nesavjesno liječenje

[bipsi2]

Poštovanje!

 

Nadam se da sam pogodila topic za postavljanje pitanja.

 

Moja priča je poprilično duga, pa ću pokušati ukratko postaviti pitanje bez iznošenja detalja.

 

Imam zdravstvenih problema 15-tak godina. Ni nakon bezbroj pretraga liječnici diljem Lijepe Naše nisu uspjeli pronaći razlog tih mojih problema.

Prije otprilike 6 godina, liječnik iz Zg-a je naslutio prema nekim pokazateljima što bi moglo uzrokovati moje probleme i sa svim nalazima koje je on napravio i preporukom, poslao me natrag u moj grad da tamo obavim daljnje pretrage koje bi pokazale da li je u pravu.

Kad sam s tim nalazima došla liječnici u svom gradu, ona mi ih je bahato bacila na stol pred mene i rekla "Za sada neću promijeniti dijagnozu, ali idemo sa svim pretragama ponovo!"(pretrage glave), a kada sam upitala šta je s nalazima od kičme zbog kojih sam i došla, zbog kojih me taj liječnik uputio na daljnje pretrage, odgovorila mi je da takve probleme ima svaki treći čovjek i da to nije ništa, dok je liječnik iz Zg-a bio uvjeren da je tu barem dio mojih problema.

Ja sam tada, umorna od svih pretraga i svega što sam prošla kroz te godine, odustala od svega.

 

Nakon pogoršanja mog stanja u poslijednje 3 godine, ovih dana sam se konačno,obratila i kiropraktičaru (s licencom) i on mi je potvrdio da svi moji problemi nastaju zbog toga što je tvrdio i liječnik iz Zg-a, te smo počeli s terapijama.

Zbog svega što sam prošla strašno sam ogorčena što sam mogla biti izliječena još prije 6 godina da me ta krmača (pardon, ali ne mogu se suzdržati) od doktorice poslala na pretrage i sad me zanima mogu li išta učiniti kako bih "istjerala" barem dio pravde?

 

Zahvaljujem na svakom mišljenju i komentaru ....

[Utjerivaczakona]

Ako je za zdravlje nastupila teška posljedica zastare još nema.

 

Prvo bi trebalo dokazati uzročno-posljedičnu vezu između ponašanja doktorice (nemara) i Vašeg zdravstvenog stanja.

 

Osobno mislim da su tu šanse minimalne

[bipsi2]

Hvala na odgovoru

 

Pokušat ću dokazati to, samo me još zanima da li da odmah tražim odvjetnika ili da prvo pokušam sama prikupiti te neke dokaze

 

I kada nastupa zastara ako nema teških posljedica za zdravlje (posljedica ima, ali mislim da se ne bi okarakterizirale kao teške) ?

[mike06]

Draga gospođo, iskreno mi je žao zbog vaših problema, ali u ovoj lopovskoj državi gdje vlada korupcija, mito, lopovluk i kriminal bolje nemožete ni očekivati.

Ukoliko imate mogućnosti, obratite se privatnim doktorima. Moja žena je za običan ultrazvuk abdomena naručena u 2 mjesecu 2010.

Kod privatnika je platila 250 Kn, nakon telefonskog poziva tom doktoru, rekli su joj vrlo ljubazno da može doći istog trena (a bilo je 21 sat navečer).

 

Sramota za ovu državu, ja sam se borio za nju, bio 4 godine u rovu, nakon povratka ostao sam bez poslaPitam se ako će zatrebati opet, tk će se za nju boriti.

Želim vam brzo ozdravljenje.

Srdačan pozdrav

Mike

[TERRESA]

U ovoj državi možete jedino biti sretni što ste živi. Evo Vam moj primjer. Kćeri od 19 godina dijagnosticirana je pinealna cista s nalijeganjem (pritiskom). Dolazi neurokirurgu koji joj mrtvo-hladno kaže da se javi kroz 2 mjeseca s roditeljima. Ona upozorava da je punoljetna i traži obrazloženje zašto treba doći s roditeljima. On joj odgovara da to što je punoljetna ne znači da je sposobna brinuti sama o sebi. Gledajući snimke konstantno pregledava starije, na njeno opetovano upozoravanje da ima novije snimke on i opet ponavlja da dođe s roditeljima.

