Tko je naslijednik ???

[pape]

Za istu česticu na kojoj su bili suvlasnici 3 brata koji se nikada nisu dijelili zbog dobrih međusobnih odnosa i zajedničkog domaćinstva, ali su dva brata usmeno prepustili česticu trećem bratu koji je na njoj izgradio zgradu.

Nakon smrti dvojice braće – jedan je umro bez oporuke, a drugi s oporukom.

Sutkinja na ZK sudu donosi rješenje na temelju izjava nasljednika i katastarskog upisa na 3 brata i to kako slijedi:

a). zakonski nasljednici iza smrti brata bez oporuke većina njih izjavljuju: da su upoznati s činjenicom usmene predaje čestice gdje je treći brat izgradio kuću; manji dio izjavljuje da oni nisu vlasnici te čestice na kojoj je kuća; a preostalih par nasljednika su dali izjave na drugi način ( nisu bili nazočni donošenju rješenja ) koje nam sutkinja nije pokazala niti napisala u rješenju ( a znamo da su date jer nam je sama sutkinja potvrdila rekavši da « o tome ne može s nama raspravljati» ?? ).

b). oporučni nasljednici drugog brata izjavljuju: svi bez iznimke da je navedena čestica isključivo vlasništvo trećeg brata.

c). priloženi su svi mogući dokazi ( porezna i dr. rješenja, dokazi o kreditu za izgradnju i mnogi dr. ) još u ostavinskoj, te predočeni i sutkinji na ZK sudu.

 

Navedena čestica ne stoji u pravomoćnim rješenjima iza oba brata, jer ne sačinjava njihovu ostavinsku masu baš zato što su svih 12 nasljednika dali izjave još tada da je isključivo vlasništvo trećeg brata. Ni na jedno rješenje nitko se nije žalio.

 

Nakon svega iznesenog sutkinja donosi rješenje da je čestica vlasništvo trećeg živog brata i vlasništvo njegova dva pokojna brata ??????

 

Pitanje:

- ako su svi oporučni nasljednici izjavili da je treći brat isključivi vlasnik čitave čestice

- ako je većina zakonskih nasljednika izjavila isto to, drugi da nisu , a manjina .....?!??

- ako je sam treći brat isto izjavio

- ako postoji sva moguća dokumentacija kao argumenti da je većinska izjava u pravu

- ako u rješenjima o nasljeđivanju iza oba pok. brata, u ostav. masi ne stoji navedena čestica

 

Svi nasljednici i zakonski i oporučni, koji su izjavili da je treći brat isključivi suvlasnik, ili da oni nisu vlasnici – dakle, ni po kojoj osnovi nemogu biti njihovi nasljednici.

Ostali nasljednici ( čije izjave nismo dobili na uvid, niti pišu u rješenju ), nasljeđuju brata čiju ostavinu ne sačinjava sporna čestica – dakle, ni po toj osnovi ne mogu biti njihovi nasljednici.

Treći brat izjavljuje da je isključivi suvlasnik, prihvatio je zakonski dio nasljedstva jednog brata, ali nije u oporuci drugog – međutim ovaj drugi po svemu navedenom, na toj čestici – nema oporučnih nasljednika.

 

Tko je onda nasljednik ?

[KronicnaStranka]

Malo mi je nejasno: o koliko se tu postupaka i kakvih (ostavinski, parnica za utvrđenje vlasništva ...) radi i u kojem postupku je doneseno rješenje kojem se čudite?

[Ella]

Kažu papir trpi sve, tako i vi kad ste išli ulagati u nešto vaša braća su trebala vama prepustiti vlasništvo napismeno darovnim ugovorom ili na ostavinskoj se odreći svog djela u vašu korist,ali ako su drugi nasljednici pristali na sudu, još uvijek možete napraviti diobni ugovor, naravno ako nije proradila ljudska pohlepa.

