newbie

Ma pustimo tu kavicu Bilo, prošlo, amenovano, ne ponovilo se iskustvo lošeg braka i svega što uz to već ide.

Lijepo... Kako djetešce bude raslo, moći će se odlijepiti od tebe i duže od sat... Sretno!

napomenula bih i ovo ...budući da su svi dugovi i krediti .... Ako ste već sporazumni glede razvoda lijepo bi bilo paraleleno sporazumno napraviti i podjelu bračne stečevine i između ostalog regulirati izrjekom i što tko nastavlja otplaćivati. Za to vam je dovoljan javni bilježnik. I 50,00kn

uzdržavanje: Postoji neki iznos koji je određen kao procjenjen trošak "koštanja" maloljetnog djeteta, a iznosi 1500,00kn mjesečno za maloljetno dijete. Taj iznos roditelji zajednički snose s tim da je roditelju koji s djetetom ne živi u pravilu dosuđen neki viši iznos od onog koji preostaje za podmirivanje roditelju s kojim dijete živi jer se u obzir uzima i rad i trud koji onaj koji živi s djetetom neminovno ulaže više. Naravno, to ovisi i o primanjima oba roditelja. Naravno, ovo sve u slučaju da roditelj koji ne živi s djetetom odluku prepušta sudu a ne predlaže sam veći iznos.

Mislim da nije smisao kako je tatam ili mama jednostavnije već što je pogodnije za djecu. Ako imamo na umu da se radi o djeci, onda promatramo stvar iz kuta njihovih boljih interesa. A ako ne percepiraš takvo što kao bitno, a naime radi se o bebici od 2, slovima: DVA mjeseca, e to je već drugi par cipela. Da te citiram: zašto komlicirano kad može biti jednostavno. Uz dodatak: djetetu, jer o Njemu se radi. Sorry...

Oar puta sam pročitala onaj dio sa "tata radi"... Evidento je da je sasvim normalno da djeca razvedenih roditelja dobiju i maćehu i očuha, ali njihova uloga nije maćehe iz Snjeguljice ili Pepeljuge, no nikako nije ni osvajanje pozicije postojećeg roditelja. Ima dovoljno mjesta za svih. Svašta...

ja viteški ponudila i kavu, uz najljepši smješak koji znam razvući, ali je odbio. Hehehe...

ma nema šanse da te dijete odbaci dok ga ti toliko želiš... Ne izbjegavaš viđanja, dapače, trudiš se oko njega. I imat ćrš rezultat kad-tad. A ovom zamjenskom će dosaditi, bez brige...

hehe... i nije baš šala. Nama su napisali jednu uplatnicu na 400,00kn na sudu, exu sdunici kod zapisnika izvadio 200kn pa vratio u novčanik i rekao da nema love. I ja se spustila u poštu i platila sve...

Fikus, ako ti se radi o presudi općinskog suda, možeš očekivati žalbu, pa se ide na županijski i to traje još koji mjesec. Uganjaj czss privremeno rješenje, kojem žalba ne odgađa ovrhu. I nastavi biti uz svog klinca...

Da, sjećam se perioda straha što sve treba preživjeti još. I svaki put, ma koliko se pripremali da nas što ne zatekne, a ono hop! iza ugla... I neizvjesnosti i manjka informacija i suvišnih ometanja i skretanja pozornosti na sve što nas ometa na putu do osjećaja sigurnosti... U trenutku kad se pribereš shvatiš da Kashogi i nije bio blesav kad je rekao kako ne postoje samo 2 stvari: nerješiv problem i nezamjenjivi ljudi (u smislu koga nema bez njega se može). I da jedino što ne želiš je imati jednom 70 godina, shvatiti da su ti djeca odrasla a nemaš pojma kako je prozujalo a da nismo stigli primjetiti ili uživati u tome... ... We convince ourselves that life will be better once we are married, have a baby, then another... Then we get frustrated because our children are not old enough… Then we are frustrated because they reach adolescence and we must deal with them. Surely we’ll be happier when… We tell ourselves our life will be better when our spouse gets his/her act together... Your life will always be full of challenges. It is better to admit as much and to decide to be happy in spite of it all. For the longest time, it seemed that life was about to start. Real life. But there was always some obstacle along the way, an ordeal to get through, some work to be finished, some time to be given, a bill to be paid. Then life would start. I finally came to understand that those obstacles- were life.

