VladimirS

Hm... Da... Ali u tom čl. 8. st. 3. Zakona o sudovima postoje dvije stvari koje su neprimjenjive u mom konkretnom slučaju; 1) sutkinja nije ZATEČENA nego sam ja to otkrio tek nakon što mi je iznutra signalizirano da je u rješavanju mog predmeta bilo "svega i svačega" i 2.) Za k.d. krivotvorenja službene isprave (oštećenje, uništenje) je propisana kazna zatvora u trajanju DO 5 godina a ne trajanju DULJEM od 5 godina. Što sad gosp. G-man? Može li USKOK koji je već utvrdio da je sutkinja (bez namjere!?) koreksirala po knjizi zapisnika sjednice vijeća bez odobrenja DSV "sjesti i plakati"? I kaznenu prijavu može jedino odbaciti i staviti a/a? Je li zamjenik ravnateljice USKOKA mogao od sutkinje zatražiti makar pisano očitovanje na ono što joj (ne)opravdano stavljam na teret kao što je zatražio od predsjednika njenog suda i koji se light pismeno očitovao? Btw., jučer sam pronašao u pojašnjenju Značenja pojedinih izraza u kaznenom zakonu Ane Garačić na str.23. pod 9.1.15 da je koreksiranje BON2 i preko toga strojno upisivanje drugih brojeva kazneno djelo krivotvorenja službene isprave iz čl. 312.st.1. i 2. KZ/97 Nije li sudski zapisnik isprava koji je namijenjen ili samo podoban da služi kao dokaz istinitosti neke činjenice koja ima vrijednost za pravne odnose? Ako nije, čemu onda uopće papirnati sudski zapisnici? Bacanje papira? Čuvajmo šume ... Do sada nisam pronašao primjer da bi neki sudac koreksirao sudski zapisnik i preko toga rukom upisivao druge brojeve predmeta i drugačiju vrstu odluke te da sudski zapisnik kao temelj svake presude i svakog rješenja ne bi bio službena isprava. U rješenju o odbačaju kaznene prijave ( sa jednim ogromnim gafom zamjenika ravnateljice) USKOK se silno trudio da minimalizira značenje zapisnika drugostupanjskog vijeća koji se vode u posebnoj KNJIZI sjednica vijeća (čl.213. SP NN 158/09). U toj knjizi je točno propisano koje sve rubrike postoje i što se sve mora ispuniti. USKOK to eufemistički naziva BILJEŽNICOM koja sudu služi samo radi lakše evidencije riješenih predmeta!? USKOK uporno inklinira ka tome da po svih troje sudaca (bez potpisa zapisničarke!?) potpisani zapisnici iz KNJIGE nisu službene isprave koje su potpisali troje sudaca kao nesporno službene osobe. A što su onda zapisnici iz te Knjige ako nisu službene isprave? Neslužbene isprave? Privatne isprave? Javne ili nejavne isprave? Zafrkancija? Otpravci sudskih odluka presuda i rješenja sadrže baš sve ono isto što i zapisnici iz Knjige i potpisani su po istim sucima kao i oni koji su se potpisali u knjizi zapisnika, pa iz toga proizlazi da ni presude ni rješenja ne bi bili službene isprave? Itd... Evidencija riješenih i neriješenih predmeta se prema SP vodi u Uredu predsjednika, ali zasigurno ne na temelju neke "bilježnice" tj. Knjige sjednica drugostupanjskog vijeća sa propisanim obveznim sadržajem. Manje je bitno jesu li tu Knjigu tiskale npr. Narodne novine ili je to neki novogodišnji reklamni rokovnik. Btw., na toj kako USKOK kaže "bilježnici" na tvrdim koricama na prednjoj strani piše III vijeće i imena i prezimena svih sudaca toga III vijeća iako su u to vijeće zalutali i neki drugi suci protivno čl. 10. Zakona o sudovima. Težinu službene isprave joj daje njen sadržaj i potpisi ovlaštenih službenih isprava. Znate li možda gosp. G-man na temelju čega i kako se sucima vodi evidencija riješenih i neriješenih predmeta? Hvala.

O daaaa... Objavljuje. Itekako... Doduše nema ih puno objavljenih odobrenja jel je DSV škrt na odobrenjima, ali ih objavljuje. Evo jedne takve odluke na kraju sjednice gdje je odobreno ODO i to baš za isto kazneno djelo krivotvorenja s kojim se "proslavila" i moja sutkinja. http://www.dsv.pravosudje.hr/index.php/dsv/novosti/odluke_56_sjednice_dsv_a Doduše, sudac je krivotvorio oporuku dok je još bio odvjetnik pa je zato u pitanju ODO a ne USKOK. Ima puno više objavljenih odluka kada se odobrenje uskraćuje http://www.dsv.pravosudje.hr/index.php/dsv/novosti/odluke_47_sjednice_dsv_a Nažalost, DSV se vrlo često ne libi ne odobriti kazneni progon čak i na zahtjev DORH-a i USKOK-a. Šta je DSV država u državi iznad represivnog aparata? Kada su u pitanju saborski zastupnici saborski odbor ima znatno drugačiji pristup osim ako se radi o kaznenim djelima koja se progone privatnom tužbom. U USKOKU ipak ne bi tr tebali raditi laici poput mene koji bi izmišljali neko kazneno djelo kako bi bez veze proganjali sirotu sutkinju samo kako bi se ponovio parnični postupak. Pitanje: što može npr. USKOK ako npr. ima i očevice i leš i nož sa otiscima nekog suca, a DSV zamjeniku ravnateljice USKOKA ne odobrava pokretanje kaznenog postupka za to ubojstvo?

Da. I ZZZ sa identičnim primjerom presude VSRH Kzz- 6/1998-4 kada je u Puli sudio izuzeti sudac i ustavnu tužbu sa prijedlogom da se odgodi izvršenje pravomoćne odluke P i zahtjev za obnovu kaznenog postupka K koji je temelj svega.

