newbie

Krivnja se ne utvrđuje- utvrđuje se teško i trajno poremećene bračne odnose. Kad se utvrde kao takvi, sud brak razvodi. Zašto, kako i otkud netko ne osjeća odgovornost prema drugome, privrženu odanost obitelji itd., a u smislu snošenja posljedica koje bi u nekom pravnom postupku obeštetile onog drugog/druge, doista nema puno smisla. Odgovarajuće znanstvene discipline koje se bave razvojem odnosa i izgradnjom stavova znaju da unutarnja motivacija ne biva postignuta "mrkvom" ili "batinom", jer se tada radi o uvjetovanom ponašanju kod kojeg uvijek postoji izvjesan rizik da otklizi u neželjenom pravcu. To o čemu govorite nije opća norma nego dio jednog od osnovnih stupova indentiteta, a po tom vrlo individualnom sveukupnom sustavu osobnih vrijednosti se ljudi međusobno i razlikuju. Drugo, ne manje bitno a na razini činjenice, jest da druge ljude mijenjati ne možete/ne možemo: to mogu samo oni, vlastitom voljom/radom u tom smislu (sami ili uz str. pomoć, ovisno o čemu se radi). Što se same djece tiče, roditelji mogu biti kvalitetni roditelji (oboje) i ako ne žive zajedno, upravo kao što i bračna zajednica ne podrazumjeva da su oboje nužno odgovorni roditelji ili će to jednom kasnije postati. Upravo zato, razvod od bračnog druga ne znači da dijete tim činom postaje "bivše dijete". Doduše, takva ponašanja nisu nepoznanica, ali su posljedica osobnog stava prema roditeljstvu i djetetu samom, ne posljedica razvoda braka. Opasnost razvoda leži u par činjenica: (a) svako dijete osjeća potrebu osjećati se sigurno u osobu s kojom živi, (b) emocionalno je manipulativno, © želi ispuniti očekivanja pa čak i ona koja samo nasluti, (d) želi se u tome osjećati uspješno. Ovime se smišljeno služi svaka grana pedagogije, ali i svaka druga vrsta manipulacije. Osjetivši negativne emocije i uočivši ne baš pozitivan stav/mišljenje o jednom od roditelja: (a) s kojim provodi manje vremena ili je manje blisko, dijete vrlo često poima (opravdano ili ne, nebitno) da se isto očekuje i od njega. Ako kod stalno prisutnog roditelja osjeti sličnost ili potenciranje nekog svog osjećaja (napustio/la me= ne voli me, otišao/la je= ne želi me; ne voli mamu/tatu= ne voli mene; voli drugog/drugu= ostaje manje meni) ići će u tom smjeru jako daleko na vlastitu štetu. (b) ako se radi o negativnoj percepciji roditelja s kojim je bliskije odreagirat će kao na napad na vlastiti integritet, osjećati zbunjenost i nepovjerenje radi nesuglasja sa vlastitim iskustvima i osjećajem, ali i primiti kao očekivanje koje nije u stanju ispuniti. Bitna uloga roditelja tijekom razvoda jest: unatoč vlastitim osjećajima i nelijepom mišljenju o svom bračnom drugu koji će uskoro postati bivši partner, olakšati djetetu taj period i pomoći mu održati/graditi odnos i sa sobom i s drugim roditeljem. Najveći dio te zadaće redovito dopadne onog roditelja s kojim je dijete bliskije i s kojim provodi više vremena. Nije uvijek jako ugodna, ali je itekako zahvalna. I da se vratimo na lightmotiv: obeštećenja za neispunjena bračna očekivanja nema.

