Jump to content

Ruby_Danderfluff

Moderator
  • Broj objava

    9732
  • registrirao se

  • Zadnja posjeta

  • Osvojio dana

    173

Objave koje je Ruby_Danderfluff objavio

  1. , zyracus je napisao:

    Hvala za odgovor. 

    Nazalost u tom clanku ugovora se ne spominje rijec kazna ili nesto slicno. (Clanak u prilogu)

    Dakle, ukoliko sam dobro shvatio, takva potrazivanja su sasvim legalna? Ispada dakle da se moj rad u tvrtki u posljednja 3 mjeseca svodi na volotiranje ukoliko dode do otkaza. 

    Kad smo vec kod nistetnosti, ukoliko postoji u ugovoru bilo koji clanak koji moze bit protumacen kao nistetan, znaci li to i da je tada cijeli ugovor nistetan?

    Pozdrav,

    Dario

     

    Screenshot_20181101-090827.png

    Ako Vam je kod tog poslodavca nepodnošljivo i imate bolju ponudu, ja bih možda riskirala, dala otkaz i vidjela hoće li poslodavac konzumirati to svoje pravo iz tog članka, jer je u ovom konkretnom slučaju teško reći što bi sudovi mogli odlučiti... Ali nema neke konkretne prakse koja bi Vam jednoznačno govorila u prilog, koliko je meni poznato, ne. 

  2. U Vašoj ispostavi HZMO provjerite. Da bi bio samodoprinos, morali ste osnovati obrt ili neki drugi oblik registrirane djelatnosti kojom ostvarujete dohodak od samostalnog rada.

    Plaćanje plaće u stranoj valuti bi bilo dopušteno između rezidenata i nerezidenata, koliko vidim, točka VI.

    http://old.hnb.hr/propisi/devizni-poslovi/h-o-placanju-i-naplati-u-stranim-sredstvima-placanja-u-zemlji-nesluz-procis-tekst_111-2005_16-2015.pdf

  3. Obično sudovi traže da mobing bude dugotrajniji, no ne mogu tvrditi da bi tako bilo u konkretnom slučaju. Možete dati izvanredni otkaz i tužiti ga (ako ga tužite, veće su šanse da će Vam HZZ priznati pravo na novčanu naknadu za nezaposlene) ako od prelaženja granice i prijetnji nije prošlo više od 15 dana. Možete i obustaviti rad sukladno odredbi čl. 134. ZOR-a:

    aštita dostojanstva radnika

    Članak 134.

    (1) Postupak i mjere zaštite dostojanstva radnika od uznemiravanja i spolnog uznemiravanja uređuju se posebnim zakonom, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu.

    (2) Poslodavac koji zapošljava najmanje dvadeset radnika dužan je imenovati osobu koja je osim njega ovlaštena primati i rješavati pritužbe vezane za zaštitu dostojanstva radnika.

    (3) Poslodavac ili osoba iz stavka 2. ovoga članka dužna je, u roku utvrđenom kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu, a najkasnije u roku od osam dana od dostave pritužbe, ispitati pritužbu i poduzeti sve potrebne mjere primjerene pojedinom slučaju radi sprječavanja nastavka uznemiravanja ili spolnog uznemiravanja, ako utvrdi da ono postoji.

    (4) Ako poslodavac u roku iz stavka 3. ovoga članka ne poduzme mjere za sprječavanje uznemiravanja ili spolnog uznemiravanja ili ako su mjere koje je poduzeo očito neprimjerene, radnik koji je uznemiravan ili spolno uznemiravan ima pravo prekinuti rad dok mu se ne osigura zaštita, pod uvjetom da je u daljnjem roku od osam dana zatražio zaštitu pred nadležnim sudom.

    (5) Ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati da će poslodavac zaštititi dostojanstvo radnika, radnik nije dužan dostaviti pritužbu poslodavcu i ima pravo prekinuti rad, pod uvjetom da je zatražio zaštitu pred nadležnim sudom i o tome obavijestio poslodavca u roku od osam dana od dana prekida rada.

    (6) Za vrijeme prekida rada iz stavaka 4. i 5. ovoga članka, radnik ima pravo na naknadu plaće u iznosu plaće koju bi ostvario da je radio.

    (7) Ako je pravomoćnom sudskom odlukom utvrđeno da nije povrijeđeno dostojanstvo radnika, poslodavac može zahtijevati povrat isplaćene naknade iz stavka 6. ovoga članka.

    (8) Svi podaci utvrđeni u postupku zaštite dostojanstva radnika su tajni.

    (9) Ponašanje radnika koje predstavlja uznemiravanje ili spolno uznemiravanje predstavlja povredu obveze iz radnog odnosa.

    (10) Protivljenje radnika postupanju koje predstavlja uznemiravanje ili spolno uznemiravanje ne predstavlja povredu obveze iz radnog odnosa niti smije biti razlog za diskriminaciju.

