nedostojnost nasljeđivanja - objašnjenje pitanja

[marian]

Hajde ljudi, da li itko zna da li se krivotvorenje upisa na nekretninama ostavitelja može tretirati kao krivotvorenje oporuke.

Evo da malo objasnim:

Na ostavinskoj raspravi, kad je otkriveno da je upis u zemljišne knjige krivotvoren, očuh je imovinu na kojoj je ishodio krivotvoreni upis na svoje ime u dijelu 1/2 pokušao prikazati kao svoju posebnu imovinu, a u drugoj polovini je tražio da se prvo izdvoji njegova navodna bračna stečevina (dakle još pola od onog što je ostalo na ostaviteljičinom imenu). Tako je trebalo ispasti da se samo 1/4 imovine dijeli na jednake djelove između očuha i ostaviteljičine djece iz prvog braka (nasljednici prvog reda). Pravomoćnom presudom potvrđena je ništavost očuhovog upisa pa više nije sporno da je minimalni dio koji treba da se dijeli na jednake nasljedne dijelove iznosi ½ imovine, a ne samo 1/4. Ostavinska još nije nastavljena jer ima još spornih stvari čije rješavanje je u toku. Ovaj dio koji se odnosi na krivotvorenje odvojeno je rješavan.

 

Zato bih, prije no što se nastavi ostavinska, volio čuti mišljenje (po mogućnosti nekog tko je verziran u pravne stvari) da li je ovakav očuh uopće dostojan nasljeđivanja. Polazim sa stajališta da se očuh koji je krivotvorio zemljišnoknjižni upis na svoje ime ogriješio o volju ostaviteljice (jer, iako nije ostavila oporuku, sigurno je da njena želja nije bila da joj djeca naslijede manje od onog što bi zakonito trebalo da naslijede).

Zasad ovo izbjegavam pitati odvjetnike u našem malom mistu – da ne dižem dodatnu a možda nepotrebnu prašinu (a osim toga, dosadašnje iskustvo s našim odvjetnicima je poprilično loše – zapetljali su stvar više nego što treba samo da više zarade).

 

Unaprijed hvala na verziranom mišljenju i savjetu.

[KronicnaStranka]

Mislim da se radi o graničnom slučaju na koji bi Vam pouzdaniji odgovor od slova zakona trebala dati sudska praksa, ali je pitanje hoćete li naći dovoljno sličan slučaj.

 

Zakon o nasljeđivanju kaže:

 

Nedostojnost za nasljeđivanje

 

Članak 125.

 

Nedostojan je naslijediti, kako na temelju zakona tako i na temelju oporuke, kao i dobiti bilo što na temelju oporuke: 1. onaj koji je namjerno usmrtio ostavitelja, ili je to pokušao;

2. onaj koji je silom ili prijetnjom natjerao, ili prijevarom naveo ostavitelja da napravi ili opozove oporuku ili neku oporučnu odredbu, ili ga je spriječio da to učini;

3. onaj koji je uništio ili sakrio ostaviteljevu oporuku s namjerom da spriječi ostvarenje ostaviteljeve posljednje volje, kao i onaj koji je krivotvorio ostaviteljevu oporuku;

4. onaj koji se teže ogriješio o obvezu uzdržavanja prema ostavitelju prema kojemu je imao zakonsku obvezu uzdržavanja, onaj koji nije htio pružiti ostavitelju nužnu pomoć, koju mu je mogao pružiti bez opasnosti za vlastiti život, ili ga je ostavio bez pomoći u prilikama koje su opasne za život ili zdravlje.

 

Uočit ćete da nedostojnost proizlazi isključivo iz nedjela izravno vezanih za izvršenje posljednje volje ostavitelja.

 

U tom smislu mislim da bi bilo bitno razlučiti da li se može dokazati da je krivotvorenje izvršeno isključivo u cilju stjecanja nasljedstva, ili se zapravo radilo o otimanju tuđeg vlasništva koje bi imalo posljedice na nasljeđivanje.

 

Ako je prvo, a oporuke nema, postavlja se pitanje da li se nepisanje oporuke, dakle prihvaćanje zakonskog slijeda nasljeđivanja, može smatrati izražavanjem volje o nasljeđivanju koja je nedjelom osporena.

 

Ako je drugo, a to bi moralo biti za života ostavitelja, onda se radi o kaznenom djelu protiv ostavitelja kojem je oteta imovina. U takvom slučaju nasljednika se može isključiti iz nasljeđivanja ako je riječ o težem kaznenom djelu, ali isključenje mora tražiti oporučitelj u oporuci, koje ovdje nema.

 

Moje je osobno mišljenje (nisam pravnik) da bi postojale pretpostavke nedostojnosti ako je dokazivo da se radilo o nedjelu isključivo usmjerenom na podjelu ostavine.

 

Iz Vašeg opisa ne proizlazi da je pokrenut kazneni progon protiv krivotvoritelja. U tom postupku utvrđuje se namjera, pa bi vam odluka u tom postupku poslužila da dokažete u ostavinskom postupku da je nedostojan nasljeđivanja.

[Persevera]

:cita: Pa to je stvarno steta da niste odvjetnik, no i ovako je jako dobro jer ste na legalisu!

[marian]

Veliko hvala KroničnaStranka. Sad mi je malo jasnije kako se na ovo pitanje gleda.

Ali volio bih još neke stvari da si pojasnim.

