newbie

Vrlo konkretno je odgovoreno da status redovnog studenta nije uvjet već skoro 2 godine, a odgovor do kada glasi- dok se može potvrditi uredno i redovito ispunjavanje obveza. A ta je brojka, kako nam je već poznato, vrlo relativna. Limit od 26g se najvjerojatnije asocijacijom poveže uz pravo na obiteljsku mirovinu ili obvezno zdravstveno osiguranje kao dijete osiguranika. Mirovanja statusa/obveza radi bolesti/trudnoće ili/i seljenje od fakulteta do fakulteta nakon godinu-dvije po 2-3x su godinama bile neke od poznatijih "tehnika" dodatnih produžetka.

Ako je stvar samo kuda novac ide, onda ste djelovima priča koji imaju vrlo jasan (neiskorišten) način rješavanja i hrpetinom usputnih generalizacija samo malo podgrijavali atmosferu teme ne bi li zvučala napetije. Usput i djelovala izazovnije onoj posebno ranjivoj skupini ljudi čija nevesela obiteljska zbivanja čine prilično težak im emocionalni zbroj. Ako niste primjetili, nije nam običaj uzburkavati ih prizivajući reakciju uz "pomoćna sredstva", već im pomoći riješiti problem po problem koji imaju, koliko god je moguće u savjetodavnom dijelu Legalisa. Kupovanje potrepština je zamisao koja nema utemeljenja u efikasnosti: nije za očekivati da će ljudi, koji se očito ne mogu dogovarati ni oko krupnih stvari (niti su tome skloni), aktivno surađivati na tjednom planu. Ili da će sudovi sastavljati popis mjesečnih potrepština/ plaćanja svih pojedinačnih računa/potreba koje će obaviti jedan roditelj, a koje drugi, uz sve dodatne opcije "što_ako". Cilj nije kupiti nešto za određeni iznos, nego udovoljiti potrebama djeteta. Sa konkretnim primjerima koji ukazuju da roditelj novac koji prima u ime djeteta i za djetetovo uzdržavanje tom istom djetetu ne omogućava koristiti, obratite se za početak CZSSu u smjeru opomena ili nadzora neodgovarajuće skrbi o djetetu i njegovim potrebama. Obzirom da svakog tko novac daje svrbi i kuda odlazi, dobronamjerni će roditelj umiriti onog drugog vrlo logičnim zbrajanjem. S druge strane, imamo izraženu želju za dokazivanjem: ako ćemo baš cjepidlačiti, npr. svakodnevnim računima za hranu (koja uz odjeću i obuću nije jedina potreba djeteta) roditelj svakako ne bi dokazao da je isto namjenjeno djetetu, a ne nekom drugom- i to bi također trebalo... vjerovati. Nećemo banalizirati svaku stvar do nebesa, iako bismo mogli obzirom da smo u Caffeu, možda i ne igrom slučaja... Na ovu temu se može nastaviti lamentirati do besvjesti, jer će onom tko to jako želi, uvijek (i to: baš uvijek) biti moguće naći barem 100-300kn koje bi bile "vrlo upitne", "nepotrkrijepljene" i predmet raspredanja gdje su završile (npr. u maminom mobitelu ili djetetovom, hm...). Ali, jedno je vrlo izgledno: pod rukicu u dućan teško da će svakodnevno odštetati ili/i prilagati video-clipove djeteta u prilog dokazima. Dakle, savršen prostor za međusobna trvljenja i gomilanja ogorčenosti: mali, ali čisto dovoljan...