U siječnju prošle godine ste, uz ostale detalje (posao, obitelj, financije, stanovanje, područni CZSS i sl.) pitali o nadležnosti suda -područje vašeg boravišta ili onog gdje vam se nalazi dijete. Oprostite stoga što prema iznesenom u jednoj, a uploadanom u ovoj temi nije bilo razvidno da tamo boravite samo par ljetnih mjeseci. Upravo stoga vas upitah početkom ove teme nalazite li se još uvijek na istoj udaljenosti ili ne. Što biste još mogli postići traženom izmjenom? Možete predložiti sudu da se susreti i druženja odvijaju uz stručni nadzor neko kraće vrijeme što bi osiguravalo dvije stvari: (a) da majka nema dobru priliku priječiti vaša druženja, odnosno u slučaju opstrukcije bi osobi u nadzoru, koja će je kontaktirati te voditi očevidnik vaših susreta i druženja, neusporedivo teže mogla tvrditi da nije nikakav faktor neviđanja vas i kćeri. Odbijanje suradnje bi mogla lako voditi i ka nadzoru roditeljske skrbi, pa redom dalje. (b) upravo to što majka tvrdi da dijete vrišti i ne želi susret s vama, emotivna reakcija djeteta jer vas ne vidi niti čuje uz osjećaj povrijeđenosti zabilježena od CZSSa prilikom izlaska na teren, bili bi prilično jaki razlozi da se odredi nadzor stručne osobe koja bi pomogla uspostavi odnosa djeteta sa vama i da se postigne redovitost © kao početni/prijelazni period, jasno Druga mogućnost, kao što vam je pismeno odgovoreno iz CZSSa, je ovrha, ali bi bilo dobro kad bi dijete prethodno bilo na to kvalitetno pripremljeno. Na dosadašnji način se može nastaviti i dalje: dijete vrišti a ne vrišti, majka brani a ne brani, vi biste rado na neki način postigli redovitost a ništa se konkretnog nije dogodilo niti pokrenulo. Treće, kad bi ev. kaznena i bila tako riješena, lako moguće da ne bi bio riješen problem koji CZSS nakon izlaska na teren navodi u odgovoru na vaš dopis: da dijete emotivno reagira plačem ali i odbija kontakt uslijed osjećaja povrijeđenosti (s objektivnim razlogom ili kao posljedica manipulacije, nevažno). Ako to jest tako, onda bi vam oboma u samom početku dobrodošla pomoć. Jer, veći problem od samog protivljenja majke je ponekad taj što traje vrlo dugo, a nužno ostavlja posljedice kod djeteta.

Za rasipanje ljubavi, pažnje i sjemena nema odgovarajućih prekršajnih sankcija novčanom kaznom proporcionalne utrošenoj količini istog, kao ni propisane minimalne otpremnine prilikom takve vrste izvanrednog otkaza radi skrivljenog ponašanja zaposlenika (a koju bi trebao isplatiti poslodavcu s kojim ima sklopljen ugovor na neodređeno radno vrijeme)...

Kuharica nije ni odgajatelj ni stručni suradnik, niti radi s djecom. Ako postoje problematične situacije ravnatelj i upravni odbor ih mogu rješavati na svoje načine. U čemu je problem, osim u tome što nečiju dijagnozu ne bi smjeli objesiti na oglasnu ploču?

Škola je trebala po saznanju (koje je očito došlo od djeteta) obavijestiti dalje. Dijete tvrdi da ne želi doma i da će ga otac tući. Možda je reklo i da ga tuče inače. Što se tu i koliko je tko zapetljao, je li ili nije, tko će znati? Nije oveći hematom ili prijelom jedina posljedica nasilja u obitelji, ali tome treba pristupati oprezno jer je moguće svašta. Lako moguće da je i samo dijete tražilo da ga se skloni, pa su svi postupali kao da se radi o neodgodivom slučaju radi trenutne zaštite sigurnosti žrtve obiteljskog nasilja, usput će tražiti od suda donošenje odgovarajuće mjere, a u prilog ide što dijete ne želi natrag i ne traži kontakt. CZSS nije/je onaj isti prilikom posvojenja pred niti 2g? (Jeste li tražili razgovor sa njihovim psihologom?) Spomenuli ste da ste školom u nekom većem "krivom spoju"- kakvom? (Od njihovih djelatnika će prikupljati dodatne informacije) Jeste li kontaktirali djetetovog liječnika? (I od njega će tražiti info ako se bude smatralo potrebnim) S druge strane, obzirom da je primjer specifičan (djeca nisu s vama predugo), ne bi bilo nemoguće da dijete koje je posvojeno u ne baš ranoj dobi, još uvijek je neadaptirano, na redovitoj terapiji, radi svojih predhodnih životnih iskustava (ili manjka drugačijih od svojih pretpostavki) osjeća strah ili pomisli da mu je možda trenutno lakše biti smješteno drugdje nego "razočarati" vas ako je ona priča o krađi novca ili stvari u dućanu točna. Jeste li djetetovog terapeuta upoznali s tim dijelom priče? Dobro je da tijekom ove 2g postoji kontinuitet psihoterapije jer bi u ovoj situaciji upravo ta osoba mogla pomoći i vama i djetetu stručnim mišljenjem koje ima svoju povijest. Nastavkom rada također...

