newbie

Razvod braka a dijete maloljetno: 1. zahtjev za posredovanje pri razvodu braka, na centru, daju papirić kao neka jadna bezvezna anketa, nalijepiti 50kn biljega 2. paralelno zahtjev za privremenim povjeravanjem djeteta do pravomoćne sudske odluke, na isto mjesto, svojim riječima, objasniti zašto to želite (kao npr želja se s djetetom maknuti iz neskladne obiteljske situacije), datum, potpis 3. trebat će vam vjenčani list i djetetov izvod ne stariji od 6 mjeseci 4. nakon postupka mirenja centar izdaje zapisnik kako mirenje nije uspjelo i tek tada ide odvjetnik, tužba za razvod i sud Nekoć prije se išlo na sud odmah, a već neko vrijeme je procedura ovakva kada je u pitanju maloljetno dijete.

Bigfoot, mora da su ti iskustva strašna... Nisu psiholozi neznalice, nisu ni svi suci idioti. To su samo osobe kao i sve duge koje ili posao rade ili ne rade. Pod "ne raditi" držim piskaranja po papirima za plaću na državnom proračunu a takvih je u svakoj struci i u svakom poslu na tone. A od psihijatrijskog vještačenja će malo tko krenuti, jer: košta cca10.000kn po osobi, ako nije u pitanju zaista poremećena osoba, koristi nikakve. A u slučaju dokazivosti istog, problem nestaje, zar ne? Dijete ide roditelju koji će biti u stanju brinuti i odgajati ga. Ja sam za sebe predhodno i prije pokretanja ičega obavila što sam smatrala da trebam. Zatražila procjenu 2 psihologa kojima vjerujem i jednog psihijatra. Nisam muljala ni jedno slovo, iznjela sve svoje strahove, frustracije itd. Ne da bi papirićima s pečatima i potpisima mahala kome pred nosom, nisam ih nikome ni pokazala, već da budem sigurnija u svoju i djecju perspektivu. Jer sam htjela isključiti mogućnost da trenutno zavaravam samu sebe svojim kapacitetima. A svatko za sebe vjeruje da je i zdrav i najbolji i podobniji i jako, jako objektivan i... i... i... sve u superlativima, a svi svjesni da je i loš brak i stresan kraj ostavio na nama trag. Veći, manji... kako kome.

Mislim da bi bilo bolje ne opterećivati se kakav ćete dojam ostaviti već sebe primiriti, ne radi dojma već vlastitog funkcioniranja u životu. Nitko ne očekuje da ćete biti cool kao da ste sad došli sa obiteljskog nedjeljnog roštiljanja, a iskreno, i da pokušate i manje vješt psiholog će vas provaliti, ma i zainteresirani laik. Dijelom mi spada u struku, pa... Istina da ih po centrima ima svakavih, zainteresiranih i nezainteresiranih, stručnijih ili ne, sa većom dozom emocionalne inteligencije i empatije ili ne. Ali, dokle god radite ono u što iskreno vjerujete i ne dozvolite da vam glavicu previše pomuti sva ta zbrka, panika, prijetnje, strah za djecu, strah od muža, pritisak sa 500 strana, sve će biti ok. Ako pokrenete stvar imajte na umu da ste tu radi sebe i djece, ne radi vještačenja, ne radi zapisnika Centra, ne radi dojma koji ćete ostaviti, nego radi sebe i djece i zato što ste zaista takvi- kakvi jeste. Vjerujte sebi i znajte što želite. To je jedino fair prema sebi i čoporu klinaca.

Hej, Fani, thx. Jedan detalj koji sam previdjela napomenuti u priči sa czss-om jesu stambene prilike. Dakle, zahtjevaju "primjeren" stambeni prostor tj. ja sam za 4ro djece unajmila 4rosoban stan, jer više od dvoje u jednoj sobi ne ide, a ako su drugih dvoje različitog spola svakom svoja soba. Da, to im je uvjet i nitko vas na to neće upozoriti na Centru. Koliko nam je državi bitna skrb o djeci, doduše, vidi se i kad obitelji sa 5-6 klinaca žive po vlažnim podrumima od 50m2, ali da ne skrećemo s teme i ne pokušavamo raspravljati što je ok, što ne.