  4. , cuzela je napisao:

    Molio  bi da mi netko odgovori na moje pitanje.

     

    Moja majka je bila po rješenju o nasleđivanju naslijedila po svojoj majci 1/4 kuće i okućnice malo veće dimenzije oko 4600 metara... pored nje su bili naslijednici po 1/4 njene sestre i brat (invalid)... 1964 godine brat odlući da se kuća i okućnica proda.

     

    Pošto smo mi živjeli u Sloveniji moja majka na sudu u Ljubljani napiše Generalnu punomoć s kojom opomonućuje svojega brata da može citiram rieći iz punomoći:

     

    "Ovim ga takodjer ovlašćujem da on i taj vas posjed može i prodati , mog ne sme gornjeg dela vrta vrh kuće koji je zasadjen samo maslinama....." punomoć je ovjerena bila na sudu u Ljubljani i vodena pod brojem 8548/64 godine...dana 11.11.1964 g

     

    Punomoć u New Yorku na konzulatu napiše i njena sestra, koja je na punomoći napisala i citiram njene rijeći iz punomoći...:

    " Ovim ga takodjer ovlaščujem da on može taj moj posjed i prodati, sklopiti i potpisati za mene propisno ugovor, ubrati novac i kupcu dati dozvolu prenosa vlasbištva... "

     

    I u čemu je problem.. svi su umrli a žena od ujca (maminog brata) sad bi htijela da neprodanih 1500 metara podjelimo na 1/4  a pošto je ona naslijedila još drugu sestru i muža njoj pripada 8/12 a meni i sestri 4 /12... 

     

    I ZAŠTO JA I SESTRA NE PRISTAJEMO NA TAKVU PODJELU :::

     

    Moja majka je izrićito u svojoj punomoći navela da svoj dija vrta ne prodaje...a kuća se nije mogla fizično dijeliti inaće nebi ni kuću prodavala..

    Ja mislim da bi  ujac (brat od mame) mora  prvo  fizički odvojiti moje majke dija  njenu 1/4  a  ostatk prodati... a on  je učinija to na naćin da je mamin dija osatvija iza  jednog suhozida.. kao njen teren...   a istovremeno je kod  upisa  u Zemljišnu knjigu priložijo drugu punomoć  di navodi da je moja majka prodala zemljište zajedno sa njima i  zato su sad  na preostatu svi upisani po 1/4....   moram još navesti da moja majka nikad nije dobila svoj dija  novca..  jer na  prodanoj parceli je  bila još ta kuća..

     

    Drugo, mamina sestra iz Amerike ona se je kod prodaje odrekla u korist brata kad se prodavalo i ona je znaći svu svoju zemlju prodala zajedno sa kućom..

     

    I finale cijele  priče... kad se je novi kupac knjižijo onda su morali iz prodanog zemljišta brisati sa čestice, oba dvije tete i ujca (mamine sestre i brata koji su bili suvlasnici po 1/4 )  a ostatak su morali knjižiti moju majku... a što je UJAC ućinijo !!!

    Napisali su novu punomoć, punomoć kao sastavljenu sa strane moje majke, na mjestnom uredu potvrdili odnili na sud dije je tada sudski službenik pečatirao kopiju sa pripiskom " KOPIJA ODGOVARA PRESLIKU ORGNALA" i priložili  kao prilog kod knjiženja na katastru...

     

    Na toj  novoj punomoći su preokrenuli maminu riječenicu  i izbrisali "mog ne smije gornjeg dela...."  i napisali novu rijećenicu... "moj posjed može i prodati... "

     

    Tako da od kad se vodi spor  oni stalno prilažu  drugu krivotvorenu punomoćć i tvrde da je moja majka u paketu prodala zemlju kao oni. što iz papirologije se vidi da ne odgovara njihovim tvrdnjama..

     

    A koliko je njihova glupost velika pisanjem falsifìkāta  druge punomoći koja čak nije ni podpisana sa strane moje majke... a datira datum koji ne odgovara datumu prodaje...

    KUPOPRODAJNI UGOVOR  je bijo sklopljen dana 25.7.66  a punomoć napisana sa strane moje majke 1.8.1966 šest (6) dana kasnije.. !!!!

     

    Zašto su oni pisali drugu punomoć  ako je već postojala orginal Generalna punomoć !!!

    od 11.11. 1964 g !!!  od te godine se je več prodavla do 1966 godine kuća i okućnica jer je bila na njoj teretnica i dok se   sve očistilo to se razvuklo...

     

    I sad me zanima jel ja mogu prihvatiti njihov podnesak razvrgnuća ostatka zemljišta za kojeg ja smatram da moja majka po priloženim papirima nije prodala....

     

    hvala na odgovorima ako mi tko odgovori.. 