Sa većinom ovoga se slažem... Suglasnost stranaka je regulirana s čl.69. OZ, a konkretan prijedlog je prema čl. 65. OZ Čl. 65.st.2. kaže da se ovrhovoditelju OMOGUĆI DA SE OČITUJE, što mu je i omogućeno da se OČITUJE (a ne da se suglasi kao u čl. 69.) Zbog istog ovrhovoditelja sam već morao prodati komad zemlje znatno ispod tržišne cijene kako bih mu namirio kazneni trošak od 25.000 kn dosuđen po privatnoj tužbi za klevetu. Sada mi ako se ne naplati sa žiro računa prijeti opasnost da mi kuća ode na "bubanj" zbog duševnih boli koje mu je prouzročila "kleveta". Nota bene, u kaznenom postupku je o žalbi odlučivao sudac kojeg je predsjednik suda rješenjem izuzeo od suđenja

Prije nego li Vam kažem što mislim o silom prilika preostalom i malo manje nelogičnom "automatizmu" nego što je odlučivanju parničara o k.d., molim Vas lijepo kako tumačite slijedeću činjenicu: DSV je Odluku K-x/15 od 2.7.2015. kojom se odbija zahtjev za davanje odobrenja za pokretanje kaznenog postupka protiv sutkinje zbog k.d. krivotvorenja službene isprave devet od jedanaest članova DSV donijelo 2. srpnja 2015. na 14. sjednici DSV, a na web stranici DSV se uopće ne spominje da je DSV na toj 14. sjednici donio bilo kakvu Odluku o "neskidanju imuniteta" konkretnoj sutkinji!? Možete provjeriti i sami na webu ministarstva pravosudja, a da ne gubite vrijeme evo i linka konkretne sjednice: http://www.dsv.pravosudje.hr/index.php/dsv/odluke_dsv_a/odluke_14_sjednice_drzavnog_sudbenog_vijeca Hvala.

Predložio sam odgodu izravne naplate na novčanim sredstvima na što se ovrhovoditelj nije očitovao. Znači li to da se ovrhovoditelj slaže sa odgodom? Ima li tko možda sličnu sudsku praksu i broj neke sudske odluke? Sud je naprotiv donio rješenje kojim se moj prijedlog odbija kao neosnovan. U obrazloženju navodi da se nisu ispunili KUMULATIVNI uvjeti iz čl.65.1. OZ Ako se u u čl. 65. st.1. navodi "ili"..."ili", nije li dovoljno da se alternativno ispuni samo jedan od predviđenih uvjeta, a ne kumulativno svi? Btw., je li ustavna tužba - pravni lijek??? Hvala

U onoj sudskoj praksi VSRH Rev x 20/2008-2 koju ste Vi pronašli, Vrhovni sud je nesigurno napisao i da se kazneno djela U PRAVILU!? dokazuje pravomoćnom presudom donesenom u kaznenom postupku!!! U jednom nigdje na webu objavljenom rješenju Gž-../2014-7 do kojeg sam uspio doći, kao neosnovan odbija se predlagateljev prijedlog za ponavljanje postupka gdje jedan naš županijski sud svoje odbijanje predlagateljevog prijedloga obrazlaže ovako, citiram: "...u prijedlogu za ponavljanje postupka ne navodi ČINJENICU da bi eventualno podnosio kaznenu prijavu, koja je zbog imuniteta suca odbačena, pa slijedom navedenog, nije osnovan prijedlog za ponavljanje postupka niti iz razloga iz čl. 421. st.1. toč. 6." Da je predlagatelj kojim slučajem prethodno podnio kaznenu prijavu i da je prijava zbog imuniteta sutkinje bila odbačena, prijedlog za ponavljanje postupka bi očito bio - osnovan! Kao što vidite, ne spominje se da bi bilo rješavano neko prethodno pitanje o kaznenom djelu. Iz ovog Gž obrazloženja višeg suda proizlazi da je u tom konkretnom slučaju kaznena prijava protiv sutkinje eventualno podnesena pa zbog imuniteta sutkinje odbačena, taj sud bi zasigurno donio rješenje o ponavljanju postupka. Ja se priklanjam tom tumačenju da bi već samo ta ČINJENICA da je predlagatelj parničnom sudu u spis dostavio vjerodostojan dokaz (Odluku DSV) da je DSV "onemogućio" pokretanje kaznenog postupka, već to bi bilo sasvim dovoljno za ponavljanje postupka. Na ovakav način parnični sud ne bi ulazio u diskutabilnu kaznenu sferu, nego bi parničari bez zamjeranja prema sutkinji samo konstatirali postojanje ČINJENICA u spisu i jednostavno donijeli rješenje o ponavljanju postupka. Pa neka predlagatelj u ponovljenom parničnom postupku prije pravomoćnosti pazi je li sutkinja opet čini kaznena djela. Mislim da je to i u skladu sa načelom savjesnog korištenja procesnih ovlaštenja. U ponovljenom postupku sutkinji (ako ne bi bila izuzeta ili zatražena delegacija njenog suda) najvjerojatnije više ne bi palo na pamet da čini ono što je prethodno činila i u čemu je "provaljena", a za što postoje ne samo osnove sumnje nego postoji vrlo osnovana sumnja sa materijalnim dokazima da je počinila jedno formalno kazneno djelo. Pa ako i jedan solidarni krak pravne države (DSV) već i ne dopušta običnom građaninu (oštećeniku) da se protiv drugog pravosudnog kraka (sutkinje) provede kazneni postupak, na ovaj način bi pravna država u ponovljenom postupku kompromisno pružila pravnu zaštitu makar oštećeniku nikad pokrenutog kaznenog progona. Kad već ne želi procesuirati imunitetom zaštićenu vinovnicu... Što kažete na OVU moju novu sudsku praksu i moje viđenje iste? Hvala PS. U protivnom, ako bi ponavljanje parničnog postupka ovisilo hoće li parničari u prethodnom pitanju odlučiti npr. je li mi sutkinja ubila svjedoka, postupak se nikada ne bi ponovio!!! Pa makar pred parničarima ležao i mrtav svjedok iz kojeg viri nož sa sutkinjinim otiscima. Oko ove hrvatske sudačke solidarnosti smo se izgleda već složili, zar ne?

