Psihijatrijsko ambulantno liječenje i prava majke koja se (ne) liječi

[silvya_plath]

Štovani!

 

 

Nedavno sam, zbog niza okolnosti, potaknuta i uz potporu (nuklearne)obitelji - roditelja, prvi puta u životu potražila pomoć psihijatra.

Majka sam malodobnog djeteta, u bračnoj zajednici, sve je u redu po tom pitanju.

Uslijed niza događaja koji su me potresli (uključujući i traumatizirani porod, odvajanje od supruga koji radi u drugoj državi, u obitelji imamo bliskog člana oboljelog od karcinoma, itd itd) pošla sam psihijatru po pomoć, jer od briga koje su me pritisle počela sam patiti od insomnije, i kroničnog umora. dijagnosticirana je depresija, na osnovi razgovora od 25 minuta, te propisana terapija antidepresiva.

 

e sad dolazi pravi dio priče i moje pitanje.

 

dr. psihijatar kojem idem otvoreno je zaprijetio ne budem li uzimala propisanu terapiju (od koje mi je loše i ne osjećam poboljšanje ni u kojem smislu), čak se sad i dobro osjećam subjektivno, da će me poslati u bolnicu na liječenje.

 

kakva su moja prava i može li me se prisilno kao majku male bebe mene hospitalizirati (ovo me podsječa na slučaj m. pukanić ) ???

 

liječniku opće prakse nije jasno kako mi je uopće mogla biti prepisana terapija na osnovu tako kratke liječničke obrade.

 

može li mi se i na koji način oduzeti skrbništvo nad djetetom i dodijeliti ocu (koji, ponavljam, nije s nama, iako smo u skladnoj bračnoj zajednici)?

 

tko i kako može učiniti vještačenje i smije li se uopće tako prijetiti pacijentu?

 

ponavljam da nikada nisam imala niti suicidalne misli, niti ispoljavala agresiju, brižna sam majka, jer sam već izgubila dijete u ranoj trudnoći, i ono mi je sve na svijetu.

 

koja su moja prava i u koju domenu to uopće spada?

mislimd a se kod mene radi o kroničnom umoru, a ne o mentalno bolesnoj i nesposobnoj osobi za bilo što.

dapače, trenutno razmišljam o poslijediplomskom studiju, čim se muž vrati (radi na ugovor).

 

može li dotični psihijatar koji je ujedno i vještak, laički rečeno, oduzeti meni na osnovu dijagnoze depresije (koja je vrlo subjektivna) skrbništvo nad djetetom koje beskrajno volim i skrbim o njemu maksimalno i posvećena sam majka.

 

smije li takva osoba koja je položila Hipokratovu zakletvu meni prijetiti hospitalizacijom ili je to dio neke šokantne psihoterapije koja je mene počela opterećivati.

 

kakva su moja prava?

 

ispričavam se ako ovaj predmet ne spada u domenu obiteljskog prava, ali jednostavno sam toliko ustrašena da je ovo bio jedini način da saznam ima li, i na osnovu čega, prava na ovakvo liječničko ponašanje.

 

konkretno me zanimaju propisi koji me štite, zakoni i podzakonski akti.

 

šokirana sam ponašanjem doktora i ne znam kako se obraniti.

smije li se liječnik uopće tako ponašati i koja moja prava konkretno takvimponašanjem krši?

 

molim vas pomoć. očajna sam i u strahu.

 

hvala lijepo.

 

 

silvija

[zzz_zzz]

malo mi je kasna ura za davati pravne savjete pa cu to ostaviti za sutra, ako do tad nitko ne odgovori i sada samo reci nekoliko recenica.

Konkretno znam za jedan takav slucaj prakticki isti kao kod vas u kojemu zena nije htjela uzimati ljekove pa ju je psihjater htio prisilno hospitalizirati.

Slucaj je tada rjesen tako da je njezin muz dosao tom psihjatru i rekao da ce mu, citiram "otkiniti tu bolesnu glavu sa ramena i ..." . To je dosta nedavno bilo, zena se bojala da ce psihjatar podnjeti kaznenu prijavu ali se ovaj ocito toliko prestrasio da ih je pustio na miru. Naravno da je takva reakcija bila pretjerana ali ako nista drugo,ukazuje na to da se takvi problemi uz podrsku obitelji ipak lako rjese.

Svakako vas mogu odmah smiriti, psihjatar prakticki ne moze nista protiv volje vase obitelji, ako oni stoje iza vas (dakle ne zele vas se rjesiti), on vas moze svega 8,odnosno 30 dana zadrzati bez sudske odluke, a ako vas duze zadrzi,to je oduzimanje slobode zbog kojega on moze bez ikakvih problema zavrsiti u zatvoru.

[rubens]

Obzirom da se u tvom slučaju radi o nečemu što apriori počinje od medicinske indikacije (što je vrlo osjetljiva stvar) nije moguće na ovaj način uputiti te u tvoja "prava" ovdje. U svakom slučaju imaš svog izabranog doktora primarne zdravstvene zaštite koji te može uputiti u neku drugu zdravstvenu ustanovu ili kod nekog drugog zdravstvenog radnika koji će ti pomoći, a ne odmoći pa svaku daljnju radnju koju poduzimaš, bez odgode uskladi sa svojim doktorom.

[destiny]

"dr. psihijatar kojem idem otvoreno je zaprijetio ne budem li uzimala propisanu terapiju (od koje mi je loše i ne osjećam poboljšanje ni u kojem smislu), čak se sad i dobro osjećam subjektivno, da će me poslati u bolnicu na liječenje."

 

 

 

nema vama pravo nikakav doktor prijetiti , više to zvuči kao sredstvo zastrašivanja da uzimate terapiju i neće vas hospitalizirati ako niste opasni za okolinu ili za sebe...

što se tiče terapije....kažete da ne osjećate nikakvo poboljšanje, a niste naveli koliko dugo ste na terapiji.

naime kod "pravih problema" poboljšanje dolazi sporo i polako.

ako imate fizioloških problema od propisane terapije zatražite psihijatra da vam ju promjeni i na taj način će te mu dati i do znanja da ste otvoreni za suradnju.

kod liječenja depresije nema čarobnog štapića,ona ne dolazi odjednom, a isto tako brzo i ne odlazi.vi ste ti koji se morate odlučiti na borbu sa tim stanjem i onda će se pozitivni rezultati početi pokazivati.

supruga mog prijatelja je tek nakon 6 mjeseci uzimanja terapije odlučila samostalno izaći iz kuće i sad je hvala bogu već dugo bez ikakvih lijekova i sasvim je dobro,a doživjela je veliku traumu (obiteljska tragedija) .

zapamtite, vi niste bolesni nego ste u jednoj životnoj fazi u kojoj se osjećate loše , a to nije ništa strašno ni nerješivo..samo hrabro naprijed