newbie

Ganjam rok za predajvanje jednog od vlastitih projekata, pa ne odolijevam odgovoriti sada. Naime, kad prošetate Legalisom naići ćete na par kategorija majki i očeva: - jedna ženka kategorija je ona koja ne brani viđanja djece s očevima, a očevi ih baš i ne žele viđati - jedna muška kategorija koja bi htjela viđati djecu, ali im nije baš omogućeno - podvrste B skupine su oni koji pribjegavaju ucjenama alimentacijom, a druga podvrsta to ne radi - ostale ću u ovom momentu preskočiti Notorna je neistina da se ne spominju majke, već je fikus tjedan dana top tema obzirom da je vrlo otvoreno izašao sa svim svojim doživljajima i strahovima, viđajući dijete pod nadzorom koji je sam zahtjevao ne mogavši iznaći drugi siguran način da se tijekom susreta koji se moraju odvijati u majčinoj prisutnosti ne zbivaju verbalne provokacije. Obzirom da je tako od kad je dijete bilo dojenče, a pravomoćne sudske odluke još nema, a ni nadzora više, događaju se zabrane i sve ostalo. Upitima czss-u telefonom nije uspio ishodovati susret s djetetom, ali pismenim zahtjevom za intervenciju jest prošli tjedan. Zbog toga se događa toliki interes za ovu temu, našli su se ljudi voljni dati podršku ocu koji želi viđati svoje dijete, a vjerujem da je neka majka izašla sa sličnim akutnim problemom koji ne uspjeva nikako riješiti da bi se pričalo i o njoj. Ili bilo kome tko nešto ne uspjeva riješiti unatoč instrumentima koji mu stoje na raspolaganju. Ako malo temeljitije prođete ovaj forum vrlo ćete lako uočiti da kad se pokrene neki muško- ženski animozitet animoziteta radi, vrlo se brzo ispuhne. Nadalje, priča se i o mamama, ako imate problem o kojem želite razgovarati, želite upitati za tuđa iskustva, ako imate potrebu i smognete snage, bilo vi ili bilo koja druga mama, nebitno koja, otvori se tema i o njoj se priča. Razlog posjećenosti ove je taj što je jedan od sjajnih hrvatskih primjera razvoda i nesuglasica oko temeljne stvari: kako vidjeti dijete ako onaj drugi to ne želi. Uz sve popratne priče, sporedne likove tipa budućeg očuha, prijetnji djetetom, nereagiranja czss-a, višegodišnjih postupaka suda i iščekivanja pravomoćne sudske odluke u stilu "čekaj magarča dok trava naraste" itd itd itd. I opet "padaju bombe" u odgovorima na postove, a one bile upućene kao ironija na funkcioniranje sustava. Temeljni stav svih koje ste na ovoj temi našli, a pročitajte naše postove i na drugim temama: - ne, nikome nije bilo lako imati loš brak - ne, nikome nije lako bilo proći razvod - ne, nikome nije lako skrbiti o djeci sam - ne, nikome nije lako kad onaj drugi roditelj ne surađuje - i ne, ništa od toga nije dovoljno dobar razlog da odustajemo od svoje djece, bilo kao majke koje o njima svakodnevno brinu, bilo kao očevi koji u tome sudjeluju bez obzira što s majkom i djetetom više ne žive A takve ćete naći i na drugim temama. A pronaći ćete primjere i onih koji su odustali. A i brojne druge. Istina, svakto od nas vrlo dobro zna koliko je stanja straha prošlao kada mu se prijeti nečim njemu bitnim, osim možda onih koji očekuju da sve to primimo hladno i istog trenutka, pa čak i prije nego se dogodi, uspijemo izracionalizirati problem. A ključna stvar jest da se takvo što stječe prolazeći brojna iskustva, vrlo neugodna. I vremenom naučimo ispred staha i boli staviti brzo razmišljanje. U tome se razlikujemo od profesionalaca koji s nama imaju posla kao djelatnici czss-a, odvjetnici, suci i slični. Nama to nije profesija i posao već vlastiti život i život djece, stoga razumijemo i kad nas gledaju kao nešto čega se moraju riješiti u 9, jer će u 10 stići drugi, u 11 treći, u 12 četvrti itd itd itd. a sutra je novi dan. Mi to naučimo na- vlastitoj koži.