Slažem se da je nažalost Zagreb Zagreb. Metropola iznad provoncije a što uopće nije unešeno u Zakon o sudovima. Ali i npr. Općinski sud u Osijeku i neki drugi općinski sudovi u Hrvatskoj se nalaze na dvije adrese a imaju samo jednog jedinog predsjednika suda. Ne dva predsjednika! Kada je pravosudni Zagreb u pitanju rekao bih nažalost Quod licet Iovis non licet bovis. Da je u Zagrebu problem samo tehničko-građevinske naravi dovoljno velika zgrada, tada je Općinski sud u Zagrebu u jednoj od dvije zgrade morao imati samo Ured jedne predsjednice ili samo jednog predsjednika Općinskog suda. A znamo da ih ima - dvoje!!! Ergo, čini mi se da imamo dva RAZNA suda; parnični i kazneni pa je o njihovoj stvarnoj nadležnosti nadležna Opća sjednica Vrhovnog suda. OK, slažem se da to nije pitanje za Vas nego za DUUDI i/ili Ministarstvo pravosuđa ili čak i ministricu Anku Mrak Taritaš. Ali, koliko čujem iz pravosdnih krugova, Vaša i moja dilema oko nadležnosti parničnog suda da viši parnični sud u ponavljanju građanskog postupka nije nadležan "utvrđivati" (odlučivati o postojanju k.d. sutkinje) je osim Vas i mene zaintrigirala još nekoga... Koji također misli da viši parnični sud nije ovlašten utvrđivati je li njegova sutkinja izvjestiteljica počinila k.d. O tome kada i ako vidim taj "papir" ću Vam javiti ovim putem... Ako je doista tako, onda...Vruć krumpir eppur si muove... Padaju mi na pamet i drugi zanimljivi nonsensi koji bi se mogli dogoditi ako bi se neki parničari odvažili odlučivati o postojanju ili nepostojanju činjenica koje tvore OBILJEŽJA kaznenog djela. Parničari bi prema čl. 3.st.2. ZKP (bez pravomoćno potvrđene optužnice!) onda morali donijeti - PRESUDU. Na tako čudnu presudu onda postoji i pravo žalbe, zar ne? Baš me zanima kako bi na kraju takve građansko-kaznene "presude" izgledala uputa o pravnom lijeku Jel bi rok za žalbu bio iz ZPP ili ZKP? Jel bi o žalbi na presudu odlučivao viši parnični ili viši kazneni sud? Itd...itd... Ako imate volje ovo prokomentirati nakon današnjeg ustavotvorno-zakonodavnog blagdana bio bih Vam iznimno zahvalan...

OK. A onda podpitanje: Kako tumačite da se u Zagrebu na dvije adrese sa dva predsjednika sudova nalaze Građanski ("parnični") sud i Kazneni sud. Btw, ni najnoviji Zakon o sudovima ne poznaje podjelu na "vrste sudova" posebno ne na takve zagrebačke hibride od sudova... Čl. 12.st.3. ZPP spominje KAZNENI SUD a ne KAZNENI ODJEL! Hvala.

Hvala. Možda jedna vidovita arheologinja iz Zagreba već zna kako će jednog dana parničari riješiti ovaj slučaj za koji do sada u nas u četvrt stoljeća nema ni slične sudske prakse? Kako je ta žena neki dan samo dobro pogodila kakvu će sutradan novu praksu zauzeti krivičari sa Vrhovnog suda kad su u pitanju jamčevine za njenog supruga. Pozdrav i Vama sa okusom gorčine I na kraju naknadno ...sorry... da kad se već mudro ne uključuju drugi, da onda Vas još malo "udavim" sa nadležnošću koja bi mogla biti upitna a o kojoj bi trebao odlučiti ili zajednički neposredno viši sud ili Vrhovni sud... Gospodine G-man, u svezi čl. 23. ZPP jesu li po Vama na nekom npr. općinskom sudu parnični sud i i na istom tom općinskom sudu kazneni sud, sudovi ISTE VRSTE ili sudovi RAZNE VRSTE? Hvala.

Vidim da ste konačno opširno "otvorili srce" i sve se više slažemo oko ove pravosudne metastaze koja poprilično zaudara. Vi i ja smo ju uočili na ultrazvuku, ali nema suca koji bi ju odstranio iz očito sve bolesnijeg pravosudnog tkiva. Da. kao što krivičari (iako prema ZKP nota bene stvarno nadležni da odlučuju o imovinskopravnom zahtjevu) "bježe" da odlučuju o imovinskopravnom zahtjevu pa tu lopticu prebacuju kolegama parničarima , tako parničari uz upitnu nadležnost iz ZPP još više "bježe" da odrađuju ono što su USKOK a pogotovo DSV blokirali da dođe do bilo kojeg krivičara. Slažem se da je DSV sutkinji (btw izvjestiteljici) učinio medvjeđu uslugu, ali još veći nonsens je što bi ona osobno trebala odlučivati o mom zahtjevu za svrsishodnu delegaciju njenog suda. Vidite li Vi kamo to vodi kada netko u pravosudnom sustavu pogrešno zakopča prvo dugme (čitaj: štiti kolegicu sutkinju...) Poslije dolazi do sve većih pravosudnih bastarda a o ishodu ću Vas pravodobno izvijestiti. Ne mogu vjerovati da se na portalu nije nitko uključio da nas demantira... Pozz

