Stara zgrada

[bulbasor]

Poštovani, godinama sam sa obitelji živjela u stanu stare škole koji je pokojni deda dobio na korištenje od tvornice u kojoj je radio. Nakon njegove smrti sve je prebačeno na majku, zgrada je bila u vlasništvu države, dvije općine su vodile spor kojoj strani će pripast. Pripala je općini u kojoj smo živjele te smo dobile ugovor na neodređeno, sa cijenom stanarine i ostalim stavkama. Općina nikada nije ispoštovala svoje stavke iz ugovora, kroz godine je zgrada počela propadat, majka kao samohrani roditelj i mi koje smo tada jos pohađale školu nismo mogle o svojem trošku financirat obnovu te je rečeno da općina također nema novaca niti drugi prostor gdje bi nastavile živjet i zbog toga nam je rečeno da za utjehu, jel, ne moramo dalje plačati stanarinu niti pričuvu. Kontaktirala sam razna ministarstva, Konzervatorski odjel koji je kontaktirao općinu, upozorio na loše stanje zgrade, izašli su na teren, napravili zapisnik te pozvali općinu da se prijavi na natječaj za financijska sredstva oko renoviranja zgrade. Zgrada takve povijesne vrijednosti i važnosti može se renovirat samo prema izvornom obliku. Općina se naravno nije odazvala natječaju iz razloga što nemaju sredstva za financiranje projektne dokumentacije, ispričali su se po običaju i to je za njih završena priča. Napominjem da su s godinama svi ukućani bili u radnom odnosu te da je općina odlučila renovirat zgradu i dati cijenu stanarine 2000-3000 plačalo bi se bez problema, barem bi znali što plačamo. Ovako smo bile prisiljene otići u podstanarstvo, dizat stambene kredite, majka se od financijske nemoći teško razboljela iako je i dalje u radnom odnosu. Iako je Općina uložila u krovište tada je već bilo dobro debelo kasno. U zgradi je raspadnuta većina stropa, odrasle smo kraj te vlage i gljivica, drveni okviri od prozora nisu vise dihtali, snijeg je padao unutra, prokišnjavalo je, sami prozori su se znali otvarat usred nevremena, grijat takav prostor bilo je nemoguće, a grijalo se na plin, režije su išle u nebesa i često su nam isključivali plin. Pa se grij na grijalice, grij vodu na struju za kupanje, onda dođu ogromne rate struje pa opet nju isključe i tako u krug. Zimi se voda smrzavala u cijevima pa je često nije niti bilo. Plin je počeo curit na nekim dijelovima pa su se cijevi zatvarale, strujne utičnice su same od sebe prestale radit, kompletne instalacije bile su zastarjele, dotrajale i opasne po život. Sada, još jedan od ukućana ima prebivalište na toj adresi, te uskoro odlazi, režije su zatvorene i paušali prebačeni na Općinu. Iz Općine od nas zahtjevaju da što prije maknemo od tamo sve svoje stvari, htjeli su ići provalit, da ne budu oni plačali paušale dok su naše stvari unutra a nisu se ponudili barem za kakav kombi prijevoz ako im se već žuri da se to prije obavi. Ja im uporno ponavljam da je dobiveni ugovor na neodređeno, da nam ostaje pravo prebivališta na toj adresi te da piše ukoliko prostor postane neuporebljiv za daljni život, kao što je već 20 godina, Općina je dužna pronaći drugi adekvatni prostor ili financijsku isplatu. Na svako moje zašto, njihova je izjava ah, možete nas tužit, možete nas tužit. Što se dalje može učiniti sa pravne strane? Samo još napomena, na mjesto načelnika Općine došao je novi jer je tadašnji preminuo. 