Isprike ako sam nisam ispravno razumjela post, ali, mogli bismo zaključiti da se ženice razvode ako imaju manje djece pa će im biti lakše s njima, a ostatk društvanca koji se odlučio na brojku veću od 2 bi bilo pametnije da budu opraštateljice ma što bilo? Ili mi se samo učinilo? Plus onaj dio ...jer će i ostati same... ?!?! Neće, dušice moje drage, nudim svoj slučaj na pladnju. dodat ću i da sam s poslom napredovala i efikasnija sam i kvantitativno i kvalitativno što se odražava i na financije. Mislim, ako je to stvar koja zabrinjava u svemu. Jedino bitno prije pokretanja razvoda je biti apsolutno, ali 110% sigurna da se razvod zaista želi. To dugujemo i sebi i djeci. Razvod nije stvar kojom se muževima prijeti ne bi li se "popravili". To je krajnji potez kad ni jedan način uobičajen u svijetu odraslih nije urodio plodom. Mislim da nam je to polazna točka. Inače bi se ovaj forum pretvorio u klub kavica na putu na plac.

Bravissimo! Ovaj period shvati kao predvježbu za život sa čoporom klinaca u kojem nećeš imati lik koji šalta daljinski s kauča, ali neće ni otići po kruh. ako u čemu nećeš nikad pogrijšiti to je kad se baviš djecom. Osim što je to njima potrebno, i nama je dobar vid terapije iako ponekad fizički naporan. A vještačenje izgleda kao i poziv na mirenje. Svakom plava kovertica s pozivom. Tamo se dogovori termin za svakog. Roditelji posebno, djeca posebno. Mi smo bili pozvani i posebno i zajedno, naravno priča uvijek mu ista i to zaista treba imati želudac preživjeti i kontrolirati se. Djecu su pozvali po pola sata svako, a onda par minuta zajedno. Odu sa psihologicom popričati u njenu sobu, bez roditelja. Mojima nije bilo jako ugodno prije, ako uopće mogu upotrijebiti tako blag izraz, pitali su što će ih pitati, a ja sam im samo rekla da nemam pojma, ali bi bilo jako važno da budu iskreni jer se uvijek vidi kad netko nešto milja, prije ili kasnije. Neka ne uljepšavaju mene niti pretjeruju u ičemu više od onog što zaista misle. da će sa tetom biti sami i da baš zato i jesu sami, da ni tata ni ja ne znamo o čemu su pričali i što su rekli. Jer, tetu zanima vidjeti kako oni razmišljaju i kako se osjećaju, što bi željeli i sl... I tako je i bilo. Mozda je u nekim slučajevima djecom i moguće manipulirati, u nekim čak i zamuljati centar, ali jedino u što iskreno vjerujem je da djeca traže more ljubavi i pažnje, razgovora o svamu i svačemu, zafrkancije na svaku moguću temu, gušenja od smijeha, a uloga pouzdanog roditelja je ne samo hraniti ih i oblačiti, prati, brinuti o školi i sl. nego izgraditi team. A to je posebno lijepo i lako kad je klinaca veći broj. Priuštite si, cure moje, izlet, šetnje, s više love, manje love, nebitno. Priče s manjima prije spavanja s malima, imajte vremena za jadikovke pubertetlija. Koristite svaki trenutak klincima uputiti podršku i mir. Budite za njih i uz njih svaki tren koji možete. Njima je užasno bitna pouzdana osoba za koju u svakom trenu znaju da su dobrodošli, ima živaca i volje za njih ma što se događalo. I bit će sve ok...

Hej, ljudi, "na ruke" ne znači svaki mjesec se sastat sa ex mužem/ženom i iskeširat novce, pisati priznanice. Uplata sa računa na račun sa svrhom uplate uzržavanje za djecu mj. taj-i-taj je jedan od načina. Inače, zadnje vrijeme je sudska praksa "na ruke", onaj tko plaća za uzdržavanje djece može pristati na administrativnu zabranu ili trajni nalog. Druga varijanta je kršenje odredbi rješenja, tužba i administrativna zabrana. Ljudi mahom ne pristaju dobrovoljno, kao i moj ex npr, jer im pri dizanju 3-4 kredita ovaj dio obveza nije vidljiv.

Obzirom da država jako skrbi o maloljetnoj djeci i silno im je stalo, morat cete prvo krenuti preko zahtjeva za posredovanje pri czss-u. Ako ste suglasni, procedura će kraće trajati i na centru i na sudu. Ako ne dođe zakazat će vam drugi termin, čak i treći. Da, za sud vam treba zapisnik centra u kojem se konstatira da ste ipak nepomirljivi slučaj.