Ma, znaš već i sama kako se u svemu samo gleda i traži gdje se bivši i bivša hoće zakrviti, pa se kolju gdje god stignu. Istina živa, brojni su primjeri, ali ne vidim razlog da se toliko negativnog stava a priori zauzme kad netko hoće viđati dijete koliko mu piše da smije, a obzirom da drugi nije tako raspoložen- pusti vodu niz livadu- jer nema tko reći: "hej, piše tako-i-tako i držite se toga". I onda kad za 2-3 godine stigne pravomoćno sudsko rješenje, dijete npr treba otići ocu na vikend, eeeeeee, ima posla dječji psiholog, majka na sto čuda, dijete izbezumljeno, tata sav zbunjen jer ga dijete čudno gleda.. Jer? A tko je taj lik sada? Odkud je pao djetetu u život? S kruške? Ma ne, kažu sudionici u procedurama: IZ PRAVOMOĆNOG SUDSKOG RJEŠENJA. Dijete drago, zar nisi pročitalo? NISI?! Kako to?! Ma, da, zlato, da. Imaš ti tatu! Ne, ne. Ma, neeeee, nije ti To tata, tebi je tata ovaj. Vidiš, sunašce: sve ti tu lijepo piše: tata ti je taj-i-taj, a ti ćeš se s njim družiti utorkom i četvrtkom od 16-19, te prvi i treći vikend u mjesecu počevši od subote u 9 do nedjelje u 19. I znaš što još, milo moje? Tata će te odvesti i na ljetovanje 3 tjedna i na zimske praznike tjedan!!! Brzo, sunašce, brzo, evo ti stvari, tata te čeka pred kućom u autu!!!! Jupiiiiiiiii !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

Čula sam i ja nebrojeno puta kako će mi djeca jednog dana otići ocu kad im kod njega bude više odgovaralo. Bilo zbog love, bilo zbog toga što se tati svidio dečko. No, ne pada mi na pamet zbog toga živjeti u strahu, ako tako jednom odluče, odlučit će, kao što su i sada pokazali da žele biti samnom. I to me neće spriječiti da ih volim, da brinem, da ih mazim, da im nastojim omogućiti najbolju školu, glazbenu, kupujem instrumente, vodima na talijanski i njemački, skokove u vodu, košarku, izlete, vodim na koncerte, budem osoba kojoj se prvoj prizna da je xy izjavio ljubav itd itd itd. Pa dokle god bilo... Isto tako ću ih svaki put tjšiti kad dođu od tate i osjećaju se loše jer im je rakeo to-i-to, poticat ću ih da odu k njemu i kad im se ne da jer ih dugo nije tražio da dođu ili je pred 2 tjedna ali ne vikend nego sat itd itd..... I ne, ne bojim se.

Ako ste primjetlil od početka svi do jednog tko se pojavio na ovoj temi je upravo poticao oca da se smiri i ne reagira na provokacije na način da komunicira ijednom neuljuđenom rječju majci djeteta, da ni slučajno se ne upušta u ikakve razgovore s njenim sadašnjim partnerom ma koliko bio izazvan, te da svoje pravo viđenja djeteta unatoč prijetnjama i već doživljenim zabranama ako ne može postići u dogovoru s majkom pokuša postići preko czss. Već u nekoliko postova se ponavljaju citati kalašnjikova i bombi, koji su u istom kontekstu kao i "zar trebam napustiti svoje dijete", jednako ironični. Što je u kasnijem postu i objašnjeno koliko sam uspjela primjeteti: Legalnim sredstvima postići da se dijete susreće s ocem onoliko koliko mu je dozvoljeno. Postavimo hipotetski: da vi ili ja branim djetetu da viđa oca, to i napravimo, ne odazivamo se njegovim pozivima, što je ocu preostalo? Gledati to i dalje i plakati ili jednostavno zatražiti da centar pozove majku i objasni joj da je to dužna omogućiti i djetetu i ocu. Onoliko koliko piše da smije. U čemu je problem?

Pa ako ste pažljivo pročitali postove od početka ove teme upravo se o onome što ste citirali, a potom i sami okvalificirali bolesnim primjerom i radilo, samo u obrnutim muško-ženskim ulogama..

