newbie

Obzirom da navodite zapravo iste stvari unatrag 20tak- 30tak godina, ako razgovor ne pomaže, ako str. pomoć nije opcija, pokušajte razmisliti o životu utroje. Niste samo vas dvoje u toj priči, već i vaše dijete od 8g koje možda ne vidi svaki čin, ali bi bilo nevjerojatno da ga uopće ne osjeti.

I, zabrana koju CZSS predlaže sudu bi u slučaju donošenja takve odluke polučila- čime? Otac bi počeo sudjelovati u djetetovom odgoju, provoditi više vremena s njim ili što?

To je to? Ne, tj. žaliti se možete ali ne očekujte nešto od toga.

Oslobođeni uzdržavanja djeteta ne možete biti (još uvijek). 300kn je za bar 150kn manje od najmanje moguće varijante i za najmlađu dobnu skupinu (do 7g) uz okolnost kad se uzdržava više djece. Vašem djetetu majka nije imenovana skrbnikom. Ukoliko ste smatrali i uviđali da je majčin udio u odgoju djeteta nedostatan i rezultira pogubnim navikama/ ponašanjima i stavovima (ovisnost o drogama koju spominjete, nenastavak školovanja nakon osnovne škole) mogli ste zatražiti izmjenu odluke s kojim će roditeljem dijete živjeti. Možete još uvijek.

Vaše je pravo zatražiti utvrđivanje bračne stečevine i raskid suvlasničke zajednice. Ako ne ide dogovorom, uvijek postoji ta mogućnost putem suda. Pokušaj manipulacije djecom pričajući im što sve neće imati i opterećujući ih vlastitom financijskom konstrukcijom, a s ciljem nedjeljenja imovine nije jedinstveni primjer. Uzdržavanje će svakako biti određeno i prema potrebama djeteta i mogućnostima roditelja, ali ako je što sigurno- sigurno je da do realizacije ne dolazi brzo, osim ako se postigne nagodba i plaća bez instrumenata prisilne naplate. U tom smislu je financijsko opterećenje za očekivati kod onog drugog roditelja barem u početku. Trajanje je relativan pojam obzirom da zna... potrajati (postupak, žalba, ovrha= vrijeme). Zato bi bilo dobro da se kvalitetno pripremite, pa radije neka vas iznenadi da se sve riješilo prije nego li ste očekivali.

Obzirom da ograničavaju (valjda majka?) susrete i druženje djeteta s vama, dobro bi došlo rješenje o privremenom povjeravanju djeteta uz što ide i određivanje dinamike susreta i druženja s roditeljem s kojim ono ne živi, a do pravomoćnosti presude o razvodu braka kasnije. Uzdržavanje će biti određeno prema potrebama djeteta i vašim mogućnostima, ali ne prema iznosu koji ostaje nakon svih kredita. Imovinsko stanje jest dio procjene vaših mogućnosti, naročito u smislu vaših povećanih mogućnosti. Na kraju će biti određen mjesečni iznos, ali ćete platiti i za period u kojem niste sudjelovali u djetetovom uzdržavanju (obično jednokratno, u kraćem roku). O skrbništvu se neće odlučivati, već će dijete nastaviti živjeti s jednim od vas, a roditeljska skrb ostaje dužnost i pravo oboje. Nakon tužbe/sporazumnog prijedloga, sud će vas na prvom ročištu uputiti na posredovanje centru za socijalnu skrb, a to bi trebalo biti dovršeno u roku od 3 mjeseca (iako taj rok često biva prekoračen). Posredovanje će rezultirati njihovim stručnim mišljenjem (zaključak o teško i trajno poremećenim bračnim odnosima, rečenica o procjeni roditeljskih sposobnosti oboje, stambenim uvjetima kod oboje a što znaju i ne provjeravati, te sugestija o povjeravanju djeteta), ali to mišljenje za sud pri donošenju odluke nije obvezujuće.

Ne, nema vam obvezu osigurati smještaj, ali ako vi želite da vam sud povjeri dijete, morali biste mu ga osigurati. Hoće li to biti stambeni prostor u vašem vlasništvu, unajmljen, kod rodbine i sl. nije pretjerano bitno- važno je da ga dijete ima. Škola ima načina natjerati oca na suradnju. Ako su već uočili da je s djetetom sve lošije, da njihovi predviđeni stručni postupci ne urađaju ni približno očekivanim rezultatom, prijeteći CZSSom a ne radeći i u smjeru nadzora nad njegovom roditeljskom skrbi svakako djetetu ne rade uslugu već sebi smanjuju posao praćenja i koordinacije sa CZSSom.