[pape]

Iza smrti oba brata u ostavinskom postupku donesena su rješenja i postala pravomoćna a da se nitko nije na njih žalio. Ni u jednom rješenju ne stoji navedena čestica tj. ista ne čini ostavinsku masu ni jednog ni drugog brata, a sve to na temelju izjava svih nasljednika u ostavinskom postupku koji su izjavili da je istina da su oba sad pok. brata usmeno ustupili trećem bratu česticu na kojoj je izgradio kuću. Čestica je iz oba postpuka izuzeta upravo zato što su svih 12 nasljedika potvrdili da je čestica od trećeg brata.

Dvije godine nakon zadnje ostavinske, nakon nove izmjere zemljišta, pozvani smo na zemljišni sud, gdje su ponovo date izjave većine suvlasnika ( 6 od njih ponavljaju izjave iz ostavinske tj. da je istina da je treći brat usmenim ustupom dobio česticu i isključivo svojim sredstvima izgradio kuću ), 3 izjavljuju da oni nisu vlasnice čestice, a izjave preostala 3 nasljednika nisu navedene u rješenju ZK suda. Također su ponovo predočeni svi dokazi, kao i ostavinskom postupku, no očito je sutkinja zanemarila sve dokaze kao i izjave većine sada, a i u ostavinskom postupku (svi ).

 

Ali, oš uvijek mi nije jasno tko je ustvari nasljednik te čestice. Sutkinja je zanemarila gotovo sve izjave, dokumente, te rješenja o nasljeđivanju u kojima ne stoji sporna čestica i donijela rješenje takvo kakvo je, a ono ustvari znači da su nasljednici:

 

- treći brat koji je živ i njegova dva pokojna brata

 

Ako je nas 10 od 12 nasljednika izjavilo da je čestica od ovog živog trećeg brata, odnosno od toga 4 da oni nisu nasljednici tj. vlasnici te čestice, znači izjavili smo svi da nismo nasljednici ni jednog ni drugog pokojnog brata, a to i nismo po njihovim rješenjima o nasljeđivanju - tko u tom slučaju nasljeđuje dva pokojna brata ?

 

Je li to jedini nasljednik - treći brat ? Ili netko drugi ? Ako da, tko?

 

Sve se ovo odnosi na rješenje sa zemljišnog suda nakon što je bila izmjera zemljišta po službenoj dužnosti

[KronicnaStranka]

Dopustit ćete da mi je malo teže pratiti priču, pa samo nekoliko napomena.

 

Prvo, sa stajališta ostavinskih postupaka:

 

Ćinjenica da u ostavinskom postupku nekretnina nije utvrđena kao dio ostavine ne znači da je time utvrđeno da je vlasnik treća osoba. To znači samo to da nekretnina u ostavinskoj raspravi koja je formalno bila zabilježena u z.k. kao vlasništvo pokojnika nije raspravljena.

 

Budući da je najvažniji dokaz vlasništva upis u zemljišne knjige, dok se ne utvrdi suprotno, onda su pokojnici i dalje ostali suvlasnici, a časom njihove smrti nekretnina je postala (su)vlasništvo njihovih nasljednika. Zato što to nije raspravljeno tj. formalno utvrđeno, radi se o imovini koju treba naknadno rasporediti.

 

U ostavinskoj raspravi ne može se odlučiti o vlasništvu nekretnine za osobu koja nije stranka u postupku, odnosno nije nasljednik (a braća to, koliko shvaćam, nisu bila).

 

U ostavinskoj raspravi trebalo je uključiti navedenu nekretninu, a nasljednici su je onda trebali prenijeti u nekom pravnom obliku na stvarnog vlasnika.

 

Sa stajališta zemljišnoknjižnog postupka tj. nove izmjere:

 

Zemljišnoknjižni postupak nema nikakve veze s ostavinskim postupkom (osim u pripremi dokumenata i provedbi rješenja o nasljeđivanju) niti izjave dane u ostavinskom postupku imaju ikakvo značenje u tom postupku. Isto tako, činjenica da oba postupka provodi ista sutkinja ne znači baš ništa.

