G-man

Da, u pravu ste, da barem poboljšaju novodonesene zakone, po meni još zakompliciraju, pogledajte samo sadašnji Obiteljski zakon kako je kompliciran, kolike ovlasti su dobili CZSS, a zna se kako rade, čast izuzecima, a opet za sve odgovornost snosi sudstvo, no, kako pišete, vidjet ćemo...
Poštovani Astra16, tako nažalost ispada, no Vas obvezuje sudska odluka koja je temeljena na takvom zakonu, a njega..., o tome i pišemo...

Vidjet ćemo, za zadnji kvartal ove godine, predviđeno je da u saborsku proceduru ide prijedlog posve novog Obiteljskog zakona.
Zanimljiv je naš zakonodavac, u zadnjih par godina izgleda da se zakoni donose sa rokom trajanja od niti nekoliko godina, a za cirkus koji bude nastao, teret odgovornosti će se lakonski prebaciti na pravosuđe.

Pojavite se pred sudom i utvrdite što čini ostavinu,obzirom da sud nije dužan slati vam bankovne izvode na kućnu adresu i dopisivanjem sa strankama utvrđivati sastav ostavine.

Treba razlikovati dva vida - kazneno-pravni i građansko-pravni.
Povreda ugleda i časti u kaznenom postupku štiti se putem privatne tužbe, koju žrtva mora podnijeti kaznenom sudu (općinske razine) u roku od 3 mjeseca od saznanja za kazneno djelo i počinitelja. Dakle, ovdje se ide kontra tog konkretnog radnika.
Građansko-pravni vid podrazumijeva, prije svega, naknadu tzv. neimovinske štete (povredu prava osobnosti), a također i imovinske štete, koju spominjete (ako je ima i može se dokazati) i ostvaruje se tužbom protiv konkretnog radnika tužbom nadležnom općinskom sudu.
Tužba prema poslodavcu, samo radi ovih neistinitih tvrdnji, po mom mišljenju, ovdje ne bi došla u obzir, jer je pitanje je li štetna radnja počinjena na radu ili u vezi s radom, a u smislu ulaska pod opseg odredbe čl. 1061. Zakona o obveznim odnosima. No, ukoliko je poslodavac povjerovao tvrdnjama ovog radnika i time poduzeo određene radnje na štetu radnice, u odnosu na koju su se navodi odnosili, tada ukoliko poslodavac sam ne bi ispravio štetu, moglo bi se postaviti i pitanje njegove odgovornosti.

Kod prijetnje, u pravilu i nema drugog dokaza doli iskaza žrtve (osobe kojoj je prijetnja upućena). Vrlo često to je dovoljno, ali jasno da se može i zlorabiti, samo da se nekome napakosti.
Smijete.

Vidjet ćemo, za zadnji kvartal ove godine, predviđeno je da u saborsku proceduru ide prijedlog posve novog Obiteljskog zakona.
Zanimljiv je naš zakonodavac, u zadnjih par godina izgleda da se zakoni donose sa rokom trajanja od niti nekoliko godina, a za cirkus koji bude nastao, teret odgovornosti će se lakonski prebaciti na pravosuđe.

Morate znati da je cesija zakonita prema čl. 80-87 Zakona o obveznim odnosima! Prema članku 82. stavak 1. ustupitelj je dužan dužnika obavijestiti o ustupu, ali ako to i ne učini cesija je važeća jer nije dužan pristanak dužnika!
Kako znate da nisu otkupili vaše dugovanje? Ne vjerujem da su se odlučili na ovrhu ako nemaju papirnato sve pokriveno! Prigovori koji bi mogli proći u slučaju ustupa su po mojem mišljenju oni koji su vezani na eventualnu zastaru ili na iznos dugovanja i kamata ako nije točan! Vaš jedini prigovor je da oni nisu vaš vjerovnik što vam mogu jednostavno srušiti na sudu ako predoče ugovor o cesiji!

Poštovani, dobro ste citirali zakon što se tiče plaćanja uzdržavanja punoljetne osobe....
Nažalost po Vas, nema Vam druge nego plaćati njegovo uzdržavanje godinu dana po završetku školovanja...
U potpunosti se slažem sa Vama da se na taj način potiče "nerad", ali zakon je tako predvidio i druge nam nema nego ga poštivati, jednostavno, nemate zakonske osnove zatražiti izmjenu, ukidanje, sudske odluke dok nemate zakonske osnove za to...nažalost...
Inače ima dosta odrednica u novom Obz oko kojih su se "lomila koplja", prije donošenja, ali on je takav kakav je donešen i usvojen i nema nam druge nego ga poštivati...

