Dosjelost kao ispravak krivog darovnog ugovora?

[boba7]

Nekretnina (1/2) je stečena darovnim ugovorom prije 21 godinu, u knjigama je odmah uneseno stanje. KOristim nekretninu kao vlasnik, priznat od svih zainteresiranih kao takav, čak i u pismenom obliku.

Sasvim slučajno doznajem da darovatelj u trenutku darovanja nije bio vlasnik darovanog dijela nekretnine iako je i on i svi mi bio uvjeren da je tako i svi to misle i dan danas i takvo je stanje u knjigama. Taj darovatelj je u međuvremenu umro, provedena je ostavinska gdje je napomenuto da ta nekretnina ne ulazi u ostavinsku jer je već otprije pripala meni.

 

Pravi tadašnji vlasnik još je živ i strah me da nakon njegove smrti netko od njegovih nasljednika na ostavinskoj ne zatraži uvid u stanje i dozna formalno pravno stanje te traži nužni dio? Ako tražim upis vlasništva dosjelošću strah me da ne pokrenem sam lavinu koja je možda nepotrebna?

 

Pravi, još živuči vlasnik, najvjerojatnije bi bio voljan napraviti bilo što da mi pomogne u rješavanju jer zna da je to bila prava volja darovatelja ali opet me je strah da otvaranjem svega ne dam njemu neke nove ideje?

[KronicnaStranka]

Ako ste upisani kao vlasnik u zemljišne knjige, na čemu ovaj drugi navodni vlasnik uopće temelji svoju tvrdnju da je pravi vlasnik? I kako ste se u toj situaciji uopće mogli upisati u zemljišnu knjigu?

 

Iz Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima:

 

d/ Stjecanje dosjelošću

 

Članak 159.

(1) Dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari.

(2) Samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

(3) Samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. (4) Samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave....

...

Tijek vremena

Članak 160.

(1) Vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost.

(2) U vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici. (3) Nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošteni posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati.

(4) Kad se poštenom posjedniku čiji posjed nije zakonit i istinit uračunava vrijeme kroz koje je njegov prednik stvar posjedovao zakonito, pošteno i istinito, pravo vlasništva steći će istekom još onoliko vremena koliko je potrebno da pošteni posjednik stekne stvar dosjelošću.

(5) Kad se zakonitom, poštenom i istinitom posjedniku uračunava vrijeme kroz koje je njegov prednik stvar posjedovao pošteno, ali ne zakonito ili istinito, vlasništvo će steći dosjelošću istekom još onoliko vremena koliko je potrebno da pošteni posjednik stekne stvar dosjelošću, osim ako stvar već nije stekao time što je njegov zakoniti, pošteni i istiniti posjed trajao onoliko vremena koliko je potrebno da je zakoniti, pošteni i istiniti posjednik stekne dosjelošću.

(6) Na prekid odnosno zastoj tijeka vremena dosjelosti na odgovarajući se način primjenjuju odredbe o prekidu, odnosno zastoju tijeka rokova za zastaru tražbina.

 

Dakle, čini se da imate uvjete i za stjecanje dosjelošću.

 

Međutim, kao vlasnik upisan u zemljišne knjige vi uopće ne biste trebali dokazivati da ste vlasnik, nego bi to trebao činiti onaj tko to osporava, pa je dakle činjenica stjecanja dosjelošću u vašoj situaciji nebitna.

 

Uz to treba dodati da je prestala suspenzija povjerenja u zemljišne knjige, pa time i rok u kojem su vlasnici koji nisu upisani u zemljišne knjige trebali podnijeti zahtjeve da se upišu kao vlasnici.

 

Moram napomenuti da ovo zadnje meni nije sasvim jasno, odnosno nije mi jasno kako će se to provoditi u sudskoj praksi, budući da su svi postupci kojima se može tražiti utvrđivanje vlasništva (vlasničke tužba, ispravni postupci...) i dalje mogući, ali je u svakom slučaju dodatni argument u prilog vama.

[boba7]

OK. Hvala na odgovoru. Nitko ne spori moje vlasništvo, dapače osoba koja je tada bila pravi vlasnik danas bi mi potpisala bilo što, ali ja ne želim talasati kada je stanje u knjigama jasno. Slučaj jest malo neobičan, čak i za Hrvatsku. Strah me da nakon smrti pravog vlasnika (koji je zapravo i danas vlasnik iako na tome ne inzistira) njegov jedini nasljednik ne zatraži nužni dio.

