newbie

OK, bez stavaka i članaka, ako baš toliko želite mišljenje: Niste nikad čuli da je cilj svake provokacije reakcija objekta na koji je usmjerena? Prema vašim upisima i količini pozornosti koju vam zaokuplja bi se reklo da je bila vrlo uspješna. Što dulje reagirate... to je postignuti efekt veći i bez dodatno ulaganog truda. Na vama je da odlučite koliko ćete uspjeha i produljenog djelovanja dozvoliti.

...i da zaključimo predhodno: o takvom "oduzimanju djece" ne odlučuje czss. Forum je na pravnom portalu. Zato, čitanje s razumijevanjem nije naodmet. Smajliće rapravljati nećemo. Ili, s punom ozbiljnošću shvatimo i ovaj kojim ću potpisati gornje 3 rečenice:

Uz napomenu- pri tom indentitet djeteta, u ovim slučajevima upisano osobno ime kakvim se služe osobe u pravnom prometu, datum rođenja i sl., ni pod razno ne smije biti izložen.

Gledajući sam iznos uzdržavanja, možda i jest niži od odgovarajućeg za tu dob i objavljenog kao minimalnog kojeg je dužan plaćati roditelj koji s djeteom ne živi, no ako sud procjeni mogućnosti niskima moguće je odrediti i manje ali ne manje od 50% tog iznosa ukoliko ima obvezu uzdržavati više djece. A naveli ste da ima i još jedno dijete sada. Dalje, naveli ste i njegovu plaću od 6.000kn, na taj iznos doista ne bi trebalo koristiti mogućnost određivanja manje od minimuma za tu dob unatoč izmjenjenoj okolnosti koja bi mu to omogućila. Naglašavanje da živi u spruginom stanu može biti dio onog prema čemu se sve procjenjuje mogućnosti roditelja, a osim svih primanja je i imovinsko stanje (naročito ako od nje može ostvariti dodatni prihod), ali i vlastite potrebe- ne sve što kome padne na pamet ali osnovno svakako jesu, pa tome u prilog i loši stambeni uvjeti na kojima bi očito morali poraditi, naročito radi drugog malenog djeteta (ona druga njegova roditeljska obveza).

O tome ste upravo vas dvoje porazgovarali u temi klik-ovdje prije 3 mjeseca.

Iz teme klik-ovdje: (siječanj, 2009.) @slavonac30, možete li pobrojati što ste od tada poduzeli, ne bi li vam naši forumaši mogli kvalitetnije pomoći i možda nadopuniti predhodno davane pravne savjete? Obzirom da se skoro 14 mjeseci niste javljali, a niste ponovno spomenuli, živite li i dalje na tolikoj udaljenosti od kćeri?

@duga13, Ako u predstojećem periodu osjetite potrebu za pomoći psihologa, u prilici smo vam savjetovati kontakte u nekim regijama, ako želite možemo i dogovor termina odraditi za vas... Vlastitom stabilnošću, koliko je god moguća, lakše ćete i pomoći djeci... Možete otići u CZSS, petak ili ponedjeljak, a vikend posvetite sebi i postizanju što veće staloženosti, jer tijekom tih dana se ionako ništa neće zbiti- iskoristite ih za predah. Za početak im objasnite da vam supruga ne dozvoljava vidjeti djecu a otišla je k šogoru s njima. Tako ćete ih obavijestiti da je otišla i kada, gdje je mogu pronaći. Dajte im adresu ali i kontakt brojeve telefona, jer su je u prilici i tim putem "potaknuti" da se odazove pozivu na razgovor. Sve ostalo ćete imati priliku nastaviti i nadodati. Ako ne odreagiraju odmah- nemojte očajavati, nazovite ih za dan-dva pa opet za dva radna dana, provjerite jesu li što napravili i što su postigli, a ako se nije ništa dogodilo ponovno im se obratite, ovaj put pismenim putem. Važno je da pri tom nastojite biti mirniji i staloženiji koliko god možete...

Ona može, ali s djecom ne ako nemaju putovnice. U vašoj situaciji, prema drugim objavama u forumu, za predaju zahtjeva i preuzimanje putovnica bi trebala kombinacija oba roditelja.