Ako czss nema ovlasti glede privremenog povjeravanja djeteta, što podrazumjeva: - s kim će dijete živjeti do pravomoćne sudske odluke - iznos uzdržavanja koje je dobrovoljno predložio onaj koji s djetetom u tom slučaju ne živi - susreti djeteta s roditeljem s koim dijete ne živi Znači li to da: - osoba s kojom dijete živi nije njegov z.z. do pravomoćnog sudskog rješenja, kad ide npr. prijaviti promjenu adrese djeteta na policiju, PU to radi na temelju ništavnog dokumenta? - iznos koji je roditelj pristao ne mora plaćatia shodno kasnijoj sudskoj presudi koja se odnosi od dana dizanja tužbe ima pravo zahtjevati natrag, jer je dokumenti czss-a nevjerodostojan ili službeno neobvezujuć? - ne postoji niti jedan instrument osiguranja djetetovih prava u slučaju da jedan roditelj nije voljan da dijete viđa drugog s kojim ne živi, te czss sudjeluje u tome omogućavajući (ili izrecimo: ne sprječavajući, ljepše je čuti) samovoljne odluke jednog roditelja dokle god pravomoćna sudska odluka ne stigne, a što vrlo često zna trajati po 2 godine? Uz napomenu unatoč privjemenim rješenjima koja czss-i pišu, pečatima pravomoćnosti koje stavljaju i pouke o pravnom lijeku kako niti žalba ne sprječava ovrhu rješenja. Možemo li zaključiti kako to sve czss-i onda rade: protuzakonito?! Ako jest, smjesta im treba zabraniti da se takvim stvarima bave, jer čemu onda izdavanje takvih papira s klauzulama pravomoćnosti? Mišljenje sudu je sasvim dovoljno. I, ostaje im samo provoditi postupak mirenja, isprintati zapisnik i poslati mišljenje sudu. Čemu onda i ovo?

Dapače, ne zvučite kao "ogorčena feministkinja". I vaš trud voditi dijete kroz život bez svakodnevne suradnje njegovo oca jest hvale vrijedan pothvat. I sama to radim i to ne sa jednim već četvero. Da, bez ikakve suradnje oca. I ne smatram to lošim, već neophodnim obzirom da ga se puškom na to goniti ne može, a voljan nije. Majke kojima su povjerena djeca, jer su to same pri razvodu željele, o djeci su dužne skrbiti najbolje što znaju i umiju, i to i radimo. Dok nam onaj broj koje to ne rade s djecom na umu na prvom mjestu svaraju sliku takvu da nas brojni pokušavaju strpati u isti koš. Takve majke NIKADA ne ograničavaju, ne onemogućuju djetetova druženja s ocem, jako se kontroliraju i paze da pred djecom ne rabe raznorazne negativne kvalifikacije osobnosti oca, ne pokušavaju dijete udaljiti od njega. A vas osobno nitko nije prozvao. Samo napomenuo kako nije lijepo tvrditi kako bez muškarca u kući u našoj sredini nije lako. Jer, nije doba prije prvog svjetskog rata.

A i ti ohladi malo... Oca djeci ne može zamijeniti nitko, a može mu ga uskratiti. Otac ako ga ne želi vidjeti ili majka ako to ne dozvoljava iz sebi poznatih razloga. Jasno da si frustriran činjenicom da ne možeš niti taj jedan sat koji ti dozvoljavaju da malca vidiš provesti bez da te pod okom drži budući očuh i jasno da to smeta. A ostatak ženica bih upitala: da možete vidjeti svoje dijete samo jednom tjedno sat vremena, prijeti vam se da ga ni toliko nećete viđati voljom oca i maćehe, koliko biste bile spremne podržati takvu inicijativu a za dobrobit skladnosti zajednice bivšeg supruga. Vjerujem da biste pokorno sjedile i slušale da ste djetetu tete, a mama sjedi tamo? I usput komentira jeste li danas u punom svom sjaju ili ne? E pa sorry, tolika Majka Tereza nije ni jedna od nas. Naročito kad bi znale da imate pravo biti s djetetom 2x tjedno, same i ljubiti ga i grliti i maziti koliko god vam je dozvoljeno.

ako smijem ispraviti jednu notornu neistinu, a ona glasi: Problem je jedino ako žena sama smatra da nije u stanju živjeti bez muškarca u kući. I, btw., što bi preciznije značio gorespomenuti pojam "muškarca u kući" u kontekstu u kojem je spomenut?

