Naplata potraživanja i zastara

[anonimno]

Tijekom 11/2003 doživio sam prometnu nesreću, kao jedan od trojice sudionika. Ja nisam bio kriv te sam odmah i pokrenuo postupak naplate štete. Međutim, osiguravajuće društvo mi je osporilo isplatu štete zbog sporenja ostale dvojice sudionika i zahtjevalo okočenje prekršajnog postupka. Postupak sporenja je otišao u zastaru a na moj nedavni zahtjev osiguravajuće društvo je odgovorilo da je i moj zahtjev otišao u zastaru.

Pitanje:

Da li je moj zahtjev otišao u zastaru, s obzirom da je u međuvremenu provođen postupak određivanja krivice?

Kako naplatiti štetu s obzirom da su ostala dvojica osiguranici različitih osiguravajućih društava?

[Borgec]

Poštovani,

 

Ne mora značiti da vam je potraživanje otišlo u zastaru, budući se roka za zastaru računa od saznanja za štetnika i štetu. Materijalna šteta za vozilo Vam je u zastari, ali nematerijalna ili sada neimovinska, vam se računa od trenutka kada je liječenje po štetnom događaju dovršeno do te mjere u kojoj se stanje smatra konačnim.

Ukoliko niste u zastari uzmite odvjetnika i tužite.

[anonimno]

Nije riječ o neimovinskoj šteti. Radi se samo o naplati materijalne štete...

[Borgec]

Nažalost, po ovakvim podacima, potraživanje vam je otišlo u zastaru.

Međutim, ipak bih Vam preporučio da se obratite nakom poznaniku ili prijatelju odvjetniku sa svom dokumentacijom da se pogleda ima li još kakvih uvjeta za potraživanje naknade.

[anonimno]

Molim samo još informaciju da li se u ovom slučaju može primijeniti članak 230. Zakona o obveznim odnosima, koji kaže da tražbina naknade zastarijeva za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila.

Naime, u ovom slučaju, oštećenik je pravoremeno postavio zahtjev za naplatom štete (još u 09/2003) a problem je očito nastao u identifikaciji krivca. Pokretanje prekršajnog postupka za oštećenika bi trebalo značiti zakonsko pokretanje postupka za određivanje krivca, što je po meni zakonska smetnja koja je uzrokovala zastoj zastare (članak 238. Zakona o obveznim odnosima). Ako je prekršajni postupak otišao u zastaru, to znači da u zakonskom roku nije određen krivac, te bi oštećenik prema ostalim sudionicima trebao nastupiti kao da su ravnopravno skrivili nesreću.

Da li teza ima smisla?

[Borgec]

Nema.

 

Vi ste za štetnika saznali danom štetnog događaja.

Osim toga na Vaš se štetni događaj primjenjuje prijašnji ZOO zbog toga što je tada nastao štetni događaj, pa je članak 376, a ne 230.

[anonimno]

Danom štetnog događaja nisam saznao tko je štetnik, već sam znao da je štetnik jedan od preostalih sudionika u nesreći.

Tijekom 09/2003 proslijedio sam zahtjev za naplatom štete prema osiguravajućem društvu štetnika za kojeg sam mislio da je krivac, a to osiguravajuće društvo mi je 25.02.2004 odgovorilo da na temelju dokumentacije koju je tada posjedovalo nije moglo utvrditi vlastitu odgovornost, te je od mene zahtijevalo da po okončanju prekršajnog postupka dostavim pravomoćno rješenje nadležnog Prekršajnog suda. Time je zahtijevalo da pričekam ishod prekršajnog postupka koji je vođen u svrhu jasnog određivanja krivice jednog od preostalih sudionika nesreće (drugi sudionik je osiguranik drugog osiguravajućeg društva). Odnosno, smatram da je na taj način došlo do zastoja zastare a ako nepravomoćna presuda ima datum 04.02.2005. znači da se rok zastare može brojati u po mene najnepovoljnijem slučaju od tog datuma, zar ne?

[Borgec]

Na žalost ne,

 

Ishod prekršajnog postupka kao niti prekršajna odgovrnost ne veže parnični sud u pogledu građanskopravne odgovornosti štetnika.

Osiguravajuća društva često na takav način dovode građane do zablude, a potom i zastare Vašega potraživanja. Trebali ste odmah tužiti obojicu, a potom u parničnom postupku, povodom prigovora odgovrnosti kojega od njih, prometnim vještačenje dokazivati krivnju.