o bitnim značajkama koje određuju pojama doprinosa. To je u prvom redu stvarna ili očekivana korist koju će pojedinci dobiti od određenog javnopravnog tijela te da visina doprinosa ovisi o učinjenim troškovima ili o veličini posebne neposredne koristi koju imaju pojedini obveznici plaćanja doprinosa. Ako država nije ograničena u raspolaganju doprinosima, iz čega slijedi i pravo vertikalne redistribucije (do granice egzistencijalnog minimuma), tada kriterij smanjenja mirovina ne može biti mirovina određena po povoljnijim uvjetima, nego samo visina mirovine, neovisno o tome jeli određena prema posebnom ili općem propisu. Ako je pak država ograničana u raspolaganju doprinosima tada ne bi smjela jednako zahvatati u skupine koje su mirovinu ostvarile samo djelomično radom i uplatom doprinosa ili u potpunosti bez rada i uplata doprinosa, odnosno u skupine koje se isključivo i u potpunosti financiraju iz proračuna i skupine koje su mirovinu ostvarile u potpunosti radom i uplatama doprinosa, odnosno čije se tekuće financiranje osigurava uplatama doprinosa. Stoga, imajući u vidu u ovoj točki navedeno, kao i činjenicu da smanjenje mirovina ovim Zakonom nije vremenski ograničeno, u suprotnosti je s općim načelom razmjernosti. Naime, u situaciji postojanja i primjene propisa kojima se određene mirovine ostvaruju po povoljnijim uvjetima, kontradictio in adjecto je istovremeno važenje i propisa kojim se te iste mirovine smanjuju. Trajno smanje mirovina određenih po povoljnijim uvjetima, tek bi ukidanjem takvog sustava ili pojedinih propisa koji sadrže formule po kojim je izračun mirovine povoljniji, barem bi formalno pravno bilo zadovoljeno opće načelo razmernosti. VI Članak 51. stavak 1. propisuje: Svatko je dužan sudjelovati u podmirenju javnih troškova, u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima . Formulaciju «u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima», treba ne samo jezično – gramatički nego prije svega teleološki tumačiti ekstenzivno. Pojam «gospodarske mogućnosti» ima šire značenje nego li je to samo visina mirovine. Naime, nečije gospodarske mogućnosti nisu određene samo jednim izvorom prihoda. Mirovina, odnosno njena visina samo je jedan od pokazatelja gospodarske mogućnosti pojedinca. Kod toga treba imati u vidu odredbu članka 33. Općeg poreznog zakona, koja govori o gospodarskoj cjelini i gospodarskom dobru, a glasi: «(1) Gospodarstvena cjelina je jedno ili više gospodarstvenih dobara. (2) Gospodarstveno dobro je stvar, pravo ili druga gospodarstvena korist koja se može samostalno procijeniti. (3) Više stvari, prava ili gospodarstvenih koristi procjenjuje se kao jedno gospodarstveno dobro, ako to s obzirom na svrhu i njihovu gospodarstvenu povezanost odgovara uobičajenu shva¬ćanju.» Stoga, gospodarske mogućnosti svakog pojedinca treba individualizirat i sagledavati u njihovoj ukupnosti. Ukupnosti svih stvarnih prihoda ali i osobina i socijalnog statusa svakog pojedinog adresata ovog Zakona. Bitni čimbenici gospodarskih mogućnosti pojedinca su prije svega njegovo ukupno imovinsko stanje – ekonomska snaga, koja ovisi ne samo od mirovine nego i od drugih primanja po osnovi samostalnog ili nesamostalnog rada te prihodi od imovine, broja članova zajedničkog kućanstva, njihovog statusa i možebitni doprinos ukupnim prihodima kućanstva i dr. O boljoj gospodarskoj mogućosti onoga koji uz mirovinu ima i drugi izvor prihoda ne treba niti govoriti. Međutim, nije na primjer jednaka gospodarska mogućnost niti umirovljenika mlađeg i onog starijeg od 65 godina. Ovaj potonji, koliko god se to činilo beznačajnim, u Gradu Zagrebu ima besplatan javni prijevoz. Pogotovo nije jednaka gospodarska mogućnost umirovljenika s jednakom mirovinama, od kojih su neki samci ili žive u zajedničkom kućanstvu s bračnim drugom koji