Vjerujem da sam dobro shvatila i da se ne sastaješ sa bivšom posebno bez prisustva djeteta. Ako je dijete čulo ili uočilo negodovanje majke s kojom živi svaki dan, a čulo je i one opservacije tvoje malenkosti od maminog kućnog ljubimca, i to u tvom prisustvu, nije nikakvo čudo da kad vidi njihovo/njeno neodobravanje da reagira u skladu s tim. A svako dijete kad se odvede od igre nije sretno da se prestalo igrati i reagira na sebi svojstven način. Mnoge ćeš odgovore naći u jednoj jako lijepoj knjižici: Jesper Juul: Vaše kompetentno dijete Ima je na više mjesta za nabaviti i vrijedi je imati doma. I samo ti zagrli svoje dijete i obasipaj ga nježnostima, pažnjom i staloženošću. Ako mu što u životu neće naškoditi, neće to. Sigurno!

Ovo "nije otkaz nego izmjenjeni uvjeti" bi bilo za slučaj da se radi samo aneks postojećeg ugovora o radu. Slična situacija je bila kod mene na poslu pred par godina, a prošle s kolegicom. Otkaz nije samo gubitak zaposlenja u trnutnoj firmi već otkazivanje postojećeg ugovora. Zato se se odredbe koje se odnose na otkaz odnose i kad se nudi novi ugovor. Kao obeštećenje za postojeći koji se raskida. Kod nas je to izgledalo da se pokrenula procedura obavještavanja sindikalnog povjerenika o namjeri blablabla, ponuđen je drugi (izmjenjeni ugovor) uz otkazivanje strarog, obračunata otpremnina. Za slučaj odbijanja ide st.4.

Članak 111. (4) Otkazni rok počinje teći od dana dostave otkaza. (5) Otkazni rok ne teće za vrijeme trudnoće, korištenja rodiljnog dopusta, dopusta za njegu djeteta s težim smetnjama u razvoju, korištenja prava na rad u skraćenom radnom vremenu roditelja, odnosno posvojitelja, korištenja posvojiteljskog dopusta, privremene nesposobnosti za rad, godišnjeg odmora, plaćenog dopusta, vojne službe te u drugim slučajevima opravdane nenazočnosti radnika na radu, određnim ovim ili drugim zakonom. Pravo na godišnji kod drugog poslodavca nemate ako je prekid između 2 radna odnosa duži od 8 dana. Predhodni poslodavac je dužan izdati potvrdu o (ne)korištenju g.o.

Otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora Članak 114. (1) Odredbe ovoga Zakona koje se odnose na otkaz, primjenjuju se i na slučaj kada poslodavac otkaže ugovor i istovremeno predloži radniku sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima (otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora). (2) Ako u slučaju iz stavka 1. ovoga članka radnik prihvati ponudu poslodavca, pridržava pravo pred nadležnim sudom osporavati dopuštenost takvog otkaza ugovora. (3) O ponudi za sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima radnik se mora izjasniti u roku koji odredi poslodavac, a koji ne smije biti kraći od osam dana. (4) U slučaju otkaza iz stavka 1. ovoga članka rok iz članka 126. stavak 1. ovoga Zakona teče od dana kada je radnik priopćio poslodavcu svoje odbijanje ponude za sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima ili ako se radnik nije očitovao o primljenoj ponudi ili se očitovao nakon isteka ostavljenog mu roka, onda od dana isteka roka koji je za očitovanje o dostavljenoj ponudi odredio poslodavac. A pod odredbama koje se odnose na otkaz se nalazi i otpremnina.

Skužila sam, zato i napominjem.

I svakako bi sliku upotpunila udruga pod motom "Tlaka mi je viđat' djecu- ne dam bivšem viđat djecu ili Kako vam drago" A da ti kolege imaju materijala po forumu, e ne da imaju nego fijuuuuuuuuu

ponedjeljak je isto praznik, neradni dan...

Moj ex je od Uskrsa u bližem inozemstvu, a svaki drugi vikend je tu puna 3 dana, dapače, na udaljenosti od 2 autobusne stanice, a djecu ama nikako ne može vidjeti duže od sat, eventualno dva. Jasno, mimo toga im se ni ne javi, ni mailom, ni smsom, ni ne nazove ih. A i za ta dva sata pošalje sms obavijest meni, njima ni "a". A pred dva tjedna ih je uzeo u subotu 9-19. WOW!!!! Malene, jasno. Velike nisu stigle na red u 3 dana. Fani, ej, a da osnuju klub?

