newbie

Članak 60. Priznanje očinstva začetog a još nerođenog djeteta, proizvodi pravni učinak ako se dijete rodi živo. btw: Članak 61. (1) Za upis priznanja očinstva potreban je pristanak djetetove majke. ..i tko kaže da uopće da će to majka htjeti kad rodi? No, ako nisi siguran da si uopće otac djeteta, a naročito ako se radi o nečem jednodnevnom, obrati pozornost na: Članak 58. (1) Priznanje majčinstva i očinstva je neopozivo. jer ako dođeš do drugih saznanja morat ćeš: Članak 82. (1) Muškarac koji je priznao očinstvo, a kasnije sazna za činjenicu koja isključuje njegovo očinstvo, može tužbom osporavati svoje očinstvo u roku od šest mjeseci od dana saznanja za tu činjenicu, ali najkasnije do navršene sedme godine života djeteta. A ako se dokaže očinstvo koje ne priznaješ, slijedi ti sve po redu što si dužan a i imaš pravo kao otac djeteta.

Ukratko: :sex: + no protecion= :bebac: Prva lekcija apsolvirana, čini mi se.

Naravno, to je samo jedna od mogućih varijanti budućih zbivanja. A moguće da te uopće neće spomenuti kao oca. Svašta je moguće.

Čini mi se da te muče financije... Članak 226. Otac izvanbračnog djeteta dužan je uzdržavati djetetovu majku godinu dana od rođenja djeteta ako ona skrbi o djetetu, a nema dovoljno sredstava za život. Članak 216. Ako roditelj ne uzdržava dijete, baka i djed po tom roditelju dužni su ga uzdržavati prema odredbama članka 210. i 211. ovoga Zakona. I plus sve ono što ti kao otac želiš, ako želiš (bilo bi lijepo kad bi poželio...), viđati dijete, družiti se s njim, sudjelovati itd itd.............

E, pa sorry, u tim nekim godinama iznad ranog teenagerstva a kod mnogih i ranije, obično su ljudi informirani koje su moguće posljedice ili ljepše rečeno rezultati unsafe sexa. Rode djecu ne donose po vlastitom nahođenju, kao što vidiš i sam sada....

Ako je motiv A ("u glavnom bježi iy braka jer je to velika obaveza jer kaže da me više ne voli ,jer želi imati više slobode,fale joj izlasci društvo i sl.") točan, a faktor B ("od njene obitelji") pri tom bude otvoren u nepreuzimanju brige i skrbi vremenski kako bi se ostvarile želje spomenute u motivu A, moguće da bi se shvatilo da bi se tati i dobrovoljno prepustilo dijete...

Očinstvo nije uvjetovano postojanjem bračne ili vanbračne zajednice, pa stoga ni prava i i obveze roditelja, odnosno djeteta, ukoliko se očinstvo prizna/dokaže, bez obzira na čije traženje.

ha... Ad1. bez brige, i moji znaju kako tata nema novaca, iako su već dovoljno veliki da sa 12 i 15 godina znaju sami zaključivati. i ja sam preskočila medije, jer mi se ta vrsta pritiska ne sviđa, a priliku sam upravo tijekom početka razvoda itekakvu imala i nikom u društvancu kojem wx pripada ne bi bilo ugodno, dapače osramotili bi i sebe i neke razvikane poteze kojima se neke državne službe ponose i bleje po medijima. Da ne kažem da je zalutao na moj notebook i cd s fotkama i mailovi ostavljeni u history explorera, sadržaja ne baš primjerenog dičnom hrvatskom ...što-li-već... Ali, to nije nešto čime se dolikuje služiti. Iako bi sasvim razumljivo potkrijepilo moju želju za razvodom iako mi taj dio priče nije bio ama nikakv motiv jer je stanje već bilo takvo da ga teško što može pokvariti. A ovo sa objavom u novinama glede i u svezi prijedloga je upravo sad i iskrslo jer je 1.7. rok za podnošenje izvješća eurpskoj komisiji koja je lani ustanovila kako u toč.16 Hrvatska ne zadovoljava kriterije. Kao i obično, radi se samo ono što netko pritisne da se mora, a zapravo se zainteresiranost države vidi na svakom koraku ovog foruma, što je samo jedan zgodan isječak ukupnog stanja na ovu temu.

prva lektira: http://www.nn.hr/clanci/sluzbeno/2003/1583.htm

Mislim da nitko od prisutnih u temi nije osporio sposobnost očeva da premataju bebice i hrane ih. Neki znaju kakav je prehrambeni režim prikladan određenoj dobi djetea, a ako im nije poznat trebali bi imati obavezu se s time upoznati. I zašto se onda ne bi družili i provodili vrijeme sa djecom? Apsolutno nitko nije spomenuo da bi i u tom slučaju trebali ne sudjelovati.