A što se bunite kad vas netko nakon ovakvih pravnih savjeta: uputi na čitanje Obiteljskog zakona: što je skrbništvo, ako postoji sporazum roditelja mora li ga sud prihvatiti, tko provodi i odlučuje o povjeravanju djeteta. I da, na pravnom smo portalu, a ne nekom općem forumu: nije od presudnog značaja daje li tko savjet neformalno stečenim ili profesionalnim znanjem- ali je jako bitno da je točan i u skladu sa odredbama odgovarajućih propisa na snazi. 'ajmo okret natrag prema temi petra40: 3,4...

Svejedno morate na sud, a ako su djeca maloljetna morate proći i posredovanje na koje ćete biti upućeni, bez obzira sporazumni i ne. Kad dobijete nalaz i mišljenje CZSSa nakon posredovanja koje će provesti, nastavit ćete dalje već započeto na sudu. Što god se više uspjevate dogovoriti, manje je komplikacija za očekivati. Imovinu ne morate riješiti u paketu razvoda jer on podrazumjeva: razvod braka, povjeravanje djeteta na zajednički život jednome od vas jer nemate namjeru nastaviti život svi zajedno, razrađen plan susreta i druženja s onim roditeljem s kojim neće živjeti jer to pravo djeteta koje ne smije biti zanemareno i ne bi trebalo biti nedefinirano u slučaju da ga netko jednom poželi za njega zakinuti dijelom ili u cijelosti, mjesečni iznos uzdržavanja djeteta. A možete rješavati obje stvari i pralalno.

Postupak o povjeravanju djeteta, pardonček, provodi sud. CZSS daje samo svoj nalaz i mišljenje. Skrbništvo i ovo o čemu se priča u par predhodnih postova nije ni približno ista stvar. Ako mislite da jest nebitno, prisjetite se onih koji misle/vjeruju da netko skrbništvo doista i dobiva, te pri tom povećava razinu vlastite frustracije ionako nezavidnom situacijom u kakvoj se nalaze. A ti ljudi, roditelji koji o djeci brinu i to žele/nastoje živeći s njima ili ne, zaslužuju uvažavanje vlastitog roditeljstva, a ne ničim opravdano usputno-verbalno izjednačavanje npr. s onima koji djeci nisu pružili minimalno odgovarajuću roditeljsku skrb. Maloljetna djeca zaslužuju poštovanje u tom smislu i pogotovo. Možemo dalje s prvotnom temom.

Vi šaljete poziv po javnom bilježniku ili poziv šalje sud? Je li CZSS upoznao majku sa načinima utvrđivanja očinstva odlukom suda, što nije samo njena mogućnost? Što je s posebnim skrbnikom djeteta u tužbi u njegovo ime ili ste tužbu podnijeli vi? Je li CZSS pokušao pomoći intervencijama prema majci glede neodazivanja pozivima suda, a radi ostvarivanja dobrobiti djeteta? @Gringo, kad već spominjete udruge, bi li vam ruka otpala da barem početne savjete date korisniku sada ili da fwd-amo forum redom udrugama? Poslužit će nekome tko kasnije bude imao isti/sličan problem. Forumi ne služe samo za pomoć u jednoj izoliranoj situaciji već i svakoj sličnoj drugim ljudima, ako ne i rješenjem onda u najgorem slučaju radi kvalitetne orijetnacije pravnih mogućnosti koje imaju.

Naslov članka odaje da i novinar i urednik "znaju" o čemu informiraju javnost i na što skreću pozornost već samim naslovom. Jer, ne da imaju male šanse nego- nemaju nikakve. Razvedeni roditelji nikakvo skrbništvo ne dobivaju. Da je ćakula, nikakav problem. A informiranje javnosti o ozbiljnoj stvari putem dnevnog lista koristeći se pojmom nečega što veze s tim nema, bez korekcija (a) na razvod neprimjenjivog, (b) u govoru netočno uvriježenog, ali © zakonski vrlo postojećeg pojma? Neozbiljno. Informirajući se na ovaj način, nije za ne očekivati da će tkogod doista biti uvjeren (ili stvarati osoban stav) kako ima skrbništvo nad djetetom, dakle, onaj drugi ga nema. Ili ako ga dobije, drugi ga po logici stvari neće imati. I zašto onda ne bi slutili da su u debelo povlaštenijem položaju u odnosu na onog drugog, kad im se dogodi "situacija"?