 

Dakle, vlasnik je još živ i ne spori da sam ja postao vlasnik prije 21 godinu jer mi je darovnim ugovorom to omogućila osoba za koju su svi, pa i pravi vlasnik mislili da je ona doista vlasnik. Nema muljaže nego se radi o promjenama vlasništva unutar obitelji, dogovorom i sl. i dogodila se čisto formalna pogreška. U trenutku kada mi je nekretninu prepisao originalni vlasnik on nije znao da je njegova nekretnina već na drugoj osobi. Štoviše i ta druga osoba bila je sa nama kada se darovanje događalo. Dogodio se previd zbog nesređenih knjiga. Darovatelj je u međuvremenu umro i niti nakon toga nitko nije sporio njegovu odluku da tu nekretninu daruje meni. Pravi vlanik je moj bliski rod i nema problema da mi sada potvrdi vlasništvo. Ali to bi značilo da priznajem kako znam da 21 godinu nisam bio vlasnik što nije točno, štoviše puno sam ulagao misleći da je sve ok.

 

Moje pitanje je da li u eventualnom zahtjevu za nužnim dijelom od nasljednika tog formalnog vlasnika mogu obraniti svoju poziciju dosjelošču? Da li bi pomogla neka vrsta ovjerene izave formalnog vlasnika danas kako je njegova prava volja bila da prije 21 godinu ja dobijem tu nekretninu a da je darovni ugovor potpisan od originalnog vlasnika kao iskaz obiteljske volje i sl. Ovo zadnje se i meni čini glupo ali ne mogu smisliti ništa bolje da nastavim dalje mirno ulagati u nekretninu? Hvala na trudu.

[KronicnaStranka]

Da bi ostavinski sud nešto smatrao ostavinom, nasljednik mora podnijeti izvadak iz zemljišnih knjiga da dokaže da je ostavitelj bio zemljišnoknjižni vlasnik ili neki dokument o vanknjižnom vlasništvu (posjedovni list iz katastra, ili kupoprodajni ugovor ili slično).

 

Ako toga nema, imovina se ne može uključiti u ostavinu, pa ni raspodijeliti u ostavinskom postupku, pa prema tome niti navesti u rješenju o nasljeđivanju.

 

Ako bi nasljednik ipak smatrao da je vlasnik nekretnine na koju ste vi upisani, jedini put bi mu bio da vas kao zemljišnoknjižnog vlasnika tuži. Ali ako nema nikakvog dokumenta za ostavinski postupak, na temelju čega bi dokazivao u parničnom postupku?

 

Za brisovnu tužbu koja bi se temeljila na dokazivanju da je upis bio nepravilan su rokovi istekli, a za vlasničku tužbu on je taj koji mora dokazati da je vlasnik, vama je dovoljno da ste upisani u zemljišnu knjigu.

 

Jedini način na koji bi on mogao uspjeti je da mu vi vlasništvo dragovoljno priznate.

 

Za svaki slučaj, i dosjelost je na vašoj strani, a izjava sadašnjeg "vlasnika" bi mogla dobro doći. U izjavi ne bi trebalo ništa objašnjavati, dovoljno je da mogući "vlasnik" izjavi da vam bezuvjetno priznaje vlasništvo. Ali malo je vjerojatno da bi to bilo potrebno i ne mislim da je izjava nužna.

[boba7]

Da, tako sam i ja nekako mislio ali kako se kod nas nikada ne zna...

 

Ako Vas smijem još malo "zadaviti". Naime upravo sa tim "pravim" vlasnikom pripremam ugovor o dosmrtnom uzdržavanju (na njegovo inzistiranje),a vezano za nešto sasvim drugo, zemljište. Kada bi u istom tom ugovoru dodali član o rečenoj nekretnini, u smislu da je njegova prava volja bila da se ta nekretnina meni daruje prije 21 godinu a sada tu volju ovim ugovorom potvrđuje... Hm? Vidim i sam da srljam u stjecanje na osnovi dva načina što je nemoguće... Uglavnom, mi ćemo sigurno raditi ugovor o uzdržavanju za zemlju pa se pojavilo pitanje da li to iskoristiti za osiguranje valjanosti ovdje već opisane situacije oko nekretnine? Hvala još jednom.

[KronicnaStranka]

Tu zapravo nema nikakvog pravila koje biste mogli primijeniti, nego se radi o subjektivnoj procjeni situacije: da li da se "odreknete" dosjelosti priznajući da ste svjesni mana vašeg upisa kao vlasnika i osigurate imovinu na drugi način ili obratno.

 

To možete odlučiti samo vi uzimajuću u obzir okolnosti koje su vam poznate.

 

Moje je mišljenje da vam ne prijeti realna opasnost. A to da se nikad ne zna - pa npr. ljudi su otkrivali da su im nekretnine prenesene na drugu osobu a da uopće o tome nisu bili obaviješteni - to je, da tako kažem, izvan sustava i od toga se ne možete unaprijed obraniti, jer se događa na neočekivani način.

[boba7]

Hvala na vremenu.

Dosjelost mi se ipak čini kao sigurna karta jer je konzumirana u zakonskim rokovima, neosoravana i u dobroj vjeri.