Prijavljivač i praćenje kaznenog postupka

[Sumnjicav]

Ukoliko policiji ili DORH-u prijavim kazneno djelo gdje ja nisam oštećenik a goni se po službenoj dužnosti imam li pravo tražiti da me se obavještava o tijeku postupka i istražnim radnjama te pravo uvida u spis?

 

Ista pitanje ako i uopće nije riječ o kaznenom djelu, npr. na ulici noću vidim dijete bez roditelja i odvedem ga u policijsku postaju, imam li pravo poslije tražiti da me se obavijesti što je bilo sa tim djetetom, jesu li mu našli roditelje i sl.?

[jazz031]

1. obavijestit će vas o tome sto su odlucili po vasoj prijavi, ne i o kasnijim koracima, ne o tijeku postupka, nemato pravo uvida u spis, a ako dođe do optuženja, tada je sud taj koji odlučuje možete li kao javnost pratiti raspravu.

 

2. kao zabrinuti građanin koji je učinio jednu lijepu i korisnu stvar, možete se interesirati o sudbini djeteta, ali da li će te dobiti i odgovor - ovisi.

[Lakonogi]

jazz031 je napisao:

1. a ako dođe do optuženja, tada je sud taj koji odlučuje možete li kao javnost pratiti raspravu.

 

u načelu je svaka rasprava javna, i mora se smjeti pratiti. u iznimnim slučajevima javnost se može isključiti, ali tu odluku sud mora obrazložiti.

[Lakonogi]

1. Ne znam kako je točno riješeno de lege lata (prema postojećim propisima), treba proučiti Zakon o pravu na pristup informacijama, vjerujem da neke informacije koje nećete dobiti kao prijavljivač (prema ZKP-u, pretpostavljam, ili nekom drugom procesnom aktu) možete dobiti kao građanin (javnost).

Moj stav je da bi se, de lege ferenda (u budućim, kvalitetnijim propisima), trebao omogućiti što veći uvid zainteresirane javnosti, a posebno prijavljivača djela, u sve procesne radnje. Iznimka od toga mogu biti samo one radnje kod kojih bi "curenje informacija" moglo ugroziti sam postupak. Ništa drugo (a posebno ne lijenost i komocija državnih tijela) ne može opravdati neinformiranje građanina/prijavljivača.

 

Građani se moraju poticati da prijavljuju kaznena djela, a to će češće raditi ako se osjećaju kao dio sustava koji ih uvažava, a ne kao nedostojne ovce i podanici.

 

Usput (čast iznimkama), kultura zaposlenih u tim državnim institucijama je užasno niska, ponašaju se kao da ne shvaćaju gore napisano. To su najčešće birokrati i mrtva puhala koje propisima, nažalost, treba natjerati da postupaju ispravno.

 

2. Isto kao i pod 1. - mada se ne radi o kaznenom djelu, društveni interes (ako se već ne uvažavaju temeljna pravila pristojnosti) je da prijavljivač bude motiviran, i da se osjeća kao suradnik, a ne podanik sustava. Eventualno bi se trebalo smjeti zatajiti informaciju samo ako se radi o interesu djeteta.

[Lakonogi]

1. Ne znam kako je točno riješeno de lege lata (prema postojećim propisima), treba proučiti Zakon o pravu na pristup informacijama, vjerujem da neke informacije koje nećete dobiti kao prijavljivač (prema ZKP-u, pretpostavljam, ili nekom drugom procesnom aktu) možete dobiti kao građanin (javnost).

Moj stav je da bi se, de lege ferenda (u budućim, kvalitetnijim propisima), trebao omogućiti što veći uvid zainteresirane javnosti, a posebno prijavljivača djela, u sve procesne radnje. Iznimka od toga mogu biti samo one radnje kod kojih bi "curenje informacija" moglo ugroziti sam postupak. Ništa drugo (a posebno ne lijenost i komocija državnih tijela) ne može opravdati neinformiranje građanina/prijavljivača.

 

Građani se moraju poticati da prijavljuju kaznena djela, a to će češće raditi ako se osjećaju kao dio sustava koji ih uvažava, a ne kao nedostojne ovce i podanici.

 

Usput (čast iznimkama), kultura zaposlenih u tim državnim institucijama je užasno niska, ponašaju se kao da ne shvaćaju gore napisano. To su najčešće birokrati i mrtva puhala koje propisima, nažalost, treba natjerati da postupaju ispravno.

 

2. Isto kao i pod 1. - mada se ne radi o kaznenom djelu, društveni interes (ako se već ne uvažavaju temeljna pravila pristojnosti) je da prijavljivač bude motiviran, i da se osjeća kao suradnik, a ne podanik sustava. Eventualno bi se trebalo smjeti zatajiti informaciju samo ako se radi o interesu djeteta.

[Lakonogi]

1. Ne znam kako je točno riješeno de lege lata (prema postojećim propisima), treba proučiti Zakon o pravu na pristup informacijama, vjerujem da neke informacije koje nećete dobiti kao prijavljivač (prema ZKP-u, pretpostavljam, ili nekom drugom procesnom aktu) možete dobiti kao građanin (javnost).

Moj stav je da bi se, de lege ferenda (u budućim, kvalitetnijim propisima), trebao omogućiti što veći uvid zainteresirane javnosti, a posebno prijavljivača djela, u sve procesne radnje. Iznimka od toga mogu biti samo one radnje kod kojih bi "curenje informacija" moglo ugroziti sam postupak. Ništa drugo (a posebno ne lijenost i komocija državnih tijela) ne može opravdati neinformiranje građanina/prijavljivača.

 

Građani se moraju poticati da prijavljuju kaznena djela, a to će češće raditi ako se osjećaju kao dio sustava koji ih uvažava, a ne kao nedostojne ovce i podanici.

 

Usput (čast iznimkama), kultura zaposlenih u tim državnim institucijama je užasno niska, ponašaju se kao da ne shvaćaju gore napisano. To su najčešće birokrati i mrtva puhala koje propisima, nažalost, treba natjerati da postupaju ispravno.

 

2. Isto kao i pod 1. - mada se ne radi o kaznenom djelu, društveni interes (ako se već ne uvažavaju temeljna pravila pristojnosti) je da prijavljivač bude motiviran, i da se osjeća kao suradnik, a ne podanik sustava. Eventualno bi se trebalo smjeti zatajiti informaciju samo ako se radi o interesu djeteta.