Trenutno bez posla i bez novca - kako se rastati?

[tata]

Bez posla sam 5 mjeseci. Imam 200kn u džepu. Trenutno živim kod roditelja koji su u teškom soc. položaju.

 

Supruga (koju sam uzdržavao 5,5 godina) je izjavila da "hoće rastavu, stan, stvari i dijete" 2 mjeseca nakon što se napokon zaposlila, kupila si auto (na kredit), provela se na moru i otada uživa u svojoj "samostalnosti" i "neovisnosti". U početku nisam reagirao. Povukao sam se kod roditelja kako dijete ne bi bilo izloženo našim svađama. U tom trenutku sam ostao bez posla i otada sam bez primanja. Prošlo je 5 mjeseci. Ona nije podnijela zahtjev za rastavu. U međuvremenu sam saznao za neke stvari iz prošlosti, natezao se s njom da budem sa djetetom (koje obožavam i zbog kojeg sam se vratio iz inozemstva u želji da dijete živi sa oba roditelja, jer majka nije htjela doći živjeti kod nas - naime, ja sam većinom vremena skrbio o djetetu i održavao stan tamo i u Zagrebu), a sada me dijete šokirano izvještava o maminim "prijateljima" koji dolaze u stan (i prespavaju) i dodirima koje gleda...

 

Da skratim: sad se JA ŽELIM RASTATI i želim zaštiti svoja prava (uskraćeno mi je uzdržavanje u situaciji kada ne privređujem, a ona se koristi namještajem i stvarima koje sam ja posjedovao prije braka ili zaradio za vrijeme braka, a o drugim stvarima tipa "poštovanje" ili "suradnja" je bespredmetno pričati - doslovno sam prevaren i iskorišten, financ. upropašten) i pravo tog djeteta na koliko-toliko normalan razvoj i odgoj.

 

Što mogu učiniti? Kako?

 

Bio sam na CZSSR i uputili su me da predam tužbu. Izjavio sam da nemam novaca za odvjetnika, pa su me uputili na Odvjetničku Komoru.

Dali su mi popis dokumenata koje trebam prikupiti.

 

Kako da to napravim? Nemam novaca.

 

Kako (i zašto) da vadim novi vjenčani list? Vjenčali smo se u Pregradi (priuštio sam nam romantično vjenčanje u Dvorcu Bežanec). Kako da sad idem u Pregradu po taj papir?

Kako da vadim sad rodni list za dijete i uvjerenje o prebivalištu za sebe i kako da podnosim tužbu kad doslovno NEMAM novaca???

 

Molim vas za praktičan i konkretan savijet.

Unaprijed havala.

[moses]

Nažalost bojim se da nema načina da kroz to prođete besplatno. Sam zahtjev koliko mi je poznato ne košta puno, oko 200 kn, ali kad se ona druga strana počne joguniti...Pokušajte nekako naći bilokakav posao, makar na crno, pa paralelno rješavati papirologiju, jer to će osim novčanika ojačati i duh-i ne odustajte!

Poznato mi je samo da rastava košta poprilično novaca - iz friškog iskustva mojih roditelja. Ali zar nije moguće podići vjenčani list u matičnom uredu gdje prebivate?

 

 

[marko888]

Tko je upisan kao vlasnik stana?

[tata]

Da, vidim i ja sad kad čitam svoj post da je kod mene i u mojim riječima još podosta emotivnog naboja (razočarenja, pa i ljutnje - što je vjerojatno obrambeni mehanizam protiv boli).

Ja jednostavno želim počistiti to sve i nastaviti život. Dok se koprcam u ovom braku "na papiru" aktiviraju se sjećanja i neispunjene želje/nade, koji me sputavaju.

O onome što sada prolazi dijete da ne pričam...

 

Pa mogu čak i prihvatiti to da sam budala (ili naivan ili idealist ili neiskusan u tim stvarima: veze, odnosi, brak...) ili da prolazim (skupu) školu.

Ali ja sam već poprilično platio - ne samo financijski (jer je sve skupa, tj. taj "brak", puno koštalo i uvuklo me u kredite, dugove...), već i odustajanjem od života/karijere itd. koje sam gradio...

Ali čak i budala ima pravo na zaštitu i pomoć. I pravnu i socijalnu.

Ali...