    Ako sam ja dobro razumjela, Vaša 1/4 i nije bila predmet prodaje. Međutim, novi vlasnik se želi Vas riješiti iz suvlasništva u sudskom postupku razvrgnuća, bilo da on isplati Vas, bilo da Vi isplatite njega, bilo da se pojavi treća osoba kao kupac i isplati Vas obojicu sukladno Vašim suvlasničkim udjelima (pošto kažete da se nekretnina ne može geometrijski dijeliti).

    Prihvatili, ne prihvatili podnesak, sudski postupak ide dalje po službenoj dužnosti, jedino ga možete usporavati žalbama i prigovorima, a ako sud bude smatrao da je išta sporno oko udjela u suvlasništvu, uputit će Vas u parnicu pa da tamo dalje dokazujete svoje.

     

  5. Nije shvaćen kao nebitan, dapače, na temelju praksi međunarodnih sudova se i u Hrvatskoj počelo postavljati pitanje savjesnosti i poštenja svake pojedine stranke u obveznom odnosu, pa i banke (to se prvi put pojavilo kod pitanja bračne stečevine i bi li banka, da je bila savjesna pri sklapanju ugovora o kreditu, mogla znati da je polovica stečene nekretnine ustvari bračna stečevina drugog bračnog druga, onog koji ne sklapa ugovor o kreditu - u slučajevima u kojima su banke suprotno svojim internim pravilima propustile izvršiti procjenu nekretnine, sudovi su sudili da banke nisu bile savjesne. Ova situacija se, po mom mišljenju, analogno može provući i na niz drugih pravnih situacija, ne samo bračnu stečevinu)... samo je teško o ovom pitanju razgovarati načelno i općenito, jer savjesnost i poštenje ocjenjuju sudovi u svakom pojedinačnom slučaju na temelju individualnih okolnosti postojećih u tom slučaju.

    Ali da, ako banka ide mimo svojih internih propisa o procjeni rizika samo da bi "uvalila" kredit, po mom mišljenju, postupa suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

     

    , Wanksta je napisao:

    Jelo i odjeća se ne ovršuju ili su ovrhovoditelji i tu tražili mogućnost naplate ?

    Radi se o predmetima izuzetima od prisilne naplate, da. Ima svakakvih ovrhovoditelja, ali nadam se da nisu tako nehumani da čovjeku skidaju kožu s leđa.

  6. Sve je relativno, pa je i pravo na korištenje grobnog mjesta, kad se prodaje, vrlo unosno, jedino što se vjerovnik iz te transakcije ne može naplatiti ako se vrši mimo računa. I novčanik je imovina, i on nešto košta. Meni je, moram priznati, teško zamislivo da netko nema nikakvu, ali baš nikakvu imovinu. Nije sve imovina koja se može ovršiti, ali da baš nema nikakvu imovinu??!? Što jede, što oblači?

  7. Zove li se taj iznos koji je radnik dužan platiti poslodavcu možda ugovorna kazna? Ako da, onda je ta odredba ništetna prema sudskoj praksi.

    Zabrana prijeboja Vam ovdje ne pomaže, ona samo znači da poslodavac ne može svoju tražbinu po ovoj osnovi neposredno prebiti s Vašom zadnjom plaćom, no to ne znači da ne bi mogao utužiti za isplatu tri bruto plaće.

  8. Ima više teorija o definiciji imovine, citirano je subjektivistička (doc. dr. Saša Nikšić: "Imovina u građanskom pravu"):

    "Zbog toga što imovinu, prema subjektivističkoj teoriji treba razlikovati od njezina sadžaja, u okviru subjektivističke teorije razvila se tzv. teorija praznog rezervoara, prema kojoj svaka osoba ima imovinu, čak ako nema nijedno pravo ili obvezu. Prema tome, imovina je spremnik, a ne sadržaj. To bi se moglo preoblikovati i reći da budući da svaki subjekt mora imati imovinu, pri čemu da bi imao imovinu ne mora imati prava i obveze, imovina zapravo znači mogućnost stjecanja prava i obveza za pravnog subjekta."

    Što sve može biti imovina, odnosno imovinsko pravo: nekretnine, pokretnine, služnosti (npr. plodouživanje ili pravo stanovanja su imovinska prava), pravo korištenja grobnog mjesta, prava iz obveznih odnosa (npr. tražbine), pravo na uzdržavanje... teško je zamislivo da osoba nema nikakvu imovinu niti imovinsko pravo, stoga se može ispravno podrazumijevati da dotična ima imovinu.

    Kleveta

    Ne može, to je u svakom slučaju uvreda i ako nije kleveta, ali zasad još jest kleveta. Ako tužbu podignete sada, po mom mišljenju, sud bi trebao cijeniti da protiv sebe nemate nikakvu pravomoćnu osudu za obiteljsko nasilje i ocijeniti da se radi o kleveti. Ili teškom sramoćenju, gdje nije niti bitno da je činjenična tvrdnja istinita ili neistinita.

×
×
  • Napravi novi...

Važna informacija