prima plaću ili mirovinu od onih čiji bračni drug ne radi ili k tomu još školuje djecu. Neprihvatljivo je stajalište da se moguća nesrazmjernost, odnosno postojanje eventualnog prekomjernog opterećenja navedenih adresata, u svijetlu osobitih okolnosti svakog konkretnog slučaja, može ispitivati samo u pojedinačnim postupcima zaštite pojedinačnih ljudskih prava. Izbjegavanje da se, umjesto pojedinačnim, ovo pitanje razriješi već općim pravnim aktom i time prebacuje inicijativa, odgovornost i teret dokazivanja na pojedinca, u izravnoj je suprotnosti s načelom socijalne pravde i socijalne države, napose načelom vladavine prava i pravne države. Neprihvatljivost takvog stajališta posebno dolazi do izražaja u svijetlu činjenice da se o smanjenju mirovine neće donositi rješenje, zbog čega niti ne postoji mogućnost ispitivanja mogućeg prekomjernog opterećenja kroz pojedinačni postupak. Stoga se ne može prihvatiti niti obrazloženje da bi bilo neracionalno i neekonomično. propisivanje obveze utvrđivanja ovakvih činjenica za svakog od oko 90.000 adresata, na koliko njih bi se ovaj Zakon trebao odnositi i donošenje o tome za svakog od njih pojedinačnog rješenja. U uvjetima sveopće informatiziranosti državne uprave, poglavito porezne uprave, ovo nije neostvarivo niti prezahtjevno. Napose, nivo demokracije i zaštite temeljnih prava i sloboda čovjeka i građanina ne smije se mjeriti ekonomskim metrom. S druge strane, tumačeći pojam «gospodarske mogućnosti» u užem smislu te riječi, podrazumijevajući, u ovom slučaju, samo iznos mirovine, odnosno onako kako to proizlazi iz članka 4. stavka 1, alineje 1. Zakona («smanjenju mirovine prema članku 2. i 3. ovoga zakona ne podliježu. – mirovine u mjesečnoj svoti od 3.500,00 kuna.), tada kao kriterij za smanjenje mirovine ne bi smio biti poseban – povoljniji uvjet za ostvarivanje prava na mirovinu i način njenog izračuna, nego samo visina mirovine. VII Neupitna je i sama po sebi razumljiva povreda načela razmjernosti ali i načela jednakosti sadržana u činjenici da Zakonom propisano smanjenje mirovina nije limitirano do iznosa mirovine koji bi bio određen prema općem propisu. Naime, svota mirovine smanjena prema stavku 1. članka 3. Zakona ne bi smjela iznositi manje od svote mirovine određene prema općim propisima o mirovinskom osiguranju. Budući da je prema Zakonu jedini kriterij smanjenja mirovina činjenica da su određene prema posebnom propisu, uz presumciju da su zbog toga više te da je vjerojatan i cilj njihovo približavanje do izjednačavanja s mirovinama određenim prema općim propisima, svako smanjenje ispod iznosa mirovine koja bi bila utvrđena prema općem propisu o mirovinskom osiguranju je ustavno pravno neprihvatljivo. S tim u vezi Ustavni sud se u obrazloženju svoje Odluke i Rješenja broj: U-I-988/1998. i dr. od 17. ožujka 2010 («Narodne novine» br. 4/10.) poziva na stajalište Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu od 12.10.2000. , zahtjev br. 43440/98. ECHR 2000-X, u kojem se navodi da imovinsko pravo proizašlo iz plaćanja doprinosa fondovima osiguranja nikako ne podrazumijeva pravo na određeni iznos tog davanja. Međutim, u istoj Odluci, Europski sud primjećujući da je podnositelj zahtjeva izgubio određeni postotak svoje mirovine, ujedno konstatira «da je podnositelj zahtjeva zadržao sva prava koja pripadaju njegovoj redovnoj mirovini prema općem sustavu mirovinskog osiguranja». Prevedeno na terminologiju ovog predmeta, reklo bi se «zadržao pravo na iznos mirovine određen prema općem propisu». VIII Članak 18. stavak 1. propisuje. Jamči se pravo na žalbu protiv pojedinačnih akata donesenih u postupku prvog stupnja pred sudom ili drugim ovlaštenim tijelom. Članak 19. stavak 2. propisuje: Zajamčuje se sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti. Članak 29. stavak 