Dok dijete nije bilo priznato ...

[Valana]

Evo priča ukratko:

Kada sam bila 3 mjeseca trudna razišla sam se s ocem djeteta (nismo bili u braku), za vrijeme trudnoće javila sam mu samo jednom (mailom) novosti o bebi. Nakon rođenja djeteta nisam prijavila ime oca (mišljenja sam da je roditeljstvo privilegija, a ne obveza koju se treba sudski ispunjavati). Otac je znao za rođenje djeteta, ali nije pokazivao želju za priznavanjem. Kad je djete bilo 7,5 mjeseci rekao je da mu više ne šaljem slike djeteta jer ga ne zanimaju, u 8 mjesecu djetetova života nazvao je sa željom da vidi dijete. Od 8 do 10 mjeseca redovno je viđao djete, na upit što dalje rekao je da želi DNA. Pristala sam, ali sam mu do rezultata zabranila viđati djete, s obzirom da je sumnjao da je njegovo. Kada su stigli rezultati, priznao je djete. Nakon ove (razblažene) verzije, moje pitanje je da li (s obzirom da ga nisam prijavila kao oca, a istovremno on nije izrazio želju da bude prijavljen kao otac iako je znao da sam rodila) dijete ima pravo na zaostatke alimentacije ili na djelomičnu naknadu troškova (s obzirom da imam sačuvan jedan dio računa za troškove dječjih potreba). Naglašavam da on sada plaća alimentaciju, da viđa dijete redovito, da sam ga pitala da dio troškova da svojevoljno, ima redovna primanja i nema drugih uzdržavanih. Hvla unaprijed!

[canis]

Od dana upisa očinstva u maticu rođenih na osnovi priznanja očinstva nastupile su obveze iz okvira roditeljske skrbi koje je dužan roditelj,u ovom slučaju otac djeteta, izvršavati prema djetetu.

 

Prije tog vremena sadašnji otac nije imao obveze iz okvira roditeljske skrbi,a to znači da nije bio dužan i u materijalnom pogledu skrbiti za dijete.

Stoga ga nije moguće teretiti za troškove nastale prije priznanja očinstva.

 

Ako on želi podmiriti dio troškova u periodu koji navodite može to i učiniti na osnovi dobre volje.

[Valana]

Hvala na odgovoru, na ovo pitanje me je potakla jedna rasprava citiram: "... Nažalost, vi formalno i niste htjeli priznati očinstvo. Naime, vi ste dijete mogli pokušati priznati čim ste posumnjali na vlastito očinstvo i to pred matičarem/sudom/CZSS. Majka bi se u tome slučaju glede vašeg očinstva morala izjasniti u roku od 15 dana. Nakon isteka tog roka (tijekom kojeg bi se majka negativno izjasnila ili se ne bi izjasnila), pripalo bi vam pravo na tužbu za utvrđivanje očinstva. Da vas je majka navela kao oca pri prijavi rođenja, bili biste pozvani da se izjasnite u roku od 15 dana. Dakle, vi u svakom slučaju formalno niste htjeli priznati očinstvo jer niste iskoristili sredstva koja su vam bila na raspolaganju da to ostvarite.

Zbog zaštite dobrobiti djeteta, dijete ima pravo na isplatu dospjelih a neisplaćenih iznosa uzdržavanja i za vrijeme prije podnošenja tužbe...".

 

Ali s obzirom na odgovor, morat ću promisliti dalje!

[canis]

Ne vjerujem da je ovo što ste naveli sadržaj neke sudske presude.

 

Obiteljski zakon je jasan u vezi utvrđenja očinstva, a polazi o činjenice da je majka djeteta jedina koja s sigurnošću može znati ili s određenim postotkom vjerojatnosti, da je određeni muškarac biološki otac djeteta, jer majka je ta koja je rodila dijete i trebala bi znati s kim je dijete začela.

 

Prilikom prijave djeteta matičaru, a to čini u ovakvim slučajevima majka djeteta, matičar je dužan upozoriti majku djeteta da bi bilo dobro da imenuje mogućeg biološkog oca.

Ako to ona ne učini ili ako navede ime mogućeg oca djeteta, matičar o tome mora obavijestiti CZSS koji poziva imenovanog muškarca i upoznaje ga s izjavom majke djeteta da je on biološki otac djeteta.