Naravno, povuci-potegni i dogovorimo (jasno, vezom) pregled kod njegovog pretpostavljenog. Kćer na operacionom stolu u roku od 10 dana, kao hitan slučaj (mišljenje tog pretpostavljenog). A da kojim slučajem nismo uspjeli dogovoriti drugi pregled danas bi bila pod zemljom, prije nego li bi dočekala taj famozni termin kroz dva mjeseca.

Na žalost je ovako u praksi. A tako je zahvaljujući seronjama poput Milinovića i njemu sličnih.

Dokazati nećete ništa, ili ćete se uhvatiti dokazivanja no tad ćete zasigurno završiti na Normabelima.

Žao mi je, to je stvarnost.

[bipsi2]

Mike strašno mi je žao, što ste jedan od mnogih branitelja koji kažu to isto što i vi. Užasno je dokle je došla ova država, ali ja još uvijek vjerujem da se možemo samo sami za sebe izboriti, pa ću zato i pokrenuti tužbu.

Liječim se privatno i od tada mi i je bolje. Hvala na lijepim željama, nadam se da je i vaša žena ozdravila.

 

Terresa na Normabelima već jesam, tako da mi je svejedno

Žao mi je što vam je kćer bila bolesna, nadam se da je sada zdrava i da je sve u redu

[mike06]

Poštovana i cijenjena gospođo..hvala na lijepim željama, moja supruga je dobro, shvatili smo da se nemaš kome žaliti kad ti kadija i tuži i sudi.

 

Ovu "lijepu našu" 1991 sam zamišljao kao državu blagostanja, sa svim bogatstvima i ljepotama koje ona zaista ima,

Ma, kakva Švicarska, kakva Austrija, što te države zapravo imaju ?

Nemaju ništa, nemaju naftu, nemaju more, nemaju mineralne tvari.

Međutim imaju poštenje, odgovornost prema poslu. Tamo će "lopovi" 5 puta promisliti prije nego naprave neko sr*nje. Zašto, zato jer znaju što ih čeka.

A kod nas????

Svim silama nastoje doći u zatvor, jer će se tamo izležavati, imati 3 obroka, toplu sobu..A ako će im se raditi dobit će i plaću.

 

Pa zašto onda raditi.

 

Sorry kaj sam OFF TOPIC, ali me nepravda boli..

U svakom slučaju, pomirio sam se sa situacijom.

 

Nakon 35 godina staža sad mi "vlada" daje 1200 Kn mjesečno...

 

Ostao sam bez posla jer dok sam ja trunuo u rovu, doktor i njegovi atributi prodali su mi firmu strancu koji je ustanovio da mu ja i stotine tisuća ostalih radnika više ne trebam.

 

Firma nas je zbrinula (čitaj: izbacila nogom u guzicu na ulicu)

 

Ma o čemu ja ovdje trkeljam, sreća moja da sam još pri pravoj pamet pa ne pomišljam na ono što u prosjeku četvorica nesretnika rade dnevno u RH.

 

Plava na m se premijerka prije samo smjala preko ramena dr. Ive, sad je došla na svoje, netreba se slikati preko nečijeg ramena, sad je u prvom planu.

Gospodo iz vlade, možete me derati ko ovna, al me ko ovcu nećete j*bati!!!!

 

 

Želim vam puno uspjeha u radu i životu, nemojte klonuti duhom, u ovoj našoj državi ima i poštenih i marljivih ljudi.

Nadajmo se boljem sutra

 

Mike!

[TERRESA]

Draga gospođo, stvarno mi je žao ako sam djelovala grubo u onom što sam napisala. Nije mi to bio cilj, ogorčena sam na funkcioniranje zdravstva u ovoj našoj državi i naravno na niz nesavjesnih i nezainteresiranih liječnika. Na žalost sam se sa takvima susrela previše puta.

