Ruby_Danderfluff

Kao što ruby kaže, pitaj njemačkog odvjetnika. Sumnjam da bi ti dali otkaz na taj način, a da to nije potkrijepljeno nekim propisom, ali kod nas je to očito drugačije, pa ne možeš dobiti dogoljno kvalitetan odgovor na temelju kojeg bi se odlučio za tužbu ili odustao od nje.
 
S obzirom na događaj koji opisuješ, nije i prije bilo sličnih situacija, tj. svađa i sukoba između tebe i drugih rukovoditelja/radnika?

Po Odvjetničkoj Tarifi, odvjetnik ima pravo zaračunati i naplatiti PDV na odvjetnički trošak (kao što kaže G-man, ako je izdao račun, njega Zakon o PDV-u obvezuje da to učini, ne smije izdati račun bez PDV-a). Međutim, prilična je nespretnost s njegove strane ako Vas na to nije upozorio i ako to nije uglavio u ugovoru o odvjetničkom zastupanju ovisno o uspjehu u parnici koji ste sklopili.
Kao i kod bilo kojeg drugog posla ili usluge, ako niste zadovoljni ili smatrate da ste oštećeni, imate pravo prigovoriti izdanom računu - vratite račun uz dopis i zahtijevajte da Vam odvjetnik umanji svoju naknadu za PDV, odnosno da ugovorenih 10% sadrži i iznos PDV-a, pa ćete vidjeti kako će Vam odvjetnik odgovoriti, možda zaista prihvati (inače, 10% je prilično niski postotak, moglo je ići do 30%, tako da ste s te strane opet dobro prošli).

Gle, ako Vam je njemački odvjetnik savjetovao da utužite poslodavca, onda je on sigurno bolje upoznat sa situacijom nego mi, i ja Vam savjetujem da ga poslušate (postoji li tamo, kao i kod nas, mogućnost da odvjetnik dobije postotak ovisno o uspjehu u parnici, pa mu tako ništa ne morate platiti unaprijed? Ako postoji, go for it!)
Svudje ima svakakvih poslodavaca i svakakvih radnika, i tome se zbilja ne možemo dovoljno načuditi.

Moguće je u nekoj drugoj banci dići kredit za zatvaranje ovoga, ako je samo to problem u kreditnoj sposobnosti, pa se može uzeti na manje rate na duži rok.
Što se tiče ovrhe vani, mislim da nam do sada nitko nije napisao neko konkretno iskustvo...

Poštovana,
evo nekih odgovora na Vaša pitanja: Zakon o radu ne propisuje obvezu poslodavca da u određenom roku kaže radniku da mu namjerava produljiti ugovora na određeno vrijeme, tako da ne možete ništa očekivati u tom smislu. Nadalje, ako se rok računa na mjesece, onda rok ističe istog dana mjeseca na koji je počeo (dakle, 01.06.-01.09.), to je neko općenito pravilo. Ako Vam poslodavac ne da novi ugovor o radu, onda on nije dužan ništa drugo napraviti, osim po isteku roka Vas odjaviti na HZZO i HZMO i vratiti Vam papire (i eventualno Vam dati obavijest o isteku ugovora o radu na određeno vrijeme i potvrdu o tome koje ste poslove obavljali kod tog poslodavca).
Što se tiče prekovremenih sati, ako njihovo odrađivanje možete dokazati (pretpostavljam da ih poslodavac nije unosio u tzv. šihtericu, odnosno evidenciju radnog vremena, jer bi onda iste bio dužan i platiti radnicima) - svjedocima, ispravama i sl., možete utužiti za taj iznos. Predlažem da u tom smjeru angažirate odvjetnika koji radi radno pravo, jer bi on onda mogao i izračunati koliko iznosi ukupna vrijednost odrađenih prekovremenih sati. Druga opcija je da zaprijetite poslodavcu prijavu radnoj inspekciji, posebno ako ste imali prekovremenih sati više od 10 tjedno (što je zakonski maksimum, ako se ne varam), pa da on onda dobrovoljno isplati taj iznos, osim ako nije od one nonšalantne vrste poslodavaca.
Ako se kod HZZ-a ništa nije mijenjalo, za naknadu za nezaposlene je bitno da ste u zadnjih 24 mjeseca radili barem 9 mjeseci, nije potrebno da bude u kontinuitetu, što ste, koliko vidim, s obzirom na prošlog i ovog poslodavca, skupili. Za HZZ je bitno da zadnji radni odnos nije prestao Vašom krivnjom, a ako je prestao istekom roka na koji je sklopljen, onda to zaista nije Vaša krivnja, pa biste onda imali pravo na naknadu s HZZ-a. Ako Vam poslodavac usmeno ponudi novi ugovor, a Vi to usmeno odbijete, ne vidim kako bi HZZ mogao saznati za to, pa mislim da nema bojazni od toga.