Poštovani gospodine G-man Hvala Vam lijepa na uloženom trudu tijekom vikenda i ovoj dostavljenoj polovičnoj sudskoj praksi VSRH. Iz nje iščitavam popriličnu nesigurnost VSRH. Izraženu u kondicionalu drugom (bi mogao), dok ZPP o prethodnom pitanju u čl. 12.st.1. ZPP propisuje (može). Osim toga, VSRH spominje samo varijantu B (provesti- obustava), ali ne i varijantu C) (pokrenuti) Razlika između OBUSTAVE i nemogućnosti POKRETANJA nije beznačajna i to su radnje koje su vezane za različite stranke i njihove različite pravne interese za ponavljanje postupka ili da sve ostane "po starom" kao u pravomoćnoj presudi. Osim toga još; Prema čl. 12.st.1. ZPP u parničnom postupku se kao prethodno pitanje može rješavati samo o dvije stvari: a) postoji li neko pravo i b) postoji li neki odnos Samo to dvoje! Nema trećeg ... c) postoji li neko kazneno djelo Nepostojanje pravomoćne presude za neko kazneno djelo po meni nije ni (ne)postojanje nekog prava ni (ne)postojanje nekog odnosa. To je nepostojanje sudske ODLUKE! Kada je riječ o kaznenom djelu kao prethodnom pitanju to je propisano stavkom 3. istog čl.12. gdje je prema posebnom propisu (ZKP) isključivi "gazda" - kazneni sud! Slažem se da u Rev x 20/2008-2 prijedlog nije osnovan jer odvjetnik nema imunitet koji bi mu DSV trebao skidati pa je konkretni predlagatelj mogao i POKRENUTI i PROVESTI vlastiti kazneni progon. Ništa u prijedlogu nije ni dostavio; ni presudu ni okolnosti zašto nije mogao pokrenuti tako da mi je ta konkretna Rev x 20/2008-2 sasvim OK. Ali, još uvijek osim polovičnog stava VSRH nemamo nikakvu sudsku praksu da bi parnični sud odlučivao o postojanju kaznenog djela kao prethodnom pitanju. Zamislite hipotetski da parnični sud u tom Gž slučaju utvrdi postojanje kaznenog djela sutkinje na kakvim novim mukama bi se našli DSV i predsjednik njenog suda u vezi daljnje karijere sutkinje... Ponovo navlačim vodu na svoj mlin pa mislim da je postojanje mog a) PRAVA (pokretanja vlastitog kaznenog progona) i nepostojanje b) ODNOSA: da ja budem ovlašteni tužitelj - protiv (osumnjičenice, okrivljenice, optuženice, osuđenice) mislim da to JESU ajmo reći građanske činjenice koje bi parnični sud mogao rješavati kao prethodno pitanje. Zapravo, iako ZPP propisuje da "može" (znači i ne mora!?), ja mislim da i "mora". Jer tko bi drugi to još mogao rješavati, zapravo konstatirati, utvrditi... Ili da se i to arhivira i ne riješi i spis uništi? Teško je povjerovati da bi se parnični sud mogao proglasiti nenadležnim za to utvrđivanje činjenica (kao što bi bez ikakvih problema utvrdio i činjenicu da već postoji pravomoćna kaznena presuda kaznenog suda), zar ne? Ako bi se parnični sud proglasio nenadležnim onda bi po logici stvari morao donošenje te odluke dostaviti nekom drugom (sudu) koji jest nadležan, zar ne? Itd... itd... Po meni je DSV Odlukom da se sutkinji ne skine imunitet stvorio OKOLNOST i širom otvorio vrata ponavljanju postupka...Šteta što se nitko drugi osim Vas (makar radnim danom) ne uključuje u ovu temu ... Hvala na do sada uloženom trudu i lijep pozdrav

Pa po meni pravni osnov za ponavljanje postupka ako se, citiram Vas:... "ne utvrdi da se radi o kaznenom djelu" uopće nije sporan. Slažem se s Vama da bi bilo osnovano da sam prijedlog za ponavljanje podnio u roku od 30 dana od kada sam saznao za pravomoćnu presudu za određeno kazneno djelo. Taj slučaj je najjednostavniji. Nazovimo to slučajem A koji bi prema čl. 421.st.1.toč.6 ZPP mogao biti i JEDINI pravni osnov za ponavljanje vezan uz počinjenje nekog kaznenog djela. Ali, čl. 423.st.4. ZPP koji se nadovezuje na čl.421.st.1.toč.6. predviđa i nešto rjeđi slučaj B (30 dana od kada sam saznao za obustavu jer se kazneni ne može provesti) i najmanje vjerojatan slučaj C (30 dana od kada sam saznao za okolnosti zbog kojih se postupak ne može pokrenuti). U konkretnom slučaju se radi o slučaju "C". Okolnosti su da je USKOK odbacio kaznenu prijavu a DSV nije skinuo imunitet sutkinji. Pat pozicija. Dakle, po meni je ova OKOLNOST dovoljan pravni osnov da se postupak ponovi. Da sam ja USKOKU podnio lažnu kaznenu prijavu da je sutkinja npr. ubila svjedoka iz radnog spora ili Predsjednika SAD-a, USKOK bi tu lažnu kaznenu prijavu naravno odbacio. Da je DSV lažno optuženoj sutkinji "ubojici"skinuo imunitet ja u kaznenom sudskom postupku sigurno ne bih uspio dokazati ta ubojstva i sutkinja bi bila oslobođena od optužbe. Ja ne bih imao pravomoćnu presudu za ubojstvo svjedoka i - good bye. Nema osnova za ponavljanje postupka. Ali, ako postoji OKOLNOST da ja zbog solidarnog DSV uopće nemogu doći u priliku da kazneni sud donese bilo kakvu kaznenu odluku o kaznenom djelu, tada je ta okolnost po meni pravni osnov "C" za ponavljanje postupka. Možda sam zakomplicirao, ali mislim da ste me shvatili. Samo ne znam da li se slažete da izostanak pravomoćne presude za počinjeno kazneno djelo ("C") može biti osnov za ponavljanje. Ja mislim da može... Ugodan vikend