1. propisuje: Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, ….. Odredba članka 5. Zakona koja propisuje da će se smanjenje mirovina provesti bez donošeja rješenja protivna je načelu jednakosti u procesno pravnom smislu, ustavnom pravu na pristup sudu, odnosno pravično suđenje, pravu na žalbu i općenito na djelotvornu pravnu zaštitu prava i interesa građana. Člankom 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“. br. 47/09.) dana je definicija pojma upravne stvari, koja u svom mjeodavnom dijelu glasi: „Upravnom stvari smatra se svaka stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičke ili pravne osobe ili drugih stranaka...“ Člankom 96. istog Zakona propisano je: „O upravnoj stvari odlučuje se rješenjem“ Iz navedene definicije prizlazi da pojam „upravne stvari“ kakteriziraju slijedeći elementi: • pojedinačna pravna stvar, kod čega termin pravna stvar označava društveni odnos uređen pravnom normom; • u pravilu, radi se o nespornoj pravnoj stvari, jer za sporne stvari nadležan je sud; • predmet upravne stvari treba, u pravilu, biti iz neke upravne oblasti i o kojem rješava javnopravno tijelo u upravnom postupku; • u okviru upravne oblasti nadležno tijelo ima ovlast da neposredno primijenjujući propis rješava o pravima, obvezama ili pravnim interesima stranaka. Ovome treba dodati da pod rješavanjem o pravima, obvezama ili pravnim interesima stranaka treba podrazumijevati ustanovljenje za stranku prava ili obveze ali i potvrđivanje ili registraciju određenih činjenica. Nesporno je iz svega navedenog da je mirovinsko osiguranje upravna oblast, da je smanjenje mirovina upravna stvar, kao što je nesporno da se o upravnoj stvari mora donijeti upravni akt (rješenje). IX Zaključno, Predlagatelj još jednom želi ponoviti i naglasiti, da radni staž i uplate doprinosa trebaju biti izvorište ali i ekvivalent mirovinskih prava, neovisno o tome jeli pravo na mirovinu ostvareno prema općem ili posebnom propisu, prijašnjim ili sadašnjim propisima te da ta načela moraju biti temelj novog mirovinskog sustava. Jedino bi takav mirovinski sustav bio sukladan članku 3. Ustava. Osim svega navedenog Predlagatelj drži bitnim naglasiti i činjenicu da se u mirovinskim sustavima svih zemalja, poglavito članica Europske unije i zemalja tzv. razvijene demokracije, policijske mirovine određuju pod povoljnijim uvjetima. Svako drugo rješenje bilo bi protivno mjestu i ulozi policije u sustavu državne vlasti. X Na temelj svega izloženog p r e d l a ž e m o da Ustavni sud pokrene postupak za ocjenu ustavnosti Zakona i donese odluku kojom će utvrdi da su odredbe članka 2. stavka 1. alineje 5. i 7., u dijelu koji se odnosi na policijske mirovine, te odredba članka 3. stavka 1. i članak 5. Zakona neustavne, da temeljem članka 45. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu RH, privremeno obustavi provedbu Zakona, odnosno obustavi daljnje umanjivanje policijskih mirovina, kako bi se spriječilo nastupanje još težih i nepopravljivih posljedica od onih koje su već nastupile. Prilog: Zakon U Zagrebu, 22. rujna 2010. PREDSJEDNIK ZAJEDNICE Jožef Pfeifer

Pa i nije baš tako jednostavno mjenjati Ustav. Te promjene u Ustavu a koje se tiču stečenih prava ne bi prošle ni u EU, zato se ne sekirajte. Znate šta je jednom rečeno u Saboru :" Ko je jamio , jamio je ! " Ti novi zakoni ili izmjene mogu se odnositi jedino na nove , na one koji danas nemaju statust invalida , na one koji će tek to postati - bilo ratni ili radni.

Neće moći oduzeti ono što je netko stekao, Ustav brani - trebali bi mjenjati Ustav. Ne sekirajte se bez veze.

Njega neće dirati. To se odnosi na nove inavlide koji će to tek postati. A ovog krovopokrivaća bi eventualno mogli dirati ako padne s krova i slomije kičmu, onda bi dobio trajnu njegu 24 sata i malo bolju mirovinu od 6000 kn.