Kažeš savjet, fani? E pa temeljni princip funkcioniranja našeg sustava je da je papir Bog. Dakle, ja se nisam mrdla iz zajedničke kuće dok nisam dobila rješenje centra o privremenom povjeravanju djece u ruke jer znam da bi, iz čiste pakosti, mi zasigurno priuštio barem jedan posjet policije kao jaaaako brižan otac kojemu su djeca oteta iz zagrljaja. Sutradan po dostavi rješenja sam pokupila djecu, odjeću, knjige, igračke, neke svoje osobne sitnice i dala petama vjetra u stan koji sam predhodno unajmila. Nadalje, tražite, žene moje, privremeno povjeravanje djece do pravomoćne sudske presude jer u rješenju piše otprilike što i u sudskom rješenju: uredite susrete tad-i-tad, uzdržavanje toliko-i-toliko. I samo tako možete uvesti reda u dječji i svoj život. Da, i moj je znao reći da ne može ovaj vikend, u srijedu ide na nogomet, a onda me nazvati na posao dok žena koju plaćam čuva djecu i reći da bi došao za 15 minuta. Ili rezerviram karte za crtić u kinu i obećam da iza toga idemo u zoo, a njemu sine pola sata pred polazak da bi došao po njih. Čak sam rekla: ok, imate karte za kino, kasnije smo se dogovorili za zoo, vesele se tome jako, idi s njima ti umjesto mene. Ali, paaaa, nije baš to imao u planu, on bi ih malo doma pa do susjeda... E, ne može mili. Ili uskači u planirane aktivnosti, a ja ću ti prepustiti svoje mjesto ili se javi na vrijeme ili se drži napisanog na papiru. Četvrte varijante nema. Eeee, uskakao u ono što sam ja s djecom planirala i dogovorila ne bi jer ko sam ja da mu određujem kako će i što. OK, onda planiraj i dogovaraj svoje, ali onda kad imaš predviđeno vrijeme za to. Eeeee, šta mani pada na pamet, koliko se to ranije mora najaviti? Pa, rekoh, barem ujutro za popodne, a fair bi bilo bar dan ranije. Eeeeee, neće on ništa nego po rješenju. OK, nema problema: po rješenju, a kad poželiš više, ma daj javi bar pola dana ranije ili bar par sati, jer kao što ti imaš svoje vrijeme za zajedničke aktivnosti s djecom, imam ih i ja, pa ili se dogovori ili nemoj... Vremenom se navikao da ne može zvati da će doći za 15 minuta, naročito ne kao obavijest i tuuuuutuuuuu pred kućom iz auta ne znajući ni kad je tko u školi ni na treningu ni na jezicima ni u glazbenoj. Iako, nemamo problema sa sustreima jer je nakon pola godine vidio da su mu naporni pa ih uzima pola po pola, nikad svih zajedno, kad god ima priliku za izlet otkaže vikend s njima, godišnje krati 4-5 dana na početku, 3-4 na kraju, uzima ih tjedan dvoje, drugi tjedan drugih dvoje... već smo se svi navikli. Papir djevojke. Papir. Privremeno rješenje do pravomoćnog. Za slučaj kad nema reda da ga možete uvesti. A ako ćemo djeci priuštiti život u zbunjenosti, zbrci, ružnim riječima, mogle smo tako i ostati s njima u braku.

ne postoji dovoljno dobar razlog da majka ne doji koliko bi mogla i htjela a djetetu bilo potrebno. I ne, tate mogu na porodni, ali ne od početka. Dakle, kad se promijene okolnosti, dakle, djetešce raste i manje je vezano uz majku iz čisto praktičnih razloga- aktivnosti koje su mu tada fiziološka potreba, tada se traži i izmjena u intenzitetu susreta. Pa ako mam prestane doliti sa 5 mjeseci znači, tata sa 5 mjeseci može uzeti flašicu. Mislim da je i očevima u interesu ono što je djetetu dobro rješenje, u ovom slučaju u prehrambenom smislu. Npr. moja su djeca u prva 3 mjeseca napredovala po 1.3-1.6kg, a kasnije manje, što je sasvim normalan razvoj djetea. I da mi je znati a tko bi djetetu uskratio nešto takvo i s kojim argumentima? Ma dajte... Kad se mijenjaju okolnosti, traži se izmjena i razloga zašto su susreti baš tako određeni i u čemu je uopće problem? Nitko nije ni spomenuo u ovoj temi da bi čovjeku trebalo uskratiti pravo da viđa svoje dijete. To bi bilo nenormalno.