Izgleda da koje god ja u posljednje vrijeme konkretno pravno pitanje postavim ne postoji sudska praksa ili Vi sa uvjeren sam vrlo bogatim pravnim iskustvom i znanjem niste čuli za slučan slučaj. Što bi to moglo značiti? Nesavršen ZPP ili perfidna zlouporaba ZPP i činjenje kaznenog djela od kojeg USKOK i DSV štite sutkinju od progona običnog građanina? Dopustite malu jezičnu ispravku da se (ako USKOK i DSV običnom građaninu već ne dopuste pokretanje vlastitog kaznenog progona) onda se više ni ne radi o kaznenom predmetu nego o ipak samo o - građanskom predmetu. Po meni je čl. 423.st.1 ZPP ipak širom otvorio vrata za ponavljanje postupka ako se ono zatraži u roku od 30 dana od dana kada se SAZNALO ZA OKOLNOSTI zbog kojih se kazneni postupak ne može pokrenuti. Ispravte me ako griješim, ali po meni parnični sud treba rješenjem samo KONSTATIRATI da postoje okolnosti da je predlagatelj u roku od 5 godina saznao i u roku 30 dana pravodobno pokrenuo prijedlog za ponaljanje postupka, a ne upuštati se u kazneni postupak. Čini mi se da je to KONSTATIRANJE sasvim dovoljno za donošenje rješenja o ponavljanju parničnog postupka. Jer sve ostalo bi moglo biti pravna katastrofa ako parničari počnu glumiti krivičare i upuštati se u meritum kaznenog djela za što nemaju pojma i većina parničara ne zna da je krivotvorenje formalno kazneno djelo...itd. Parnični sud ne može donijeti ni kaznenu presudu ni kazneno rješenje ni kazneni nalog. Možda sam malo subjektivan, ali mislim da je samo to KONSTATIRANJE cilj i svrha ponavljanja parničnog postupka. Ne da se nekogu sutkinju "osudi" krivom što je u prethodnom postupku krivotvorila službenu ispravu nego da se u ponovljenom postupku to više ne dogodi. Time je predlagatelj ponavljanja već postigao dobar dio svoga cilja. Ne bih sada o pravim razlozima kukakvičluka predstavnika "države" zašto USKOK i DSV ne dopuštaju da građanin preuzme kazneni progon protiv sutkinje ako to "državu" ništa ne košta. Vjerojatno se boje dokaza koje obični građanin posjeduje o počinjenju formalnog kaznenog djela. Lijep pozdrav

Ustavna tužba je otišla put Markovog trga. Ne usvoji li se jednog dana, putem ovog foruma ću pozvati sve suce da slobodno uništavaju spise ako ih već ne bace u parku nekog obližnjeg grada, koreksiraju naredbe i datume, donose presude a šalju rješenja, arhiviraju i recikliraju što im se ne da raditi, zadužuju spisima spremačice i pravosudne policajce, sude prije odluke o svrsishodnoj delegaciji...itd...itd... Nadam se da od Vas u tom smislu mogu očekivati potporu u obznanjivanju ovih bisera iz apsolviranog Poglavlja XXII ? Btw., jedno pitanje i/ili mišljenje u svezi ponavljanja parničnog postupka iz čl. 421.st.1. toč. 6 a u svezi nemogućnosti provođenja kaznenog postupka u slučaju iz čl. 423.st.1.toč.4. Dakle, ako USKOK i DSV ne dopuštaju provođenje kaznenog postupka zbog osnovane sumnje na počinjenje kaznenog djela sutkinje koja je krivotvorila službenu ispravu, što je onda u nadležnosti parničnog suda da ispituje? Može li parnični sud u ovoj pat situaciji odlučivati o počinjenju ili nepočinjenju kaznenog djela??? Imate li možda nekakvu sudsku praksu u tom konkretnom smislu??? Hvala unaprijed.

Ako sam obećao onda možete u to biti sigurni da ću Vam javiti ako još uvijek budete administrator. Noćas mi je pala na pamet još jedna nelogičnost u vezi ovog "popravljanja". Što mislite da rođakinja nije zahtjev za suđenje u razumnom roku podnijela u travnju 2014. nego uskoro nakon 31.12.2015. kada će se prema e-Predmetu spis uništiti. Kako bi tek tada sutkinja tuženiku donijela rješenje o odbačaju odustanka od žalbe kada bi spis bio u kontejneru za stari papir i recikliran? Što bi onda izvadila iz arhive kada u arhivi više ne bi bilo spisa? Zanimljivo, zar ne? Možda je rođakinja trebala čekati 4 godine i 364 dana od pravomoćnosti i onda zatražiti ponavljanje postupka bez prethodnih zahtjeva predsjednicima nižeg i višeg suda za donošenje rješenja za suđenje u razumnom roku. Ova dva zahtjeva su bila samo opreza radi da se dobije "papir" da se po tom odustanku više ne mogu donositi nikakve odluke. I oba predsjednika su donijela takva dva rješenja. Gotovo. Nema više. da bi sutkinja prije svog godišnjeg odjednom postala "vrijedna". Inače, žalbe po Pr se u Osijeku rješavaju u prosjeku za oko 1,5 godinu. Češće bliže dvije godine nego jednoj godini. Ova žalba je prema e-mailu predsjednika riješena za 14 dana, prema nepotpisanoj knjizi zapisnika nakon 23 dana a prema e-Predmetu - nikada! Za kraj morate priznati da bi bilo vrlo zanimljivo kako da sutkinja odradi tuđi propust (zadatak) ako bi joj spis bio recikliran? A nijedna stranka ne bi pomogla u rekonstrukciji kao S.S. kod istog tuženika kada je sa istog suda NESTAO Pr spis debljine 60 cm!? I opet nikakvog ni stegovnog postupka!? Na sreću, S.S. ga je rekonstruirala a škola i Ministarstvo S.S. još nisu do kraja isplatili blizu 2 milijuna kn. Igra velikih brojki daje dodatni čar...