Zaista... Sada možda zvuči grozno ne vidjeti dijete neko vrijeme. Boriti se, ali ne agresivno, ne izgubiti kontrolu nad sobom ni u jednom trenutku. Očito da će dijete vremenom jako zatrebati stabilnog roditelja, jer ukazivanja djeci kako onaj drugi nije dobar govori samo koliko taj prvi ne razmišlja prvenstveno o dobrobiti djeteta pa tek onda o svojoj ogorčenosti ili čemu već. Istina da neće biti lako ako se tako nastavi roditelju koji nije s djetetom i zasigurno će se osjećati jadno i nemoćno ponekad, ali vremenom će dijete shvatiti tko je tko. a ne bi mu bilo lijepo tada znati da ima dvoje sličnih. Jedno mu je dosta i previše.

"Na ruke" se plaća i uplatom na majčin račun. Na administrativnu zabranu mora pristati tijekom brakorazvodnog postupka ili ne ispunjavati obvezu sukladno rješenju. Ili ako postoje okolnosti koje ukazuju kako bi mogao biti spriječen iz bilo kojeg razloga isto izvršiti.

Ako moje iskustvo može pomoći: ja imam četvero djece. Ja sam ta koja je zatražila razvod. Ja sam ta koja je napustila "sretan" dom. S djecom, naravno. Bez njih bi radije crkavala do smrti uz muža pa taman bio vukodlak. Ja sam ta koja je imala manju plaću itd. I nikakve veze nigdje nisam imala. Ni na Centru ni na sudu ni nigdje. Prvi korak je biti apsolutno siguran da je razvod najmanje loše rješenje. Molim, obratiti pozornost da nisam rekla "najbolje". Dakle, manja šteta od nastavka braka kakav jest. Ne po nas, već djecu, naročito kad ih je veći broj u pitanju. Drugo: czs i zahtjev za posredovanje. Uz mali detalj: zatražiti provremeno povjeravanje djece do konačne sudske odluke. Slijedi par pokušaja mirenja koji znaju biti prilično mukotrpni jer ako se žena kad nagleda predstave muža to je tada. Svi su najbolji muževi, vole žene, obožavaju djecu, nikad pogledali druge žene, do lipe plaće dali doma, sve rade, čuvaju djecu, šetaju ih, zabavljaju, sve, sve, sve... I redovito zatečeni zahtjevom supruge jer su do samog tog trenutka imali ma savrrrrršen, ideeealan, najjjjbolji mogući brak za koji su ikad čuli. I čak svo živi to znaju. Susjedi, mame, tate, rodbina, kolege na poslu, prijatelji i znanci. jer je toliko očito da su oduvijek bili čak mrvicu iznad savršenog supruga i oca. Klasika. Predstava. Sve mi dobro znamo i koliko doma ne komunisiraju, koliko puta smo ih tijekom "aktivnog" čuvanja djece našli pri dolasku s posla hrčaći na kauču sa daljinskim koji pada na pod a djeca od godinu- dvije skaču po stanu, igraju se po kupaoni vatrogasaca itd. Da, priznajemo im ulogu kad mama radi ili posprema kuću, djecu uzmu za ruku i odvedu susjedima da se poigraju s njihovima dok tatice drmaju pivicu i pričaju idiotarije, a djeca se druže. Dakle u nekoliko "mirenja" ipak poneka istina izadje na vidjelo. Meni je izašla čak i da nikad nije bio "svetac" iako u zahtjevu preljub nisam navela kao razlog, jer mi je bilo sasvim sporedno, imali smo i većih preoblema od toga. E, ovome ne mogu odoljeti kad smo već na temi: dodatatak na sveca je bio: "ali nikad nisam dozvolio da to utječe ne mene kao oca i supruga, na moj obiteljski život". A bisera... Da se ne udaljimo od teme, da, tražio je dvoje djece. Jer, onda ne bi plaćao uzdržavanje. Fifty-fifty! Ha! No u svoj svojoj bezobraznosli i licemjerju, otac koji obožava svoju djecu je na pitanje a kojih bi to dvoje od četvero, odgovorio: dečka (ne imenom, hej!) i nastariju. Na pitanje koji su razlozi tog odabira je reko kako mam dečkom već sad ne može vladati (tada 5godišnjak, možeš mislit, kao da je delikvent), a najstarija bi mu mogla ubrzo početi pomagati u kućanstvu. Lijepo čovjek riješio o alimentaciju i kućnu pomoćnicu mukte. Ha! Ovo je ko ona reklama "...i ruksak- mukte" Uslijedilo je i još jedno mirenje, pa psihološka procjena oboje i djece, poštedili su samo najmlađu kćer, 3g tada. Zaključak: oboje smo podobni i odgovarajući, ali su djeca sklonija majci (a malenu djecu se od majki ne odvaja). Dakle, zaključak je: djecu se ne razdvaja bez nekog posebnog razloga koji utječe na njihovu psihičku stabilnost i razvoj. Djeca moraju biti zajedno kako bi se zdravije razvijala, osim ako je baš u njihovom međusobnom odnosu uzrok većih problema. Vjerujem da postoje slučajevi kada se djecu i razdvaja. S razlogom il po babi i po stričevima, to je već druga priča. Gledam svoju djecu već, evo treću godinu. Uživam u njima i njihovoj sve većoj opuštenosti i mirnoći. Niko više nema glavobolje bez razloga, ne boli ih trbuh svako malo, nisu plačljivi, nervozni, ne sukobljavaju se koliko su prije znali, u kući se stalno komunicira što nam je svima još uvijek doživljaj. I iz dana u dan sam sve sigurnija kako je moja odluka bila najispravnija moguća i u pravo vrijeme, za mene svakako, ali i za njih. Moj razlog zbog kojeg sam sada na forumu je taj što su mi mnogi odgovori tada pomogli prebroditi neviđenoi straha zbog kojekakvih prijetnji u doba pokretanja postupka. A sada zaista suosjećam sa svakom od vas i nadam se da vam tuđa iskustva koriste, barem malo. Čuvajte sebe, volite djecu neizmjerno, brinite o njima najbolje što znate i umijete, jer to je jedino vrijedno svega. Sa njihovim očevima ako ide, a ako ne- bez njih se: može.