Vaša roditeljska procjena/odluka doista nije neki argument za odgodu poslaska u prvi razred. No, stručno mišljenje psihologa i logopeda bi itekako moglo polučiti odgodom. Vrtićki psiholog s detaljnijom procjenom od uobičajenih je vrlo korisna adresa. Mnogima su to bili dovoljno dobri argumenti za odgodu (i moje iskustvo s vlastitim djetetom rođenim u ožujku je bilo takvo, dapače komentar psihologa na nesrazmjer rezultata različitih testova je bio "u školi, štreberski nastrojenoj kakve naše često jesu, čak i ne bi trebalo biti nekih posebnih problema, ali nas sada zanima dijete", a niti jedna osoba kasnije nije komplicirala u suprotnom smjeru). Krenite s tim odmah... U svakom slučaju, na prijedlog stručnog povjerenstva, nadležni ured državne uprave ili Gradski ured će izdati rješenje, a pravo žalbe Ministarstvu na to rješenje kao roditelji imate.

Ne zastarjeva ako on ne pokrene sudski postupak. Dalje, ili ste vi krivo razumjeli odvjetnika ili je on vas netočno informirao: nakon 6 mjeseci neplaćanja uzdržavanja ("u komadu" ili 6 unutar 9 mjeseci), možete od CZSSa zatražiti privremeno uzdržavanje djeteta. Pravo će biti priznato i to s danom podnošenja zahtjeva. Isplaćivat će 50% minimalnog iznosa objavljenog za dobnu skupinu vašeg djeteta (ne 50% iznosa koji je sud odredio)- najdulje do 3 godine, a do tada će se potruditi da državno odvjetništvo ta sredstva naplati od onog tko je dijete trebao uzdržavati. Koliko CZSS s tim nema ništa pokazat će i njihova dužnost podnošenja kaznene prijave u roku od 15 dana.

Postoji mogućnost i da sud povjeri dijete privremeno do pravomoćnosti kasnije odluke. Obzirom da je ona taj uz dijete stalno prisutan roditelj koji vodi brigu o svemu, a može mu i osigurati optimalne stambene uvjete, sve su šanse...

Oprostite, ali doista ne postoji zakon koji bi to regulirao, pa pravni savjet u smislu u kojem ste ga zatražili dobiti ne možete. I dalje vam preostaje zamoliti i pokušati dogovoriti da vaše mlađe dijete dobije odjeću, obuću i igračke starijeg. To i jest smisao ove teme.

@monti, ako ističete da znamo kako je psihičko nasilje- nasilje u obitelji, što bi u kontekstu svakog oblika nasilništva značilo ovo "kako je bilo a i možete reći...": rad na uvjerljivosti dojma?

Nije običaj razdvajati braću i sestre bez posebnog razloga koji je na njihovu dobrobit, a sud nije vezan dogovorom roditelja. Kad jedno bilo sa jednim roditeljem a drugih dvoje s drugim, svaki bi roditelj bio dužan uzdržavati i dijete koje s njim ne živi.

U svakom slučaju preporučljivo. Jest. Da niste i tada uzdržavali dijete, postojala bi mogućnost tužbe i naplate za period od kad god ne živite s djetetom (u zadnjih 5g). Ovako ste sigurni da se nema što tražiti od vas u tom pogledu.

ad1. 50:50 ne bi išlo, obzirom da je i vaša vlastita imovina u pitanju i ono što otplaćujete sami nakon prestanka bračne zajednice (dakle, od kad god ne živite zajedno, ne od pravomoćnosti razvoda). ad2. Nema smisla, jer kad bi tako i bilo, ionako bi imala pravo u ime djeteta tužiti za prethodni period, sa zastarom 5g. Za vas je bolje da ste plaćali na vrijeme nego kasnije odjednom ukupan iznos uz istovremeni nastavak plaćanja redovitih mjesečnih iznosa. ad3. Ne, ne možete tražiti povrat novca kojim ste sudjelovali u financiranju zajedničkog života tijekom bračne zajednice. ad4. Teško. No, ako se radi o onom istom za kuću, i on je dio matematike oko te nekretnine. ad5. Ne. Uostalom, putem suda ćete zaštititi svoj interes. ad6. Niste li se zato i razveli? Odnosi u braku koji su doveli do razvoda nemaju utjecaja na predviđene imovinske odnose. ad7. Ljudi najčešće putem suda ne rješavaju "manje" stvari, obzirom da sve to i košta i traje. Pak, neki idu "do u žlicu komada X".