Mnogi drže da će se prilikom razvoda utvrđivati krivnja, pa da će morati dokazivati i ono što uopće neće morati. S druge strane, mišljenje "ne da mi razvod" je često smatrano preprekom, a osim sporazumnog postoji i mogućnost tužbe. Ako se utvrdi da su vam bračni odnosi trajno i teško poremećeni sud će brak razvesti (sjetimo se da je za "ne-trajno i ne-teško" potrebno dvoje, barem deklarativno). Obično nije "sve 5, samo mi muž ima ljubavnicu ali nemam dokaz". Prema tome, drozi32, vi ste ta koja bi zapravo (prvo) trebala odlučiti želi li razvod doista ili ne baš. Nepravni savjet: muževa ljubavnica vas možda malko "gura" da se odlučite na ono na što do sada niste. Sljedećom prilikom joj na upit kako ste obzirom na situaciju odgovorite "Sjajno, vi?" a o razvodu odlučite onda kad to bude odgovaralo- vama.

Od standarda koje se susreće, nije nepoznanica 2x tjedno + svaki drugi vikend od petka do nedjelje, svaki drugi državni praznik i blagdan, obilati praznici par puta godišnje. Ispadne skoro jednako, mnogi su realizirali. Dijete će biti povjereno jednome od vas na zajednički život, roditeljska skrb je i dalje oboje roditelja, o skrbništvu nema riječi niti će itko biti imenovan njegovim skrbnikom.

Razvod braka vam ne može ne dati, jer će o tome odlučiti sud kad zaključi da su vaši odnosi trajno i teško poremećeni. Skrbništvo dobiti neće ni on ni vi, pa se boriti za to ni ne može... Vjerojatno na policiji uživaju u dojavi da niste dijete nazvali već 12 sati

Nazovite uredno, raspitajte se kako im je, nastojte čuti kćer kao da je s bilo kim drugim, nemojte baš po 15x dnevno... Možda će imati isplanirano vrijeme zajedno pa neće ići u vrtić. No, isto bi bilo i da su sada ljetni praznici? Nisu mu u centru "dali" 10 dana, jer odluke donositi ne mogu, ali su vas "nagovorili" da se ... dogovorite o tome da više dobije dijete

Hajde, polako... niste popustili njemu nego onom što bi za dijete trebalo biti dobro. Samo pokušajte gledati iz tog kuta i bit će OK.

Ne pristajanjem na 3 dana više mislite da će netko voditi dijete u vrtić jedan dan tjedno? Ili što želite time postići točno? Hoćete li se čuditi kad vam tkogod tamo nalijepi da inzistirate na onome što vam olakšava vaše svakodnevne obaveze, a da ste tvrdi u onome što služi postizanju cilja odnosa dijete-otac?

Imali ste već nalaz nadzora da ste tvrdi i neskloni dogovorima. Ne znam koliko vam je u ovom trenutku pametno se naganjati oko 7 ili 10 dana praznika djeteta s ocem, a ionako ste i sami potvrdili da nije problem da ode s njim na tjedan dana, već i isprobali. Morali biste im objasniti zašto je za dijete dobro da ne ode 10 dana već 7, a da to pri tom nema ama nikakve veze sa odnosom vi-on. Inače ćete opet dobiti kakvu "packu", vrlo lako...

