anda

U tom slučaju mišljenja sam da postoji mogućnost za uspjeh u sudskom postupku.

Postoje li vjerodostojni svjedoci koji mogu potvrditi predmetne činjenice?

Ako je glavni dužnik za dogovor tada ne vidim zapreku da kod javno bilježnika potpišete Sporazum o zasnivanju založnog prava na predmetnoj kući radi osiguranja svih plaćenih obroka kredita kao i onih koje ćete tek eventualno platiti. Ovdje moram napomenuti da nemam saznanja o zabranama prodaje predmetnog poklonjenog objekta koji spominjete, koliko one traju i sl. U svakom slučaju bilježnik će izvršiti uvid u zemljišnu knjigu i upozoriti vas ukoliko postoje nekakve zapreke.

Regresna tužba je ustvari tužba protiv glavnog dužnika. Mislim da u konkretnom slučaju nipošto nije nastupila zastara. Ono što vam banka predlaže je za nju svakako veoma povoljno, no mislim da to nije povoljno za vas. Troškovi novog kredita itd. Mislim da će vas u toj varijanti sve još više stajati. Zastara po mom mišljenju nije još nastupila. Ne znam napamet, ali mislim da počinje teći onda kada kredit u cijelosti vratite, nakon čega vam je banka dužna izdati potvrdu o tome da ste kao jamac podmirili cijeli kredit. Zastarni rok tada počinje teči i traje 3 godine. Po mom mišljenju nema zapreke da odmah tužite glavnog dužnika, ali morala bih se time malo zabaviti. O kakvom se kreditu uopće radi namjenskom ili nenamjenskom? Ako je s kreditom kupljen npr. stan malo je za vjerovati da banka na istom nema založno pravo. Dobro pročitajte sve što ste potpisali.Ako se želite više upoznati s vašim pravima pogledajte što Zakon o bveznim odnosima propisuje vezano uz institut jamstva - mislim da i laici mogu čitati zakone samo trebaju znati koje, a uz pomoć interneta to je danas lako i vaš status će vam nadam se biti jasniji. Ako mogu još kako pomoći slobodno pitajte.

Po mom mišljenju je nastupila zastara potraživanja. Možda postoji neki dokument koji se može tretirati kao priznanje duga?

Obavijestiti skupštinu o nastaloj situaciji, možete predložiti i da razriješi članove uprave, pod uvjetom da društvenim ugovorom nije predviđeno da članove uprave imenuje i razrješuje nadzorni odbor, a tada ćete to vi napraviti. Ovo je jedna od mogućnosti.

Regresna tužba svakako, ali ima još jedna stvar, a to je subrogacija u prava Banke nakon što kao jamac otplatite kredit. Navedeno znači da vam je Banka po zakonu dužna prepustiti sva ostala sredstva osiguranja koja je imala prema Glavnom dužniku npr. založno pravo na stanu i sl. Imam iskustva s ovim stvarima i potrebno je situaciju sagledati sveukupno. Pogledajte što piše u Ugovoru koji ste potpisali - koja su sve sredstva osiguranja povrata predmetnog kredita? Ukoliko postoje daljnja adekvatna sredstva osiguranja to bi vam svakako moglo ubrzati postupak povrata sredstava koje ste uplatili u svojstvu jamca.

Nije mi poznato da ova situacija ima veze s poreznim olakšicama, no opreza radi možete kontaktirati poreznu i informirati se. Što se cijene tiče predmetni stan ima manju tržišnu vrijednost jer u isti nije moguće odmah useliti, a nije ni moguće unaprijed predvidjeti kada će useljenje biti moguće - to mu svakako smanjuje cijenu. Vi ste po mom mišljenju jedini mogući kupac u ovom trenutku (ili netko drugi od zaštičenih najmoprimaca)jer ne vjerujem da bi itko drugi stan kupio pod navedenim uvjetima (osim u slučaju značajnog spuštanja cijene) i mislim da imate dobre pregovaračke pozicije za spuštanje cijene koja je kao i uvijek stvar dogovora.