Kćer mi je dobro, ali evo i ponovno se ponavljaju problemi sa snimkama koje mora napraviti zbog kontrole. Vjerujte mi, umorna sam od moljakanja i objašnjavanja da ona sa svojih 20 godina mora napraviti MR mozga na vrijeme dok osoba s druge strane šaltera gleda "kroz mene". Ne vidi i ne čuje, recitira unaprijed naučene rečenice. Umorna sam i od traženja onih famoznih "veza" da bih joj osigurala preglede koje mora napraviti. A samo se borim za njen život.

I ja bih vrlo rado prozvala na odgovornost onog neurokirurga s početka moje priče. No bojim se. Jer ne znam kakav bi tretman moje dijete dobilo na prvoj idućoj kontroli. Taj je inače omiljen među sestrama. A one su te koje će je predbilježiti za kontrolni pregled. Sve se vrti u začaranom krugu. Ponavljam, žao mi je ako sam zvučala grubo. Ispričavam se.

[Vanja Krnić]

Malo da oživim temu:

"Dugo mi je trebalo vremena da se odlučim napisati svoju istinu o tome što mi se događalo od ljeta 2009. god; do danas.Imao sam veliku sreću ili„nesreću“ , da preživim , ali živ sam, pa mogu bar napisati, pošto teško govorim što mi se sve dogodilo.

Za početak teksta važno je napomenuti da sam 1989 god operirao stenozu aorte.Imao sam 9 godina.Doslovno su mi kao djetetu razrezali sva rebra, ali spasili su mi život.

Tad o ničem nisam razmišljao osim da ponovo ustanem i idem kući.Bio sam u bolnici preko mjesec dana, na moju sreću sve je dobro zaraslo i srce je bilo Ok.

Igrao sam košarku, školovao se, nisam ni mislio o bolesti.Živio sam kao i svi mladi“Punim plućima“

.2001 god sam se oženio i dobio prekrasnu kćer.Zdravlje me dobro služilo osim ; mislim 2000 god. Kad sam odlučio otići prvi puta u Bosanski Brod preko mosta sa prijateljem..

Na povratku sam skužio one famozne rešetke, taman sam bio na ničijoj zemlji( mostu).

Pa ja se bojim visine. Dalje se ne sjećam, osim buđenja u bolnici, sa velikim upitnikom iznad glave:“U kojoj sam ja državi, gradu???“Pao sam u nesvijest na pol mosta

Sa mnom je tad bio danas nažalost pokojni prijatelj, sav polukrvav od držanja mene.

„Dobro je u brodskoj bolnici sam u SIGURNIM sam rukama!!“

Ironije li devet godina poslije u toj istoj bolnici sam skoro zaglibio.

U ljeto 2009. god, počeo sam naglo gubiti na klaži i bio sam febrilan., Visok sam 183 cm i imao sam uvijek oko 75 kg.U listopadu 2009., postao sam drugi puta tata..

Mlađu kćer uspio sam nosati mjesec i po dana i poslije tog je do dan danas nisam nosio.

14 prosinca 2009. mlađa kćer je došla iz škole i zamolila me“Tata, vozi me kod prijatelja!“.Sjećam se koda je to bilo danas, taman je počinjao padati snijeg.

Na izlasku iz zgrade osjetio sam da totalno nerazumljivo pričam, jedva smo se nekako

vratili do stana.Hitna je stvarno došla rekordnom vremenu.Hitni pomoć je stvarno hitno došla i odvezli su me u Hitni neurološki prijam.

Tamo me dočekao simpatični mladi doktor ; mislim na stažu.On me hitno poslao na CT.Pogledao sam se u ogledalo:“Pa meni visi lijeva strana lica!!“.Pomisao mi je bila ovo su moji zadnji trenuci.Do tad nikad nisam vidio Ct, prvo su mi dali neko kontrasno sredstvo, Onda sam legao na neki krevet; pa te uvuče u neki ko polu tunel i snima.

Trajalo je to svojih 10-ak minuta; nakon toga:“Nije moždani udar“, a „Dobro je“, pomislio sam još ne idem gore ili dva metra ispod zemlje.