Prvo će o ovim eksperimentima odlučivati Ustavni sud u svjetlu povreda prava na pravično suđenje i pristup sudu. A paralelno će sutkinja koja uopće nije impresionirana institutom delegacije održati ročište za raspravljanje o prijedlogu za ponavljanje. Vrlo sam siguran da će ona reći da je ona već odlučila rješenjem o odustanku,da je to delegirani sud potvrdio i da zato nema osnova za ponavljanje postupka. Moram reći da se "proslavila" i kod delegacije s još jednim "biserom". Umjesto da na Vrhovni sud pošalje RJEŠENJE kojim se predlaže svrhovita delegacija, ona je poslala -PRIJEDLOG kojim predlaže svrhovitu delegaciju. Onda ju je sutkinja Vrhovnog suda malo oplela po prstima i vratila joj prijedlog na popravak da Vrhovnom dostavi - rješenje. Itd...itd...

Da. Bez brige. Bit ćete povratno informirani o ishodu ove priče za koju u 25 godina neovisnog sudskog pravosuđa još ne postoji slična ili identična praksa da bi "nepravodobni" odustanak od žalbe bio - odbačen,. I to od suda koji ga je morao proslijediti višem sudu na odlučivanje. Izvodim zaključak da je velika vjerojatnost da je u ovih 25 godina ipak bilo sličnih "nepravodobnih" odustanaka, ali da oni nisu odbačeni nego uvaženi. Pa je viši sud donio rješenje kojim je žalba nedopuštena. Pa kako je uvijek bio obostrani pravni interes, nitko se nije žalio na neopozivi odustanak i zato nema takve sudske prakse. Nego, prije samog kraja kratko u vezi novele ZPP i čl. 53.st.1. i njene primjene na postupke u tijeku: Je li po Vama pravomoćno okončani arhivirani spis koji čeka uništenje "u tijeku"? Hvala.

Samo ukratko... Ja opet smatram (možda subjektivno) da prema ZPP koji je do novele ZPP i novog st.2. u čl. 367. općinski sud nije bio ovlašten odlučivati o odustanku od žalbe upućenom županijskom sudu. Općinski sud je "filter" za nepravodobne ŽALBE (čl. 358.st.1. i 2. i čl. 367.st.1.) Ali, Općinski sud do novele ZPP 2011. u čl. 367.st.2. nije bio ovlašten odlučivati o odbacivanju odustanaka od žalbi. Nije to po meni ni nakon novele i novog st.2. u čl. 367. koji sada kaže da sudac pojedinac županijskog ili općinskog suda donosi rješenje kojim se UTVRĐUJE da je podnositelj odustao od žalbe. Usput, Općinski sud ne utvrđuje da je izjavljena žalba nego ju KONTROLIRA jel pravodobna, dopuštena i potpuna. Po meni je Općinski sud morao postupiti jedino po čl. 250. Sudskog poslovnika (NN 158/09) Članak 250. Podnesci koji su vezani za određeni rok dostavit će se u rad zajedno sa spisima uz prilaganje dostavnice o uručenju odgovarajuće odluke koja je prouzročila podnošenje podneska. Ako se utvrdi da je podnesak pravodobno podnesen, na podnesku ispod bilješke o primitku stavit će se oznaka »pravodobno«. Ako je podneskom izjavljen pravni lijek izdati će se naredba o dostavljanju primjeraka pravnog lijeka stranci radi davanja odgovora, ako je to u pojedinim sudskim postupcima propisano. Ako podnesak treba dostaviti na odlučivanje višem sudu ili izvanraspravnom vijeću, pripremit će se nacrt popratnog izvješća, odnosno bilješka o dostavljanju predmeta izvanraspravnom vijeću istog suda. Pripremljeni nacrti podnijet će se sucu na odobrenje i potpis. Kad se utvrdi da podnesak vezan za rok nije podnesen pravodobno, stavit će se oznaka »nepravodobno«, pa će se zajedno sa spisom na koji se odnosi dostaviti sucu radi donošenja odluke. Na odustanku nije bilo oznake ni "nepravodobno" niti "pravodobno" što znači da podnesak nije vezan uz rok. Pogotovo ne prekluzivni. Ergo, Općinski sud 20.8.2010. nije imao što donositi nikakvo rješenje nego samo napraviti nacrt popratnog izvješća i nakon odobrenja suca podnesak, izviješće i spis dostaviti kat više u istoj zgradi Županijskom sudu. Županijski sud bi tada odlučio "ako je to još uvijek bilo moguće" hoće li postupiti po podnesku koji je podnesen nakon instruktivnog roka. Županijski sud kojeg njegova prethodna donesena odluka još nije vezala najbolje sam zna je li bi bilo moguće da se vijeće ponovo sastane ili bi sudac pojedinac donio rješenje. Ništa od ovoga se nije dogodilo jer je sudac općinskog suda bio na godišnjem odmoru prije nego li je otišao na Županijski sud u isto IV vijeće koje je preinačilo Pr. Pa čak ni sudska savjetnica koja nije bila zadužena predmetom i nije smjela donositi naredbe ni prosljeđivati podneske bez odobrenja suca nije čak ni bez odobrenog popratnog izvješća odustanak dostavila gore. Nego ga je arhivirala a 31.12.2015. bi trebao biti uništen čitav spis. Da li se slažete s mojim razmišljanjem da niži stvarno nenadležni sud nije podnesak smio netransferirati i arhivirati? Nego ga na opisani način proslijediti gore višem sudu. I još na kraju bih Vam bio zahvalan na Vašem mišljenju je li se 27.6.2014. kada je nova sutkinja na sveopće iznenađenje donijela rješenje o odbacivanju zbog nepravodobnosti prema prijelaznim i završnim odredbama trebaala primjeniti ZPP do novele (bez st.2. u čl. 367.) ili po noveliranom ZPP (sa st.2.)?