Najam je jedno od obveznih prava koje se može upisati u zemljišnoj knjizi. Dakle, predmetno zaštičeno najmoprimstvo, odnosno svi zaštičeni najmoprimci mogu to svoje pravo upisati u zemljišnu knjigu i ono ne prestaje u slučaju kupoprodaje predmetnog stana. U konkretnom slučaju nije potreban nikakav novi ugovor. Vi ste sada vlasnik stana, a sve ostale osobe koje su do sada bili zaštićeni zajmoprimci su to i dalje - ovo čak i u slučaju da to pravo nije upisano u zemljišnoj knjizi (što je često slučaj) jer se vi kao novi vlasnik ne možete pozivati na činjenicu da vam nije bilo poznato da na predmetnom stanu polažu prava zaštićeni najmoprimci.

Neisplata plaća još uvijek nije kazneno djelo. Vaš poslodavac je najvjerojatnije obračunao i prijavio dugovanje po osnovu predmetnih doprinosa i porezna istog ima evidentiranog kao poreznog dužnika. Međutim, za pretpostaviti je da je vaš poslodavac nelikvidan. Moguće i da ispunjava uvjete za pokretanje stečajnog postupka. Šansu za vašeg poslodavca vidim u tome da odmah državi podmiri porezni dug, u kojem slučaju će mu kamate biti oproštene ili ako to ne može neka podnese zahtjev za otplatom duga u 36 obroka. Ako nakon toga dug ne podmiri mislim da će tada sama država protiv istoga pokrenuti stečajni postupak. Tada svoja prava možete ostvarivati u stečajnom postupku.

Koliko sam shvatila Direktorica trgovačkog društva koje vam duguje je vlasnica nekretnine. Po mom mišljenju najbolje osiguranje bi bilo da u svrhu osiguranja svog potraživanja Sporazumom zasnujete založno pravo na predmetnoj nekretnini.

Načelno, to što investitor govori može biti istina. Investitor je založio zgradu, odnosno stanove u izgradnji kao jamstvo za kredit koji je uzeo od banke u svrhu izgradnje te zgrade - ovo sve, naravno pretpostavljam. Upozoravam da Pismo namjere nije obvezujući dokument. Bilo bi bolje da banka da obvezujuću izjavu. Štoviše bilo bi idealno da i banka bude potpisnica tog ugovora, ili nekog zasebnog ugovora, po kojem bi vi dio kupoprodajne cijene, po uputi investitora, uplatili direktno banci (dio ćete uplatiti investitoru, a banci ono što njoj investitor duguje), a banka bi se trebala obvezati na brisanje tereta odmah po izvršenoj uplati. Ako novac po kupoprodajnom ugovoru uplatite direktno investitoru, tko vam garantira da će on ispuniti obvezu prema banci, a onda i banka prema vama (u smislu brisanja tereta).... Ova ili neka slična konstrukcija bi dolazile u obzir. Ako su vam stan i cijena privlačni angažirajte doooobrog odvjetnika. Sve može ispasti o.k., alo tko zna u današnjim vremenima... To je moje razmišljanje u odnosu na 1. pitanje. U odnosu na 2. pitanje reći ću samo da vam investitor nije dao nikakvu garanciju da se to što on govori može provesti. Ukoliko može, onda neka to napravi nakon ishođenja uporabne (ne mora čekati da se proda 50% stanova), a prije prodaje stana vama, tako da točno znate što kupujete.