Ma svakako treba zaštititi prava i oca i djeteta! To što bivšoj smeta nova je patologija i njen osobni problem i svakako ne bi trebalo dozvoliti da ograničava i priječi susrete. Uostalom, i dijete se ima pravo i upoznati i družiti sa osobom bliskom svom ocu. Svašta...

Savršeno mi je jasno da se tate žele angažirati oko djece. Jendako mi je jasno da je neusporedivo veći broj onih koji to ne žele. Ali, hej, ako ZOR predviđa dojilji vrijeme za dojenje, dakle kraće radno vrijeme, što nikako nije u interesu poslodavca, a poznato je da je to najjača karta pri njegovom sastavljanju i da tamo ulazi samo ono što poslodavac ne može ni preskočiti ni zaobići, mi bi sad dvomjesečno dijete stavili na zamjensko mlijeko da bi ga dojio otac? ma sorry, to je totalni nonsence. Vjerojatno će susreti biti određeni na sat-dva uz prisustvo treće osobe, vremenom kako djetešce bude raslo, a otac tražio izmjene temeljem promjenjenih okolnosti, ukloniti se treća osoba, a susreti biti sve intenzivnije određivani sukladno uzrastu. U svakom slučaju, djeteu bi trebalo pružiti mogućnost da upozna oca, a pri tom voditi računa i o njegovoj dobi. I da svi imaju na umu da se ne radi o interesima i potrebama ni mame ni tate, već djeteta. A kad su ispravno postavljene stvari onda je zadovoljen i interes roditelja.

Dakle, ono što podrazumjevate pod pojmom preivremene alimentacije jest: - czss ne određuje iznos niti visinu iznosa - ako se traži od njih privremeno povjeravanje djetea do ppravomoćne sudske odluke oni pitaju je li i koliko onaj drugi voljan sudjelovati u uzdržavanju djeteta. Meni su ženice na centru bile "toliko ljubazne" da su mi objasnile da koliko god ponudi prihvatim i ne bunim se jer u njihovim ingerencijama nije prinuda u smislu iznosa već samo ovršnost rješenja - rješenje centra je pravomoćno u roku od 15 dana koliki je rok žalbe, no na žalost onih koji bi rado izbjegli plaćanje pouka o pravnom lijeku ima i nastavak "žalba ne odgađa ovrhu rješenja". Pa kako za djecu tako ni za uzdržavanje djece - po dovršetku sudskog procesa rješenje se donosi i u dijelu dugovanja tj. dosuđeni iznos se računa od kada je tužba za razvod stigla na sud, te se određuje da se dug isplati u cijelosti jednokratno u roku od 10-15 dana od pravomoćnosti rješenja. To zvuči divno, no realno biva moguće za ostvarenje nakon svih preipetija žalbi, županijskog suda itd. - mome se bilo nakupilo 32.000kn i jako sam se potrudila da mi ih i isplati. I jest. U roku. Ne zaslugom funkcioniranja sustava, doduše, već mojim potezom u trenu kad je bivši napravio bar 4 greške u koracima pa nije imao kud.

Hehe, fani, podudarnosti nam je ko u priči. I ja sam nakon 3satne torture kod psihologa, ne na centru već privatnog, kada smo otišli oboje ne bi li lakše prošli kroz sve i on uopće prihvatio da se zaista želim razvesti i da mu zastrašivanja neće pomoći, pa čak ni otisci prstića na mom vratiću 3 tjedna- u rikvercu pri parkiranju auta nakon se zakačila na stupić. A u 15 godina drajvanja nikad ni ogrebotine Dakle, mir i voziti svoj pravac, glavu gore, dobrog odvjetnika, srce junačko, ne gubiti djecu iz vida i ajmo dalje!

Kao prvo: dijete nije pas pa se na njega navikne ili od njega odvikne ovisno koliko ga se dugo držalo doma, vodilo veterinaru, na pišanje i sl. Toliko o emocionalnim "operacijama" uklanjanja dketeta iz glaved ili srca, odgovornosti i sl. Dijete imaš ili nemaš, voliš ga ili ne, želiš bit dio njegovog života ili ne. O djeci se na skrbi jer smo se s njima vjenčali pa razveli, niti jer smo navikli na izmjenjivanje nježnosti s njima. Skrbimo o njima jer smo roditelji. Koji s njima žive ili ne žive. Ili roditelj nismo niti se imamo pravo nazivati tim imenom. Fikus, za pelenice si izdvajao ti ili vi? koliko sam shvatila tada ste bili u braku? Morao izdvajati? Je li to moranje ili potreba djeteta?