zadužnica je zastarjela. Pišite ovrhovoditelju, onome koji je poslao zadužnicu na naplatu, u smislu da neka se makne iz redoslijeda naplate jer je ovršna isprava na temelju koje traži ovrhu zastarjela i da se tražbina temeljem te zadužnice više ne može naplatiti.

I da, ugovor o djelu možete sklopiti kao fizička osoba, dakako, naručitelj obračunava i plaća porez na drugi dohodak, a Vi u godišnjoj prijavi poreza na dohodak to iskazujete kao drugi dohodak (ako podnosite godišnju prijavu).

Oprostite, to je bilo samo znatiželje radi: svi poslodavci bi branili svim svojim bivšim radnicima da prijeđu kod konkurencije, najbolje do kraja radnog vijeka, ali im to ograničenje ustavnog prava na rad nikako ne bi kompenzirali... Slažem se s G-manom, poslodavac tu gubi, ima i sudske prakse koja govori u prilog tome.

Po jednom mom iskustvu, nemojte se iznenaditi ako Vam Carina ne bude htjela dati orijentacijsku cijenu posebnog poreza na motorna vozila, s obzirom da "ako to unesu u sustav, onda moraju i naplatiti"...

Po mom mišljenju, više se ne možete odreći od nasljedstva, jer je nasljednička izjava koju ste dali (odnosno koja je dana u Vaše ime) neopoziva. Možete je eventualno darovati suvlasniku pa se riješiti dugova, ili nekoj trećoj osobi.

Savjetujem Vam da angažirate odvjetnika da mu se obrati (oštrim) dopisom radi povrata vozila ili njegovog otkupa za dijelove i radi naknade štete zbog čekanja. Naravno, i avans treba vratiti. Jeste li bili kod tog limara, jeste li vidjeli da je (osim rezanja krova) radio nešto na vozilu?

Ne postoji točan obrazac, pokušajte naći nešto s interneta i prilagoditi, a predaje se općinskom sudu mjesta Vašeg prebivališta u dovoljnom broju primjeraka s prilozima za sud i protivnu stranu (sebi zadržite jedan primjerak da Vam na sudu mogu staviti prijemni štambilj, da imate dokaz kad ste predali, ako ćete osobno predavati, možete i poštom preporučeno).

Čudim se ponekad kako ne naplate ni "dobar dan"...

Po jednom mom iskustvu, nemojte se iznenaditi ako Vam Carina ne bude htjela dati orijentacijsku cijenu posebnog poreza na motorna vozila, s obzirom da "ako to unesu u sustav, onda moraju i naplatiti"...

To će te najbolje saznati ako odete se raspitati u nadležnu carinsku ispostavu. Naime, sva davanja će obračunati na osnovu Kataloga orijentacijskih vrijednosti rabljenih vozila.
Uglavnom trebali bi platiti carinu (možda i ne ako još vrijedi sporazum između RH i BiH), trošarinu, te postupak utvrđivanja sukladnosti (homologacija) kao i Potvrdu proizvođaća koju izdaje ovlašteni zastupnik u RH (COC dokument). Nemojte se iznenaditi da to sve ispadne dosta velika cifra.

