Ruby_Danderfluff

Do ovrhe neće doći bez tužbe. Za ovrhu treba postojati ovršna ili barem vjerodostojna isprava.

Tužba ne onemogućava prijenos prava vlasništva, pa čak niti zabilježba spora za koju biste Vi trebali podnijeti prijedlog nakon podnošenja tužbe ne onemogućava prijenos prava vlasništva, već samo publicira potencijalnom kupcu činjenicu da vlasnički odnosi nisu čisti, pa bi i on odgovarao za povrat vlasništva u slučaju da se utvrdi da se radi o bračnoj stečevini.

U slučaju revizije pred Vrhovnim sudom? Da se ustanovi da je načinjena neka pravna greška, pa se postupak počne ispočetka i dovrši na drugačiji način pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom? To je malo vjerojatno, jer čisto sumnjam da su prvostupanjski i drugostupanjski sud napravili i propustili uočiti tako bitne pogreške u pravu koje su istovremeno i pravna pitanja o kojima postoje različita shvaćanja sudova pa je potrebno ujediniti sudsku praksu baš na Vašem slučaju, no u tom teoretskom slučaju biste trebali vratiti sve isplaćene plaće, da.

Ugovor bi bio kratak - zajmoprimac vraća pozajmicu u iznosu od 10.000,00 EUR, koja je dana kao kapara za kupovinu kuće, a zajmodavac potpisom ugovora potvrđuje primitak navedenog novca. Zajmodavac potpisom ovog ugovora navodi da na ime pozajmice, kao niti na ime vlasništva kuće, za koju je kapara dana, kao ni po bilo kojoj drugog osnovi, nema nikakvih daljnjih potraživanja od zajmoprimca.

Postoji li kakva odluka o roditeljskoj skrbi? Po mom mišljenju, morat ćete prvo definirati u sudskom postupku s kojim roditeljem dijete živi, kakva je roditeljska skrb (samostalna ili zajednička), kako i kada otac viđa dijete, te koliko je dužan plaćati alimentaciju. Tek onda će se moći reći koja su Vaša, odnosno djetetova prava i obveze, sada ste dvije godine na brisanom prostoru.

1. po mom mišljenju, samo spornu nekretninu, s prijedlogom za se utvrdi da ste u tom stanu i Vi suvlasnik u polovici temeljem bračne stečevine.

2. Pravilno bi bilo po čl. 36. Obiteljskog zakona na temelju izričite zajedničke izjave bračnih drugova da navedena nekretnina predstavlja bračnu stečevinu, ali koliko čujem, neke gruntovnice takvu izjavu ne prihvaćaju, pa ćete se morati uteći tome da sklapate za polovicu ugovor o darovanju, a za polovicu ugovor o kupoprodaji. Ili jednostavno, za cijelu nekretninu sklopite ugovor o darovanju, a supruzi novac date na ruke. Pravno nije idealno i ne odgovara sasvim Vašoj pravoj ugovornoj volji, ali neki bi Vam tako savjetovali.

3. Može, zašto ne? Možete i primjerice, da Vam supruga daruje polovicu nekretnine (ili napišete onu izjavu o bračnoj stečevini), a onda napravite ugovor o zamjeni nekretnina, tako da ona polovicu svoje nekretnine zamijeni za polovicu Vaše, bez  ikakvog novca, i onda oboje postanete samovlasnici svoje nekretnine.

4. Vi ste vlasnik svoje polovice do konačne isplate kupoprodajne cijene, kada ćete supruzi izdati tabularnu izjavu da može navedenu polovicu uknjižiti na svoje ime u zemljišnoj knjizi.

Uh. Poslodavac bi tada trebao imati dokaz da se radnik za društvo kojemu je odgovorna osoba njegova supruga, bavi djelatnošću poslodavca, da bi mogao potraživati naknadu od radnika. Iz samog vlasništva nad trgovačkim društvom ne može se izvlačiti, po mom mišljenju, zaključak da se radnik i bavi djelatnošću trgovačkog društva čiji je osnivač. Mada, i dalje je škakljivo.

Nije li odlukom prvostupanjskog suda određeno da Vam moraju isplatiti sve zaostale plaće od utvrđenja da je otkaz bio nezakonit? Ako je tako, tada poslodavac mora obračunati i uplatiti sve neisplaćene bruto plaće bez Vaše tužbe. 

Ona niti ne može prodavati nekretninu djeteta bez odluke suda da to može, sukladno Obiteljskom zakonu, vidite odredbe čl. 97. i 98..

Po načelu jedinstva nekretnine, koje kaže da je nekretnina zemljište i sve ono što je s njim razmjerno trajno spojeno, vlasnik zemljišta bi bio i vlasnik zgrade. Dakle, u slučaju raskida izvanbračne zajednice, on bi Vas mogao tužiti za povrat ulaganja u Vašu nekretninu, a ne bi trebao steći pravo vlasništva. Sama zgrada, ako je izgrađena na zemljištu, ne može biti samostalno u pravnom prometu, niti se nad njom samostalno može steći pravo vlasništva koje bi se moglo upisati u zemljišnu knjigu. Tome možete doskočiti tako da na zemljištu osnujete zajedničko pravo građenja, pa da zgrada bude izgrađena na pravu građenja, a ne na zemljištu.

Ako je susjed takav kako kažete, možda bez ljutnje neće proći i ovako i onako, zato napravite kako treba: prvo napravite postupak osiguranja dokaza, gdje će sudac s vještakom doći u nekretninu i pribilježiti kakva je šteta nastala i koliko ta šteta košta. Nakon toga je to na pravilan način zabilježeno, pa će se moći koristiti u sudskom postupku radi naknade štete. Štetu popravite sami (naravno, uz račun majstora koji dokazuje koliko vas je to koštalo), a onda njega tužite za naknadu štete. To je najispravniji način ako on to neće dobrovoljno.