Prvo zahtjev za privremenim povjeravanjem djece do pravomoćne sudske odluke treba i podnijeti czss-u. po mogućnosti uz zahtjev za posredovanje. A koliko dugo? Koliko im puhne. Meni su u stratu bahato rekli da se ne nadam u narednih 6 mjeseci što mi se činilo apsurdim i nenormalnim, pa sam se tužila na njihov rad pismeno, ne područnom czss-u već onima koji su im nadležni, upitavši pri tom rade li u interesu djece ili protiv njih i kakav ima je interes obizrom da su im puna usta priča kako postoje radi boljitka djece. I pozvali nas za 2 tjedna i u dva mjeseca sam rješenje dobila u ruke. A apsolutno nikakvih veza nisam imala. Kad pročitam po ovom forumu što se zbiva mnogima, možda sam bila sretne ruke pa se tako odvilo.

U razvodu se zbiva nekoliko stvari: - razvodi se brak - povjeravaju se djeca jednom od roditelja - određuje/dogovara intenzitet susreta i druženja s djecom onog roditelja koji ne živi s njima - određuje/dogovara iznos kojim roditelji doprinose uzdržavanju djece Ad1 se riješi sporazumom ili ne, nebitno. Ad2 sporazumom ili sudskom odlukom Ad3 sporazumom ili sudskom odlukom, a podrazumjeva minimum u zaštiti prava djeteta. Držim kako mnogi to shvaćaju kao pravo roditelja koji ne živi s djetetom, što to u svojoj naravi i jest, ali druženje s drugim roditeljem jest zapravo prvenstveno potreba i pravo svakog djeteta i kao takvo bi bilo lijepo smatrati. Sud ne određuje ostale načine na koje roditelj koji ne živi s djetetom može sudjelovati u njegovom životu, pa je preporučljivo ukoliko se želi, takvo što i predložiti, poglavito ako se sumnja da bivši bračni partner neće uvijek biti jednako voljan na suradnju. Ad4. Izriče se mjesečni iznos obveze roditelju koji s djetetom ne živi, podrazumjevajući (u sudskoj odluci se i izrjekom kaže) kako će drugi roditelj podmirivati ostatk potreba procjenjenih za dijete dotičnog uzrasta. Glede pitanja spominje li se u sporazumnom razvodu braka i ono u čemu se ne slažu mišljenja: razvod je sporazuman jer ste suglasni. Ako niste suglasni, nije sporazuman, već se ide po točkama: u onima u kojima ste suglasni nećete se natezati.

Glib, i ja sam "dijete razvedenih roditelja", a bivši ne. I naslušala se priča od njega kako je moj zahtjev za razvodom posljedica toga. I da nije tako da bih znala trpiti. A u ovom trenu je nebitno nabrajati što sve, potraži postove pa prosudi. I ja sam ta koja nije pristajala na pobačaj 4. djeteta, ja sam ta koja smatra bilo u braku bilo nakon braka djeci nije dovoljno fizičko prisustvo roditelja da bi se to nazivalo obitelji, ja potičem djecu da se viđaju s ocem, nikad ma ne bi palo na pamet braniti ni njima ni njemu da ih tata poželi vidjeti, odvesti u kino, prošetati u parku, otići na informacije, odvesti na treninge, jezike, poželi otići bar jednom poslušati kćer na koncertu, raspitati se o školi, upitati kad su im ispiti u glazbenoj, što misle i žele u životu raditi, kakvi su im afiniteti, što vole, što ne, s kim se druže, sviđa li im se tko i blablabla. Imaš se pravo raspitivati o djeteu i skrbiti o njegovom i odgoju i obrazovanju. I tražiti da to bude i izrjekom navedeno u rješenju suda. Možeš preuzeti obvezu sportskih aktivnosti, drugih vidova obrazovanja. I plaćati ako želiš i voditi i ići na roditeljske i informacije. I razgovarati s osobama koje se djetetom bave u vrtiću, školi itd. Mora ti biti poznata njena adresa. Tamo živi tvoje dijete, zar ne? A s tim moraš itekako biti upoznat.