Jesam li ja to krivo shvatila ili si napisao "prema mišljenju centra" što bi značilo da to u privremenom rješenju i piše? Ako da, pogledaj na kraju papirića tekst pod "pouka o pravnom lijeku". Tamo ti zasigurno lijepo stoji da se žaliti može u roku od 15 dana. 1. Ako se nije žalila, s privremenim rješenjem odi do centra i traži klauzulu pravomoćnosti (zeleni pečat) 2. Ako se žalila ništa se bitno ne mijenja na stvari jer ti u toj istoj pouci o pravno lijeku piše da žalba ne odgađa njegovu ovrhu. Drugim riječima, ako ti to što piše u odluci suda piše i na privremenom rješenju, onda u var1 smiješ biti s djetetom bez nazočnosti majke, a u var2 jednako tako. Jer žalba ne odgađa ovrhu. I inzistiraj na tome jer ako nađe i sitnicu za se žaliti drugostupanjskom sudu, ni ovo što očekuješ neće biti pravomoćno. Tome ova privremena rješenja czz-a i služe.

Frankly, potrošim i ja mjesečno popriličnu sumu više od 1500,00 dijelom od alimentacije i dijelom ono što nadoknađujem ja. Ne Košta me 4 djece samo 6000,00kn mjesečno. A da me tko pita ne da bi platila alimentaciju da ih otac hoće mjesec dana nego bi mu i nagradni vikend platila. I ženskicu, ako hoće. A dokle god se s primanjima većim od mojih, a i jedno i drugo smo iznad hrv. prosjeka i imamo primanja osim plaće, bude ponašao tako da ga djeca upitaju zašto ih nikad ne nazove a on im lijepo objasni da to košta ili za vrijeme boravka u inozemstvu dolazi 2x mjesečno na vikend puna 3 dana a djecu poželi vidjeti doslovce 2 sata, nemam razumijevanja za njegovu "neimaštinu" i plaćati će svaki mjesec, puni dosuđeni iznos. Koji će sjediti na dječjim računima da nikad ne bude mogao reći da je plaćao za ko zna što.

Prvo: na javno postavljeno pitanje se tako i odgovara, a ne privatno. Mnoge očeve svrbi trebaju li platiti i za vrijeme godišnjeg. Zakonski- da. Moralno- ovisi. Prvo je pitanje koliko vremena otac ima djecu sa sobom na godišnjem. Mjesec dana, rijetko koji. Nadalje, zašto ne bi, kad već cjepidlačimo, cjepidlačili i oko love za dar za sv. Nikolu u slučaju da je u državnoj firmi ili nekoj od lokalne samouprave. Daje li svaki otac taj iznos djetetu? Moj ex npr ne. Pokupi 1600,00kn a djeca od svih poklona u prebožićno i božićno vrijeme dobiju svaki po ninju kornjaču- mali (x40,00kn) a velike korice za mp3 player (x40,00). Ostatak? eh, nema se danas para. Hajdemo dalje: misliš li da je u redu da osoba sa 10.000kn plaće plaća 2 godine po 500,00kn alimentacije po djetetu i ni jednom, napominjem: ni jednom da im kupi i komad gaća. Jer? Sve je danas skupo. Hoćeš još dalje? Ostane 2 godine u kući sa 2 stana, jedna 100m2, drugi 70. Ima podstanare, jasno. Uselili sutradan od kad sam iselila sebe i djecu. Pa? Nema se para... Vikendi? Ne baš oni svi koji pišu. Godišnji? Piše 3 tjedna ljeti. % dana na početku manje, na kraju 3 dana manje. Pola mjeseca dakle. Ide sad "ali". Ni tad ne uzima svu djecu. Jer? Em mu je teško em... (aj pogodi)... skupo mu je. I ok, i kad su s njim kupujem im kunice na mobitelima, dajem džeparac za sladolede, uputim ih pod punom ratnom spremom da im ništa ne fali. Do sokića u autu putem. Kako se nitko do sad nije sjetio ni iznosa koji i očevi koriste kao porezni odbitak? Ako se tamo nalazi i 2000kn godišnje, sorry, to su 2-3 mjeseca alimentacije za jedno dijete. Što sa onima kao npr otac moje djece koji paralelno uprihođuju i kunsku plaću po kojoj je i određen iznos za uzdržavanje, a paralelno im se isplaćuje i dohodak iz inozemstva kad se zateknu tamo. A na sve jednaka olakšica. A djeci financijski, zapravo sasvim sve isto. Onda? Ništa. Kako god, ja s djecom mogu, ne smetaju mi vremenski, a kad mi treba lova onda je honorarima i imam. Cilj mi je, a ostvariti ću ga vrlo vrlo skoro, mjerljivo u mjesec dana, da kompletan izno skoji im otac uplaćuje ide podijeljeno sa 4 na njihovu stambenu štednju. Pa će gospodin znati da mu bivša "njegove" pare ne troši na tko zna što, JA ću samostalno izdržavati djecu i priuštiti im sve što imaju i sada, a kad jednom budu veći imat će neku ušteđevinu koju će iskoristiti za svoje potrebe i znat ćr da je to novac koji im je dao otac, ali priuštila- majka. Odgovor na početak tvog posta: da uvijek ću podržavati očeve koji svoju djecu žele i majke koji djeci ne ograničavaju viđanje oca. Bilo iskustvom, bilo podrškom bilo konkretnim savjetom. I?