Nema!

A zatražiti izuzeće suca? Cini se da je blisko oslovljavanje jedne od stranaka sasvim dovoljan razlog da se posumnja u objektivnost osobe?

U stvari, pripremi tonu živaca i odvozi svoj film. Vjeruj da na kraju ispadne jednostavnije i popušit neki iznos, a skinut vraga sa grbače. Ne daj se koliko god možeš, a kad ne možeš više, nadji način izbrist gorčinu, jer ćeš se osjećati loše...

Heh, ima ih još kojima je na umu samo kako zadržati sve ili barem duplo više- love i vrijednosti. Klasika, mila moja... I, sretno ti bilo!

1. Potažiti svaki mogući papir ili dokaz o ulaganju 2. Naći odvjetnika, jer ovakvo što nećete riješiti bez njega, a kamoli uspješno 3. Pomiriti se s tim da sve što ne možete dokazati, teško da ćete i izvući 4. Otići na vikend u prirodi u dva dana brojati listiće na stablu ili promatrati travke kako rastu i tako malo isprazniti glavu od onog što opetrećuje, barem nakratko. 5. Ponoviti postupak od br.1 nadalje i tako sve dok se ne okonča sudski postupak

A btw. zašto jedan dobar dio muškaraca misli da bivše jedino što na djecu troše je iznos koji oni uplaćuju? Kategorički tvrdim da za potrebe djece na iznos koji uplaćuje nadodajem iznos koji je itekako veći. Zaista, dečki dragi, vjerujete da je za dijete dovoljan ukupni iznos od 1500kn koji "roditelji zajednički priskrbe". Eto nama šale! Možda. Kad ih ne bi ni oblačili, ni hranili, ni kupovali im hranu, ni slali na jezike, u glazbenu, treninge, ne davali ni kintu za sve ostalo što im treba. Ma dajte...

Dajte malo smirite... gore nego da ste na sudu... Roditelj koji ne živi s djecom plaća njihovo uzdržavanje u većem iznosu od roditelja koji o djeci brine svakodnevno. To je normalno i klasika. A i da nije, možete se žaliti, ali uglavnom nikome nije upalilio, pa dakle, ostaje samo kukanje, ako je kome od toga lakše. Druga varijanta je paliti svijeću na Kamenitim vratima da onaj s kim su djeca ima plaću ohohooo veću nego ima, pa plus-minus na kraju plaća više. Iako, ponekad mi je zaista teško razlučiti što je realno a što nije po forumu, radi li se o klasičnim muškim kuknjavama da daju strahovite novce i cviljenje žena da im je malo. Dakle, ako zbrojimo nešto što bi trebalo biti normalno, a time se ograđujem i molim da ne zamjere svi koji su u nekim sitaucijama kojima vlada inat ili što već: roditelj s kojim djeca nisu bi trebao nekako barem pokušati posložiti svoje kockice tako da shvati da novce ne daje "bivšoj kozi da bi lagodnije živjela" već vlastitoj djeci. A istina i da svaka žena nema ni volje ni strpljenja za razumijevanje tog neotuđivog dijela misli bivših muževa pa da takve rečenice ne zamjeraju. Moj bivši, iz ekonomskih razloga ne uzima djecu zajedno na odmor, već pola po pola, a to što ne osjeća potrebu biti zajedno s njima barem tjedan i ne kopča bit zajedništva, e to nije moj problem. Mislim da bih jednako reagirala i da kaže da ih uopće neće uzeti: na njegovu dušu, na njegov obraz, ja se trudim oko njih najviše što mogu i to je moja misija. Drugo me ne zanima.

