Odluka o imenovanju prinudnog upravitelja zgrada - akt uprave?

[KronicnaStranka]

Prema čl. 385 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima tijela lokalne samouprave dužna su imenovati prinudne upravitelje za one zgrade na njihovom području za koje suvlasnici nisu ugovorili upravljanje s ugovornim upraviteljem.

 

U praksi postoje dvije vrste takvih odluka po načinu na koji se vrši imenovanje. U prvoj grupi su odluke kojima se imenuje prinudni opravitelj za konkretne izrijekom navedene objekte. U drugoj grupi su odluke u kojima se imenuje upravitelj općenito za sve zgrade na području jedinice lokalne samouprave.

 

Neke jedinice lokalne samouprave imenovale su prinudne upravitelje aktom koji su nazvale odluka, druge su ga nazvale zaključak a treće rješenje.

 

Moja pitanja glase:

 

1. Kakav je to akt - upravni ili neupravni, konkretan ili općenit?

 

2. Vezano na pitanje 1: kako se može osporiti takav akt ako je iz nekog razloga nezakonit?

 

 

Mala pomoć:

 

Ustavni sud po zahtjevu za ocjenu zakonitosti jednog takvog akta smatra da razmatranje takvog akta nije u njegovoj nadležnosti jer on ne spada u tzv. druge propise koji uređuju odnose na općenit način i koji se odnose, u pravilu, na neodređeni krug adresata. Takav akt nije općenormativni akt donesen unutar zakonskog ovlaštenja od strane nadležnog tijela državne vlasti radi provedbe zakona, odnosno propis kojeg tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i druge pravne osobe s javnim ovlastima donose unutar svog djelokruga utvrđenog Ustavom i zakonom. Takav akt po svojim pravnim značajkama nije drugi propis čiju je ustavnost i zakonitost Ustavni sud ovlašten ispitivati u smislu članka 128. alineje 2. Ustava.

 

Upravni sud smatra da se ne radi o konačnom pojedinačnom aktu, pa on ne može biti predmet upravnog postupka odnosno upravnog spora, pa stoga ni Upravni sud nije nadležan za odlučivanje o tom aktu. Upravni sud smatra da to što je Ustavni sud utvrdio da to nije općenormativni akt još ne znači da se radi o pojedinačnom konkretnom aktu.

 

Oba suda utvrđuju što taj akt nije, ali niti jedan ne kaže što on jest.

 

Takav akt evidentno nije niti upravni akt u smislu odredbi Zakona o općem upravnom postupku pa se ne dostavlja strankama na koje se odnosi (suvlasnicima stambenih zgrada) već se objavljuje u službenom glasilu, ne sadrži uputu o pravnom lijeku itd. - dakle, njega nije moguće osporiti žalbom.

 

(Vidim da se kandidati za DSI muče s takvim pojmovima. Ako ako ovo riješe, mislim da mogu biti sigurni da su im pojmovi u vezi s aktima uprave savršeno jasni