Ja sam vas shvatio da pitate ima li poslodavac obvezu da mu odredi korištenje dana GO-a prije isteka ugovora o radu na određeno, te je tu odgovor negativan. Ali, naravno da je radnik ostvario pravo na razmjeran dio GO-a (to je jedno od elementarnih prava svakog radnika) u visini 1/12 punog GO-a za 2 mjeseca rada.
Ukoliko mu poslodavac ne omogući da do isteka ugovora iskoristi dane GO-a (a što, ponavljam, nije obveza poslodavca), onda ima obvezu isplate naknade za neiskorišteni GO.
Nadam se da je sad jasnije.

Prvo idete kod Centra za socijalnu skrb Vašeg mjesta zadnjeg zajedničkog prebivališta, radi dogovora s kim će dijete živjeti, o uzdržavanju i slično. S Izvješćem o obveznom savjetovanju Vi i supruga podnosite sporazumni zahtjev za razvod braka uz koji priložite original vjenčanog lista, rodnog lista za dijete i tog izvješća Centra. Ako supruga ne pristaje na razvod, onda sporazumni zahtjev nazovete tužba i to je praktički ista stvar.
Obično se dogovara tako da dijete živi s jednim roditeljem, a s drugim ima susrete i druženja dva puta tjedno i svaki drugi vikend, te polovicu praznika i blagdana. Što se tiče visine uzdržavanja za dijete, nju roditelj koji ne živi s djetetom plaća, obično na račun roditelja koji živi s djetetom, radi ispunjenja polovice djetetovih potreba - određuje se po tablici minimalnih potreba djeteta ovisno o dobi djeteta i financijskih mogućnosti roditelja koji ne živi s djetetom.
Što se tiče cijene, ako sami pišete i podnosite zahtjev, sve će Vas koštati do unutar 500,00 kn (sudske pristojbe i pristojbe na izvatke iz matice vjenčanih i rođenih). Ako angažirate odvjetnika da Vam napiše tužbu/sporazumni zahtjev i da Vas zastupa na ročištima, to će Vas koštati još dodatnih 2.000,00 kn + PDV.
Na kraju napominjem da se u opisanom postupku brakorazvoda neće raspravljati o Vašoj zajedničkoj imovini, ako se oko iste ne možete dogovoriti (stan, kuća, automobil, zajednički krediti i sl.), te ćete se oko toga morati ili dogovoriti ili ćete (ali ovdje će Vam trebati angažman odvjetnika da Vam to raspetlja) podnijeti tužbu radi utvrđenja i podjele bračne stečevine.

I meni se isto čini da je dijete premaleno (zbog ritma hranjenja, spavanja i budnog vremena). Cijela priča mi se čini vrlo neobična, bračna zajednica je, dakle, trajala tek osam mjeseci... 
Pridružujem se tome da se bojim da tužba radi duševnih boli ne bi prošla, ali možda tužba radi podjele troškova vjenčanja i krštenja da, pogotovo iz razloga što je vjenčanje otkazano njegovom krivnjom.

Imaju uvid u to (barem prekršajni sudovi s kojima sam ja dolazila u doticaj), ali nije naodmet da im i Vi pošaljete kao dokaz, tako da znaju da ne trebaju vršiti prisilnu naplatu protiv Vas.

Evo teksta te odluke:
Umanjenje plaće zbog destimulacije
Sentenca:
Ustega na plaći mora biti utemeljena na zakonskoj osnovi ili na dispoziciji radnika, s time da umanjenje plaće zbog tzv. destimulacije, ne predstavlja zakonski osnov na temelju koje bi poslodavac bio ovlašten vršiti ustegu na plaći radnika.
Tekst:
„Ovaj sud ne prihvaća osnovanost tih žalbenih tvrdnji, jer je tužitelj uz tužbu priložio, kao dokaz, obračun plaće izvršen po tuženiku, za predmetni mjesec, iz kojeg je vidljivo da je plaća tužitelju u tom mjesecu umanjena upravo za iznos od 120,15 kn, zbog tzv. destimulacije. 

Zakon o radu, a niti ugovor o radu, ne predviđaju pravo poslodavca za umanjenje plaće radnika, a isto tako, tužitelj se u tužbi s osnovom poziva na zakonsku zabranu poslodavca vršiti prijeboj (ustegu) plaće radnika (iz čl. 87 (94) Zakona o radu; dalje: ZR). Naime, i prema ocjeni ovog suda, u obračun plaće poslodavac je dužan eventualno navesti kako je utvrđen iznos plaće (čl. 83a (91) ZR-a), pri čemu eventualne ustege moraju biti utemeljene na zakonskoj osnovi ili eventualno moraju biti rezultat dispozicije radnika s dijelom plaće (administrativne zabrane). 