Poštovana Misty, na ostavinskoj raspravi se uzima u obzir sva imovina koja je u trenutku smrti ostavitelja bila u njegovom neposrednom posjedu. Naravno, lakše je ukoliko postoje uredni zemljišnoknjižni izvatci, ali naravno da vrijede i posjedovni listovi, pa i sama činjenica posjeda, jer je u Republici Hrvatskoj, iako u zakonu ne postoji, veoma realan i stvaran pojam izvanknjižnog vlasništva. Zemljišno knjižno stanje je diljem lijepe naše neriješeno, a život teče dalje, pa se mora uvažiti i ono što u zemljišnim knjigama nije upisano. No, naravno ono što nije upisano u zemljišnim knjigama, a jest spomenuto i dogovoreno u ostavinskoj raspravi mora se dalje dogovarati ili sporiti pred sudom, dok se zemljišnoknjižno stanje i stvarno stanje jednog lijepog dana ne usklade. Dakle, to što spominjete posjedovne listove potpuno je irelevantno. No, jedan drugi vaš navod je interesantan, a to je kako je otac mogao iza smrti bake naslijediti 1/2 nečega što je već, pravno gledano, bilo njegovo vlasništvo "za cijelo". E, to je zbilja čudno. Kako bismo rasvijetlili ovaj događaj bilo bi dobro da saznamo temeljem kojeg pravnog osnova je otac stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine (kupoprodaja, darovanje, naslijedstvo i sl.) i kada je to bilo, pa i sve druge činjenice koje znate, a koje bi mogle biti od značaja (da li je baka ulagala u tu nekretninu, pa je otac htio da bratić naslijedi 1/2...i sl. Samo rješenje o naslijeđivanju iza smrti vaše bake tek je jedan od dokaza u postupku koji vaš bratić vodi protiv vas. Naime, to rješenje i dogovor koji je između oca i bratića postignut ipak ukazuje, ali po mom mišljenju ne dokazuje suvlasništvo vašeg bratića. No, ostaje pitanje zašto je vaš otac tako nešto dogovarao. Dakle, sud će suditi na temelju svih činjenica iznesenih u tom postupku od strane vas i vašeg bratića. Što se uknjižbe tiče i zemljišnoknjižnog slijeda temeljem rješenja o naslijeđivanju se ništa neće knjižiti već nakon eventualno donesene pravomoćne presude... Pada mi na pamet i da ste vi stekli predmetnu nekretninu i upisali svoje pravo vlasništva na istoj u dobroj vjeri... niste znali za dogovor sa ostavinske rasprave iza smrti bake, zar ne? Možda je, da sad ne otvaram zakon, jer vi sigurno imate odvjetnika koji to vodi bratić i zakasnio s tužbom. Što nije tužio oca na vrijeme da se upiše na 1/2 vlasništva. Osim toga u postupku možete spomenuti i to da je otac htio da bratić bude vlasnik 1/2 nekretnine, onda bi bratiću dao i tabularnu izjavu za upis prava suvlasništva... Evo nakon što se ovoliko raspisah shvatih da imate velike šanse za uspjeh u ovom postupku...

Ukoliko se sami ne uspijevate nositi s ovim problemom možete zajedno sa djetetovim ocem zatražiti mišljenje od dječjeg psihologa (na koji način pristupiti djetetu, ispričati psihologu situaciju i pokušati otkriti gdje je problem i kako ga riješiti). Možda će vam psiholog reći da problema ni nema već da je to uobičajeno za tu dob. U svakom slučaju takav razgovor će i vašeg bivšeg uvjeriti da s vaše strane nema svjesnih pogrešaka i da nema potrebe za Centrom (kojem, po iskustvima koje sam čula, ne bih dala preporuku). U svakom slučaju vi i otac djeteta imate još puno opcija. Samo smireno naprijed, sve se riješi. Želim vam da uskoro djevojčica sretna trči u zagrljaj ocu...

Po mom mišljenju ova vijest ima svoju težinu, odnosno značaj. Razumljivo mi je razmišljanje kronične stranke i probaja ali u konačnici zašto bi porezni obveznici plaćali nešto što nije njihova greška. Regresna odgovornost sudaca je logična i pravno utemeljena. Izvansudski postupoak je, logično mi se nameće, postupak izvansudske nagodbe, odnosno za pretpostaviti je da je imenovani sudac uočio svoju odgovornost i podmirio štetu. Članak nije sveobuhvatan, ali mislim da je poanta tu. S druge strane ova tema otvara niz pitanja i problema u našem pravosuđu. To su pitanja normi koje se zadaju sucima, a koje su često nepravedne jer mislim da ponekad jedan predmet može biti kompleksniji nego 20 predmeta zajedno, pa je nepravedno očekivati od suca koji je riješio tako složen predmet da riješi još onoliko koliko mu nedostaje do ispunjenja norme. Nadalje, hvatanje norme može rezultirati nekvalitetnim odlukama sudaca... i još niz problema o kojima najviše valjda znaju samo suci. Ali u konačnici porezni obveznici ne bi trebali biti ti koji će u konačnici snositi odgovornost za te probleme. Riješavanje problema sudaca je nešto za što bi se suci trebali izboriti, ali ne na način da ne postoji odgovornost, već da se otklone uzroci iste, a da i dalje odgovaraju oni koji unatoč otklanjaju tih uzroka ne ispunjavaju svoje dužnosti. Uostalom u postupku će se regresna odgovornost suca utvrđivati ovisno o okolnostima svakog pojedinog slučaja.