Kao što si jednom rekla na moj post, čitajući na trenutke pomislim da sam ga sama napisala. Nemam pozitivnih iskustava iako prvu presudu imam već 2 godine, pravomoćnu s drugostupanjskog suda tek 6 mjeseci doduše, no u ove 2 godine ti mogu reći da je sličica ista osim što je uspio zaprimiti pravomoćno rješenja a ja ishoditi klauzulu pravomoćnosti na svom papiru. Dug od 32 soma kuna je platio stjecajem okolnosti koima je sam sebi sleo na mali prst noge a ne zaslugom našeg sudstva i sl. Naime, kako sam stavila plombu na kuću stečenu za vijeme braka, a on točno kada je odluka potvrđena na županijskom sudu primio kaparu za kuću i kapario sebi stan, postavila sam uvjet da mi prvo isplati zaostatke za uzdržavanje pa tek onda samnom razgovara o sporazumu o diobi braćne stečevine. Napravio grešku u koracima, ali što ja tu mogu... Da. Ratujemo i mi za viđanja. Prvo je želio djecu viđati isključivo i samo po rješenju: srijede 2 sata popodne, prvi i treći vikend u mjesecu, tjedan zimi i tri ljeti. Pa su prvi i treći poastajali drugi i peti u jednom, pa treći u drugom. Pa je 7 dana zimi postalo 3 dana. Pa je 3 tjedna ljeti pogurao početak 5 dana kasnije a povratak 3 dana ranije. Pa mu je postalo prekomplicirano biti s njima tjedan zajedno jer, ipak ih je četvero. Na stranu što ih ne vodi nigdje gdje je s njima sam. Pa on bi 3 dana male a 7 velike. Pa 4 dana velike pa 2 male. Pa sad će zimi odvesti male 3 dana, a velike će jednom u proljeće ovesti na vikend. Pa e, ovaj vikend bi ih odveo na Kupu ali ne male jer tko će trčati za njima a ide društvo... Pa su djeca sama počela preskakati srijede. Izgovori škola, učenje blabla. Pa subotom će doći kasnije, bar pola dana ili nedjeljom otići ranije bar pola dana, jer imaju svašta, svašta što obavezno moraju... Godinu sam provela pokušavajući objasniti kako nije za djecu u redu da 2 uzme 3 dana a drugo dvoje 7 dana. Da nije u redu da ih uzima odvojeno jer je smisao svega da provode vrijeme zajedno. To "zajedno" mu je inače prilično slaba točka. Ne percipira o čemu se radi. Nije me iznenadilo jer ga poznajem, ali obzirom na spiku "sve za djecu", "djeca, djeca, djeca", gdje god se stigne otvoriti usta, ipak sam gajila maleni sitan tračak nade da bi barem matematički mogao izračunati što je fair. No, standarni odgovor je bio: to ti zato gospođa može imati slobodam vikend s ljubavnikom i uvali bivšem baby sitting. Eeee, greška mili, meni ne smetaju, sorry. A to što smatraš mojim vikendom mogu realizirati i bez tvog baby sittinga ako je to to što te muči... Naravno da je bilo i suzica i pitanja na koja suvisao ili barem njima razumljiv odgovor nemam ako izbjegavam djeci izlagati svoje mišljenje o liku i djelu bivšeg, a njima oca. Kako bilo, već godinu dana idu tati nakon mog poticanja svaki, svaki put. Nisu presretni kad idu na tjedan s njim jer im on objasni da ih neće uzeti tada-i-tada i ne svih jer mu je to komlicirano... Ne shvaća ni što mu zamjeraju, veće pokušavaju s njim razgovarati o tome, ali svaki put dobiju epitet bezobraznih i blabla. Evo ga u inozemstvu već 2 mjeseca i došao je u Hrvatsku 4X, na udaljenost od 2 autobusne stanice, svaki put po 3-4 dana a djecu je 3X poželio vidjeti na sat-dva a zadnji čak cijelu subotu, wow! Obzirom da im se ne javi, ne pošalje ni mail ni sms, njima se ne javi da je tu, ali kako im je preblizu one saznaju, velike su ovaj put odbile doći i zahjtevale razgovor zašto se tako ponaša no, nije bio voljan ni razgovarati ni vidjeti se s njima na tu temu. Gledam djecu kako ocu idu kao na izletić kojem se previše ne raduju, nije im pravo ni kad ja razgovaram s njima i u stvari ih nagovaram da ga ne odbijaju i toliko koliko ih traži. Sad će u inozemstvo poslom prilično daleko i neće biti u mogućnosti ih viđati do sljedećeg Uskrsa i to im je rekao pred neki dan na razini obavijesti. Zašto ti ovo pričam, Fani? Jer, neki su jednostavno takvi i da se postaviš na glavu, nikad neće biti drukčiji nego li stavrno jesu. Djeca su im ukrasić za upotpinjavanje sličice koju predstavljaju svijetu za slučaj da su u braku, uz obaveznu kućicu, psa, auto-dva, pametnu i slatku odanu ženicu. A na tome grade dalje: karijera, ljubavnice, veze, štele, položaji blablabla. Makneš im kamen temeljac sličice koja im je samo sličica i ništa više i oni grade dalje na svoj način. Bez djece, jer su ostala s nama, bivšim ženama u bivšim životima pa im i očinski odnos postaje i u tom dijelu susretanja djece- bivši. Zaključak jest: da, možemo mi podizati djecu i bez njih, ukoliko je to potrebno. Uz puno pažnje i ljubavi. Kao ona fora iz reklame: jer oni to zaslužuju. A to što ti to shvaćaš a njihov otac ne, e to će mu jednom postati boomerang, no to nije ni tvoj ni problem djece koju odgajaš i voliš. Njima će, istina, to nedostajati, cijeli život, ali si ti ta koja će ublažavati sve udarce na njih, pa tako i ove. I to je to. Mama si, ej! S velikim M. ! I uživaj u tome.