Očinstvo očito ne treba utvrđivati, a ni jedno ga nema namjeru osporavati. Dakle, više-manje priče u prazno, pokušaji manipulacija i dizanje živaca onome kome je upućeno ali ne dovoljno da bi zaista posumnjao i odreagirao. Dalje, nedozvoljavanje susreta i druženja ima svoj put rješavanja. Lijepo da je majci upućeno pisamce s prijedlogom da se dogovore, ali to je djelićak početka. Istina, vrlo ružan odnos prema djetetu, no načini postoje i drugi osim žaljenja jer netko nije pozitivno odreagirao na poticaj. Od alimentacije 1.000kn živi cijela obitelj: bivša, njeni otac, majka, brat i sestra + dijete kojem je namjenjeno? Svaka čast na umijeću. Inače, matematika kaže, kad bi jedina osoba koja radi uzdržavala članove kućanstva ne i dijete 3800:5=760kn/mj/osoba. Kad je uključeno uzdržavanje djeteta i dijete samo isto izgleda ovako 4800:6=800kn/mj/osoba. Po čemu bi bilo na prvi pogled toliko savršeno jasno da razlika od 40kn/mj po osobi (240kn ukupno, 8kn dnevno) ne ide upravo na potrebe djeteta (=1000kn)? Na sve generalizacije u prethodnim postovima se neću osvrtati, utakmice, balkone, bonove i sl., ali vas možemo obavijestiti da jednak problem s plaćanjem uzdržavanja iznose i očevi kojima su djeca povjerena, pa bi to bilo realnije pripisati osjećaju odgovornosti svakog ponaosob, bez obzira je li majka ili otac. Ne morate se, ever, čuditi. Jer naime, nikome u tematici obiteljskog nam podforuma nije pomoglo zbrajati i multiplicirati ogorčenost mnogim lošim postupcima jednog od (bivših) partnera kako bi stavio veći naglasak na nešto sasvim drugo, što bi u kontekstu uredno provedenog vremena s djetetom i neprimanja verbalnih iglica je-li-dijete-čije-ili-u-stvari-nije ostavljalo sasvim nedramatičan dojam. Na to sam vam pokušala skrenuti pozornost.

@babyf, uopće nije bitno tko će se na što zgražati po forumu. Jedno pravo djetetu se ne smije svojevoljno ukidati zato jer ga je onaj drugi zakinuo za njegovo drugo pravo. I uopće nije bitno u kojem od dva smjera išlo: a) ne plaća-> ne dam da ga viđa b) ne da mi da ga viđam-> neću plaćati

@ever, imenovat ćemo vas za financijskog savjetnika Caffea (bez lisnice, jasno) obzirom na gorespomenutu uspješnost, čim priložite predložak plana ostalim korisnicima na uvid

...očinstvo djeteta rođenog za trajanja braka ili do 300 dana nakon prestanka braka će osporavati, ako smatra da nije otac.

Povjeravati dijete jednom od roditelja doista nije u nadležnosti CZSSa već suda. CZSS će u postupku dati stručno mišljenje. Ako ništa drugo, taj papirić s odlukom suda će vam trebati za svaku stvar za koju je potreban potpis oba roditelja (promjene adresa taman na susjedni kućni broj, ako to bude vezano uz upis u vrtić ili školu tim kompliciranije na brzinu odraditi, putovnice itd). Ali, ni tad nećete biti smatrani roditeljem koji sam skrbi o djetetu ili tzv. samohrani roditelj.

bicikl, zastara od 5g (uzdržavanje) nema veze s ovim, pogledajte post br.2

Ne nakon 6 mjeseci, nego tijekom tih prvih 6 mjeseci. Nemojte propustiti rok... Kad bi mogli "prijaviti dijete na oca a ne na bivšeg muža", očinstvo ne bi ni trebalo osporavati... Pripremite se na tu vrstu "komplikacije".

Vi ćete moći osporavati očinstvo (bivšem mužu jer će dijete biti rođeno u vremenu kraćem od 300 dana od razvoda braka) u roku 6 mjeseci od rođenja djeteta. Ili... obzirom da se ocem smatra majčinog muža i ako vam se to uklapa u planove sa djetetovim ocem...

7 sati ćete po svoj prilici odraditi. Ili ne ako budete privilegirani biti tamo manje od ravnatelja. Možda ćete imati "užicanih" tjedan zimi, nešto oko Uskrsa, tjedan ljeti. Ili vrlo malo i ništa, ovisno kako koja škola s ravnateljstvom i -inim sitnicama funkcionira.

...pa zatražite od suda izmjenu, radi onog "po dogovoru" jer to funkcionira samo kad se ljudi doista mogu i spremni su se dogovarati. Ako je problem u češćim pokušajima manipulacije djetetovim odnosom prema roditelju a koji na njega loše utječu i ne zaustavlja se... izgledan bi bio nadzor. Ako su CZSS-tete već objašnjavale ocu da nije u redu djetetu puniti glavicu onim što mu nije primjereno, mogli su već dati kakvu opomenu, dvije... obzirom da to svakako nije neki poželjan roditeljsko-odgojni trenutak. Da se poradilo na zaustavljanju pričica_koje_za_djecu_nisu, možda bi dijete rado išlo... Problem koji iznosite kao razlog se neće riješiti time da dijete ne boravi s ocem 2-3 dana, jer je za to sasvim dovoljno i pola sata- sat. Dakle, zajedno sa CZSSom bi se trebali pozabaviti time.

