newbie

Da bi baš urodilo pozitivnim plodom obraćanje bivšoj ženi budućeg muža na svoju inicijativu, sumnjam da bi u situaciji povišenih tenzija urodilo ikakvim plodom. Dapače, vrlo lako bi bilo i shvaćeno dukčije i naknadno prezentirano, stoga bi bilo lijepo nekoliko puzta porezmisliti o tome prije postupanja. Da se može lijepo razgovarati, do ovoga što se događa ne bi ni dolazilo. A da bi joj se najednom "rasvanulo"... sumnjam jako. No drugi je motiv ovog postanja. Copy-pasteam onaj dio koji se može odnositi i na slučaj spomenutog oca, djece mu i sve slične slučajeve: ... Pravobraniteljica za djecu sustavno prati sve oblike povreda dječjih prava među kojima su povrede osobnih prava djece, poglavito povrede prava na život s roditeljima i roditeljsku skrb, najčešće zabilježene u sadržajima prijava Uredu pravobranitelja za djecu. ... U slučaju nepoštivanja pravomoćnog i ovršnog sudskog rješenja, roditelj sudu može podnijeti prijedlog za ovrhu. U slučajevima poteškoća u uspostavljanju redovitih i kontinuiranih susreta i druženja roditelja i djeteta, a kako bi se iste prevladale, roditelji i dijete se mogu obratiti za pomoć nadležnom centru za socijalnu skrb. S obzirom na uočenu pojavu kršenja dječjih prava u situacijama razvoda braka roditelja, Ured pravobranitelja za djecu će svoje aktivnosti usmjeravati nadležnom ministarstvu i javnosti s ciljem upozoravanja roditelja i njihovog osvještavanja u pogledu mogućih negativnih posljedica koje po dijete može imati manipulacija djetetom u postupku razvoda braka i djetetovim pravom na susrete i druženja s roditeljem s kojim ne živi. ...

dakle, preostaje ne paničariti na svaki pokušaj destrukcije viđanja oca s djecom, a nažalost, mogućnosti su prilično ograničene i jadno funkcioniraju u praksi: czss pismeno, pravobraniteljica za djecu za slučaj da ne reagiraju. Za sada. Što ne znači da ne treba biti Sizif u tome.

Kao i mnoge mame kad se zainate u svom naumu, provokacija, upornost i tvrdoglavost... I što? Sve ono što vam je bilo lijepo ovog vikenda je sad pod dojmom post-festuma? Dakle, uspjelo joj?

Postoji vrlo mala, statistički gledano, mogućnost da se ljudi razvedu ponešto mirnije, nitko ne komplicira glede privremenih rješenja czss-a jer na njih tamo nitko ne upozori kao mogućnost, već se sazna kad netko dobronamjerno savjetuje da se osigura i taj period za "ne-daj-bože" ili zbog očitih sukoba. Pa prođu uobičajenu proceduru na centru, majka djeci dozvoljava da viđaju oca, otac ne komplicira s uzdržavanjem, a razvod protekne sporazumno bez 800 odgoda i žalbi županijskim sudovima, a moguće da i nakon toga nitko nikome ne pokušava i dalje komplicirati život i odnose s djecom. Možda ima i takvih slučajeva negdje?

To je nešto što svak za sebe mora odlučiti, sam... Izvjesno je da sporazumni ili ne, ako jedno ne želi ostati u braku, brak će se razvesti tužbom. A sporazumni često pruže manje prilika za dodatne sukobe i ogorčenosti zbog detalja, ovisno koliko se oko njih navlači... A sve ovisi od slučaja do slučaja... Kad su djeca maloljetna, svejedno se prolazi proceduru na centru. No, bit je uvijek koliko se i oko čega sukobljava, inati ili što-li-je-sve uobičajeno da se zbiva, bez obzira radilo se o jednom ili drugom (ne pokušavam naglasiti ikoga). Ali, to najbolje možeš procjeniti ti sam, u stvari jedini si koji to uopće može.