Nije uvijek jako zahvalna zadaća odrađivati i ono što drugi roditelj ne odrađuje, no ovdje se ne radi o tome hoćete li vi njemu napraviti uslugu ili ne: očito nema nikakvih problema da bi dijete provelo dio praznika s ocem. Za 3 dana više ili manje se neće dogoditi ama baš ništa u smislu vaše ili njegove pobjede, a živaca ćete bespotrebno potrošiti- svi.

Općenito gledajući: 1. jer znaju da je 2 tjedna praznika neki standard najškrtijih odluka kasnije 2. jer nimalo lijepu sliku ne stvara "borba" za što manje susreta i druženja djeteta sa ocem 3. jer ono što je sud odredio ne znači da se ne bi smjelo dogoditi i više, već da ne bi smjelo biti manje tj. dijete zakinuto. Ostalo ovisi o konkretnoj situaciji.

Dolaziš s posla, bacaš se u dijagonalu preko kreveta, mladunčad navaljuje. Ljubljeni sin, dinosaur mesožder u tom trenutku, prilazi voljenoj majci: - Hm... strvina- nije, svježe meso- nije.

A vi lijepo nazovite onog tko se buni neka dođe u školu i u jednom dahu nabrojite, kao što smo svi već navikli čuti: "Sutra za likovni trebamo uljne bojice, ne voštane- razlikovat ćete ih već na prvi pogled po četverostrukoj cijeni. Prekosutra idemo u kino, trebamo do tada 45kn za ulaznicu i prijevoz, molim vas točan iznos jer nam nažalost katedra nije blagajna. Za dan iza trebamo dovršen plakat iz prirode na ogroooooomnom papiru, molim vas da obratite pozornost da zajedno uberete bilje karakteristično za ovo godišnje doba i da se nađe u odgovarajućem krajoliku prepoznatljivom po ukupnoj slici. Dan iza toga je zadnji dan za donošenje lektire, pratite s djetetom priloženi plan i svakako pazite na zadnji zadatak u kojemu tražimo suradnju odraslih jer nam je bitno u skupnom radu kasnije usporediti jesu li još uvijek zaigrani, maštoviti i opušteni kao i djeca. U ponedjeljak idemo na izlet pa vas molim da na vrijeme pošaljete onih 165kn. Sve ste zapisali?"

Nadajmo se da ste u ovogodišnjoj prijavi poreza na dohodak naveli podatke o uzdržavanom članu obitelji, s kim dijelite osobni odbitak, OIBe, postotak...

a. Skrbništvo niste mogli tražiti sigurno, ni dogovorno ni nedogovorno b. Parametri za skrbništvo su da dijete nema odgovarajuću roditeljsku skrb (umrli, nestali, nepoznati ili su najmanje mjesec dana nepoznatog boravišta, lišeni poslovne sposobnosti ili su lišeni roditeljske skrbi, maloljetni a nisu stekli poslovnu sposobnost, odsutni ili spriječeni i nisu u mogućnosti brinuti se o svojem djetetu a nisu ga povjerili na čuvanje i odgoj osobi koja ispunjava uvjete za skrbnika) c. Nemoguće je i ocu i majci. d. Majka nije imenovana skrbnikom djetetu niti to može biti. Ako jednom budete tražili izmjenu odluke, bilo bi prilično zgodno da budete upoznati s tim što od suda tražite/predlažete (i o čemu je uopće prethodno odlučeno).

Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi čl.107 (10) Iznimno od odredbe stavka 1. ovog članka, radni odnos može se zasnovati ugovorom o radu i bez natječaja: – na temelju sporazuma školskih ustanova u kojima su radnici u radnom odnosu na neodređeno vrijeme ako žele zamijeniti mjesto rada zbog udaljenosti mjesta rada od mjesta stanovanja Uklapate li se?