Moja sugestija vam je sljedeća - saznati vrijednost predmeta spora (naznačen je u tužbi), pogledati Troškovnik koji je priložen spisu (uvidom u spis kod suda), i tada sukladno Tarifi provjeriti koliki je stvarni trošak odvjetnika te da li doista odgovara zbroju ovih 15.000,00 kn i 1.000,00 eura pologa. Ako odgovara, onda nemate osnove za potraživanjem troška, ukoliko ne odgovara, onda imate pravo potraživati višak iznad realnog troška odvjetnika.
Glede isplate na odvjetnikov račun, to je danas uobičajeno i sigurno ste u punomoći koju ste potpisali ujedno dali odvjetniku i tu ovlast.

Svaka čast poslodavcu da vodi računa o radniku, ali smatram da ovdje radnik nije zakinut ovakvom odlukom. Plus što ju je i potpisao.
Ovo je moje mišljenje, a pokušajte pitati i Ministarstvo, no sumnjam da će vam se javiti, koliko su ažurni (čast iznimkama).

U tom slučaju, mišljenja sam da vam moraju dati ugovor o radu na neodređeno, OSIM ako bi se radilo o zamjeni privremeno nenazočnog radnika (primjerice na dugotrajnom bolovanju) ili nekom drugom, zakonom ili Kolektivnim ugovorom dopuštenom objektivnom razlogu.

Procedura otkaza je jednaka kao i kod svakog drugog radnika. Morate imati opravdan razlog (koju vrstu otkaza i iz kojeg razloga znadete sami), ali činjenica da je čovjek prešao 65. godinu života nije opravdan razlog.
Dakle, ili je prestala potreba za obavljanjem poslova (poslovno uvjetovan otkaz) ili radnik više ne može izvršavati obveze svog radnog mjesta (osobno uvjetovan otkaz), ili je povrijedio obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem). Jasno, na dispoziciji stoji i izvanredan otkaz, ali za njega morate imati iznimno opravdan razlog.

vidi Link

Dolazi preporučeno tako da sud ima dokaz da si preuzeo.

ako je samo maloljetnost osnov zbog kojeg bi tražio ponavljanje postupka,onda je to isključivo gubljenje vremena i bacanje novca,jer kad bi se samo iz tog razloga dopustilo ponavljanje to bi stvorilo pravnu nesigurnost u smislu da nijedno pravomočno rješenje o nasljeđivanju u kojem je preko svog zakonskog skrbnika učestvovao maloljetnik ,nebi bilo sigurno.

nije to sve tako crno ako je potencijalni prodavatelj upisan kao vlasnik u Knjigu položenih ugovora

to je taman bezobrazluk,svi troškovi su dosuđeni pa čak i oni za plaćanje prvog odvjetnika,a ovih 1000 Eura nema veze sa troškovima.

Ne, ovdje brkate stvari. Čl. 149. st. 3. ZKP-a govori o situaciji kada na mjestu ovlaštenog tužitelja stoji ili žrtva u ulozi oštećenika kao tužitelja (tzv. supsidijarni tužitelj) ili privatni tužitelj. Ukoliko u takvom postupku dođe do oslobađajuće presude ili formalne presude ili obustave postupka, jasno je da će onda tužitelj morati podmiriti troškove postupka, jer vrijeme suda nije besplatno niti neograničeno (već upravo suprotno).
Kada je DORH u situaciji ovlaštena tužitelja, a predmet završi sa naprijed navedenim opcijama, troškovi gotovo uvijek padaju na teret proračuna (iznimke su stavak 2. i 4. citiranog članka).

Znači, potrebno je specificirati sada te troškove preko odvjetnika (a on je možda to već i učinio). U dogovor sa braniteljem ne ulazim, no napomenuti ću kako država i nije baš pre-ažurna u isplati.