Da preciziramo od kud procjenjeni iznos: Članak 232. (1) Kad se uzdržavanje traži za dijete, uzet će se u obzir i dob djeteta te potrebe za njegovo obrazovanje. (2) Bez obzira na okolnosti iz članka 231. stavka 2. i 3. ovoga Zakona, radno sposoban roditelj ne može se osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta. (3) Potrebe djeteta za uzdržavanje mogu se utvrditi i u povećanom iznosu, ako je to u skladu s povećanim mogućnostima pojedinog roditelja. (4) Ministar nadležan za poslove pravosuđa objavit će jednom godišnje, a najkasnije do 1. travnja tekuće godine, podatke o prosječnim potrebama djeteta s obzirom na troškove života, koje će sud uzeti u obzir zajedno sa stavcima 1. do 3. ovoga članka. Glede sporazumnog razvoda, sud ne mora prihvatiti dogovor stranaka ako smatra da nije u skladu s dobrobiti djeteta, o čemu se god radilo.

Da, procjenjuje, tijekom postupka razvoda se biva pitan i za koštanje treninga, glazbenih, jezika, troškove stanovanja itd... Dakle, ono što se odnosi na dijete. Žalba ide županijskom sudu, spomenuta i u pravnom lijeku, stranke ne pozivaju, potvrde ili ne odluku... Dalje žalbi nema.

Po ovom što se čuje zadnje vrijeme, statistički, 1200-1500. Ali nije prognoza u kladionici...

Dijete od 9g je dijete školskog uzrasta. Ako se radi o roditeljima koji imaju neka prosječna primanja i nemaju neke za hrv. pojmove hiperneuobičajene plaće, određuje se prema potrebama djeteta, ali je orjentir procjenjeni iznos djetetovih mjesečnih potreba, trenuntno za taj uzrast 1800,00kn. Taj iznos roditelji zajednički snose, s tim da se omjer određuje prema omjeru plaća (više onom s višom) s tim da se onom tko živi s djetetom priznaje rad i svakodnevni trud pa je njegov udio u iznosu nešto manji. Uglavnom je raspon 900-1500kn onom tko s djetetom ne živi, ovisno o predhodno navedenom. No, ovisno o konkretnoj situaciji.

Vjerujem kako je svakom savršeno jasno da je takav stav djelatnika czss-a abnormalan i apsolutno nema veze s ikakvim dobrom za dijete. Nemojte odustajati jer se vrijeme vratiti neće, a što ga više protekne, šteta i gubitak su veći. Pismeno protestirajte na takve odgovore, navedite ime i prezime osobe. Područnom czss-u, ali ne samo njima, jer ni područni nije Bog nad Bogovima, pravobraniteljici za djecu, redom dalje. Na žalost, nemojte očekivati da će inertne babetine odreagirati jer će najednom ostati zainteresirane, tamo su mnogi ljudi koji rade jer rade reda radi, a na štetu mnoge naše djece. Stvar za osudu, nema ni dovoljno prikladnih riječi za takve postupke, ali pokušajte uganjati da vam je dijete dotupno. Da očevi trebaju imati razumnijevanja jer je majka ugrožena što dijeli svoje dijete s ocem: to je najgora moguće idiotarija i kretenizam, a savršen dokaz kako czss-i potpomažu kršanje prava djeteta. Ako imate rješenja, ništa ne poduzimaju, vaša je sljedeća adresa pravobraniteljica za djecu, no bilo bi lijepo kad bi joj mogli predočiti dokaze u vidu pismenog traga kako ste tražili da se zaštite prava vašeg djeteta, a oni ne da nisu napravili ništa već objašnjavaju da to nije ni poželjno. Plus sud i malo čvršći papir.

