Jump to content

Kaznena prijava i prezime jedne saborske zastupnice


Nalyada

Preporučene objave

Prije tri mjeseca, odvela sam mamu u jedan starački dom nakon višemjesečnog dogovaranja i nakon što sam im dostavila sve dokumente koje su tražili. Moja mama ima demenciju ali je pokretna no rekli su mi odmah da primaju i takve osobe i da će biti sve u redu. Nakon što je moj tata potpisao ugovor i platio mj.dana ostala je u tom domu.

Nakon 24 sata, nazvala me je ravnateljica i histerično prijetila da oni s njom ne mogu izaći na kraj jer hoda po domu i da će joj dati sedative i fiksirati je. Ja sam je upitala kakvi su to sedativi a ona je odgovorila da su to sedativi protiv halucinacija . Cijelo vrijeme je govorila histerično i ja sam joj rekla da ću otići po tatu i da ćemo doći po nju. Pitala sam je da li ćemo dobiti povrat novca, ona je rekla: «Ako mi otkazujemo ugovor.»

Stigli smo za sat vremena u dom i pored ulaznih vrata, u hodniku, potpuno samu i privezanu za kolica, zatekli smo mamu. Bila je polumrtva, nije reagirala ni na dodire ni na glasove. Za nas je to bio šokantan prizor s obzirom da je cijelo vrijeme pjevala u autu kada smo je vozili u dom a nakon 24 sata boravka u domu bila je skoro mrtva. Ja sam otišla do ravnateljice koja je u tom trenutku nekoga teatralno oponašala pred administratorom i kad me je ugledala rekla je da će sad doći..

Moj tata je ostao pored moje mame i vidno šokiran nešto opsovao dok je ravnateljica histerično vikala i prijetila policijom. Ignorirala je odgovor na moje pitanje:»Što ste joj dali??» i neorganizirano skupljala dokumentaciju, galamila je sve vrijeme i arogantno prigovarala i prijetila policijom. Govorila je histerično da je to kulturan dom i da su oni kulturni ljudi. Bilo je vidljivo da je zastrašivanje i prijetnja policijom uz galamu samo taktika kako bi što prije odveli mamu iz doma i riješili je odgovornosti u slučaju smrti. Zbog toga sam otišla u auto po foto-aparat i fotografirala mamu. Nakon što nam je vraćena dokumentacija ( osim liječničkog kartona ) i mamini lijekovi, ravnateljica mi je vratila 2054,00 kn uz isplatnicu a bez ikakvog pismenog obračuna i bez pismenog raskida ugovora. Na moje ponovno insistiranje na odgovoru, rekla mi je da su mami dali samo uobičejenu terapiju :Prazine 25,00 mg.

Ja sam je pitala: Zašto je onda polumrtva sa uobičajenom količinom sedativa uz koju je inače bila pokretna i živahna?? Ravnateljica je odgovorila drsko i arogantno: «Ja sam medicinska sestra!» Ja sam joj rekla da je trebala još jučer nazvati da dođemo po nju ako joj nisu bili u stanju pružiti odgovarajuću skrb. Ona je odgovorila da nas nije htjela uznemiravati. Ja sam rekla:»Trebali ste!» Nakon što su sestre donijele već spremljenu maminu garderobu, krenuli smo ravno u hitnu pomoć. Uz prigovore osoblja hitne medicinske pomoći da oni nisu policija i da sam trebala otići na policiju a uz moje uporno insistiranje na pregledu i pismenom medicinskom mišljenju, uputili su nas na psihijatriju opće bolnice. Na psihijatriji je izvršen pregled i doktorica mi je rekla da takvo stanje ne može biti uzrok od samo 25,00mg Prazine uobičajene terapije te je mamu uputila na neurologiju.

Na neurologiji su mi rekli da će je morati zadržati u bolnici, ukoliko je ne uspiju probuditi.

Nakon 2 sata opservacije, oživljavanja i infuzije, mama se probudila te me je pozvao liječnik i rekao mi da je mama predozirana i dehidrirana i da ubuduće treba paziti kakve lijekove i količinu davati mami i vratio nas je sa mamom na psihijatriju radi korekcije terapije gdje je doktorica potvrdila uobičajenu terapiju Prazine 25,00 mg s obzirom da je ta terapija adekvatna a da je alarmantno stanje nastupilo zbog predoziranja..