Sve dokaze koje imate ćete predočiti sudu, možda time zaraditi odgodu, ali bez odvjetnika, naročito ako je sve zakučasti, u ničem suglasni... na vašem se mjestu ne bih igrala. 500kn nije toliko vrijedno. Narročito ako postoji mogućnost da izgubite više. Sorry, ja na sud bez pouzdanog odvjetnika ne idem...

Pa ako vam je starija kćer ionako dostupnija nego majci, što je evidentno, moguće je dokazivo kako je s vama povezanija nego s njom. Ovo je glede principa da se djeca ne razdvajaju radi njihova boljitka. Vaše su stjecajem okolnosti u svezi obrazovanja već razdvojene. Da, sudovi su često na stranama majki, ali se i djeca češće iskazuju privrženija njima ili se drži mišljenja kako su manja djeca privrženija majkama. Vaša kćer nije niti mala, niti želi živjeti s majkom, niti joj je privržena. I bilo bi lijepo to i evidentirati i na czss i sudu. Da ne spominjemo što bi strne okolnosti da živi s vama pružilo mogućnost da nastavi i zajdenički život sa sestrom. Imate argumente i za traženje i dobivanje obje. Djecu samu. Osim vaše, vidim želje i spremnosti, vaš adut su i same kćeri sa željama i okolnosti u kojima živite. Da ne spominjem postupak vršenja pritiska na kćer od strane vaše bivše supruge koji ne zaslužuje ni komentar.

Djetetova prava i dužnosti Članak 87. (3) Dijete ima pravo na život sa svojim roditeljima, u skladu sa svojom dobrobiti. Ako živi odvojeno od jednog ili oba roditelja, dijete ima pravo na susrete i druženje s roditeljima. Članak 87. (2) Dijete ima pravo na sigurnost i odgoj u obitelji primjeren svojim tjelesnim, umnim i osjećajnim potrebama. Članak 88. Roditelji i ostali članovi obitelji ne smiju dijete podvrgavati ponižavajućim postupcima, duševnom ni tjelesnom nasilju, odnosno zlostavljanju. Članak 89. (1) Dijete ima pravo tražiti zaštitu svojih prava pred nadležnim tijelima koja su o tome dužna obavijestiti centar za socijalnu skrb. Članak 91. (1) Roditeljsku skrb čine odgovornosti, dužnosti i prava roditelja, s ciljem zaštite dobrobiti djeteta, osobnih i imovinskih interesa. Članak 93. (1) Roditelji imaju dužnost i pravo odgajati dijete kao slobodnu, humanu, domoljubnu, moralnu, marljivu, osjećajnu i odgovornu osobu, poštujući načela ravnopravnosti spolova, kako bi bila pripremljena za i skladan obiteljski i društveni život s pozitivnim odnosom prema prirodi. Članak 108. (1) Svatko je dužan obavijestiti centar za socijalnu skrb o kršenju djetetovih prava, a posebice o svim oblicima tjelesnog ili duševnog nasilja, spolne zloporabe, zanemarivanja ili nehajnog postupanja, zlostavljanja ili izrabljivanja djeteta. A što je sa starijom?