[bulbasor]

prije 12 minuta, bulbasor je napisao:

Poštovani, godinama sam sa obitelji živjela u stanu stare škole koji je pokojni deda dobio na korištenje od tvornice u kojoj je radio. Nakon njegove smrti sve je prebačeno na majku, zgrada je bila u vlasništvu države, dvije općine su vodile spor kojoj strani će pripast. Pripala je općini u kojoj smo živjele te smo dobile ugovor na neodređeno, sa cijenom stanarine i ostalim stavkama. Općina nikada nije ispoštovala svoje stavke iz ugovora, kroz godine je zgrada počela propadat, majka kao samohrani roditelj i mi koje smo tada jos pohađale školu nismo mogle o svojem trošku financirat obnovu te je rečeno da općina također nema novaca niti drugi prostor gdje bi nastavile živjet i zbog toga nam je rečeno da za utjehu, jel, ne moramo dalje plačati stanarinu niti pričuvu. Kontaktirala sam razna ministarstva, Konzervatorski odjel koji je kontaktirao općinu, upozorio na loše stanje zgrade, izašli su na teren, napravili zapisnik te pozvali općinu da se prijavi na natječaj za financijska sredstva oko renoviranja zgrade. Zgrada takve povijesne vrijednosti i važnosti može se renovirat samo prema izvornom obliku. Općina se naravno nije odazvala natječaju iz razloga što nemaju sredstva za financiranje projektne dokumentacije, ispričali su se po običaju i to je za njih završena priča. Napominjem da su s godinama svi ukućani bili u radnom odnosu te da je općina odlučila renovirat zgradu i dati cijenu stanarine 2000-3000 plačalo bi se bez problema, barem bi znali što plačamo. Ovako smo bile prisiljene otići u podstanarstvo, dizat stambene kredite, majka se od financijske nemoći teško razboljela iako je i dalje u radnom odnosu. Iako je Općina uložila u krovište tada je već bilo dobro debelo kasno. U zgradi je raspadnuta većina stropa, odrasle smo kraj te vlage i gljivica, drveni okviri od prozora nisu vise dihtali, snijeg je padao unutra, prokišnjavalo je, sami prozori su se znali otvarat usred nevremena, grijat takav prostor bilo je nemoguće, a grijalo se na plin, režije su išle u nebesa i često su nam isključivali plin. Pa se grij na grijalice, grij vodu na struju za kupanje, onda dođu ogromne rate struje pa opet nju isključe i tako u krug. Zimi se voda smrzavala u cijevima pa je često nije niti bilo. Plin je počeo curit na nekim dijelovima pa su se cijevi zatvarale, strujne utičnice su same od sebe prestale radit, kompletne instalacije bile su zastarjele, dotrajale i opasne po život. Sada, još jedan od ukućana ima prebivalište na toj adresi, te uskoro odlazi, režije su zatvorene i paušali prebačeni na Općinu. Iz Općine od nas zahtjevaju da što prije maknemo od tamo sve svoje stvari, htjeli su ići provalit, da ne budu oni plačali paušale dok su naše stvari unutra a nisu se ponudili barem za kakav kombi prijevoz ako im se već žuri da se to prije obavi. Ja im uporno ponavljam da je dobiveni ugovor na neodređeno, da nam ostaje pravo prebivališta na toj adresi te da piše ukoliko prostor postane neuporebljiv za daljni život, kao što je već 20 godina, Općina je dužna pronaći drugi adekvatni prostor ili financijsku isplatu. Na svako moje zašto, njihova je izjava ah, možete nas tužit, možete nas tužit. Što se dalje može učiniti sa pravne strane? Samo još napomena, na mjesto načelnika Općine došao je novi jer je tadašnji preminuo. 

Tj. režije (paušali) nisu još konačno prebačeni na Općinu, oni čekaju da se poslijednji ukućan odjavi i preda ključ te oni planiraju promijenit bravu i kao da nikog tamo godinama nije bilo. Preostale stvari će pobacat van. Mogu li ja preuzet paušale na sebe iako više nemam tamo prebivalište? 

[Borbena7]

Na 02. 10. 2021. at 0:29, bulbasor je napisao:

Tj. režije (paušali) nisu još konačno prebačeni na Općinu, oni čekaju da se poslijednji ukućan odjavi i preda ključ te oni planiraju promijenit bravu i kao da nikog tamo godinama nije bilo.

Ako taj ukućani tamo ne živi, tada ga i oni mogu odjaviti.

Na 02. 10. 2021. at 0:29, bulbasor je napisao:

Mogu li ja preuzet paušale na sebe iako više nemam tamo prebivalište? 

Ne.