Čak i kod nas nešto o tome piše, za hvatanje od kud početi... Članak 96. (1) Roditelji su dužni brinuti se o redovitom obveznom školovanju djeteta. (4) Roditelji imaju dužnost brinuti se o svestranom obrazovanju svoga djeteta i poticati njegove umjetničke, tehničke, športske i druge interese. Članak 93. (2) Odgoj djeteta mora biti u skladu s njegovom dobi i zrelosti, te s pravom djeteta na slobodu savjesti, vjerskog i drugog uvjerenja. Kontaktirajte telefonom pravobraniteljicu, ono što je zerjav napisao je citat njenih ingerencija, ako se ogluši centar, ona neće...

Svakako daj da ti odvjetnik provjeri je li se žalila. Jer dok ti službeno pošalju njemu trajat će 2 tjedna duže dok saznaš. A po broju presude oni mogu dobiti informaciju. I ako nije, odmah ga zajaši da ti na rješenje lupnu klauzulu pravomoćnosti. Ako je, jaši po centru za nadzor.

Kao što rekoh: "malo intenzivniji....." >2x/tj A ne intenzivniji samo, nego i ekstenzivniji....

A iskreno rečeno, sve takve face bi trebalo staviti ne pod nadzor centra već pod malo intenzivniji nadzor psihijatra. Npr. 2-3-4x tjedno. Temeljem: Članak 110. (1) Centar za socijalnu skrb odredit će nadzor nad izvrša­vanjem roditeljske skrbi kad su pogreške i propusti u skrbi o djetetu viševrsni ili učestali ili kad je roditeljima potrebna posebna pomoć u odgoju djeteta. (2) Odlukom o nadzoru odredit će se program nadzora nad roditeljima i djetetom te imenovati osoba koja će program provoditi. (3) Program nadzora može sadržavati upućivanje ... roditelja ... u zdravstvene i druge ustanove radi liječenja i druge stručne pomoći.