Nažalost, rok za ustavnu tužbu je u tom slučaju propušten, po mom mišljenju.

Vidite odredbu čl. 110. koji govori o štetnim imisijama (kod Vas vjerojatno buke i plinova).

Dogradnjom, izgradnjom, adaptacijom se ne može steći pravo vlasništva, jedino što možete jest potraživati (ako potraživanje nije u zastari) povrat ulaganja od svih ostalih suvlasnika sukladno njihovim suvlasničkim udjelima, kao i za režije koje su bili dužni plaćati svi suvlasnici.

Vidite odredbu čl. 110. Zakona o vlasništvu, st. 3. koji govori o tome da ako štetne imisije potječu od gospodarske djelatnosti za koju postoji odobrenje nadležne vlasti (dakle, registriran obrt, poduzeće), tada nemate pravo tražiti da se suzdrže od štetnih imisija, ali imate pravo na naknadu štete i poduzimanje mjera da se imisije ograniče i smanje.

Provjerite na Geoportalu, odnosno na katastar.hr, tamo bi snimka stanja trebala biti ispravna. Rokovi za smetanje posjeda su 30 dana od dana saznanja za osobu koja smeta i čin smetanja. Međutim, u konkretnom slučaju mi se čini da se ne radi o smetanju posjeda, već o sporu oko međe, pa biste trebali Vi ili gospođa pokrenuti postupak radi uređenja međe.

Kome dokazujete, za što Vam to treba? Kupnjom kuće ste kupili i poslovni prostor, pretpostavljam?

Ne, samo odvjetnici smiju naplaćivati odvjetničku nagradu propisanu odvjetničkom tarifom. Ono što Vi možete jest tražiti troškove plaćenog predujma vještačenja, plaćene sudske pristojbe i eventualne dnevnice izbivanja zbog dolaska sudu kao i putne troškove za dolazak na sud.

Your guess is as good as mine, s obzirom na pravnu, a ne kemijsku struku.

Ugovor o kupoprodaji ili ugovor o prijenosu prava na korištenje web-stranice, ne postoji kao imenovani ugovor u Zakonu o obveznim odnosima. Ugovorom regulirajte prijenos domene kod registrara, te autorsko pravo na korištenje web-stranice, kao i cijenu i rokove ispunjenja svih obveza za jednu i drugu stranu. Po mom mišljenju, nije potrebno ovjeravati potpise kod javnog bilježnika, jer ovjera potpisa samo znači da nijedna strana neće moći kasnije osporavati da je upravo ona potpisala taj ugovor. Osim ako je ovjera potpisa potrebna registraru za prijenos domene.

Evo nešto o transferu domena.

Može Vam se izreći kazna zatvora i maloljetnički zatvor pod uvjetima iz Zakona o sudovima za mladež (dakle, ne može biti veća od 5 godina), ali s obzirom da ste ranije neosuđivani i da su okolnosti počinjenja djela kod Vas dvojbene, vrlo vjerojatno neće biti izrečeno više od uvjetne osude ili rada za opće dobro na slobodi.

Hvala, to će biti hvalevrijedna informacija za naše korisnike. Upozoravam da postoji šansa da će banka priljevom sredstava na novootvoreni račun podmiriti sebi dugovanje po onom računu, jer je otac moguće dao nekakvo odobrenje za to u zahtjevu za otvaranje novog računa.

Koliko sad godina imate? Jer se gleda vrijeme suđenja, a ne vrijeme počinjenja djela.

Jednostavnije za Vas bi bilo da Vam daju uvjetnu, tada nemate nikakvu obvezu rada za opće dobro. Međutim, s druge strane, kad izvršite rad za opće dobro, onda ste s kaznom gotovi, izdržali ste kaznu, a kod uvjetne morate narednih dvije godine strepiti hoće li Vam se dogoditi novo kazneno djelo zbog kojega bi Vam opozvali uvjetnu osudu. Što se tiče sutkinje, ona će odrediti kaznu kakvu ona smatra, pristali Vi na to ili na ne, a ako se ona odredila da će biti tako, onda vrlo teško možete utjecati na nju da promijeni svoju odluku.

Ne znam jeste li se branili da ste krivi ili da niste krivi, ali s onim što opisujete, čini se da ste postupili u prekoračenju nužne obrane, nanijevši svom napadaču tako teške tjelesne ozljede, iako ste možda manjom silom mogli samo odvratiti napadača od sebe i ne nanijeti mu TTO. Dakle, postoji značajna mogućnost da ćete ionako biti osuđeni, ali molim da pogledate ove odredbe:

Nužna obrana

Članak 21.

(1) Isključena je protupravnost djela počinjenog u nužnoj obrani.

(2) Nužna je ona obrana koja je prijeko potrebna da se od sebe ili drugoga odbije istodobni ili izravno predstojeći protupravni napad.

(3) Počinitelj koji prekorači granice nužne obrane može se blaže kazniti.

(4) Nije kriv tko prekorači granice nužne obrane zbog ispričive jake prepasti prouzročene napadom.

Dakle, ako još postoje šanse da se temeljem ove situacije oslobodite kaznene odgovornosti ili barem kazne (dakle, da ste prekoračili granice nužne obrane zbog ispričive jake prepasti prouzročene napadom), možete čekati i odluku suda, bez svoje suglasnosti.

On je rekao da ste mu Vi to prodali, a Vi ste mu to samo dali? Postoji i čl. 191., omogućavanje trošenja droga. Je li taj kome ste dali bio u to vrijeme maloljetan ili punoljetan?