Prvostupanjskom presudom (i onda drugostupanjskom koja potvrđuje prvostupanjsku) je ujedno trebalo biti odlučeno i o troškovima postupka (osim ako se o tome nije odlučilo zasebnim rješenjem, ali sumnjam, jer to je rijetkost).
Neka prijatelj pogleda presude i sve će biti jasno. Međutim, moram naglasiti i da prijatelj pogleda primjerak punomoći koje je potpisao odvjetniku i što je tamo rečeno glede troškova, da li je potpisao da troškovi pripadaju i da se isplate branitelju na račun? Jer ako jeste, onda su troškovi braniteljevi (vrlo česta praksa).
A koji su to točno troškovi regulira čl. 149. u vezi čl. 145. ZKP-a. Uz napomenu kako troškovi koje je sud priznao nikad nisu jednaki stvarnim troškovima, jer sud u obzir uzima samo nužne troškove.

Nema vam neke šprance, doslovce se napiše -
"Ja, ime vašeg supruga, suglasan sam sa podnošenjem molbe za odobravanjem prekida izdržavanja kazne zatvora.
U Glini, XY.XY.2017.
potpis supruga".
Inače, ta suglasnost se može i naknadno dati, no smatram da vam je oportuno i ekonomično da je odmah u startu priložite (ne gubite na vremenu).

Molbu za odobravanje prekida izvršavanja kazne zatvora može podnijeti i član obitelji zatvorenika, a sa kojom se zatvorenik mora suglasiti. Jasno, u ovom slučaju, osim suprugove suglasnosti morat ćete priložiti i odgovarajuću medicinsku dokumentaciju, kojom potkrepljujete osnovu po kojoj tražite prekid.
Po mom mišljenju, imajući u vidu osjetljivost prirode, smatram da bi upravitelj trebao imati razumijevanja te da biste mogla otići tamo i zatražiti kopiju med. dokumentacije te primjerak potpisane suglasnosti supruga i poslati sve nadležnom sucu izvršenja. Druga opcija je otići liječniku i tamo dobiti dokumentaciju, ali i dalje morate imati i suglasnost supruga. Moja sugestija je da nazovete prethodno telefonom upravitelja, objasnite mu situaciju i zatražite razumijevanje i pomoć.

Nazovite uređujućeg suca, pojasnite situaciju i zatražite pomicanje termina za pola sata ili neki novi termin u vrijeme koje će odgovarati putnom redu javnog prijevoza (da možete stići na vrijeme na raspravu).

Ovo se može tumačiti i na jednu, i na drugu stranu.
Ono što zakon kaže vezano uz tu materiju je čl. 78. st. 3. ZR-a -
"Poslodavac koji je radniku iz stavka 2. ovoga članka, prije prestanka radnog odnosa omogućio korištenje godišnjeg odmora u trajanju dužem od onog koji bi mu pripadao, nema pravo od radnika tražiti vraćanje naknade plaće isplaćene za korištenje godišnjeg odmora." 
Tu se ne radi o takvom slučaju, već o tome da ste mu izdali odluku o GO-u, gdje ste utvrdili, jasno ne znajući u tom slučaju za raskid koji je uslijedio, puni GO. Moje je mišljenje da je radnik ostvario pravo na razmjeran dio GO-a, neovisno o ovoj ranijoj odluci, upravo iz činjenice neznanja za prestanak radnog odnosa koji je uslijedio. Odluka je napravljena u vjeri da do prestanka radnog odnosa neće doći. Da ste mu omogućili korištenje čitavog GO-a, onda vrijedi ovaj stavak iiz zakona, ali ovdje, smatram da je zakon na strani poslodavca.
No, moram pitati - jeste li to pitanje riješili u odluci o sporazumnom raskidu? To mi se čini nekako najjednostavnijim rješenjem, tu se preciziraju sve obveze poslodavca, uključujući i onu glede GO-a, to se potpiše i amen.
Jasno, radnik dovodi vodu na svoj mlin i vjerojatno će ići s tezom da je poslodavac svojom odlukom njemu dao čitav GO, i da sukladno slobodi ugovaranja ima pravo na puni GO. No, moje mišljenje je da sloboda ugovaranja vrijedi kod onih stvari u radnom odnosu, koje nisu podložne nekoj budućoj neizvjesnosti ili promjeni faktora koji utječu na samu bit odluke.
 

Obično su za dogovor, tako da ne znam u čemu je problem. A ne možemo znati koliko on ima spisa. Nije ti rekao kad bi ti došao poziv?