Godina starosti nije precizirana. Student ima pravo na uzdržavanje dok redovito i uredno ispunjava obveze (uračunavši i mirovanje tog statusa u slučaju trudnoće, dulje bolesti i sl.) i još godinu nakon školovanja ako se ne može zaposliti.

...ali, ni joint (physical) custody ne znači da omjer boravka u dva doma biva obavezno 50:50, jer je i to samo jedna od mogućih varijanti koju sudovi prilagođavaju djetetu, njegovoj starosti, načinu života/rada roditelja, udaljenosti između oba doma, kasnije i djetetovim obvezama, a određuju između ostalog i prema spremnosti roditelja na suradnju oko detalja djetetove svakodnevice...

I kažete, dijete od godinu dana razmišlja o tome? Nadasve zanimljiva pojava. Je li sa 9-10 mjeseci i izrazilo svoje mišljenje psihologu czss-a?

Hajde, odgovorite sami sebi: što mislite, je li negdje nekim zakonom propisano da mlađa djeca nose odjeću starije ili se radi o procjeni i dogovoru njihovih roditelja? Radije pokušajte zamoliti i dogovoriti. (i, kakvo nasljedstvo, tko je umro?)

ad1. Minim. oko 900kn obzirom da imate jedno dijete starosti do 7g, a upravo ovih dana se očekuje objava minimalnih iznosa za ovu godinu. Toliko ili više, koliko, ovisit će o procjeni djetetovih potreba i vaših mogućnosti. ad2. Da se ne bismo bavili reklamom, ukucajte u tražilicu "DNA očinstvo Zagreb" i naći ćete sve što tražite vrlo lako. ad3. Da niste otac djeteta dokazivat ćete tijekom sudskog postupka osporavanja očinstva (ako budete). Vaš rok za tužbu je godinu dana po saznanju činjenice koja dovodi u sumnju istinitost vašeg očinstva, ukupno najkasnije do djetetovih 7 godina. Bračnim, ne predbračnim, ugovorom moguće je ugovoriti imovinske odnose na drugi način nego je propisano Obiteljskim zakonom (bračna stečevina= 50:50). I stan i vikendica vaše žene su njena vlastita imovina, ne bračna stečevina. Dijete sa vašim imovinskim odnosima nema nikakve veze, iako bismo možda mogli pomisliti da i ono ima neka obilježja bračne stečevine jer je stečeno za trajanja bračne zajednice i izvjesnom vrstom rada.

Tema se premješta u podforum Tražim odvjetnika klik-ovdje.

Samohrani (bilo koji roditelj) je krivo uvriježen izraz koji bi pri služenju njime trebao u najmanju ruku podrazumjevati roditelja koji sam skrbi o djetetu, a što roditelji kojima su djeca samo povjerena- nisu. Tim slijedom nerjetko misle da mogu ostvariti ono što ne mogu i na što prava nemaju, a jednakim nepoznavanjem i neupućenošću će ih u mnogim ustanovama upućivati da kao tzv. samohrani krenu u realizaciju nekih od njih. Ujedno, (p)održavanje nazivanja stvari neprimjerenim imenom potiče i pridavanje manjeg značaja jednom od dvoje, a to nije nimalo poželjno.

Odreći se oca ne bi mogla, a čl.213 st.2 koji ste pročitali govori da u slučaju njegove nesposobnosti za rad (i nema sredstava za život ili imovine od koje bi ih mogao ostvariti) ona može biti oslobođena dužnosti uzdržavati njega, ako je neopravdano nije uzdržavao onda kada je to bila njegova obaveza...

Aaaaa, možda ako to rade na radnom mjestu. Drugim riječima, ovaj se natječaj iz vrha teme proveo na način koji nije nimalo rijedak u tim vrstama ustanova, a zanimljiv je izrečeni stav nadležnih (u nekim od brojnih drugih sličnih primjera).

Iako ste već pravomoćno razvedeni... možda bi bilo vrijeme da se doista razvedete.