Ali kad malo razmišljam, postavio bih pitanja za struku:

 

Ako je gđa. prekršila odredbe Obiteljskog zakona

- Članak 32, stavak (2) pa i (4)

- Članak 87, stavci (2) i (3) i Članak 93, stavak (1)

- Članak 97

...zašto ja trebam platiti? Da bih zaštitio i ostvario svoja prava, te prava djeteta? Ili da bih se razveo?

I kako to učiniti u mojoj (financ.) situaciji?

 

 

Hvala na riječima podrške. Naravno da je i moja želja što prije "stati na noge" i ojačati. Kamo sreće da imam mogućnosti platiti dobrog odvjetnika... I želim raditi na tome. Ne zato da se osvećujem ili kažnjavam... Nego da ostvarim svoja prava i pružim djetetu najbolje što mogu u situaciji koja je kakva, na žalost, jest.

Ali mora postojati neka mogućnost i u ovoj situaciji...

 

(Stan je iznajmljen. Ja sam ga našao, dogovorio povoljnu cijenu, ugovorio i plaćao 2 godine. Osnovni kriterij izbora je bio dobrobit djeteta: lokacija je dobra, zdrava, blizu kvalitetnog vrtića. Ali nije to sad bitno, kao niti sam stan... Više me muči to što mi je tamo dijete bez mene, sa strancima. I što su mi tamo stvari - od namještaja, odjeće do sredstava za samostalnu djelatnost i sl... Sve što sam stekao prije braka i tijekom braka.)

[marko888]

Savjetujem Vam razumno ponašanje. Ono zahtijeva smirenu glavu i savjete neutralne osobe koja Vam može dati podršku. To Vam ipak mora biti neka bliska osoba.

Što se tiče okolnosti o kojima govorite, dobro se obratiti Centru za socijalnu skrb ako smatrate da dijete živi u okolnostima koje nisu zdrave za njegov psiho-fizički razvoj.

S kvalitetnim dokazima i zapisnikom imate prava i sami tražiti skrbništvo. Zašto ne? Sud se ravna prema najboljim uvjetima za dijete. Na Vama je da dokažete da je to život s Vama, a ne s majkom.

[velikoslovka]

Za svu pairologiju morate platiti kojekave taxe i jos puno toga. Za popcetak ce biti jako tesko, no postoji solucija da u sudskoj tuzbi za rastavu braka navedeta da trazite oslobodjenje od sudskih troskova, sto se moze ishoditi s vasim materijalnim statusom, koji naravno mozete dokazati.

 

Ono sto se dogadje u zivotu vase supruge, sada, vjerojatno vas jako boli, ali trenutno niste u poziciji mijesati se u njezin privatni zivot niti ce vas to sud pitati, jer za sud u CZSR vi ste taj koji ste napustili bracnu zajednicu, tj otisli iz zajednickog stana. tako ce to vjerojatno prikazati i druga strana.

 

Podjela bracne stecevine vam ne ide u paketu s rastavom, skrbnistavom i uzdrzavanjem za dijete ( to cete morati pridonositi bez obzira sto ne radite).

 

Podjela bracne stecevine je zaseban sudski spor, koji se vodi nakon rastave braka, ako to ranije ne dogovorite, sto je velika rijetkost, a placa se prema vrijednosti sudskog spora.

[tata]

Ono što se zbiva u životu moje supruge je njena stvar i nije to što boli. Konačno, bio bih zaista jadan ako bi me sad i to još bolilo... kao da mi nije dosta... Zato, molim vas, držimo se bitnog i izbjegavajmo projiciranje drugih iskustava i obrazaca...

 

Držimo se činjenica:

- ako ona dovodi u zajednički stan muškarce s kojima ima (emotivni, tjelesni, spolni ili kombinirani) odnos, onda krši odredbe Zakona iz navedenih članaka (onaj dio o vjernosti i sl.), jer je još uvijek u braku samnom. Što se mene tiče, neka radi što hoće i s kim hoće (dok to ne šteti psiho-emotivnom razvoju djeteta - a to je tema za sebe), ali neka se prije toga razvede! A ne da to radim i plaćam ja.

- tamo je moje dijete (uz koje želim biti) i tamo su moje stvari (kojima želim raspolagati), a mene tamo nema zato što gđi. smetam da živi kao "samohrana majka" ili "raspuštenica" ili koji je već to trendovski identitet. Neka njoj bude... to je njen izbor. Ja samo želim ostvariti svoja prava. Ali nemam novaca. Zar to znači da ne mogu ostvariti svoja prava?