ad1. psiholozi su korisna podrška i pomoć, kako odraslima, tako i djeci. Nema razloga se time ne koristiti kad i ako osjetimo da nam treba... ad2. U kontekstu zadržavanja djeteta, ono drugo "ali" bi moglo rezultirati upućenim vam pitanjima (negdje) zašto niste postupali s tim u skladu i prije tog poteza ako je problem velik koliko držite da jest. Imate par varijanti: a) tražiti novu i dugačiju odluku o povjeravanju djeteta b) ne tražiti je c) uz mogućnosti CZSSa u pogledu obiteljsko-pravne zaštite pokušati djetetu olakšati okolnosti u kojima trenutno živi ili ne... oboje kombinirajući uz prethodno pod a) ili pod b).

Izgleda da ste to radili slušajući vlastiti razum znajući da postoji i drugi put rješavanja. Da, dijete itekako ima pravo na svoju želju. Ima je pravo izraziti. Ima pravo tražiti od roditelja da mu u tome pomognu. Ali, kao što ste već objasnili, i djecu treba poučavati da postoji put kojim je potrebno ići. Da, mogli ste mu reći da ostane, neka majka alarmira czss i tko zna koga još. Ali jednako tako, prvo na što biste obojica mogli naići je sumnja u vašu manipulaciju njime, jer niste ni pokušali zatražiti izmjenu odluke o povjeravanju djeteta. Tek kasnije biste to objašnjavali na razne načine. Mogli biste sinu reći da postoji predviđeni način za ostvarenje vaše zajedničke želje, da će biti jako važno što on o tome misli, da će to imati priliku izreći, da to neće morati uraditi ni pred vama ni pred mamom i... dogovoriti se jeste li spremni obojica ići s realizacijom do kraja. Morat ćete mu reći da to ne ide brzo, da će potrajati, ali svakoj poteškoći jednom dođe kraj. I... što kasnije započenete, svakako će i dulje trajati.

Iznos ovisi o potrebama djeteta i mogućnostima roditelja. Da, i obveza uzdržavanja više djece utječe na visinu (naročito u smislu mogućnosti manje od tog minimalnog iznosa) ali obzirom na primanja koja ste iznijeli a nisu baš neka prosječna, teško da troje djece ne bi mogao uzdržavati iznosom većim od minimalnog.

Trebate klik-ovo ako treba vama. Ovdje će se od njega tražiti ista stvar, potvrda slobodnog bračnog stanja i da će brak biti priznat, oboje prema propisima države čiji je državljanin.

Preljub nema veze sa bračnom stečevinom. 50:50 I neće se "dijeliti" u brakorazvodnoj parnici.

Tom prilikom niste imenovani njenim skrbnikom. možda tada primjereno bebici i njenim navikama. Traženjem izmjene bi zasigurno bilo određeno drugačije i više, naročito jer je očito da je i do sada odlazila, ne treba posebnu prilagodbu, niti pomoć u tome. Po svoj prilici dijete odlazi provesti vrijeme s njim. U tom slučaju ne bi bilo razborito stavljati kakve zabrane. Da, možete tražiti da mu CZSS objasni da bi trebao što više vremena djetetu posvetiti upravo on. Ali, to je prvi dio priče, a drugi je da baka i djed mogu glatko zatražiti da sud odredi susrete/ druženja i sa njima, a obzirom da im je odlazila i do sada, moguće lako da bi bili određeni (ako sud bude smatrao da je djetetu na dobrobit)...