Mislim da na kraju piše "ukoliko ne izlazi iz zemlje". Dakle, promjena boravišta, kao i prebivališta U zemlji je moguća bez potpisa drugog roditelja ukoliko je rješenje pravomoćno. Bez ikakve veze, bez poznanstava sam došla na policiju i odjavila i prijavila i sebe i djecu. Samo, trebala je klauzula pravomoćnosti, zeleni žig...

thx, probat ću

Moje iskustvo sa sudom je ovakvo: brakorazvodna, prvostepeni sud 1.3.2006. Rješenje uručeno krajem travnja. Žalba, drugostepeni, rujan 2006. Dostavili rješenje u siječnju 2007.

15 dana po uručenju osobi ili njenom opunomoćeniku, tj. odvjetniku. Ali samo za slučaj da se ne radi o županijskom sudu. Protiv rješenja Županijskog suda nije dozvoljena žalba, 15.ti dan po uručenju se može otići po pečat koji nazivaju klauzula pravomoćnosti.

Brakorazvodni postupak je jedno, podjela imovine drugo, a ne postoji nikakv automatizam. U brakorazvodnom postupku će se razvoditi brak, odrediti povjeravanje djeteta, viđanje s roditeljem s kojim ne živi, te njegove obveze uzdržavanja. Svaka od tih stavki može biti određena od suda, a može biti i dogovorena na sudu. Dakle, kad je u pitanje maloljetno dijete, potrebna je tužba za razvod. Što se više slažete to će kraće trajati. Spominjanje uvjeta življenja, odlazak iz kuće roditelja bivšeg supruga, odlazak majci itd itd će biti spomenut kao utvrđivanje imovinskih prilika u kojima živite sa djetetom, a glede određivanja njegovih obveza prema djetetu. Ne vama- vi ćete biti samo djetetov zakonsski zastupnik i osoba koja o njemu brine. U sasvim drugom postupku ćete trebati pokrenuti utvrđivanje bračne stečevine, tj. dokazati kako ste u kuću iz koje ste otišli uložili određeni iznos, a shodno tome će ev. biti određeno i koliki je iznos koji vam treba nadoknaditi.

Šanse da dobijete 100% stana, a nemate drugu zajedničku bračnu stečevinu postoji samo ako budući bivši na to pristaje sporazumom ili možete dokazati kako je iznos kojim je plaćen vaš i to stečen prije braka. Ako izađete iz stana on će biti u posjedu, a time možete oduljiti postupak, ako se razračunavate sudskim putem.

1. Vještačenje će morat i platiti. 2. Kako bi dobio dijete morat će dokazati vještačenjem kako niste osoba podobna za majku, dakle, mora biti dokazano kako ne gajite majčinske osjećaje prema djetetu ili ga zanemarujete na neki način. Savjet: ako ste pri czss zatražili da vam se dijete povjeri do pravomoćne sudske presude, a oni takvop rješenje i donijeli, on se može žaliti u roku od 15 dana, rješenje neće biti pravomoćno, ali u pouci o pravnom lijeku vam sigurno piše kako žalba ne odgađa ovrhu rješenja. Dakle, nećete se moći prijeviti na drugoj adresi od sadašnje, za operativne zahvate djeteta ćete trebati njegov potpis itd, ali samo do odluke suda. Za pretpostaviti je da će se i na sudsku odluku žaliti županijskom sudu, no kada dođete do te faze, protiv tog rješenja prava žalbe nema i pravomoćno je. Dakle, samo malo strpljenja i bez panike. Brinite o sebi i djetetu, a o ovim stvarima neka se brine odvjetnik. Plaćamo ih za to.