Zašto ispravni postupak ne bi pokrenuli temeljem tih i takvih ugovora, bez sporazuma kod javnog bilježnika, te da na sudu suglasno izjave kako se radi o tim i tim česticama (identifikacija) i utvrde suvlasničke dijelove. Sastavljanje sporazuma kod javnog bilježnika mi se čini nepotrebno.

Ili pokušajte pokrenuti pojedinačni ispravni postupak.

:hvala: omerta-man

Slažem se s logikom. Obavezno zabilježba visećeg spora i to što žurnije. Brzo u odvjetnika.

Sad molim objašnjenje kako se to točno radi! Donesem dokaz o kupnji zemljišta na sud? I onda podnesem zahtjev za ispravkom u zemljišno - knjižnom odjelu, ili? Da li mi to mora sastaviti odvjetnik, ili postoji gotovi tiskani obrazac, ili trebam ići kod javnog bilježnika? Da li moram kontaktirati nasljednike bivšeg vlasnika, ili ne? Da li oni moraju dati svoj pristanak i priznati da smo mi vlasnici? Da li moramo zahtjev predati svo troje - otac, brat i ja, ili je dovoljno da to učini jedan od nas? Ako se nekim čudom otac i brat slože da mi prepuste svoje dijelove, kako se to radi? Da li se treba održati nekakva ostavinska rasprava, ili? Ako se brat i otac ne slože da zemlja treba pripasti meni, da li se može nešto postići time da se u raspravi spomene da su postojale i druge nekretnine koje su darovane i da je zemljište dio posjeda koji je darovan meni, tj. da li postoji šansa da sudac bez puno komplikacija odluči u moju korist, jer su moje tvrdnje logične? Pretpostavljam da tužba prema ocu i bratu ne bi imala smisla, zbog dugotrajnog postupka, visokih troškova i kompliciranosti dokazivanja... Znam, puno je pitanja... hvala na razumijevanju! Bambugej, prvo bi trebalo na sudu provesti ostavinsku raspravu odnosno zatražiti od suda da donese rješenje o naslijeđivanju s obzirom na to da ste naknadno pronašli nekretninu u vlasništvu mame. Na ostavinskoj raspravi, naravno, možete se dogovoriti sa bratom i ocem u pravcu u kojem možete i želite. Nadalje, svakako stupite u kontakt s nasljednicima tj. osobama koje su upisane u zemljišnu knjigu, te im prezentirajte svoj problem kao i namjeru da pokrenete ispravni postupak. Uostalom ukoliko vidite da taj ispravni postupak neće imati smisla, odnosno ukoliko vidite da nasljednici nisu za suradnju, možemo provjeriti da li možete svoja prava ostvarivati tužbom sudu. No, za sada vjerujmo da se radi o automatskom upisu nasljednika koji kad vide ugovor će se časno na sudu složiti s ispravkom upisa. Prijedlog za provođenje pojedinačnog ispravnog postupka možete podnijeti i sami. U prijedlogu navedite činjenično stanje, činjenicu da faktično stanje (neprekinut posjed predmetne nekretnine od strane vaše majke, a potom vas) nije usklađen sa zemljišnoknjižnim stanjem gdje su upisane osobe koje nisu stvarni vlasnici ni posjednici predmetne nekretnine. Od dokaza savjetujem priložiti rješenje o naslijeđivanju i ugovor o kupoprodaji. Sud bi tada trebao odraditi svoje i u konačnici na ročište pozvati stranketj. vas (eventualno vašeg brata i tatu, ovisno o ishodu ostavinske rasprave) i zemljišnoknjižne vlasnike. I sve bi trebalo biti brzo riješeno ukoliko među strankama ne bude spora. U protivnom uputit će vas u parnicu. No, u zadnje vrijeme ovi ispravni postupci neloše funkcioniraju. Vezano uz tužbu protiv oca i brata zaista nisam sigurna u ishod. Uočavam činjenice koje su logične i idu vam u korist, no zaista ne bih mogla prejudicirati ishod spora. Što se tiče duljine spora i sami znate kako to ide...Teško je za očekivati brzo i jeftino rješenje. Puno, puno pozdrava i sretno