Gle kako se svi slažu u jednom: nezamjenjiva si figura svom djetetu i čim to prihvatiš kao činjenicu, bez sumnji i straha, sve će padati lakše. Ali, mislim da si to shvatio....

To, majstore! Drž' se! Bolje da te strefilo na poslu nego na czss-u

A kako bi bilo da te podsjetim na tvoje vlastite riječi? Hajde da ti pred oči donesem jednu prekrasnu sličicu: ... Danas sam bio sa mojim sinom jedan predivan sat! .... Dao mi je na odlasku pusu i bio je vidno uznemiren kada smo se morali rastati! Kako smo se tih sat vremena lijepo igrali na pijesku i onda me je konačno zagrlio i stisnuo na moja prsa! ... NISAM IZGUBIO SVOGA ŠVRĆKA! Moj švrčić me voli, moj švrčić me želi! Kako je to divna spoznaja.

Pa uzmi dijete svaki, svaki, svaki put koliko smiješ! i svaki svaki svaki put mimo toga kad ti dozvoli. I jaši po tom psihologu. Socijalnom radniku. Piši im papire jer ako nemaš pisani trag u vidu zapisnika ili svog obraćanja njima mogu u svaka doba reći da ti to nikad nije smetalo, da nemaju pojma o čemu pričaš. A dužni su, po onome kako se deklariraju i melju gdje stignu, da brino ne samo o financijama i dodjeljuju djecu na skrb, nego i o boljitku djeteta. Da je boljitak djeteta "starog" tatu zamijeniti novim u životima djece i da je to to što je djetetu potrebno za normalan i zdrav razvoj, onda bi to bila i terapija u službenom smislu. A sumnjam da je tko toliko bezočan pa bi to i preporučio. O sklonostima vjerovanju u sudbinu ne bih. Dijete će ti dijete odgajati u većoj mjeri netko drugi, a pri tom mislim na majku, a očusi su zamjenjivi igrači, trenutno je ovaj a tko kaže da za 5 godina neće biti drugi, treći...? Ali to sve skupa nije dovoljno dobar razlog da nema i tebe. A na tebi je odlučiš koliko ćeš se za to boriti. Kad malo ponaraste moguće da će i sam htjeti više. Odustaneš li, neće mu ni pasti na pamet jer neće znati da postoji mogućnost da ima tatu i svoje vrijeme s njim.

Ti jesi otac svome djetetu. Ukoliko od toga ne odustaješ i odričeš se (ne u smislu pravnog već moralnog odricanja) svog sina. Potavimo hipotetski situaciju za 20 godina: ubilo te u pojam (ima i što, razumijem), imaš osjećaj da se boriš a svi te guraju u stranu, nastoje izbrisati gumicom. Odlučiš (jer to je pitanje osobne odluke, ne ničeg drugog) cit."pa ovaj ako se hoče pogurati kao otac, ja bih mu ga prepustio!" (što držim da je rezultat svega što te tišti i trenuka afekta). OK. I mladić ili mladi čovjek kasnije, koji ima svoju glavu, možda je i sam već roditelj pa shvaća relacije, shvati da je njegov otac tu negdje, ali ga on ne zna. Pa te jednom upita zašto. Odgovrit ćeš mu da su krive okolnosti, pritisak, mama koja je postupila bezočno. I vjerujem da bi shvatio. Ali, pitam ja tebe sad: bi li mu mogao reći i da nikad nisi odustajao od njega, svog sina?