Pa ima prilično elemenata da se traži nadzor. Najveći argument su prijetnje zabrane viđanja djeteta s ocem jer se krše prava djeteta i sprječava obveza (ovog trena nećemo spominjati želju jer ta riječ izrjekom nigdje ne piše) oca. Dakle, dijete je bilo spriječeno, a prijetilo se onemogućavanjem temeljnog djetetovog prava pri razvodu roditelja i povjeravanju djeteta jednom: da se redovito susreće s drugim roditeljem. Trenutno se majka malo primirila što se može zahvaliti zahtjevom za intervencijom centra koji to mora osigurati glede dobrobiti djeteta, a ako centar ne reagira ima jakih osnova da pravobranitelj za djecu reagira i prema centru i prema majci. Pretostavljam da će na centru majka biti upozorena kako za vrijeme susreta ne smije biti prisutan i njen trenutni partner i da ona ne smije ometati druženje oca i djeteta za vrijeme trajanja susreta. Obzirom da se ponavlja situacija, o fikusovoj upornosti ovisi hoće li ishodovati nadzor za vrijeme trajanja sureta. Dakle, nadzor nad majkom. Daljnje varijante su: fikus je dobro procjenio da se majci njenog djeteta žuri stupiti u novi brak pa se neće žaliti županijskom sudu, pravomoćnost, čini mi se je za nekih tjedan dana, vrijeme dok mu stave pečat pravomoćnosti ovisi o tome koliko mu je efikasan odvjetnik i ima točan raspored viđanja djeteta kojeg se majka dužna držati bez obzira na ikakve okolnosti. Jer, tamo zasigurno ne piše da se tad-i-tad vide ako se zvijezde sretno poklope ili mama nema pms ili nije u shoppingu ili na poslu. Naravno, papir služi ukoliko se ne mogu dogovarati a da se zaštiti minimum prava djeteta i oca. Sljedeći prekšaj po redu veličine (za njih, a za njega i sve ostale vrlo gadan i jednak prvome) je inzistiranje da mu je otac netko drugi. Papiroljipci bi odgovorili kako će dijete znati tko mu je otac jer mu nitko ne može oduzeti pravo da mu se piše ocem i to je to. Oni licemjerni bi pokušali umanjiti fikusov doživljaj stvari i umanjiti neangažitranost psihologa u teamu centra mišljenjem kako to i nije prestrašno. A radi se o iznimno lošem postupku u načinu odgajanja djeteta, jer niti jedno dijete kad se rodi ne urla "Ej, stari, pa to si ti !!!!" već se navikavaju da se taj-i-taj koji izgleda tako-i-tako zovu "tata", a po odnosu koji s tatom imaju počinju shvaćati po čemu se tata razlikuje od ostalih ljudi i što to uopće znači. Stoga, pedagogija i sve metodologije u bilo kojem radu s djecom podrazumjevaju činjenicu da se sve radi sustavno, dosljedno i svjesno. I da se djecu ne smije zbunjivati kontradiktornim postupcima. Psiholozi su kategorija koja se smatra studioznijima od pedagoga pa sumnjam da nisu upućeni u pojam emocionalnih šteta i ostaloga. Dakle, ako nekome to ne znači ništa, svoj posao ne radi, pa to treba utjerati. Dalje idu sve ostale stvari, npr. susret s djetetom u prisutnosti majke. Majka to koristi kao priliku za peglanje očevog mozga a u stvari oduzima dragocjeno vrijeme vlastitom djetetu u ostvarivanju njegovog prava. I tu psiholog ima posla jer bi morao reagirati znajuć da je druženje s ocem potreba djeteta, zna i zašto. Ako ne obraća na to dovoljno pozornosti onda se treba pritisnuti da obrati. Nadležni u upravi centra i pravobranitelj za djecu. Na uznemiravanje oca bi isto trebali trznuti ali to će najmanje. A najviše bi trebli uočiti ili (im se "skrenuti pozornost") ako nisu da otvoreni stav i glasno negodovanje majke prema susretima s ocem, a kao osobe koja je uvijek prisutna njihovim druženjima nije djetetu kvalitetan odgojni čimbenik niti dobrobit djeteta. Kako god okreneš, krše se djetetova prava, po Obiteljskom zakonu i Konvenciji o pravima djeteta. Destruktivno se odnosi prema privremenom rješenju czss-a, a koje ima trenutno ima ovršnu snagu. Centar je do pismenog zahtjeva za intervencijom oca informirao tvrdeći da je njihovo rješenje neobvezujuće za stranke, sto je dokaz njihovog nemara, ali isto tako o tome se može imati samo očev iskaz (sumnjam da bi tko tamo to i priznao). No, na pismene tragove nebrige za djetetovu dobrobit lakše je ishodovati da ih se stisne. Ali, nadajmo se da žalbe na sudsku odluku neće biti, da će ubrzo postati pravomoćna i da će ovi u centru odraditi posao. Neće to oni jer baš žarko žele, inače bi to i do sada, već im ne odgovara trag vlastite inertnosti.

Ovisi što je djetetu uskraćeno i na koji način se to uskraćivanje provodi, dakle radi li se o kršenju djetetovih prava ili ne.

Nije ni četvrtak za sto godina. Vjerujem da ćeš dobiti službeno micanje tipa s očiju. A ideja ti nije loša da društvo bivšoj pravi osoba iz nadzora, jer tad neće imati priliku za ometanje vremena koje ti i malac imate kojekakvim pričicama. jer to je tvoje druženje s klincem, ili obratno, kako hoćeš. A ne prilika za prepucavanje bivših supružnika. Samo da ne bude u Centru, šteta bi bila da se igrate tamo, bili bi vrlo ograničeni u aktivnostima. A i broj sati koje provodite zajdeno ćeš povećati. Ili pravomoćnošću rješenja ili svojom upornošću.

Bravissimo! Step by step. Prvo se uklonilo usputno smetalo.Sljedeći korak ti je, čini mi se, precizno uglaviti termine u centru da i ti i dijete imate kontinuitet, a ne da se čeka zadnja sekunda a nikad ne zna koji će to dan u tjednu biti. Potom slijedi korak riješiti se kokodakanja za vrijeme susreta. Pa redom dalje. Ostaje ti povećavati broj sati i dana ka nekom normalnijem broju a ne kapaljkom. A sve ostalo ćeš prema ponašanju milostive. Ako vam ne smeta i ne priječi viđanja, ok. Ako bude, pritisnut ćeš i to. I tako redom... A ipak uspjeva toliko razmisliti da skuži da nije baš razborito pred razgovor koji slijedi i to što stisneš da reagiraju na prijetnje i zabrane itd raditi preprevelike gluposti. Step by step.