Poštovani kolege Posjeduje li možda netko neku sudsku odluku u vezi instruktivnog roka iz čl.349. ZPP kakvu i koji sud (općinski ili županijski) treba donijeti odluku kada žalitelj odustane od žalbe u intervalu nakon donošenja drugostupanjske odluke a prije otpreme pisanog otpavka odluke dok je još uvijek na sudu i taj podnesak dostavi općinskom sudu koji podnesak sa popratnim izviješćem ne dostavi županijskom sudu? Hvala unaprijed budući da na takvu sudsku praksu nikako ne nailazim. Mogući razlog je što sudovi vjerojatno donose odluke koje nisu takve da se podnesak o odustanku odbaci kao nepravodoban.

1.) Ne. Taj sudac nije sudio i u drugom stupnju jer je u to isto vijeće godišnjim rasporedom raspoređen kasnije. Nije u pitanju ta bitna povreda postupka do koje nije ni došlo. 2.) Dakle, prema Vama ako je bitan taj instruktivni datum ("rok"), ako je odustanak urudžbiran nakon donošenja drugostupanjske odluke, o njemu ne treba nitko ništa odlučivati nego spis sa odustankom pravac u - arhivu!? Ako je tako, zašto je onda nakon skoro četiri godine od pravomoćnosti nova prvostupanjska sutkinja popravljala ono što je propustio njen bivši kolega koji je u međuvremenu avansirao na županijski sud? U trenutku urudžbiranja odustanka od žalbe presuda nije bila pravomoćna, ni prema kome nije proizvodila pravne učinke i obje stranke su imale pravni interes da se odustane od žalbe kao bitnu procesnu pretpostavku. Podnesak se po meni mora odbaciti ako stranka nema pravni interes da ga se podnese, a to je po meni tek nakon što je žalitelj saznao da je preinačenjem uspio u radnom sporu. Sve do tada on ima pravni interes da odustane od žalbe. Dakle, sve dok god nije zaprimio pisani otpravak presude. 3.) Ne slažem se s Vama jer tom analogijom bi sudski savjetnici 2010. bili ovlašteni suditi i u npr. kaznenim predmetima za najteža kaznena jer kazneni postupci nisu bili taksativno specificirani u tadašnjem Zakonu o sudovima. 4.) O koreksiranju u spisima ste nedavno pisali u forumu u vezi krivotvorenja službene isprave. Na osječkim sudovima koreksiranje ne podliježe nikakvom stegovnom postupku. Čak ni pronalazak drugostupanjskog spisa u parku u gradu udaljenom četrdesetak kilometara ne dovodi ni do kakvog stegovnog postupka http://www.jutarnji.hr/spise-osjeckog-suda-pronasao-odbacene-u-dakovackom-parku/772837/ Pa onda naravno ni kaznenog. Nema stegovnog postupka ni kada spis radnog spora gospođe S.S. radnice čiji radni spor je trajao 19,5 godina vrijedan skoro 2 milijuna kuna NESTANE sa suda. Što zapravo u konačnici potiče neke osječke suce i one koji se tako predstavljaju da nekažnjeno koreksiraju po spisima. Za to kako ste vidjeli u kaznenom forumu "razumijevanje" ima i USKOK koji odbacuje kaznenu prijavu a naravno i DSV koji ne skida imunitet takvim sucima da bi se pokrenuo vlastiti kazneni progon. Ergo, ako prvostupanjski sud o odustanku o žalbe nije odlučivao dok presuda nije bila ni prema kome pravomoćna, zašto prije bilo kakvog izvanrednog pravnog lijeka odlučuje nakon što je presuda prema svima pravomoćna??? Nije li to povreda ustavnog prava na pravično suđenje i pristup sudu???

Da. Slažem se da se ovim naknadnim postupcima do kojih ne bi NIKADA došlo da se nakon 4 godine nisu podnijeli zahtjevi za suđenje u razumnom roku popravlja nepopravljivo. Neću još uvijek komplicirati s tim je li možda razlog što je sudac pojedinac općinskog suda koji je u travnju 2010. presudio u korist rođakinje u ljeto 2010. bio na godišnjem odmoru, a onda otišao na viši županijski sud u istoj zgradi i to u isto vijeće koje je njegovu presudu - preinačilo. Tako da odustanak od žalbe 20.8.2010. nije imao tko uz popratno izviješće proslijediti "gore" prije nego li su prijepisi 24.8.2010. otpravljeni strankama. Rođakinja je prijepis zaprimila 1.9.2010., a škola već 25.8.2010. U ta 4 dana je SUDAC (a ne sudska savjetnica!!!) MORAO odustanak poslati "gore"!!! Da sada ne prejudiciramo šta bi županijski sud odlučio jer rekoste da ni Vi niste uspjeli doći do sudske prakse. Sutkinja kojoj je Pr dodijeljen nakon izvlačenja iz arhive očito popravlja stvar na način koji to ZPP nije predvidio nijednim člankom. Ona donosi odluke u nedovršenom pravomoćnom arhiviranom predmetu bez da je Vrhovni ili Ustavni sud ukinuo pravomoćnu presudu Pr. Pri tome u obrazloženju opravdava aktivnosti sudske savjetnice koja prema Zakonu o sudovima u ljeto 2010 nije smjela suditi (ni izdavati naredbe što je po meni također suđenje). Prema važećem Zakonu o sudovima sudski savjetnici smiju suditi u radnim sporovima. Za sada Vas neću zamarati i time kako se sudska savjetnica u naredbama koje je prepravljala korektorom potpisivala kao - sudac!?