Poštovana Zoffa, kao što vidite iz prethodnih postova ima poslodavac i poslodavaca. Ne posusajte, ne znam koje ste struke i znam da je pogotovo danas teško naći posao, ali pratite natječaje, raspitujte se i pokušajte promijeniti radno mjesto. Vrijednih radnika i onih koji žele uspjeh društvu u kojem rade je zaista malo. A sada malo i da se uključim u ovu zanimljivu tematiku. Osobno radim u velikom trgovačkom društvu i primječujem da ima puno nezadovoljnih iako svi imaju relativno dobre plaće i što je važno redovne. Puno se vremena troši na izučavanje nepravdi i tračanje, a malo se vremena troši na to što bi mi kao radnici mogli napraviti da unaprijedimo situaciju. Mišljenja se iznose na kavama u vidu šupljih priča, a nikakvih konkretnih akcija. Sve me to nervira i klonim se takvih razgovora. Zbog toga sam često usamljena i nisam omiljena među kolegama. Volim svoj posao i drže me za idealistu koji živi u zabludi da će radom i zalaganjem nešto postići. Međutim, čini mi se da moj poslodavac zaista cijeni činjenicu da mi je stalo do posla kojeg radim, do uspjeha društva u kojem radim i da sam spremna gurati i pokretati puno toga kako bi se neke stvari pomakle s mrtve točke, neke riješile, pokoja unaprijedila i sl. Želim reći da je jako važno ostvarenje sinergije između radnika, posla i poslodavca. Mislim da je strašno svako jutro se dizati i ići na posao, na kojem provodimo toliko puno vremena, a pri tom ne biti zadovoljan.

Rubens, hvala na informacijama . Poanta je dakle u tome da ta prava koristi osoba koja uzdržava dijete, a ne ona koja doprinosi uzdržavanju. I nema mogućnosti dogovora među roditeljima po tom pitanju.

Kronična stranko, svaka čast, mislim da si ovo lijepo obrazložio. Zaista je ta tema sa ugovorima već puno puta "razvaljena". Uostalom postoji i odluka ustavnog suda koja potvrđuje da je ugovor zaključen, to je ista ona odluka u kojoj ustavni sud zauzima stav da se zbog neplaćanja parkirne kazne ne može naplatiti ugovorna kazna (jer se radi o novčanom potraživanju). Također, radi se o općim uvjetima, a znamo što ZOO kaže za iste. Meni je također ovdje najviše upala u oko dužina ovog ovršnog postupka. Zaista je nedopustivo da zbog pretrpanosti sudova i neučinkovitosti sudova građani snose sankcije u vidu zateznih kamata, odnosno da netko zarađuje na tome.

O.K. Rubens. Tema me zainteresirala pa sam možda zaista malo zbunila osobu koja je postavila upit. Evo sad pitam, pa ako mi možeš reći gdje je to propisano i i koje su to reperkusije koje spominješ? Savjet dana: 1) relax

Ne znam kojim je to zakonom propisano, ali nekako mi se čini bolje da djete kao uzdržavani član bude prijavljen na očevoj poreznoj kartici jer se to njemu odražava na primanja. Ili prijava HZZO-u nema veze s poreznom karticom...U svakom slučaju majka je nezaposlena, pa je njoj ja mislim svejedno na kome je dijete...