Taj muškarac može priznati svoje očinstvo izjavom pred CZSS o čemu isti obavještava matičara i s tim je sve riješeno , jer matičar na osnovu te izjave izvršava upis u maticu rođenih te nastupaju sva prava i obveze iz okvira roditeljske skrbi za muškarca koji je upisan kako otac.

Ako muškarac izrazi sumnju da je otac djeteta ne može ga se bez obzira na razloge prisiliti da dijete prizna.

CZSS upućuje majku djeteta na sudski postupak ako muškarac kojeg je imenovala odbija priznati očinstvo, odnosno tužbu za utvrđenje očinstva, radi zaštite prava i dobrobiti djeteta. Majka je tu slobodna odlučiti da li će tužbu podnijeti ili ne.

 

Dakle, po Obiteljskom zakonu je jasan redoslijed: matičar-CZSS-sud.

Ovim ne želim kazati da ste vi pogriješili u postupku, jer život je čudan i donosi niz nepredvidivih okolnosti gdje se čovjek ne snalazi najbolje.

 

Svakako postoji i mogućnost da osoba koja sebe smatra ocem djeteta može u sudskom postupku tražiti utvrđivanje svog očinstva.

Da li će to i učiniti ovisi o tome s kakvim podacima raspolaže i da li vjeruje tim podacima, a napose i o želji da to učini.

Također postoje situacije da muškarac želi priznati dijete izjavom pred matičarom ili CZSS, ali Obiteljski zakon traži suglasnost majke, pa ako majka uskrati takvu suglasnost neće doći do priznanja djeteta i upisa u matičnu knjigu rođenih.

 

Kod nekih ljudi je već sumnja dovoljna, a kod nekih niti čvrste činjenice ne mogu utjecati na to da poduzmu korake – tužbu za utvrđivanje očinstva kako bi zaštitili pravo djeteta.

 

Stoga izjava koju ste navele u prethodnom postu ne odgovara sadržaju i proceduri Obiteljskog zakona i u sebi sadrži kontradiktornost. (majka nije imenovala osobu koju smatra biološkim ocem djeteta, a što joj je omogućavao obiteljski zakon, nije podnijela tužbu za utvrđivanje očinstva ,a osoba – muškarac je možda sumnjao da je otac pa je samo na osnovi sumnje trebao poduzimati pravne radnje radi priznanja očinstva)

 

Navod ''Zbog zaštite dobrobiti djeteta, dijete ima pravo na isplatu dospjelih a neisplaćenih iznosa uzdržavanja i za vrijeme prije podnošenja tužbe...".odnosi se na slučajeve kada dijete ima roditelja - osoba upisana u maticu rođenih, koji nije izvršavao obvezu uzdržavanja iz okvira svoje roditeljske skrbi.

 

O tome vam jasno govori čl.209.Obiteljskog zakona

 

Članak 209.

(1)Roditelji su dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete.

(2) Roditelj koji nije uzdržavao svoje dijete koje s njim ne živi u obiteljskoj

zajednici, a bio je dužan to učiniti, dužan je djetetu isplatiti naknadu za uskraćeno uzdržavanje i unatrag od nastanka toga prava pa do podnošenja tužbe.

(3) Tražbina djeteta iz stavka 2. ovoga članka prema roditelju koji ga nije

uzdržavao, zastaruje za vrijeme od 5 godina od dana nastanka obveze.

(4) Smatra se da je obveza uzdržavanja za pojedini mjesec nastala koncem mjeseca

za koji je uzdržavanje trebalo dati.

 

Iz svega možete uočiti da neka osoba najprije mora postati roditelj pa da ima obvezu uzdržavanja.

Kod djece rođene u braku to je žena koja je dijete rodila i njen muž (presumirano očinstvo), a kod izvanbračne djece je to žena koja je dijete rodila i osoba – muškarac koji prizna svoje očinstvo na način prije naveden ili mu se očinstvo utvrdi pravomoćnom sudskom odlukom.

Dok se očinstvo ne prizna ili ne utvrdi pravomoćnom sudskom odlukom ne postoji pravo na roditeljsku skrb niti obveze koje iz tog proizlaze.