Ako se možete sporazumjeti oko imovine, onda je svejedno. No, ako ne, razvod će po svoj prilici trajati kraće... Za najmanje komplikacija biste se trebali dogovoriti o: -razvodu braka -predložiti kome povjeriti dijete na zajednički život -razraditi plan susreta i druženja djeteta s roditeljem s kojim neće živjeti -visini uzdržavanja djeteta Sud ne mora donijeti odluku u skladu sa željama i prijedlogom ako se pokaže da nije u interesu djeteta, no ako pažljivo o tome porazmislite oboje, a s namjerom da djetetu bude najbolje što je moguće u zadanoj situaciji, ne bi trebalo biti problema.

U principu, bolji je pristup "radi čega smatram sam ja dobar roditelj" nego "radi čega mislim da onaj drugi nije dobar izbor za povjeravanje djeteta". Ono što smatrate ćete i objasniti, a sud na kraju donijeti odluku.

Oko skrbništva se ne morate boriti ni do prve kamoli zadnje kapi krvi, jer ga neće dobiti niti jedno od vas. Točnije, roditeljsku skrb ćete jednako zadržati oboje. Jednostavno, ako uvjerite posrednika (CZSS), ali mnogo važnije- i sud, da je za djecu ipak bolji izbor da žive s vama, otac će i tada imati svoju bitnu ulogu u skrbi o njima. Nego, ovo u Kaznenom klik-ovdje je dio iste priče ili?

Skrbništvo ni on ni vi dobiti nećete, dijete će samo živjeti s jednim od vas dvoje obzirom da mu roditelji više ne žive zajedno. Preljub i kretanje u smjeru daljnje veze nije neka posebna stavka što se samog razvoda braka tiče, jer se krivnja ne utvrđuje. Pitanje na koje ćete u nekom od postupaka koji slijede nekome morati dati vrlo razložan i logičan odgovor jest kako vam nije bio problem ostaviti dijete ocu dok se snađete s novim partnerom, a nešto kasnije biste djetetov život s ocem smatrali problemom. S tim da dijete i njegova dobrobit mora biti u središtu tog odgovora kao najvažnije. Niti vi, niti vaš novi partner, niti razlog koji navodite kao motiv za razvod. Obratite pri tom pozornost da okolnosti koje opisujete nisu tijekom sadašnjeg vremena nestale, pa će se ponovno pojaviti kad se bude odlučivalo s kim će dijete živjeti.

...i svaki, baš svaki put bi trebalo pismenim putem "prepričati" predhodni razgovor (vrlo precizno, kad, tko, s kim, kakve je odgovore i od koga dobio) uz ponovljen zahtjev. Treba mu trag o svemu što je izrečeno procjenjujući da su to sasvim odgovarajuće okolnosti u kojima dijete živi. Što više, tim bolje.

6 mjeseci "u komadu" bi moralo proteći za zahtjev CZSSu radi privremenog uzdržavanja djeteta, pa će oni isplaćivati 50% minimalnog iznosa određenog prema jednoj od 3 kategorije starosti djeteta... Socijalna radnica je vjerojatno mislila na to. O 100-mjesečnom čekanju do prijedloga za ovrhu, pogledajte dio koji se odnosi na obvezu iz proteklog perioda: najvjerojatnije piše jednokratno i u vrlo određenom roku koji nije baš dugačak. I usput, pravomoćnom presudom o razvodu braka vam nije dodijeljeno skrbništvo nad sinom...

Ako otac dijete ne prizna, prvo će trebati tužba radi utvrđivanja očinstva. Ako prizna očinstvo pa bude upisan ocem, možete odmah početi s tim. Ali, ništa ne ide samo od sebe, morat ćete vi...

Vi ste bilo koje ( i svake) godine mogli zatražiti uvećanje osobnog odbitka za 0.25 (50% za prvo dijete) kao što ćete sada, pa i prilikom godišnje prijave poreza na dohodak bez kakvih posebnih problema, a brzina ili sporost pravosuđa s tim nema nikakve veze...