 

Sutkinja je u z.k. postupku trebala odlučiti temeljem izmjere, stanja na terenu i izjava stranaka u tom postupku. Temeljem navoda da netko izjavljuje da nije vlasnik neke nekretnine ne može se donijeti odluka tko jest. Odluka se može donijeti samo na temelju izjava i dokaza da netko jest vlasnik.

 

Zašto je ignorirala dane izjave i donijela rješenje kakvo je donijela, drugo je pitanje na koje ne znam odgovor.

 

Moje mišljenje je slijedeće:

 

Osnovna mogućnost vam je da se žalite na rješenje u z.k. postupku, ako nije istekao rok za žalbu, pa da se ipak još u tom postupku utvrdi vlasništvo. Da li bi žalba mogla uspjeti, to je na temelju ovakvog opisa teško procijeniti.

 

Ako je rok za žalbu istekao ili ne želite čekati na odlučivanje po žalbi onda je moguće slijedeće:

 

Za navedenu nekretninu treba provesti postupak raspoređivanja naknadno pronađene imovine, posebno za svakog pokojnika. Nasljednici trebaju prihvatiti nasljedstvo, a nakon toga trebaju u nekom pravnom obliku (npr. darovanjem) prenijeti vlasništvo na trećeg brata.

 

Ako ima više nasljednika iza svakog brata, najjednostavnije bi bilo da se na ostavinskoj raspravi svi odreknu nasljeđivanja u korist jednog nasljednika, pa da on onda sklopi takav pravni posao s trećim bratom.

 

Druga mogućnost, možda jednostavnija i sigurnija, je da treći brat tuži sve nasljednike pokojnika radi utvrđenja da je on vlasnik nekretnine. Ako su svi nasljednici suglasni, to se obavi na jednom ročištu. Ako se neki ne odazovu, ali uredno prime pozive, za njih se može donijeti presuda zbog ogluhe, ali to može nešto produljiti postupak. Ovdje se može javiti problem da bi sud mogao zahtijevati da se utvrdi da ti nasljednici jesu nasljednici, što bi značilo da treba provesti gore opisane postupke naknadnog raspoređivanja, a u tom slučaju tužba i ne bi bila potrebna.

 

Može se pokrenuti i pojedinačni ispravni postupak s istim ciljem, iako nisam siguran da li bi to išlo budući da je netom izvršena nova izmjera. Prednost ispravnog postupka je da nije nužno da mu pristupe sve protustranke, dovoljno je da uredno prime poziv.

 

Mislim da biste trebali uzeti odvjetnika (da ste ga prije imali, možda bi izbjegli ove probleme i tako uštedjeli vrijeme i novac), i to ne samo takvog koji zna ovu pravnu problematiku (što nije problem jer se radi o rutinskim stvarima) nego i poznaje način rada konkretnog suda na temelju iskustva, pa da vam preporuči put koji će biti najjednostavnije provesti u praksi, a time ujedno biti i najjeftiniji.

[pape]

Nažalost, prošao je rok za žalbu, a što se tiče izjava svih nasljednika u korist trećeg brata, je li dovoljna izjava većine ( osim jednog do dva nasljednika ) ?

Naše neznanje tada je proisteklo upravo iz toga što nas ima puno nasljednika pa se prikupljala dokumentacija, a u međuvremenu rješavali su se usporedno i problemi na nekim drugim nasljeđenim česticama itd.

Odvjetnika smo svakako angažirali, a bilo je i povuci-potegni situacija između samih nasljednika ( jedan u kupe drugi u špade ) zato se ništa nije rješilo na vrijeme. Pokušavamo rješavati jednu po jednu stvar i nije moguće baš za sve uzeti odvjetnika ( došlo bi skuplje nego čitavo nasljedstvo ).

Ni mi ne razumijemo kako se sutkinja na zemljišnom sudu, mogla oglušiti na sve dokaze i izjave velike većine nasljednika i zašto je donijela takvo rješenje, kad je mogla donijeti rješenje da, temeljem svih pisanih dokaza i izjava, a i trebala je - odlučiti da jednostavno čitava parcela pripadne trećem bratu, i stvar bi time bila rješena. Ovako je zakomplicirala čitavu stvar.