Članak 54. Djetetovim ocem smatra se majčin muž ako je dijete rođeno za vrijeme trajanja braka ili tijekom tristo dana od prestanka braka. Članak 99. (1) Roditelji bez obzira žive li zajedno ili odvojeno ravnopravno, zajednički i sporazumno skrbe o djetetu, osim ako je ovim Zakonom drukčije određeno. (2) Samo jedan roditelj skrbi o djetetu ako je drugi umro, proglašen umrlim, lišen roditeljske skrbi, lišen potpuno poslovne sposobnosti, djelomice lišen poslovne sposobnosti u odnosu na roditeljsku skrb ili je spriječen. Članak 100. 4) Sud može odlučiti da pojedine dužnosti obavlja roditelj s kojim dijete ne živi, primjerice brinuti se o zdravlju djeteta, školovanju, izvanškolskim aktivnostima, nekim poslovima zastupanja djeteta ili upravljanja njegovom imovinom i o drugome. Uostalom, priskrbi si privremeno rješenje czss-a da možeš viđati dijete (čini mi se da to imaš), a žali se- ti. I traži više viđanja, veću povjerenu brigu, veće sudjelovanje. Kao argument u prilog navedi djetetov život s drugom muškom osobom za koju ga sustavno uče da je naziva ocem, iznesi kako takav postupak ne držiš ispravnim za djetetov psihološki i emocionalni razvoj, a obzirom na dob i količinu vremena koju smiješ provesti s njim nisi u jednakoj poziciji, niti dijete ima priliku znati da, zapravo, otac mu je netko drugi tko žarko želi veće sudjelovanje u njegovom životu.

Istina da vrijeme radi protiv tebe. I neučinkovitost sustava također. I zasigurno je vrlo bolno znati da se dijete perfidnim načinom navodi da tatom naziva nekog drugog a tebe ne. Ali, ne radi to klinac jer bi on sam to želio nego ga tako navikavaju... Ako odustaneš, onda možeš biti siguran da će se i on sam tako osjećati, jer za tebe neće ni znati. Odustajanjem mu uskraćuješ priliku na koju dijete ima pravo. A imaš ga i ti. A to ne boli li koga zaista ili samo sebe u to uvjerava ne bi li se trenutno lakše s tim nosio, sasvim je druga priča. Ako ti je zaista stalo koliko mi se čini da jest, znaš što ti je činiti: čeličiti sebe, ustrajati u djetetu. A pravomoćnost će biti za 15 dana od kad je osoba ili njen opunomoćenik zaprimio rješenje. Imaš privremeno rješenje centra? Traži dijete koliko ti se god dozvoljava po tome, uporno traži više, traži sudjelovanje u obrazovanju, upiši ga na bebački trening nečega. Dijete će biti aktivno, ti sudjelovati u tome, znat će da ga je tamo vodio netko tko se uporno bori da ga ne maknu iz njegovog života.

Gle na što naletjeh u izvatku straih HRT vijesti: ... Naime, u Poljskoj se pod parolom "Imaš za benzin? Imaš i za dijete" oduzima vozačka dozvola svakoj osobi koja ne plaća alimentaciju. Neodgovorni roditelj dolazi na crnu listu državnih dužnika i kažnjava se prisilnim radom. ...

temeljni pšrincip je da onaj tko daje puno mu je, onaj tko traži malo mu je. Orjentiraj se prema iskustvima drugih, s djetetom si živio i njegove potrebe znaš, znaš i računati, a ako mama nije u stanju živjeti s djetetom sa 9 soma kunica, a pak ne uspjeva uprihoditi koliko smatra da ima je potrebno predloži da dijete ostane s tobom i pitaj joj 500,00kn mjesečno. Vjerujem da bi tebi uz tvoja primanja to bilo sasvim dostatno a djetetu ne narušavalo standard. Pa će se primiriti. A čim nešto negdje zašteka, a naročito tijekom razvoda, svi smo mi jedni drugima g... Ne opterećuj se. ali, promsli koliko možeš izdvajati za dijete ako nudiš cifru veću od uobičajene. Ili zaista plaćaj neke druge troškove djeteta glede obrazovanja, oblačenja...