Dijete bi trebalo biti povjereno vama, čisto da se izbjegne ne baš rijetka potreba potpisa oba roditelja za prilično brojne stvari, a udaljeni ste 500km što i nije baš jako praktično u tom smislu. Istom će se odrediti vrijeme susreta i druženja djeteta s ocem, što ne znači da je to maksimum i ne bi smjelo biti više, već je to ono što se djetetu smatra neophodnim, pa ne bi smjelo biti manje. Nitko neće graktati ako dogovorom subotu zamijenite nedjeljom ili bilo koja slična varijanta. Da niste toliko udaljeni, realno bi bilo za očekivati da proborave zajedno po par sati 2-3x tjedno kao ustaljen ritam početne sheme, uz moguće i druge dogovore. Za sitne bebice se to odvija unutar njihovog doma i u prisustvu majke, nastojeći im tako pružiti osjećaj sigurnosti/ugode i istovremeno najjednostavnije uvući drugog roditelja u krug djetetu poznatih i bliskih osoba. No, to je samo osiguravanje početka i samo dok je dijete tako maleno. Kvalitetnim početkom će biti pripremljeno za vrlo skore odlaske u šetnjicu, pa do samostalnih vikenda i praznika. Uz dobru suradnju oboje, ne bi trebalo potrajati predugo. Baš kao što ne traje predugo dok postane spremno na par sati bez majke uz poznatu osobu, kasnije na jaslice i sl. U tom smjeru bi bilo dobro da surađujete i vas dvoje. Podrška obitelji s obje strane bi vam oboma mogla jako dobro doći, u suprotnom slučaju prilično odnemoći. Pitanje "Koliko često on ima pravo viđati dijete...?" preformulirajte sebi postavljeno u "Koliko dijete ima pravo biti s ocem?" jer je to prvenstveno pravo djeteta. To je dobar početak za iznalaženje mogućnosti. Glede uzdržavanja, možete sklopiti nagodbu pred CZSSom, najbrži je i najjednostavniji način, inače ćete to riješiti uz pomoć suda. Ako otac ne uzdržava dijete, baka/djed po tom roditelju će biti dužni ga uzdržavati, ali za period nakon takve tužbe ne i ranije. Od ostalih varijanti, osim ovrha i sl. postoji i mogućnost nakon 6 mjeseci neispunjavanja te obveze zatražiti privremeno uzdržavanje od CZSSa koji ga odobrava u iznosu 50% minimalnog, s danom podnošenja zahtjeva. Prema ovogodišnjoj objavi, min. iznos koji je dužan plaćati roditelj koji s djetetom ne živi za uzrast do 6g je 902,87kn. Tzv. samohrana majka, kako piše u nazivu teme, niste. Preciznije, ne smatra se da ste roditelj koji sam skrbi o djetetu, jer drugi nije lišen roditeljske skrbi, nije umro/ne smatra se umrlim i sl.

cigo1, pričat' gluposti.

-kuća, omjer 1/2: 1/2 -40.000e primljen dar (jednom ili oboje, pretpostavka da je uložen u spomenutu nekretninu) -400.000kn stambenog kredita (dio otplaćen, dio će biti) Pretpostavka prema prvoj objavi jest da bi se radije dogovorili pregovarajući. Čovjek reče da mu/im je prihvatljivo da kredite nastavi otplaćivati on, a žena svoj dio kuće daruje djetetu. Sad bi to trebalo i realizirati, no ne u kombinaciji sa povjeravanjem djeteta i iznosom njegovog uzdržavanja kako su namjeravali. Naravno, ako bez tog dijela postignuti dogovor "igra" i dalje.

Nekako izgleda da je cilj ovih bračnih drugova bio drugi a ne natezanje po sudu i po tom pitanju?

Po onome što ste iznijeli, ovo ni ne bi išlo. Dakle, dobro je što želite djetetu omogućiti opširan kontakt s majkom, sve je to dio iste priče o povjeravanju djeteta.

Trebate rješenje suda o privremenom povjeravanju djeteta na zajednički život vama, do pravomoćnosti kasnije odluke (ne radi se o skrbništvu). Da se svašta neočekivanog može dogoditi, potražite objave korisnika "buducnost": djeca ostala s ocem, privremeno povjerena njemu, majka tijekom zadnjeg dijela razvoda napustila zemlju, ne skrbi i ne kontaktira, na kraju balade djeca povjerena majci, žalba odbijena. Novi postupak: bitno izmjenjene okolnosti, traži se povjeravanje ocu. Dakle, uvijek je moguće doista svašta, bitno je kvalitetno se pripremiti za svaku od mogućih varijatni razvoja događaja, težiti k najkvalitetnijoj na raspolaganju.

Istini za volju, ne možemo tvrditi da se isto ne zamjera i u hrvatskim stručnim izvorima, kao i da niti jedan CZSS ne postupa na djeci primjeren način i da se baš svaki od posla vadi na "moguću destabilizaciju djece". Ali, nije rijetkost.