Protiv ravnateljice doma podnijela sam kaznenu prijavu po čl. 339, 104 i 105 Kaznenog zakona, priložila liječničku dokumentaciju i fotografije (jednu fotografiranu prije odlaska u dom i jednu gdje je polumrtva i nepomična).

Od državnog odvjetništva nisam dobila još nikakav odgovor o tijeku istrage a danas je osvanuo tekst u vijestima da se traga za jednom osobom nestalom iz tog doma. Ono što mene brine je što ravnateljica ima prezime jedne saborske zastupnice koja je iz stog mjesta a protekcionizam i korupcija nama nisu strani. Na koji način bi mogla saznati do kuda je stigla ta kaznena prijava? Razmišljala sam i da objavim u novinama tu priču, u slučaju da joj se stvarno gleda kroz prste zbog svojih veza i da radi što hoće!??

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Postovana,

Cestitam Vam na hrabrosti i odlucnosti i nadam se da necete biti usamljeni u svojoj borbi tj. da ce vam se javiti i druge osobe sa slicnim iskustvom iz tog doma da mozete nastupiti u sto vecem broju protiv takvog zlodjela.

 

To sto sam ja dozivjela po raznim domovima i “bolnickim” odjelima psihogerijatrije prije nekoliko godina je strasno ponizavajuci uzas, kao da smo jos uvijek zaledjeni u nekom od diktatorskih rezima iz proslog stoljeca:

Pacijenti „fiksirani“ plahtom za zid, punih pelena, potpuno skvrceni, bosih nogu na podu i s 40 temperature od dehidriranosti. Nitko od bolnickog osoblja ne obraca paznju, a kad sam to sve pismeno navela sefu odjela kao odgovor je pacijent bez ikakve prethodne najave bio otpusten drugi dan iz bolnice...

Dobila sam dojam da su navedeni odjeli ni od koga kontrolirani ispitivacki poligon farmaceutskih kompanija te mi se namece zakljucak da se dementni pacijenti zapravo eutanaziraju, ali polako, da se to tesko moze dokazati i da se ne vidi previse.

Izjave lijecnika u pravilu su vrlo neprecizne i sture, u osnovi te izbjegavaju.

Od medicinskih sestara sam cula da se europskim inspekcijama laze i prezentiraju falsificirani izvjestaji o broju dezurnog osoblja i administriranim lijekovima, no uvjerene su da bi ostale bez posla da to potvrde javno.

Domove vode i diletanti, a jednom kad dobiju dozvolu, nitko ih vise redovito ne kontrolira - lijekove daju kako im se svidja i potpuno nestrucne osobe te mijenjaju terapiju po svojoj volji i procjeni...

Socijalni radnici i medicinsko osoblje, cast iznimkama, kasne u razvoju struke stotinjak godina i nitko od njih izgleda nije svjestan cinjenice da ce i oni sami za nekoliko desetaka godina ili cak i prije biti izlozeni (ne)brizi istog tog neznanja i nestrucnosti koje danas tako bezosjecajno prakticiraju.

 

Ali kad sve to javno izjavis i pobunis se, u mom se slucaju to proglasilo mojim „iscasenim ponasanjem“, jer ocito jos nema dovoljno kriticne mase hrabrih i strucnih osoba koje su zeljne i sposobne uhvatiti se u kostac s takvim neljudskim tretmanom psihicki bolesnih osoba trece dobi.

Ili jos uvijek valjda u nasoj zemlji ima vise ljudi kojima je takav (mal)tretman „normalan“ i prihvatljiv i ne misle da se tu nesto bitno moze i mora promijeniti i poboljsati...

 

Nadam se stoga da ce Vasa kaznena prijava biti uspjesna kao i da cete naci urednika koji ce to Vase iskustvo zeljeti objaviti.

 

LP

:-)

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Uključi se u diskusiju

Možete objaviti sada i registrirati se kasnije. Ako imaš korisnički račun, prijavi se ovdje kako bi objavljivao s tim računom.

Posjetitelj
Odgovori na ovu temu...

×   Zalijepili ste sadržaj sa formatiranjem..   Ukloni formatiranje

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Vaš je prethodni sadržaj vraćen..   Očisti

×   Ne možete direktno lijepiti slike. Prenesite ili unesite slike iz URL.



×
×
  • Napravi novi...

Važna informacija