 

Ja sam svijestan da će se situacija protumačiti tako kao da sam ja napustio bračnu zajednicu jer sam fizički otišao iz stana. Iako sam nastavio puniti frižider (sa onim što sam prištedio ili su mi roditelji pomagali), odlazio po dijete u vrtić i stavljao ga u krevet (ponekad bih zaspao na sofi dok se majka nije vratila iz noćnog izlaska, pa bi me tada budila i "izbacivala" iz stana), odlazio na roditeljske sastanke itd.

Neka bude tako.

 

Svijestan sam i da je (koliko čujem) praksa u Hrvatskoj da se dijete dodjeljuje majci (iako smo na papiru ravnopravni). Neka bude i tako.

Konačno, svijestan sam i da je moje dijete kronično željno svoje majke (ima tu i patoloških elemenata u tom ponašanju: učiniti nekog da čezne...ali da ne širim...) i da bi i samo izabralo sada da živi s majkom (jer za mene zna da sam tu i da ću uvijek biti tu). Iako ne vjerujem da će zaista dobiti njenu pozornost, vrijeme itd.

Već se mirim s činjenicom da ću morati pričekati desetak godina kako bih s tim mladim bićem ponovno imao intenzivan odnos. Neka bude.

 

I naravno da sam spreman u tom slučaju plaćati alimentaciju... Dapače, moja je primarna želja priuštiti djetetu najbolje što mogu! Svi su moji izbori, odluke i aktivnosti bile usmjerene tom cilju. I bit će i ubuduće.

Ali to ne znači da ću pristati dalje sponzorirati gospođin lifestyle (kad opet budem financ. sposoban). Moja je supruga mogla birati: raditi ili ne, nudio sam joj posao i ja, i moji partneri... financirao sam njeno školovanje: ona je završila fakultet koji je prekinula još nekoliko godina prije naše veze... bavila se "duhovnim razvojem", "živjela svoju kreativnost", izlazila, plesala... stvarno je dobivala. Dok sam mogao, davao sam. A nisam dobivao natrag, ni kroz druge načine. Naprotiv... I to je ono što boli. A kad više nisam mogao davati - izbačen sam. Pa sad živim s roditeljima od kojih sam otišao prije 20 godina.

 

Svijestan sam da ne mogu dokazati da sam izašao iz stana zato da dijete ne bude izloženo našim svađama. Jer nigdje nije dokumentirano. Kao što nigdje nije dokumentirano da sam zapravo maltretiran na vrlo perfidan način (sabotaža zajedničkog života, braka i obitelji), pa čak i fizički (katkada sam podnosio suprugine udarce u njezinim izljevima bijesa), jer to naravno nisam prijavljivao. Jer sam odgajan da razumijem druge, da dajem ljubav, da radim i stvaram, da budem strpljiv i gutam... da budem suprug i roditelj.

Svijestan sam da kod nas još uvijek vladaju stereotipi u percepcijama, poput onog da samo muškarci zlostavljaju žene.

 

Sve mi je to jasno. I na to sam spreman (nadam se).

 

Za imovinu imam račune. Za većinu plaćanja koje sam obavljao ovih godina imam bankovne izvatke. Za moj odnos prema djetetu (pa i prema supruzi) imam svjedoke, tete u vrtiću itd.

 

Ponavljam: molim vas za konkretne savjete.

Dakle:

1. odem u Odvjetničku komoru i tamo... što?

2. Tko i kako sastavlja i podnosi tužbu? Kome? Gdje?

3. Znači mogu dobiti oslobađanje od sudskih troškova? Kako?

4. Da li postoji mogućnost da mi Komora dodijeli odvjetnika kojeg ne moram plaćati ako sam u toj soc. kategoriji?

5. Postoji li mogućnost "odvjetnik na kredit"?

6. Postoji li makar mogućnost besplatnog pravnog savjeta?

7. Postoji li mogućnost da troškove itd. prebacim na suprugu?

8. Koliko (otprilike ili prosječno) uopće košta sve skupa?

9. Koliko to traje?

10. Kada se rješava skrbništvo?

11. Imovina se dakle rješava posebno? Zar ću trebati pokretati novu parnicu da dođem do svojih stvari? Kada i kako to napraviti?

 

Kako dalje?

 

Hvala vam svima koji sudjelujete.