U konkretnim procesnim okolnostima treba zaključiti da tuženik u obračunu plaće nije naveo potrebnu osnovu ustege, te se ona ne može niti tretirati, apriorno, pravilnom, jer poslodavac bez valjanog zakonskog osnova nije ovlašten vršiti bilo kakve ustege na plaći.“
Pravna podloga:
Čl. 87 Zakona o radu, NN 38/95, 54/95, 65/95, 102/98,17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03
 
A postoji li pravilnik o radu, je li ugovorom o radu predviđena takva mogućnost?

Ali sama "krađa identiteta" nije i ne postoji u Kaznenom zakonu kao kazneno djelo, da još dodam.
Konačno, i mi svi ovdje (kao i OP) smo zaštićeni svojom anonimnošću, tako da ne vidim da bi to trebalo kažnjavati.

Imaju uvid u to (barem prekršajni sudovi s kojima sam ja dolazila u doticaj), ali nije naodmet da im i Vi pošaljete kao dokaz, tako da znaju da ne trebaju vršiti prisilnu naplatu protiv Vas.

Po meni, prihvaćena ponuda je ugovor. Vi ste se pridržavali ugovora, a Vaš izvođač radova nije. S obzirom da je ugovor o građenju trebao biti sklopljen u pisanom obliku, a nije bio, ja mislim da se ovdje mogu primijeniti odredbe ugovora o djelu iz Zakona o obveznim odnosima, koji u čl. 614. govori o odgovornosti za točnost u proračunu cijene - ako on Vama nije dao jamstvo da je naknada točna, i u tijeku posla se pokazalo da je neizbježno prekoračenje proračuna, on je o tome bio odmah dužan obavijestiti Vas (dakle, bez odgađanja, prije završetka radova), u protivnom gubi pravo na povećane troškove.
Dakle, po meni, možete mu ono što je nesporno i što ste ugovorili prihvaćenom ponudom, isplatiti, a za ostalo neka Vas tuži.
Ali možda sam nešto propustila, pa pričekajte i druga mišljenja.

Po Statutu HPA, koji sam našla na njihovoj stranici, vidim da se na prava zaposlenika odnose:
Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta, Pravilnik o placama, naknadama, i drugim mateiilalnim privima djelatnika i Pravilnik o radu, disciplinskoj i materijalnoj odgovornosti.
U tim pravilnicima biste morali naći odgovor na svoje pitanje vezano uz svoja prava. Ako govorimo općenito o Zakonu o radu (koji se ovdje po meni i ne primjenjuje), na dispoziciji je poslodavca na koje će radno mjesto smjestiti radnika, a radnik koji smatra da mu je povrijeđeno neko pravo, može poslodavcu uputiti zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa, odnosno u rokovima koje sadrži ZOR, podnijeti tužbu radi odluke poslodavca kojim se krši radno pravo radnika (s neizvjesnim uspjehom, jer su naši sudovi praktički odbijali zahtjeve radnika u svim drugim slučajevima koji nisu bili nezakoniti otkaz ili potraživanja iz radnog odnosa).

G-man, ovdje bih se protivila da sud već u prvostupanjskoj presudi donosi odluku o troškovima branitelja. Obično u roku od 3 mjeseca od pravomoćnosti oslobađajuće presude branitelji tek podnose troškovnike, onda nevoljni sudski vježbenici pišu rješenja o troškovima kroz narednih 6 mjeseci, godinu dana, ovisno o sudu, onda nakon pravomoćnosti tog rješenja branitelji mogu podnijeti račun računovodstvu suda, i onda se država udostoji platiti kroz godinu-dvije. 
Da, Vaš prijatelj ima pravo da mu odvjetnik tu lovu vrati, što god mu država isplati, ako je u cijelosti podmirio troškove odvjetniku, ali odvjetnici imaju praksu da ne vraćaju lovu dok god je ne vide na svom računu.