Doimaš se prilično objektivnim, barem se tako čini. Znat ćeš što ti je činiti kad ponovno lociraš u što točno vjeruješ da je za sina ti najbolje, a u tome si prilično vješt, bez previše viška koji ometa. Ali, koja je to varijanta, možeš znati samo ti. Hoćeš li se kajati ako ne probaš? Hoćeš ako vidiš da mama nije angažirana onako kako misliš da bi trebala a ti smatrao da si mu mogao pružiti više. Ako do toga ne dode bit će kao i prije ovog razmišljanja. Izdaješ li ga ako ne probaš? Znaš da ćeš se tako osjećati ako se obistini ovo s početka predzadnje rečenice, taj osjećaj možda nećeš imati ako se to ne dogodi, a realno, dijete ne izdaješ dokle god si angažiran oko njega koliko god možeš. Gledaš li na sve pogrešno? Ne, nastojao i do sad napraviti sve da se izbjegne sukob oko bilo čega i mnogim postupcima pokazao zavidnu količinu tolerancije. A to nije bilo pogrešno. A odgovor što napraviti jedini možeš znati ti sam: ono u što baš čvrsto vjeruješ.

Naravno da bi bilo dobro regulirati na način koji ste rekli, jer ste inače u poziciji "po dogovoru", a to može ispasti svakako. Predhodni slučaj je problem,viđanja djeteta unatoč papirima czss-a a uz očekivanje pravomoćnosti. Dakle, i uz te papire ćete naići na slučajeve da se susreti odvijaju neuredno odnosno bivaju branjeni. Bez sudske odluke se možete pozivati na pravo djeteta (i svoje), a uz taj na odluku u konkretnom slučaju.

i inače imaš toliko duge pripreme za kuhanje ili to sad slučajno? Jer, popadat će ti ljudi okolo od gladi., kuharu!

Svaka čast ako si i u kuhanju tako brz! Taman da se ljudima zalijepi želudac za leđa!

i ubaciš dva šampjera, tri lubina, 3 ušate pa neka se one tamo liiiiipooooo.... E- to!

Daj, molim te, a di su škampi na buzaru? Hm... možeš li molim te, malo razraditi i tamo dodatne aktivnosti?

odgovorit ću ti ja ako budeš brza, ali prvo pitanje je rabiš li isti browser i doma i na poslu. Jer, ne funkcioniraju baš jednako, ali se daju podesiti...

i ZAISTA nemaš dojam da ZAISTA pretjeruješ s animozitetom koji iskazuješ?

Sunčice, samo se osvrćem na početak teme za koju vjerujem da ste uočili kako je započela, a na nastavak mi ne pada na pamet odgovarati jer je karakteristika već viđena i čitana na sasvim dovoljno mjesta. Žao mi je ako koga vrijeđa pomisao kako druge bez argumenata ne bi smio napadati, te ako u svakom uglu vidi prvo neki čudan atak na vlastutu personu. Stoga ne vidim razlog odgovaranju na to.

kako je zgodno primiti neku temu za koju se unaprijed zna da će se mnogi zalijepiti i razgovarati uz povišene tonove, rabeći izraze koje inače u drugoj problematici ne bi mogli s toliko nerva! pa se kotrlja li ga kotrlja... A sve mi se čini da sama rasprava o homoseksualizmu i nije baš osnovna namjena. Terapijska? Neloš izbor

Daj Bože da griješim, no kad netko ima želju i volju nastavljati bračne idiotarije koje su u svakoj konačnici česte i gotovo uobičajene i nakon njegovog završetka, pitanje je samo što će uzeti kao igračkicu. Da se nije tu potrefila nova buduća žena, bilo bi nešto drugo.