Ma ne... Ne očito se razumijemo pa ću malo konkretizirati datume. Ja uopće nisam stranka u tom radnom sporu. Ali, kao i da jesam... Moja bliska rođaka je kao učiteljica koja je u veljači 2010. dobila otkaz bila tužitelj a škola tuženik. Škola čiji prethodni radni spor je trajao dulje od 19 godina jer je i kompletan spis NESTAO sa suda http://www.jutarnji.hr/slavica-pobijedila--za-6750-dana-bitke-sa-sudom--skolom-i-bolescu-dobiva-milijun-kuna/790261/ se u svibnju 2010. žalila a već u kolovozu 2010. je odustala od žalbe jer je imala pravni interes da se rođakinja vrati na posao. Škola koja je bila u blokadi zbog prethodno izgubljenog dugotrajnog radnog spora očito nije očekivala da bi ovaj radni spor na istim sudovima mogao biti ovako brzo riješen i to usred godišnjih odmora kada je teško složiti vijeće. Rođakinja nije čekala pet godina (krajnji rok za ponavljanje postupka iz čl. 421. ZPP). Rođakinja je četiri godine strpljivo čekala da bilo tko odluči o školinom odustanku od žalbe (koji je nota bene a da ona to nije znala četiri godine bio arhiviran!?). Kako nitko ništa nije odlučivao, nakon četiri godine u travnju 2014. od nižeg i višeg suda je zahtjevala suđenje u razumnom roku. Niži sud joj je zahtjev odbio kao neosnovan s obrazloženjem da je predmet pravomoćno riješen, a viši sud ju je odbio s logičnim obrazloženjem da do njega naravno nikada nije ni stigao nikakav odustanak od žalbe pa o njemu nije ni mogao odlučivati. Rođakinja u svibnju 2014. podnosi izvanredan pravni lijek za ponavljanje postupka i traži delegaciju i nižeg i višeg suda. Predsjednik nižeg suda sutkinji ne daje nikakav rok da odluči o odustanku od žalbe škole da bi na sveopće iznenađenje sutkinja krajem lipnja 2014. PRIJE odluke Vrhovnog suda o delegaciji podnesak škole kojim je škola 2010. odustala od žalbe odbacila kao - nepravodoban. Kako je sutkinja mogla odlučivati o pravomoćno okončanom predmetu koji je izvukla iz arhive? I to prije odluke Vrhovnog suda o delegaciji? Čemu sad odjednom tolika žurba? Ne bih Vas za sada zamarao sa dodatnim nonsensima kakve eto ni Vi niste uspjeli pronaći u sudskoj praksi... Hvala na dosadašnjim i eventualnim budućim odgovorima i razmišljanjima....

Ne. Ne vrijeđam se ja tako lako... Vi me ne vrijeđate nego samo akademski raspravljamo. Kako bih ublažio metafiziku, dopustite mi da Vas bez uvrede podsjetim da u ZPP ipak ima roka koji predviđa u kojem roku se radni spor MORA u prvom stupnju okončati (čl.434.st.4. ZPP šest mjeseci) ili donijeti drugostupanjska odluka odluka u roku od 30 dana od dana primitka žalbe. (ne piše doduše jel od primitka na prvostupanjski ili drugostupanjski sud). Formiranje vijeća nije potrebno jel su ona formirana još početkom godine Godišnjim rasporedom poslova. I šta se dogodi kada sudovi u 99% ne ispoštuju ove okove??? Je li odluke sudova donešene nakon tih očito instruktivnih a ne prekluzivnih rokova proizvode pravne učinke? Naravno da proizvode! Imam odluku jednog županijskog suda da odustanak od žalbe nakon donošenja drugostupanjske odluke ne proizvodi pravni učinak!? Ako postoji pravni interes obje stranke da odustanu od žalbe što je procesna pretpostavka, zašto takav odustanak i nakon instruktivnog roka ne bi proizvodio pravni učinak. Ili da se o njemu makar odluči, a ne da ga se samo arhivira? Tuženik koji je odustao od žalbe nije mogao znati je li i kada odluka donesena jer na e-predmetu toga županijskog suda i dan danas nakon skoro pet godina stoji neispunjena samo rubrika dan donošenja odluke!? I na kraju, posjedujete li možda neku sudsku praksu oko ovog pravnog pitanja? bio bih Vam zahvalan ako biste me uputili na tu sudsku praksu koju i županijski sud paušalno navodi, ali ne spominje ni jedan poslovni broj takve sudske prakse. Hvala.

OK. Ali, prema čl. 112.st.1. ZPP rokovi se računaju samo na DANE, MJESECE i GODINE. Članak 349.st.2. ZPP ne spominje nikakav dan, mjesec ili godinu kao rok!!! Prema tome, "rok" iz članka 349.st.2. ZPP zasigurno nije nikakv prekluzivan rok pa njegovim propuštanjem žalitelj ne gubi svoja prava. Stavak 2. članka 367. ZPP koji sam komparativno spomenuo u vrijeme odustanka od žalbe (kolovoz 2010) do novele ZPP iz 2011. nije još ni postojao. Ako je to još moguće... Pa ako je odluka još uvijek na sudu i ako sa suda do odustanka od žalbe nije otpremljena strankama i ako ju stranke nisu uredno zaprimile, naravno da je - moguće! Zakon o sudovima i Sudslki poslovnik poznaju više situacija kada se drugostupanjske odluke sa suda mogu vratiti na ponovno odlučivanje. O tome mogu odlučiti i predsjednik suda i predsjednik odjela i služba evidencije. Ali, naravno da to ne mogu učinti ako nijedan sud podnesak o odustajanju od žalbe zajedno sa spisom arhivira a da o tom podnesku na kojemu nema primjedbe "nepravodobno" (čl.250.st.4. SP NN/158/09) nitkone napravi nacrt popratnog izvješća i ne dostavi nijednom sucu na rješavanje. Nego linijom manjeg otpora sve u arhiv! Je li po Vama u ovom slučaju došlo do ustavne povrede prava na pravično suđenje i prava na pristup sudu?