Od straha sam totalno dehidrirao.Supruga mi je otišla na kiosk kupiti ledeni čaj.Pohlepno sam ga nagnuo…Nakon par sekundi i pokušaja“Ja ne mogu gutati“, wtf???, pomislio sam.Grlo mi je bilo kao blokirano.Uslijedila je štucavica i povratak ma neurologiju.

Tamo su onda našli rješenje za gutanje zvano sonda.To ti ture neko kinesko sranje u nos i viću:“Gutaj, gutaj“Nije mi baš jasno kako sam to progutao. Na kraju dolazi injekcija sa zrakom koju stisnu u sondu.Ako želudac prdne znači da je sonda na dobro mjestu.

Mladi doktor sa početka priče je bio sav nesretan, pa je odlučio zvati u konzijilarni nekog sa Zaraze .Tako je završio 14.12 2009.

Proveo sam prvu noć na infuzijama, da ne dehidriram.U to vrijeme sam već imao 60-ak kg.E taj 15.12, da sam ga bar preskočio.U konzijilarni mi dolazi doktor sa titulama sa lijeve i desne strane, ni više ni manje šef zaraze Nenad Pandak.Na prvu mi je sjeo kao krajnje stručan i ljubazan liječnik. Nakon kraćeg vremena rekao mi je da će me premjestiti na zarazu i da sumnja na pravu dijagnozu.Pomislio sam tko sam ja da sumnjam , ipak je on zna.

Čim sam došao na zarazu izboli su me i punktirali.Te mi je je on obavijestio da bolujem od tuberkoloznog menigitisa. Rekao mi je da je liječenje dugotrajno i da će se gutanje vratiti, kad mi se oporave neki moždani ovijać , već tada LAGAO, te da su svi nalazi na TBC bili negativni, a to je sakrivao od mene i obitelji.

Svako jutro u viziti je bio oduševljen mojim čudesnim oporavkom.Sve sam bio mršaviji i mršaviji..Tad sam po zidu bljuvao ogavne tuberkolostatike, uvjeren da je to dobro.

Upoznao sam tad Nutren, Prosure i nešta bijelo u venu da mi da energiju.Kao budala cijeli dan dam čekao da mi to iskapa i gledao cimera kako jede čevape.

Neurolog je preporičio da me pregleda internist i MR mozga na Medikolu.Cijelo vrijeme je nosio stetoskop oko vrata, očigledno njemu ne bitan alat.

U to vrijeme postajao sam opet febrilan i počele su mi se pojavljivati crvene piknje po tijelu.Na upozorenje rekao je da su to akne.

U to vrijeme je otišao na skijanje i mene ostavio febrilnog, da mi nije izvadio hemokulturu.

Tad sam već imao ispod 50-kg, Na dan moga odlaska na MR u Medikol u pratnji mame koja radi u bolnici.

Toga jutra se sjećm samo „Vanja, Vanja šta ti je?“; bilaje to moja mama baš je šef došao sa skijanja.Probao sam se dići, ali mi je pred očima bio samo mrak.Šef tad dolazi „Dajte mu apaurin , on je samo razmažen!“I takvog me polu mrtvog posla u Zagreb.U kolima hitne sam , pred mamom sam ostao oduzet na lijevu stranu.

Doslovno sam se iz Zagreba zbog aljkavosti šefa zaraze vratio u pelenama.

Tad me preuzima moj spasitelj šefica reanimacije, koja mi vadi hemohulturu i šalje u Zagreb na Fra Mihaljević

Tamo odmah uspostavljaju ispravnu dijagnozu: bakterijski endokarditis.

Tužio sa brodsku bolnicu da skratim, u toku je proces na Građanskom sudu u Zagrebu , za sa vještačenja idu u moju korist.

Nemarom mi je totalno uništen život.Iako nisam mogao progutati ni kap vode HZZO mi već par godina odbija uredno toplice,

Gutam zahvaljujući logopedici u Zagrebu, u Brodu su rekli da mi nema pomoći.

Slavonski Brod je moj grad koji volim.Hvala svim krasnim liječnicima sa interne i reanimacije.

Sad mi je cilj jednog dana nositi mlađu kćer.Nažalost u međuvremenu su me napustili neki ljudi koje puno volim.Ovo sam napisao da se ne ponovi više nikad"