Meni još uvijek nije jasno, tko nasljeđuje dva mrtva brata ?

Prvi bez oporuke, njegovi zakonski nasljednici izjavljuju da nisu vlasnici samo te čestice ( ostalih jesu ) te da nisu upoznati tko je vlasnik ( a i nisu bili upoznati jer žive u drugom gradu ). Ta njihova izjava znači da ako nisu vlasnici te čestice, znači da ga ne nasljeđuju!

Drugi izjavljuju decidirano tko je ustvari pravi vlasnik- treći brat.Isto tako i svi oporučni nasljednici. Dakle, i oni izjavljuju da ga ni oni ne nasljeđuju.

Ko ga onda nasljeđuje ? Ko je nasljednik? Šta kaže zakon ?

 

Zahvaljujem na odgovorima,

[KronicnaStranka]

Bitno je što piše u izrekama rješenja o nasljeđivanju iz dva pokojna brata i u zemljišnoj knjizi.

 

Ako se nekretnina u rješenjima o nasljeđivanju ne spominje, omda nije raspravljena. Ako su nasljednici izjavljivali da nekretnina odnosno njezin dio nije (su)vlasništvo pokojnika, onda nije mogla biti raspravljena odnosno naslijeđena pa je ostala glasiti na pokojnika. Nasljednik se može odreći samo onoga što je bila imovina ostavitelja, a u okviru ostavinske rasprave samo u korist sunasljednika.

 

U okviru ostavinske rasprave moglo se samo utvrditi da ta imovina nije predmet nasljeđivanja, ali nikako i to tko joj je vlasnik.

 

Osim toga, stanje u zemljišnoj knjizi koje više nije moguće pobiti žalbom uzima se da prikazuje stvarno stanje vlasništva.

 

Dakle, nasljednici imovine koja glasi na pokojnu braću u zemljišnoj knjizi su nasljednici svakog od te braće, po zakonu ili oporuci.

 

Ako je stvarni vlasnik treći brat, onda to treba utvrditi u odgovarajućem postupku. To može biti u ostavinskoj raspravi odnosno postupku raspoređivanja naknadno pronađene imovine iza svakog pojedinog brata samo ako je živi brat nasljednik, pa mu svi ostali nasljednici ustupe svoje dijelove.

 

Ako brat nije nasljednik (jer, pretpostavljam, pokojnici imaju potomke), onda treba ići jednim od postupaka koje sam opisao.

 

Pojedinačni ispravni postupak mi se čini najprikladijim ako se očekuje da se neće svi nasljednici pokojnika odazvati, jer je dovoljno samo da uredno prime pozive.

 

Jednostavno: sud će se pri određivanju nasljedstva držati dokumenata o vlasništvu, a ako oni ne odgovaraju stvarnom stanju, to treba utvrditi u posebnom postupku koji pokreće onaj koji misli da je stvarni vlasnik protiv formalnih vlasnika.

 

Možda bi vam razmišljanje olakšao ovaj savjet: bitno je što u ovom trenutku piše u pravomoćnim sudskim odlukama i zemljišnoj knjizi, a potpuno je nevažno kako se do tih odluka odnosno upisa došlo, što je tko kada i kome rekao ili izjavio ovdje ili ondje. Ako odluke odnosno upisi nisu valjani tj. u skladu sa stvarnim vlasničkim stanjem, treba pokrenuti postupke za njihovo usklađenje sa stvarnim stanjem.

[pape]

Svaka vam čast, zaista ste detaljni u svojim odgovorima, teško ih je ne razumjeti. Pomoglo mi je u dijelu razumijevanja što dalje raditi, na čemu vam zahvaljujem.

Nekretnina je u postupku na zemljišniku, znači nitko na njoj još nije uknjižen. I jasno mi je da će po rješenju biti uknjiženi sva tri brata. Treći će svakako raspolagati svojim dijelom, ali ko će raspolagati dijelom pokojnika, taj dio nije mi baš jasan

Zahvaljujen na strpljenju.