Članak 98. (1) Roditelji imaju dužnost i pravo zastupati svoje dijete i za njega sklapati pravne poslove, osim ako je ovim Zakonom drukčije određeno. (3) Roditelji imaju dužnost i pravo u skladu s odredbama ovoga Zakona upravljati imovinom svoga djeteta do njegove punoljetnosti. Članak 100. (4) Sud može odlučiti da pojedine dužnosti obavlja roditelj s kojim dijete ne živi, primjerice brinuti se o zdravlju djeteta, školovanju, izvanškolskim aktivnostima, nekim poslovima zastupanja djeteta ili upravljanja njegovom imovinom i o drugome. Članak 118. (1) Centar za socijalnu skrb može u svako doba zahtijevati od roditelja polaganje računa o upravljanju djetetovom imovinom... (2) Centar za socijalnu skrb može radi zaštite imovinskih interesa djeteta donijeti odluku da roditelji glede upravljanja djetetovom imovinom imaju položaj skrbnika, te odrediti da se dio djetetovih prihoda ili prihoda obitelji ostvarenih po posebnim propisima ne isplaćuju na ruke roditelja, nego da se tim prihodima podmiruju životne potrebe obitelji, odnosno djeteta.

Btw. možete iznos riješiti procentualno ili nominalno, na sudu se zbivaju obje varijante.

Osobno mišljenje je nešto sasvim drugo od mišljenja suda. Npr. teško da procjenjeni iznos od 1.500,00kn "koštanja" djetea biva dostatan za pokrivanje njegovih troškova, no ovisi na kakav standard smo navikli. Mogu reći iz osobnog iskustva sljedeće: tužbom više nego ste ponudlil neće dobiti za jedno dijete. Vjerojatno čak i manje. Npr. moj osobni dohodak je otprilike na razini tvoje žene, bivšeg kao tvoj. Dosuđeno mu je 1000,00kn po djetetu koje nije bio voljan platiti vadeći se na iznose kreditne opterećenosti, a sjećam se da je netom prije razvoda podigao 2 poprilična kredita i kupio novo auto, na kredit također, uz već 2 na svom imenu misleći kako će tako umanjiti iznos alimentacije. No, uzdržavanje ipak ide prvo a sve ostalo drugo. Srećom, osim osobnog dohotka uprihođujem sasvim solidno da mogu sa 4 djece unajmiti stan, otplaćivati vlastiti automobil i sasvim normalno živjeti, otići s djecom na izlete i odmore i ne bunim se nimalo. Doduše, bivši osim kunske plaće ima i devizni dio osobnog dohotka i ma koliko se trudio, iznos neće uspjeti smanjiti nikad, osim za slučaj da da otkaz, čime se svojedobno prijeto. Sve u svemu, nisam prestrašena, nakon trauma koje sam proživjela tijekom razvoda i prijetnji i ucjena ne osjećam da bi me išta moglo spriječiti da nastavim putem kojim idem. Ne, bivši supružnici nisu dužni uzdržavati svoje bivše supružnike osim za slučaj radne nesposobnosti. Primjera ima i od bivših muževa i bivših žena. A sve ostalo je pitanje što je tko voljan a što nije. Ovo se na dijete ne odnosi niti se smije odnositi. Za dijete je svak od nas dužan izdvajati, jednako kao i brinuti o njemu. Da, 1500,00 vjerujem da djeluje kao "čisti shit" ako se misli da je razvod ista financijska konstrukcija kao i za vrijeme braka, samo na drugim mjestima. No, nakon razvoda nema više zajedničke vreće u smislu dijeljenja ukupnog prihoda oba supružnika. Iz jednostavnog razloga što supružnici- nisu. Zaključak: sumnjam da bi vam sud dosudio iznos veći od onog koji ste ponudili, ako ne i manji za jedno dijete, a na vama je da prosudite koliko mu je zaista potrebno i koliko ćete snositi vi. Uvijek imaš varijantu i plaćati vrić, prehranu u školi, treninge, jezike, glazbenu, financiraš proslavu rođendana negdje vani za 20 djece, obučeš ga za cijelu sezonu, pokloniš mu bicikl, role, kupiš klavir, ma ako hoćeš i stan, ako misliš da bi mogao više. I sačuvaj račune za ne-daj-Bože kakvih natezanja naknadno!