Priča Prva: Obzirom da majka brani djetetu susrete s ocem, baki informaciju u školi, vjerojatno ne bi ni umrla od sreće da baka ima redoviti kontakt s djetetom- kako bi ona, iako umirovljena prosvjetarka, mogla u tom slučaju djetetu pomoći obzirom da to zahtjeva vrijeme zajedno? Baka ima mogućnost i priliku zatražiti da sud odluči o susretima i druženjima nje i unuka/e, što bi obzirom na stanje, njeno zvanje i volju zasigurno bilo procijenjeno kao nešto što je na dobrobit djeteta. Osigurala bi i priliku pomoći. Zabrana majke djetetu da susreće oca, uz postojanje pravomoćne presude kojom je to određeno a imaju je obzirom da su razvedeni, nisu njihovi loši odnosi nego kazneno djelo. I da, osim u slučajevima Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi i sl. kad je škola obvezna obavijestiti CZSS, nitko je ne sprječava obavijestiti i o uočenim kroničnim propustima u odgoju/skrbi koji urađaju velikim i odgojnim i obrazovnim problemima koje nije uspjela riješiti na uobičajene načine. To ne treba biti sa popisa za lišavanje roditeljske skrbi da biste mogli reagirati. Samo, bilo bi više nego zgodno da imate evidentirane pokušaje ostvarenja kvalitetne suradnje s majkom i kontinuiran rad stručnih službi s njom i s djetetom. Pri tom imajte u vidu da je zamjerka školama i u izvješću pravobraniteljice za djecu formalizam, kao i smanjen angažman kad se preda "stvar" u ruke CZSSu, te nekoordiniranost. Priča Druga: Je li otac ponudio veći angažman oko djetetovih školskih obveza? Je li što poduzeo da preuzme veću ulogu u brizi o djetetu ovo kraće vrijeme? I, je li veći problem u samoj činjenici tko dolazi u školu ili manjku potrebnih informacija koje bi trebala imati osoba koja brine o djetetovim obvezama? Ako je cilj informirati i surađivati s onim tko trenutno brine o djetetu, najbrže, jednako efikasno i redovitije rješenje je informativka ili bilo što drugo što će dijete donijeti doma (pri tom se ne misli na ona štura izvješća o ocjenama i izostancima, standardne fraze o postignućima). Čak svakodnevno ste u prilici obavijestiti o predstojećim obvezama djeteta, a i individualnom napretku, dobiti informaciju natrag. To isto je onda u prilici aktivno pratiti i majka koja održava trudnoću i uključiti se. Otac će vjerojatno doći na roditeljski sastanak, a ono što je bitno na dnevnom redu kao i zaključke, poslat ćete doma na taj uvriježeni način komunikacije s onima koji svakodnevno brinu o školskim obvezama djeteta. Što-ono-bi-se-reklo: vuk sit a koza cijela, pošteđeni živci ženi u rizičnoj trudnoći, mužu joj koji brine o djetetu i njoj, ocu također, razredniku manje uvjeravanja i doduše par minuta posla više. Naravno, ako je primarni cilj pravodobno i temeljito informirati, surađivati. I, tko bi se na to mogao buniti?

Niste sve.

slavonac30, uklonite imena i ono što bi ukazati tko je vaša kćer, pa i preko onih koji su posrednim putem povezani putem prijateljstava na fejsu. Nemojmo ponavljati... to je i njen interes.

U primjeru duga13, roditelji razvedeni, nisu niti su djeca povjerena jednom od njih niti privremeno. Dakle, do putovnica majka sama ne bi mogla doći. Još uvijek. Za sada, jedan roditelj bi predao zahtjev a drugi preuzeo putovnice. Kasnije će i jedno i drugo moći onaj kojem su djeca povjerena na zajednički život.

..i zato ne propustite plaćati koliko je određeno.

Pod Be. Zasad ste dužni plaćati onoliko i kako piše u presudi, dakle onih 1600 za dvoje djece. Ovo je sigurno nešto niže od minimuma i za najmlađu skupinu, ali koliko bi još moglo ovisi i kojoj dobnoj skupini od tri vaša djeca pripadaju (0-6, 7-12, 13-dalje), vašim prihodima, imovinskom stanju i sl. Iznos manji od minimalnog može biti određen jer morate uzdržavati više djece + priča o procjeni njihovih potreba i vaših mogućnosti.