Kako bi bilo da se malo obuzdate? Koliko mi je poznato ovo nije mjesto za dokazivanje nečije neuspješnosti ili uspješnosti, već mjesto na kojem ljudi razmjenjuju iskustva i pomažu jedni drugim koliko mogu i umiju. Bartganja, nebatrganja i ostale gluposti kojikma ćemo dokazivati koliko je čiji stav ispravniji ili uspješniji uparžnjava se na kavama i od toga nema apsolutno nikakve koristi nikome. Ujedno, čak i kad se kome dogodi da pogubi živce radi svoje nezavidne životne situacije bilo bi lijepo kad bi imali malo razumjevanja, jer nitko nikog ne tjera da se ovdje pojavi. Nije lijepo pričati o onome o čemu se pojma nema ili vrlo malo ili provršno a to su nečiji motivi koji nisu izneseni od stane autora nekog posta. Nije lijepo suditi o nečijim odlukama je li trebao ili nije trebao postupiti i kako dok mu je dijete bilo ovoliko ili onoliko jer ne znamo što je do toga točno dovelo. Ili pružite jedni drugima konkretnu pomoć ukazivanjem na neku pravnu mogućnost ili dajte podršku ili ako ste zaista dobronamjerni, onda uljudnim načinom navedite nekog da porazmisli o eventualnom savjetu ili ukazivanju zašto to što mislite da bi bilo bolje bi po vašem mišljenju bilo bolje. A prepucavanja ovo mjesto mogu pretvoriti u kokošinjac, što ovom mjestu svakako nije namjena. I imajte na umu da nitko nije prisiljen se ovdje pojaviti, a još manje odgovarati ili reagirati na odgovore. Stoga vas ljubazno molim da se ne ispucavate ovuda. Niti ima smisla, a niti ikome ikakve koristi. Naime, problematika i tematika koja nije isključivo pravne prirode, javna je i objavljuje se u postovima kako bi jednom netko tko se nađe u sličnoj situaciji imao uvid u neka razmišljanja i stanja koja ga mogu sustići u budućnosti ili mu se možda zbivaju. A iz ovoga kuda kreće ova komunikacije neće saznati- ništa.

Najljepše bi bilo imati predivan brak, ne kao formu, već zaista kvalitetne partnerske odnose, pa zvao se brakom ili ne. Prvi put, drugi, svejedno... Jednako tako je i s odnosima roditelja nakon braka u vezi djece. Preciznije, ne radi se uopće o odnosima roditelja nakon braka već odnosu svakog od njih prema djeci ili djetetu... I na toj točci mnogi padaju. Najčešće se sve što jedan želi drugome reći ili napraviti to radi preko djece. zašto? Jer je sasvim sigurno da će ga zaboljeti. Gleda li, vidi li dijete u svemu tome, e to je sasvim drugi par cipela. Ovo: se vrlo često susreće. Nemoj misliti da se čuje samo iz usta majke djece onog s kojim si u vezi. Bilo je i na ovom forumu par primjera, iako usput izrečenih. Neki tako zaista misle (odnosno tako to predstavljaju), neki usput imaju veze pa se ovime služe kao zidom. No radi se samo ne o ataku na drugog roditelja jer je to čak zanemarijivija činjenica obzirom da odrasli imaju mehanizme kojima mogu razlučivati puno lakše i brže, već je to perfidno uvaljivanje krivnje vlastitom djetetu za nešto što ono uopće krivo nije već je isključivo i samo osobni, svjesni izbor odrasle osobe (čak ćemo preskočiti činjenice koje ukazuju i na veće licemjerje), a koja bi btw. trebala biti odgovorna i za njihov razvoj i život. Zašto to rade ? Moraju nekome. Treba im kao zrak. Kako, pitaš? Svaki put iz početka. Kao Sizif. Ali, nije besmisleno, jer se ne gura kamen na vrh brda da bi se skotrljao natrag, već se djeci pomaže da se popnu na vrh brda, pa možda jednom gore i ostanu i ne uspije ih se gurnuti da se otkotrljaju nizbrdo. A usput im pokazivati vidike... I unaprijed se pripremiti na sljedeći početak, koji možda neće kretati baš od samog početka.

Sve je to OK, kad ne arlaučeš destruktvno 80%, a ostatak je predmet zbivanja. Obrni omjer i sve 5!

...jer je tanka, vrlo tanka granica između prelaska iz objektivnog stava do emocionalne reakcije glede i u svezi majčine osobnosti, pod B je poželjno da se nikada ne dogodi u razgovoru s djecom, a varA je moguća tek kada je čovjek vrlo smiren.