 

Prvo, ovdje se očito radi o vrlo specifičnom slučaju:

- Dokazivo je da je krivotvorenje učinjeno za života ostaviteljice, ali dogodilo se da je ostaviteljica umrla ne saznavši za krivotvorenje (i ovo je dokazivo). Zato nema ni oporuke niti bilo kakve druge pravne radnje s njene strane.

1. Da li iz ovakve situacije proizlazi da se radi o otimanju tuđeg vlasništva koje bi imalo posljedice na nasljeđivanje?

2. Da li ovakva situacija upućuje na zaključak da je nedjelom osporeno ostaviteljičino prihvaćanje zakonskog slijeda nasljeđivanja, te da je nedjelo izravno vezano za izvršenje posljednje volje ostavitelja?

 

Drugo, u nedoumici sam da li bi sad, prije nastavka ostavinskog postupka, bilo učinkovitije pokrenuti kazneni progon ili ići s tužbom za utvrđenje nedostojnosti?

 

Treće, evo i dodatnog pitanja koje bih volio da mi se pojasni da ocijenim da li ima svrhe i smisla upuštati se u utvrđivanje nedostojnosti nasljeđivanja:

 

Zakon o nasljeđivanju kaže:

 

Članak 126

 

(1) Nedostojnost ne smeta potomcima nedostojnoga i oni nasljeđuju kao da je on umro prije ostavitelja.

 

Situacija:

Krivotvoritelj nije imao djece sa ostaviteljicom (zajedničke djece), ali ima sina iz svog prvog braka.

- Da li je moguće da taj njegov sin (ostaviteljičin pastorak) ima ikakvo zakonsko pravo na onaj dio naslijeđa koji njegov otac zbog nedostojnosti ne naslijedi?

(Uh, ovo sam zapetljano formulirao, ali nadam se da shvaćate.)

[KronicnaStranka]

1) i 2): Mislim da je na Vaša pitanja nemoguće odgovoriti, i da odgovor u velikoj mjeri ovisi o procjeni suca s obzirom na sve okolnosti - npr. da li je kazneno djelo izvršeno u trenutku kad se već očekivala smrt ostaviteljice, i slično.

 

Možda se možete savjetovati sa više odvjetnika, pa usporediti odgovore.

 

Ostalo:

 

Da je nedostojni nasljednik umro prije ostaviteljice, njegov sin ne bi se javio kao nasljednik ostaviteljice, jer s njom nije ni u kakvom odnosu. Naslijedio bi samo dio od imovine oca u koju bi ušao i njegov dio bračne stečevine. Ali taj dio nije predmet ovog postupka, jer bračna stečevina i ovako ostaje nedostojnom nasljedniku, i još nije postala ostavina jer je taj nasljednik živ.

 

No, ako je taj sin bio posvojen od ostaviteljice (napisali ste da je pastorak), onda ima ista prava kao i potomak ostaviteljice pa se javlja kao zakonski nasljednik. U tom slučaju se njegov dio - zbog toga što se ukupni broj nasljednika smanjuje jer u taj broj ne ulazi nedostojni bračni drug - uvećava. Konkretno, da ste vi jedini potomak ostaviteljice, svaki od vas bi dobio 1/2.

 

S obzirom na činjenicu da je krivotvorenje izvršeno za života ostaviteljice, nisam siguran ni da biste imali koristi od kaznenog progona, osim osobne satisfakcije. Naime, u tom postupku bi se moglo utvrditi da je nedjelo učinjeno u cilju protupravnog stjecanja dijela nasljedstva, ali isto tako i općenito samo u cilju stjecanja protupravne imovinske koristi. Ova druga formulacija vam ne bi bila od koristi, jer je to očigledno samo po sebi. Naime, tu ostaje problem da se kazneno djelo protiv ostavitelja građanski sankcionira samo oporukom.

 

No, možda biste mogli činjenicu da možete osnovano pokrenuti kazneni progon iskoristiti da se nagodite s krivotvoriteljem. S obzirom na izrazitu nemoralnost njegovog postupka kojim se gramzljivo htio dokopati tek nešto većeg dijela nasljedstva od onog što bi mu ionako pripalo(pretpostavljam da ima pravo na bračnu stečevinu), mislim da takav postupak ne bi bio nekorektan.

 

Uostalom, kao građanin ste dužni prijaviti kriminal jer se time ne svetite počinitelju, nego štitite društvene vrednote, pa prema tome posredno i druge, naročito u ovoj situaciji kad građanski zakon ne sankcionira u dovoljnoj mjeri nemoralnost.

 

Zapravo mislim da se radi o djelu koje se goni po službenoj dužnosti, pa mi je malo nejasno zašto nije pokrenut.

[marian]

E pa stvarno ste me iznenadili koliko ste si truda i vremena dali da mi što potpunije i korektnije odgovorite.

Usput rečeno (premda nebitno), nisam ostaviteljičin sin nego rođak, a angažirao sam se ne bih li pomogao njenoj djeci (dvoje) i nastojaću u tome ustrajati. Zaista je prava šteta što legalis nisam ranije otkrio, ali dobro je što nije ni prekasno. Pomogli ste mi više nego što osobno možda mislite.

U svezi s vašom posljednjom napomenom, citiram:

“Zapravo mislim da se radi o djelu koje se goni po službenoj dužnosti, pa mi je malo nejasno zašto nije pokrenut” mogu vam reći samo to da je meni itekako jasno zašto nema progona po službenoj dužnosti.

Još jednom vam zahvaljujem na trudu, vremenu i korisnim (i vrlo korektnim) informacijama.

P.S.

Izgleda da sam termin “pastorak” pogrešno upotrijebio. Dotični nije bio usvojen od ostaviteljice.